Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-472/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenog ŠK zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira broj: (NN 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.) i II okrivljenog GK zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Grude, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: 1. Pp-2066/2021 od 7. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Grude i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona I okrivljeni ŠK je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a II okrivljeni GK da bi počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da nakon provedenog postupka je ostalo prijeporno jesu li okrivljenici počinili prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je prvostupanjski sud u nedostatku dokaza donio odluku o oslobađanju optužbe.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Grude je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oslobađanju od optužbe I okrivljenog ŠK i II okrivljenog GK zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odredio predloženu sankciju te je donio oslobađajuću presudu za okrivljenike, pa predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači na način da se okrivljenike kazni propisanom novčanom kaznom.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu
po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pri tome ovaj sud je utvrdio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenika iz razloga navedenih u prvostupanjskoj odluci.
7. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak i u postupku ispitao okrivljenike na navode optužnih prijedloga te je I okrivljeni ŠK teretio II okrivljenika GK da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, a II okrivljeni GK je porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, opisujući dinamiku događaja kritične zgode međutim iz njegove obrane ne proizlazi niti da se I okrivljeni ŠK ponašao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga odnosno da je glasno vikao zašto si mi svirao i mahao rukama, prešao si na moju stranu, odnosno iz obrane II okrivljenika ne proizlazi da bi I okrivljenik vikao.
7.1. Prvostupanjski sud je nadalje proveo dokaz suočenja između okrivljenika te su svaki od njih ostali pri svojim obranama, i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaza nije imao dokaza sa potrebnom dokaznom snagom da bi se okrivljenike moglo proglasiti krivim zbog prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.
8. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe da je uz optužni prijedlog priložen i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika te zapisnik o ispitivanju svjedoka, međutim I okrivljeni ŠK je ispitan od strane tužitelja u svojstvu svjedoka, dakle u potpuno drugoj procesnoj ulozi budući da je optužni prijedlog protiv njega podnesen u svojstvu okrivljenika pa navedeni zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠK se ne može niti koristiti u postupku.
9. U svezi s gore navedenim budući da nije bilo drugih relevantnih dokaza prvostupanjski sud je opravdano na temelju izvedenih dokaza zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje, što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke dakle s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se tereti. Po ocjeni ovog suda nakon detaljne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima sud nije mogao otkloniti dvojbe u pogledu postojanja relevantnih činjenica koje tvore zakonsko obilježje inkriminiranih prekršaja, pa je dakle pravilno prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće s potrebnom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili prekršaj koji su im stavljeni na teret i sukladno odredbi članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona iste oslobodio od optužbe.
10. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 205. Prekršajnog zakona.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.
