Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-4044/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AD zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga („Narodne novine“ broj: 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Služba kriminaliteta droga, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: 76 Pp-5035/21-4 od 22. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Služba kriminaliteta droga, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom AD zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga („Narodne novine“ broj: 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.) izriče novčana kazna od 663,61 eur (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni AD je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga za koji prekršaj mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna koju kaznu je obvezan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga uz primjenu članka 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta droga anfetamin ukupne težine 10,28 grama.
3. Istom presudom na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.
4. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Služba kriminaliteta droga, je pravodobno ponio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i drugom pitanjima. Žalitelj ističe da nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona odnosno za ublažavanje kazne okrivljeniku, već da je sud isključivo vezan olakotnim okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona a koje su bitne za izbor novčane kazne ili kazne zatvora u okviru propisane kazne za počinjeni prekršaj. Predlažu da se žalba prihvati da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika kazni propisanom kaznom.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu
po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.
7. Nadalje, odredbom članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga propisano je da će se fizička osoba koja posjeduje drogu (biljke i dijelovi biljke iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, osim pod uvjetima određenim istim zakonom u medicinske, prehrambene, veterinarske, znanstveno istraživačke i nastavne svrhe (članak 3. stavak 1.) kazniti novčanom kaznom od 663,61 do 2.654,62 eur ili kaznom zatvora do 90 dana.
8. Odredbom članka 36. stavka 1. Prekršajnog zakona su propisana opća pravila o izboru vrste i mjere kazne, odnosno izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje sa određenim propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, a stavkom 2 istoga članka propisane su obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobudama iz kojih je prekršaj počinjen, ranijem ponašanju počinitelja, njegovom ponašanju nakon počinjenog djela te ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne uzet će se u obzir imovno stanje počinitelja prekršaja.
9. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona kojim je propisano da sud može izreći blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj zakon izričito propisuje a stavkom 2 da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoji naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenom prekršajem, a svrha kažnjavanja se može postići i tako blažom kaznom.
10. U konkretnom slučaju, dakle Prekršajni zakon nije izričito propisao da se kazna za predmetni prekršaj može ublažiti, te je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje „naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.
11. Slijedom navedenog pravilno žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okrivljeniku a prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu znatno ispod posebnog minimuma zakonom propisane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da će se i tako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakve prekršaje. Prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika i to dosadašnjim prekršajnom nekažnjavanje okrivljenika i da učinjen prekršaj nije imao teže posljedice.
12. Po ocjeni ovog suda tako navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti i kvaliteti ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno same za sebe ne predstavljaju „naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja budući da je svaka droga jednako opasna droga, neovisno o vrsti i količini ovaj sud smatra da pravilno žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjene instituta ublažavanja kazne.
13. Zbog navedenog razloga prihvaćena je žalba tužitelja te je ovaj sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom propisanom iznosu smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenja djela i svrsi kažnjavanja te da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona te svrha porekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.
14. Zbog navedenih razloga na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
