Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-65/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VĐ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Sisku, protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K- 208/2022-18, od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenika VĐ zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Potom je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga, okrivljenik je, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, nakon čega je, na temelju članka 57. KZ/11, prema okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljenik, u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru i to od 16. svibnja 2021. do 16. lipnja 2021.

3. Na temelju članka 69. KZ/11, okrivljeniku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11, može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

4. Na temelju članka 58. KZ/11 određeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora, ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je djelomično oslobođen plaćanja troškova ovog kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještačenja i branitelja po službenoj dužnosti, dok je, na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, obvezan platiti paušal u iznosu od 300,00 kuna.

6. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljeniku izrekne "bezuvjetna" kazna zatvora u primjerenom trajanju.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku je neosnovana.

10. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni to je ovaj sud kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08)., pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim, nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. U svojoj žalbi državni odvjetnik ističe kako smatra da se primijenjenom kaznenopravnom sankcijom, kako po vrsti, a tako i po visini izrečene jedinstvene kazne zatvora te posljedično i trajanju neuvjetovanog djela izrečene djelomične uvjetne osude, neće ostvariti svrha kažnjavanja te da je okrivljeniku jedinstvena kazna zatvora izrečena u neprimjerenom niskom trajanju, radi čega je suviše blaga da bi bila dostatna da utječe, kako na okrivljenika, tako i na druge osobe da ne čine kaznena djela. Nadalje se ističe kako je prilikom izricanja djelomične uvjetne osude sud precijenio značaj olakotnih okolnosti i propustio adekvatno cijeniti objektivnu težinu kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim, kao i otegotne okolnosti koje nesumnjivo postoje na strani okrivljenika. Posebno se naglašava da je kazneno djelo počinjeno na štetu majke okrivljenika, rođene 1929., osobi poodmakle životne dobi, koju u razdoblju od dvije i pol godine učestalo fizički i psihički zlostavljao, iz čega proizlazi znatan stupanj kriminalne volje i ustrajnosti u činjenu kaznenih djela na štetu imenovane. Stoga da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne prevencije niti će se drugima ukazati na nedopustivost činjenja kaznenih djela, a također da ovakva kaznenopravna sankcija ne ukazuje ni na zaključak o pravednosti kažnjavanja počinitelja. Dakle, državni odvjetnik u svojoj žalbi ne upire na to da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio okolnosti vezane za počinjenje ovih kaznenih djela, koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, već se ukazuje na to kako je prvostupanjski sud propustio adekvatno vrednovati te okolnosti, što da je dovelo do, neodgovarajuće kaznenopravne sankcije kako po vrsti, tako i po mjeri.

12. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u potpunosti pravilno utvrdio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovih kaznenih djela te ih je odgovarajuće cijenio, za što je dao logične i valjane razloge, koji u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako je pravilno, kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, sud cijenio činjenicu što on do sada nije bio osuđivan, da se samoinicijativno podvrgnuo liječenju od alkohola i pokazao spremnost da promijeni ponašanje, potom činjenicu što mu je oštećena oprostila i da želi kontakt s njim, a pravilno je od otegotnih okolnosti sud cijenio da su kaznena djela počinjena na štetu osobe koja je stara, ranjiva i nemoćna, u poodmakloj životnoj dobi i sa određenim zdravstvenim problemima, pri čemu je pokazao upornost u činjenju istih te da je zbog svog psihičkog stanja nepredvidivog ponašanja.

12.1. U takvoj situaciji potpuno ispravno prvostupanjski sud je ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu te je okrivljeniku najprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela za koja ga je proglasio krivim, a potom je ispravno, na temelju odredbe članka 51. KZ/11, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Ovakva kaznenopravna sankcija je, suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, adekvatno prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovih kaznenih djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika.

12.2. Međutim, isto tako ispravno je prvostupanjski sud, primjenjujući dosljedno načelo individualizacije kazne, ocijenio da u konkretnom slučaju postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, radi čega je pravilno na temelju članka 57. KZ/11, prema njemu izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da će se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a drugi dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu od provjeravanja 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

12.3. Kod ovoga je potrebno napomenuti kako okrivljenik do sada nije bio kazneno osuđivan, priznao je počinjenje ovih kaznenih djela te se odmah nakon izlaska iz istražnog zatvora dragovoljno podvrgnuo liječenju od alkoholizma, nakon čega već više od godinu dana ne pije. Pri tome svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da, po izjavi svjedokinje RĐ (sestre okrivljenika i kćerke žrtve JĐ), koja, nakon ovog događaja, živi sa svojom majkom, oštećena "stalno plače za okrivljenikom" i želi da se on vrati živjeti s njom, da mu je sve oprostila i ne razumije zbog čega se protiv njega vodi kazneni postupak. Uz to je potrebno naglasiti kako i sama oštećena ima poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga te ima i vidne halucinacije, a sve te bolesti da su uzrokovane njezinim dugogodišnjim alkoholiziranjem.

12.4. U takvoj situaciji očigledno je da su odnosi između okrivljenika i žrtve, njegove majke, vrlo specifični na način da variraju od vrlo bliskih pa do razine nepodnošljivosti te da se ne radi o uobičajenom obrascu ponašanja osobe koja je sklona manifestiranju različitih oblika nasilnog ponašanja prema bliskim osobama. Naravno, sve ovo ni u kojem slučaju ne opravdava okrivljenika za ono što je napravio, međutim prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno je opravdano razmotriti i ove specifične okolnosti unutar obiteljskih odnosa okrivljenika i žrtve. Očito je iz svega da je već sam ovaj postupak ostvario pozitivan učinak na okrivljenika jer se on samoinicijativno prijavio na liječenje od alkoholizma te ne pije već godinu dana, što uz činjenicu da okrivljenik u svojih preko 70 godina života nikada nije bio osuđivan, opravdava uvjerenje prvostupanjskog suda o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kod takvog stanja stvari, opravdano je bilo na ovaj način, odnosno izricanjem djelomične uvjetne osude, uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, pružiti priliku okrivljeniku da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja pa mu je i ovakva vrsta kaznenopravne sankcije prigoda i poticaj za promjenu obrasca ponašanja kojeg je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju iskazivao prema svojoj majci, a na njemu je odluka hoće li ponuđenu priliku iskoristiti ili neće. Okrivljenik mora biti svjestan da u slučaju počinjenja nekog novog kaznenog djela postoji mogućnost opoziva uvjetovanog dijela kazne zatvora te da mu je ovo zadnja prilika koja mu se ukazuje jer nikakvo novo kršenje zakona s njegove strane se sigurno neće moći tolerirati.

13. Unatoč tome što je, objektivno gledajući, način počinjenja ovih kaznenih djela poprilično bezobziran i neprihvatljiv, potrebno je istaknuti kako kaznena sankcija mora odražavati smisao i intenciju kažnjavanja, biti svrhovita za javni poredak i pojedinca te adekvatna počinjenom djelu i osobinama počinitelja, a nikako ne besmislena odmazda i nepotreban zahvat u socijalne odnose, pogotovo u situaciji kada i sama žrtva jasno dala do znanja da je oprostila okrivljeniku i da ga želi uz sebe. Djelomična uvjetna osuda koja je okrivljeniku izrečena je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prikladna kaznenopravna sankcija kojom će se, u kombinaciji sa izrečenom sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11, moći s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.

14. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić