Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-167/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UM, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: K-14/2025-39 od 5. ožujka 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika UM kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika UM, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 2. KZ na štetu svoje supruge OM, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. i čl. 133. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) produljen istražni zatvor, koji istražni zatvor mu je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-726/2024-3 od 31. srpnja 2024.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik UM po branitelju po službenoj dužnosti Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-186/2025-3 od 21. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako žalitelj uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, isto ne obrazlaže. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj suda pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalba se sadržajno odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je po mišljenju ovog žalbenog suda točno i potpuno utvrđeno.

7. Žalitelj ne osporava osnovanu sumnju da je počinio predmetno kazneno djelo te valja napomenuti da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i iz nepravomoćne presude koju je prvostupanjski sud objavio 5. ožujka 2025. te je okrivljenika za kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. KZ proglasio krivim i uz primjenu čl. 48. KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2024., pa nadalje, time da mu je na temelju čl. 57. st. 1., 2., 3. i 5. u vezi s čl. 56. KZ izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora iznosi jednu godinu i ima se izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, odnosno ako ne izvrši sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ.

8. Prvostupanjski sud smatra da osim postojanja osnovane sumnje, u konkretnom slučaju postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela ukoliko se okrivljenika pusti na slobodu.

9. Naime, iako je okrivljenik do sada kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, svi saslušani svjedoci, kao i žrtva, iskazali su da pretjerano konzumira alkohol te je uz činjenicu da boluje od dijabetesa, verbalno agresivan prema svojoj supruzi LM i prema drugim članovima obitelji. Pri tome treba naglasiti da je okrivljenikovo ponašanje progradiralo iz verbalne prema fizičkoj agresiji i to upravo zbog alkoholiziranog stanja u koje se okrivljenik dovodi. Stoga je realno očekivati da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, to tim više što se okrivljenik ne želi dobrovoljno liječiti od alkoholizma.

10. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe da je do kaznenog djela došlo nesretnim slučajem, što nije točno, budući je u kaznenom postupku priznao krivnju za navedeno kazneno djelo, a koja obuhvaća kako objektivni tako i subjektivni element kaznenog djela, u konkretnom slučaju, neizravnu namjeru.

11. Navodi žalitelja da više od sedam mjeseci, odnosno od kad boravi u istražnom zatvoru, ne konzumira alkohol te da stoga ne postoji opasnost od ponavljanja djela nisu prihvatljivi ovom drugostupanjskom sudu. Naime, logično je da okrivljeniku u zatvoru alkohol nije dostupan, a na slobodi bi mu bio dostupan te budući se dobrovoljno ne želi liječiti, postoji konkretna i opravdana bojazan da bi nastavio s konzumacijom alkohola, pod utjecajem čega je agresivan, time da je ranije bio samo verbalno, a sada je i fizički agresivan spram svoje supruge.

12. U konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo razmjernosti, na koju povredu ukazuje obrana, budući je okrivljeniku oduzeta sloboda 30. srpnja 2024., pa nadalje, a s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora (od tri do osam godina), isti još uvijek može boraviti u istražnom zatvoru (čl. 133. ZKP), to tim više što mu neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora iznosi jednu godinu.

13. Mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da se zbog progradiranja agresivnosti okrivljenika i zbog njegove sklonosti pijenju alkohola, pod utjecajem kojeg postaje nasilan, ni jednom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP ne bi postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora.

14. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović