Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-155/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EC, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika EC i oštećenika LC podnesenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem K-256/2021 od 26. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećenika LC, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka, tako da je okrivljenik EC, temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti u roku od 15 (petnaest) dana paušal u iznosu od 700,00 kuna (92,91 eura), kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će sud prvog stupnja donijeti posebno rješenje.

II. Odbija se žalba okrivljenika EC kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola proglasio je krivim okrivljenika EC, zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za oba kaznena djela u trajanju od po šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-19) oštećenik LC je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom od 200,00 kuna upućen u parnicu.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08-19 okrivljenik EC je obvezan platiti trošak kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu od 700,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik EC, po branitelju Emiru Kulenoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe i da mu se dosude troškovi kaznenog postupka uvećani za trošak sastava žalbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalbu protiv presude podnio je i oštećenik LC, po opunomoćeniku Ivanu Oroviću, odvjetniku u Puli, zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se preinači odluka o troškovima na način da se naloži okrivljeniku da snosi i troškove oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika.

6. Odgovor na žalbu okrivljenika ŠC podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana, a da se presuda u dijelu odluke o troškovima preinači sukladno žalbi oštećenika.

7. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08-19, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba oštećenika LC je osnovana, dok je žalba okrivljenika EC neosnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik EC kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08- 19 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku te samih isprava i iskaza.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, niti je utvrđeno da presuda nema uopće razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, niti da bi postojala znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. Okrivljenik je u žalbi naveo da nema ničeg vjerodostojnog u iskazima navodne žrtve LC i njegove supruge svjedokinje MC te da treba uzeti u obzir da su oni u dugogodišnjoj zavadi s okrivljenikom i njegovom suprugom JC. Ističe se da se između okrivljenika i oštećenika vodi spor oko međe, pa da se zbog toga i događaju incidenti između njih dvojice. U žalbi se navodi i kako je teret dokaza na tužitelju te da u slučaju dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika (in dubio pro reo).

10.2. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika EC, kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

10.3. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik EC, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećeniku da će ga usmrtiti te je pritom i uništio oštećenikovu tuđu stvar, čime je počinio kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

10.4. Takva utvrđenja sud prvog stupnja je izveo na temelju dokaza izvedenih u postupku, a posebno na temelju uvjerljivog, logičnog, detaljnog i okolnosnog iskaza oštećenika LC, kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vjerodostojnim.

10.5. Iskaz oštećenika LC, kojim ovaj tereti okrivljenika EC za predmetna kaznena djela, potvrđuje i svjedokinja MC, koja je bila očevidac događaja te je na uvjerljiv i logičan način opisala postupanje okrivljenika inkriminirane prigode, pa kako je u svom iskazu bila logična i uvjerljiva, ispravno je sud prvog stupnja iskaz svjedokinje MC prihvatio vjerodostojnim.

10.6. U pravu je sud prvog stupnja kada nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedokinje JC, okrivljenikove supruge, budući da je iskaz te svjedokinje neuvjerljiv jer je u suprotnosti s vjerodostojnim iskazima oštećenika LC i svjedokinje MC, a osim toga očito je da je ova svjedokinja svojim iskazom htjela pomoći svome suprugu kako bi izbjegao kaznenu odgovornost.

10.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik EC.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona sa tvrdnjom da se ovdje radi o beznačajnom djelu. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja drži da se ovdje ne radi o beznačajnim djelima jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 33. KZ/11, odnosno stupanj počiniteljeve krivnje nije nizak te posljedice djela nisu neznatne, tako da postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

12. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-24, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

13.1 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

13.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku PC, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovu raniju neosuđivanost te obiteljske prilike, odnosno što je umirovljenik, oženjen i otac dvoje djece, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio način i okolnosti počinjenja kaznenih djela.

13.3. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika, ispravno ga je sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih pojedinačnih kazni za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

14. Međutim, u pravu je oštećenik LC kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, sa tvrdnjom da je sud prvog stupnja, u odluci o troškovima postupka, propustio okrivljenika obvezati i na plaćanje nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika.

14.1. Naime, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08-24 je propisano kako će sud, kad okrivljenika proglasi krivim, u presudi naložiti istom da je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, dok je odredbom čl. 145. st. 2. ZKP/08-24 propisano da troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju i nužne izdatke oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika.

14.2. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, prihvaćanjem žalbe oštećenika LC, preinači odluka o troškovima kaznenog postupka na način da se okrivljenik EC, temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 6. i 8. ZKP/08-24, obveže osim plaćanja paušala u iznosu od 700,00 kuna (92,91 eura), platiti i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će sud prvog stupnja donijeti posebno rješenje.

15. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno je kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj