Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB: 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u pravnoj stvari u parničnom predmetu tužiteljice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnik Saša Bačić, odvjetnik iz [adresa] protiv 1. tuženika HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mate Puljiz, odvjetnik iz Novske, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 27. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 1. tuženika osobno i 2. tuženika osobno, te punomoćnika 1. i 2. tuženika, dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

1.

I./ Utvrđuje se da je bračna stečevina tužiteljice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iz nekretnina upisana na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u ZK ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: dvorište u površini od 937 m², pomoćna zgrada u površini od 54m², te kuća u površini od 163m², [adresa] i to tužiteljice u 39,625%, a tuženika u 60,375%, pa je tuženik temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na daljnjih 19325/100000 dijelova na teret njegovog suvlasničkog dijela, tako da nakon provedbe ove presude tužiteljica ima suvlasnički dio od 39625/100000 dijelova na predmetnoj nekretnini.

II./ Odbija se tužiteljica s ostatkom tužbenog zahtjeva do utvrđenja da joj se ima priznati daljnjih 10375/100000 dijela.

2.

I./ Odbija se tužiteljica JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, koji glasi:

"Utvrđuje da dvorište, kuća kbr. 30, pomoćna zgrada i dvije dvorišne zgrade koje su upisane na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a koje pravo suvlasništva u alikvotnom omjeru od 1/2 dijela je II tuženik IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan priznati tužiteljici i izdati joj tabularnu ispravu u roku od 15 dana jer će ga u protivnom zamijeniti ova sudska odluka pod prijetnjom ovrhe. Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Novska da po pravomoćnosti ove sudske odluke izvrši upis prava suvlasništva tužiteljice u jednoj polovini na predmetnoj nekretnini."

3.

I./ Tužiteljica JP OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženik HP OIB: [osobni identifikacijski broj] će svaki snositi svoj trošak.

II./ Nalaže se tužiteljici JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da 2. tuženiku IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura (slovima: tisućučetristoeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JP (nastavno: tužiteljica) podnijela je tužbu dana 03. svibnja 2023.g. protiv tuženika HP (nastavno: 1. tuženik) u kojoj navodi da su ona i tuženik supružnici i da su u braku koji je sklopljen 28. studenog 1984., te da su tijekom braka stekli obiteljsku kuću i to isključivo zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima, koja kuća se nalazi na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], no da se usprkos toj činjenici nekretnina u zemljišnim knjigama vodi na tuženiku kao samovlasništvo. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i 1. tuženika te je do kraja postupka tvrdila da joj na toj nekretnini pripada suvlasništvo u ½ dijela. Podneskom od 14. lipnja 2023. predlaže donijeti privremenu mjeru radi osiguranja zabranom 1. tuženiku da optereti ili proda predmetnu nekretninu. O prijedlogu za osiguranje ovaj sud odlučio je rješenjem pod gornjim poslovnim brojem dana 11. siječnja 2024.

2. Nakon podnošenja ove tužbe tužiteljica je dva puta proširila tužbu i to za dodatne dvije nekretnine na kojima također traži da se utvrdi da je riječ o bračnoj stečevini i da njoj pripada ½ suvlasničkog dijela. Jedna nekretnina nalazi se na području nadležnosti suda u Puli te je slijedom toga ovaj sud rješenjem pod gornjom poslovnom oznakom od 24. kolovoza 2023. razdvojio postupak po tužbi tužiteljice koja se odnosi na nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] i pripadajući prijedlog za osiguranje privremenom mjerom, te se oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje povodom istog, te uputio kopiju predmeta Općinskom sudu u Puli na nadležni postupak.

3. U pogledu drugog proširenja tužbe tužiteljica je isto podnijela 29. kolovoza 2023. te je sada predlagala da se u pogledu nekretnine upisane na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrdi da je isto nekretnina bračna stečevina nje i 1. tuženika, a kako je kao samovlasnik upisana druga osoba a ne 1. tuženik proširuje tužbu na 2. tuženika IP ( nastavno: 2. tuženik), inače sina 1. tuženika. Vezano to proširenje tužbe 1. i 2. tuženici su se izjasnili u podnesku odnosno odgovoru na tužbu od 19. listopada 2023. te je sud rješenjem na ročištu dana 21. veljače 2024. donio odluku kojom se dopušta preinaka tužbe. Vezano uz tu nekretninu tužiteljica navodi da je 2. tuženik vanbračni sin 1. tuženika koji je bio u dobi od dvije godine kada su ona i 1. tuženik stupili u bračnu zajednicu i da je 2. tuženik živio u njihovoj obitelji. Osim obiteljske kuće koju su izgradili na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tvrdi da su Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

zajedničkim radom tijekom 2006. te 2007. godine i nadalje izgradile još jednu kuću na djedovini 1. tuženika i to nakon smrti oca 1. tuženika te su staru i derutnu kuću su srušili i izgradili novi stambeni objekt a koju su dogovorno ocem 1. tuženika prepisali na 2. tuženika i da je isto sadržano u formalnom darovnom ugovoru od 24. listopada 2007. godine, a sve s ciljem da za svog života riješe - odrede nasljedstvo između bračne i vanbračne djece. Dakle, tužiteljica tvrdi da iako je na navedenoj činjenici zajedno sa suprugom odnosno 1. tuženikom izgradila na predmetnoj nekretnini kuću, ali da se ista vodi danas kao samovlasništvo 1. i 2. tuženika. Stoga predlaže da su donese presudu da je i ta nekretnina bračna stečevina i da joj ima pripasti polovica suvlasničkog dijela na istoj.

4. 1. tuženik je tijekom ovog postupka priznao dio tužbenog zahtjeva koji se tiče nekretnine upisane na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u ZK ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: dvorište u površini od 937 m², pomoćna zgrada u površini od 54m², te kuća u površini od 163m², [adresa], te je s tim su svezi ovaj sud donio djelomičnu presudu na temelju priznanja dana 11. siječnja 2024. tako što je utvrđeno tom odlukom da predmetna nekretnina jest bračna stečevina tužiteljice i 1. tuženika i da tužiteljici pripada 2/10 suvlasništva na istoj, dok se ostavlja o ostatku tužbenog zahtjeva da tužiteljici ima pripasti daljih 3/10 suvlasničkog dijela na istoj, za kasniju presudu.

5. Dakle, nakon donošenja djelomične presude na temelju priznanja od 11. siječnja 2024. vodio se spor oko bračne stečevine u kojem je valjalo utvrditi da li je preostali dio od 3/10 suvlasničkog dijela koji još uvijek potražuje tužiteljica nakon djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva po 1. tuženiku opravdan i osnovan, pa se zbog toga morao provoditi dokazni postupak. Isto tako vodio se postupak i u pogledu druge nekretnine po proširenoj tužbi upisane na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] protiv 1. tuženika i 2. tuženika sa zahtjevom da se utvrdi da tužiteljici pripada ½ suvlasničkog dijela na toj nekretnini. Prema tome, sud ovom odlukom odlučuje o dvije različite nekretnine na kojima su upisni različiti tuženici.

6. Nakon djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva po 1. tuženiku isti je osporavao tužiteljici pravo na utvrđenje bračne stečevine temeljem koje bi tužiteljica u konačnici bila suvlasnik s njim u ½ dijela. On tvrdi da je nekretnina upisana na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u ZK ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: dvorište u površini od 937 m², pomoćna zgrada u površini od 54m², te kuća u površini od 163m², [adresa] bračna stečevina na jednako. Ističe da je nije sporno da su stranke u bračnoj zajednici od datuma kako je to tužiteljica naznačila u tužbi. Osporava navode iz tužbe u dijelu u kojem stoji da su bračni drugovi stekli obiteljsku kuću isključivo zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima. 1. tuženik ističe da je građevinsko zemljište, na kojem je izgrađena predmetna obiteljska kuća, sam i isključivo svojim sredstvima kupio ranih 80-ih godina i to prije nego li je uopće upoznao tužiteljicu, te da je gradnja kuće koja je počela tijekom 1987. ili 1988. godine, financirana isključivo od strane tuženika. Osim toga navodi da su stranke uselile u kuću neposredno pred početak rata te je za vrijeme ratnih zbivanja kuća teško oštećena, zbog čega je bilo potrebno istu obnoviti, a za što je 1. tuženik dobio kredit u Privrednoj banci Zagreb, i da je isti podmirivao isključivo vlastitim sredstvima. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u mjeri koja prelazi dio koji je priznao, kao i da se tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženicima.

Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

7. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu upisane na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k.o. Novska 1. i 2. tuženici osporavaju isti u cijelosti. Tuženici u potpunosti osporavaju isti kao neosnovan, te tvrde da je 2. tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je sklopio sa svojim djedom UP, za kojeg se sukladno ugovornim obavezama brinuo i uzdržavao ga. Stoga tvrde da su činjenični navodi tužbe u odnosu na kuću na djedovini tuženika u potpunosti neistiniti i neosnovani. Predlaže se tužiteljicu odbiti u cijelosti s tim tužbenim zahtjevom te se potražuje trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišno knjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 3.5.2023., vjenčani list MU [adresa] od 31.1.2007., uporabnu dozvolu SMŽ, Upravnog odjela za prostornog uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Novska od 24.5.2016., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13.10.2006. , zemljišno knjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26.10.2023., potvrda o identifikaciji katastarskih čestica od 30.10.2023., platnu listu 2. tuženika od 31.7.2003. i 12.5.2003., proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka za graditeljstvo , arhitekturu i procjenu nekretnina Tihomira Orečića, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje tog vještaka, saslušani su svjedoci VP, ĐP, KP, PP, EP i OP, te su saslušani tužiteljica , 1. tuženik i 2. tuženik.

9. Iako su ranije predloženi te po sudu usvojeni i drugi dokazni prijedlozi s obzirom da je 2. tuženik odustao od saslušanja nekih svjedoka isti nisu saslušani.

10. Uvidom u vjenčani list MU Novska od 31.5.2007. vidljivo je da su tužitlejica i 1. tuženik sklopili brak u [adresa] 28.11.1984.

11. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak od 3.5.2023. utvrđeno je da je 1. tuženik upisan kao samovlasnik nekretnine na kčbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška].

12. Iz uporabne dozvole SMŽ, Upravnog odjela za prostornog uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Novska od 24.5.2016 vidljivo je da je nekretnina na adresi [adresa], zapravo nekretnina koje je samovlasnik 1. tuženik (nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ) sanirana u provedbi propisa o obnovi te da je temeljem Ugovora o kreditu za popravak stambenih zgrada oštećenih ratnim razaranjem ostvarenih kod Privredne banke, PJ Novska od 20.5.1992. obnovljena.

13. Svjedok VP inače nećakinja tužiteljice u svom iskazu u bitnome je rekla da se sjeća da su tužiteljica i 1. tuženik zajedno radili i gradili tijekom svog braka, te da je tužiteljica jednako kao i 1. tuženik sudjelovala u tome. Izjavila je da zna da tužiteljica i danas otplaćuje kredit podignut radi renoviranja krovišta kuće u kojoj i sada živi , a opisala je tužiteljicu kao pravu ženu, dobru majku, i osobu koja nije radila razliku između vlastitog djeteta i djeteta svog supruga kojeg je prihvatila i preuzela brigu o njemu. Zna da je tužiteljica podizala kredite i za gradnju kuće u kojoj živi i za kuću gdje sada živi 2. tuženik. Čula je u nekoliko navrata razgovor između tužiteljice i 1. tuženika da im je namjera da svoju imovinu raspodjele tako da obiteljska kuća u [adresa] pripadne zajedničkom sinu tužiteljice i 1. tuženika, a kuća koja se gradila za 2. tuženika da pripadne njemu, ali joj nije poznato da li se dogovor realizirao.

14. Svjedokinja ĐP u bitnome je rekla da je prijateljica stranaka , da ih poznaje od 90-tih godina , te da je čula od 1. tuženika kako govori da su on i Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

njegova supruga sagradili kuću i izgradili kuću za 2. tuženika te mu financijski pomagali. Zna da je tužiteljica podizala kredite za financiranje gradnje i da je 1. tuženik od 2007. do 2011. bio nezaposlen dok je tužiteljica bila zaposlena.

15. Svjedokinja KP inače sestra od tužiteljice u svom iskazu je rekla da zna da su tijekom trajanja braka tužiteljica i 1. tuženik oboje radili i financirali izgradnju jedne kuće, a potom dofinancirali izgradnju druge kuće u kojoj sada živi 2. tuženik. Poznato joj je da se 2. tuženik trebao brinuti za djeda, ali da je onda stradao, da se tada o njemu brinula tužiteljica te zna da je 2. tuženik ostvario neko pravo od države za izgradnju kuće koja je bila djedova kuća. Također je rekla da je 2. tuženik živio sa svojom obitelji u kući sa tužiteljicom i 1. tuženikom, ali da oni nisu plaćali režije pa da ih je 1. tuženik potjerao. Tada je odlučeno da će 2. tuženik živjeti kod djeda koji je bio star i nemoćan i o njemu brinuti.

16. Svjedokinja EP inače šogorica od tužiteljice u bitnome je rekla da zna da su tužiteljica i 1. tuženik stekli kuću u [adresa], nekretninu na moru i da su pomagali 2. tuženiku u gradnji kuće. Uvijek su tako pričali da su zajedno izgradili kuću, a objašnjava da to znači da su tijekom zajedničkog života gradili iz zajedničkih sredstava. Poznato je da je tužiteljica podizala kredite za svrhu izgradnje , a da je materijal za kuću 2. tuženika dala država, no da je bilo potrebno da se nešto doda , a to su učinili tužiteljica i 1. tuženik. Osim toga, da su pomagali i kuhanjem, hranom i fizičkim radom u gradnji kuće 2. tuženika. Poznato joj je da su tužiteljica i 1. tuženik sklopili ugovor da nakon njihove smrti kuća u [adresa] pripadne zajedničkom sinu, kao i nekretnina na moru s tim da tu nekretninu ima pravo koristiti 2. tužena.

17. Svjedok OP inače brat od tužiteljice rekao je u bitnome da je čuo da tužiteljica i 1. tuženik imaju gradilište, ne zna čije , a da su tamo zajedno izgradili kuću i to tako da su oboje radili i iz svojih plaća financirali gradnju. U pogledu kuće koja je u vlasništvu 2. tuženika zna za postojanje nekog dogovora između 1. tuženika i njegove braće da će djed to prepisati 2. tuženiku, a onda da će 2. tuženik uzdržavati djeda i da je bilo trzavica između 2. tuženika i djeda, kao i da je 2. tuženik ostvario pravo na obnovu i od države dobio novac od koje je sagrađena kuća u kojoj sada 2. tuženik živi. Rekao je da se pričalo da su i tu kuću financirali tužiteljica i 1. tuženik, ali ne zna točno što.

18. Svjedok PP je zajednički sin tužiteljice i 1. tuženika te je on u bitnome rekao da je imao 5.g. kada se gradila kuća , ali da su mu roditelji pričali da su oni iz svojih zajedničkih sredstava koje su pribavili radom iz plaća financirali tu gradnju. Rekao je da su oboje radili i imali prihoda iz kojih se financirala gradnja, da su dolazili majstori koji su bili plaćeni i da se kupovao materijal. Nakon što je objekt sagrađen gornji kat je uređen 90-tih godina dok je donji kat bio neuređen. Donji prostor dovršen je 2002. ili 2003. neposredno prije nego što se 2. tuženik oženio. Buduća supruga 2. tuženika bila je trudna i obitelj se po uređenju donjeg kata preselila , a na gornji kat se preselio 2. tuženik sa svojom obitelji. Otac se posvađao sa 2. tuženikom i njegovom ženom te ih je istjerao iz kuće, te je majci bilo žao i nastojala je poboljšati njihove odnose i ona je u potpunosti zaslužna što je nagovorila oca da se imovina jednako rasporedi na njega i 2. tuženika. Tako je otac odlučio da svjedoku treba pripasti prva nekretnina u [adresa], a na nagovor majke da 2. tuženik i njegova mlada obitelj koja ostvaruje pravo na potporu dobije materijal i sagradi novi objekt gdje je živio djed. Također je majka nagovorila oca da on nagovori svoga brata da se odrekne svoga dijela koji bi on eventualno naslijedio te da se spasi djed od Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

darovanja i sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa 2. tuženikom. Međutim, 2. tuženik se nije brinuo za djeda. Kuća 2. tuženika sagrađena je od dobivenih sredstava , ali nije bilo dovoljno niti materijala , a i gradila se veća kuća za nekoliko redova cigli i tada je opet majka nagovorila oca da se sagradi veća kuća za 2. tuženika nego što je prvotno trebala biti. Čak je i on posuđivao novac potreban za gradnju , ali mu je majka to vraćala. Davala je za gradnju te kuće novac iz kase uzajamne pomoći , a otac je dao 13.tisuća kuna od dividendi od dionica, nikada se nije od 2. tuženika išta zahtijevalo da mu prepusti jer da je postojao dogovor da svjedok ima svoje , a 2. tuženik svoje.

19. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome rekla da je sa 1. tuženikom još u braku kojeg su sklopili 1984. Još 1983. došla je živjeti kod 1. tuženika, a on je imao i prije njihovog braka kupljeno zemljište, mislim da je kupio 1982. Gradnja je započela tijekom 1984. i trajala je do 1990. kada su se uselili. Gradnja kuće financirala se od njihovih plaća jer su oboje bili zaposleni, približno imali jednaku visinu plaće, a iz drugih izvora nije bilo financiranja. Članovi šire obitelji pomagali su kod izgradnje, svaki na način kako je mogao. Dio obitelji fizički je pomagao na gradilištu i to im nije plaćeno, a ostale radove radili su plaćeni majstori. I ona je radila fizičke poslove na gradilištu, kuhala za majstore i prevozila biciklom hranu na gradilište. 1. tuženik je doživio prometnu nezgodu još 1981. pa nije mogao raditi fizičke poslove na gradilištu, ali je prevozio i nabavljao materijal i sve drugo što je trebao. 2013. ili 2014. uz obiteljsku kuću izgrađena je pomoćna zgrada koja služi kao ostava i pilićnjak. Financirana je od iznosa kojeg je dobila prodajom dionica, a ostatak iz plaće. Koristila je kasu uzajamne pomoći više puta i koristila taj oblik kredita za što je trebalo. Ne zna iz kojih sredstava je 1. tuženik kupio gradilište na kojem je kasnije izgrađena kuća. U ratu je ta kuća bila oštećena pa je krov curio te su prozori tada zamijenjeni , a krovište je tek nedavno tako što je ona podigla kredit u iznosu od 5000 eura na 7.g. koji još uvijek otplaćuje. To je dogovorila sa 1. tuženikom. Vezano uz drugu nekretninu koje je vlasnik 2. tuženik rekla je da je prethodni vlasnik nekretnine bio djed i da je 2. tuženik stekao tu nekretninu temeljem ugovora od doživotnom uzdržavanju ili darovanjem prije smrti. 2. tuženik je ostvario pravo na obnovu od države kao mlada osoba , ali je rekla da su ona i tužitelj financiranju gradnju te nekretnine. Gradnje je započela 2008. , Ugovor je sa djedom sklopljen 2006. , a djed je umro 2009. 2 tuženik je za gradnju te kuće dobio od države građ. materijal , ali nije dobio sve pa je ona digla kasu uzajamne pomoći, 1. tuženik je dao 13 tisuća kuna od dionica te su 2. tuženiku dali 2 krmače, kobasice i piliće, piće i pivu te mu fizički pomagali. Pomagala je svojem pastoru jer se tako dogovorila sa svojim mužem da će pomoći tom djetetu da skuči i to je radila sa voljom i nije joj bilo teško. Unatoč tome smatra da ima pravo na dio te kuće jer je sa 1. tuženikom dogovorila da prva kuća treba pripasti zajedničkom djetetu, a druga njegovom izvanbračnom sinu. Tužila je 2. tuženika jer se uvrijedila što je došao do njezina sina i rekao mu da nema prava na ovu kuću. Do sklapanja Ugovora između 2. tuženika i djeda došlo je na izinstiranje 1. tuženika s čim se ona složila jer je željela 2. tuženiku pomoći. Osim toga, vodila je brigu i o djeci 2. tuženika , a svoj angažman nije naplaćivala. Sada sa 2. tuženikom nije više u tako dobrim odnosima te kaže ako ima pravo da nešto uzme za sebe od te kuće da će to i učiniti.

20. 1. tuženik je u svom iskazu u bitnome rekao da je kuću gradio sam , ali tijekom braka su završavali zajedno i to tako da su došli roditelji od tužiteljice i donijeli Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

odojka. On je doveo ljude, platio iz iz svojih sredstava, a tužiteljica da je živjela od svoje plaće dobro. Gradnja je bila gotova odjednom. te su se uselili na kat, a kasnije su se spustili jer se on više nije mogao penjati. Kaže da tužiteljici ništa ne pripada iako su u braku. Što se tiče kuće koja je u vlasništvu 2. tuženika rekao je da je njegov otac sagradio prvu kuću, a da je nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. tuženik samo nadogradio gornje ploče, dok su on , žena i zajednički sin bili na moru. Na toj kući sve se radilo od novaca 2. tuženika, a on je pomagao tako što je dao dionice, donosio hranu, a tužiteljica pomagala kuhati. Prijatelji od 2. tuženika su fizički radili na gradilištu. 80 tih godina radio je kao kamiondžija i imao puno prihoda osim plaće i od preprodaje deviza,prijevoda robe i šverca. Kasnije je radio kao instruktor vožnje A, b,C i E kategorije, ostvario je civilnu mirovinu i 20 % vojne. O njegovom novcu brinuo se 2. tuženik , a tužiteljica je skuhala kavu.

21. 2. tuženik je u svom iskazu u bitnome rekao da je tužiteljica kao maćeha počela voditi brigu kada je imao tri godine jer ga je majka ostavila , a otac se oženio za tužiteljicu. Rekao je da su i tužiteljica i otac imali prihoda i da su radili. Gradnja kuće je započela 1987. i 1988. na zemljištu koje je otac kupio i prije nego što je poznavao tužiteljicu. Iz sredstava koja su zarađivali gradila se kuća. Za tužiteljicu je rekao da je bila dobra domaćica, kućanica i njemu je zamijenila majku. Kuća se gradila tako da bi dolazili majstori koje je otac plaćao. Bila je oštećena u ratu te su troškove oštećenja pa i zbog trajanja snosili tužiteljica i otac. Objasnio je da je stekao kuću temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa djedom i da su ga uzdržavali on i supruga i da je živio sa njima. Prethodno je živio sa tužiteljicom i 1. tuženikom, ali su se posvađali, zatim otišao u podstanarstvo sa ženom, a potom ga je pozvao djed i htio da sklope Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Dok je djed još bio živ 2007. on i njegova mlada obitelj ostvarili su pravo od države dobivanjem materijala za stambeno zbrinjavanje u vrijednosti od 180 i 200 tisuća kuna. Stara kuća je bila srušena i tamo sagrađena nova prizemnica sa krovištem. Materijal je ugrađen u tu kuću , ali što je nedostajalo cigle i mont gredice kupio je 1. tuženik. Djed je umro **.**.2013., ali nije siguran. Dalje je rekao da je nastradao 26.4.2004. kao pirotehničar pa zbog dugotrajnog bolovanja više nije mogao obnoviti licencu zbog čega mu je istekao Ugovor o radu i prestao radni odnos. Kuću je gradio od 2008. do 2009. Sada radi u Njemačkoj. Tužiteljica nije novčano doprinosila gradnji kuće osim što bi dolazila i kuhala za radnike. Poriče da je bilo tko imao veze sa sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je to bio odnos između njega i djeda. Ugovor je sklopljen na inicijativu djeda. Za vrijeme ispunjavanja Ugovora djed je cijelo vrijeme živio sa njim i suprugom.

22. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju broj UO-220/06 od 13. listopada 2006. vidljivo je da je 2. tuženik kao davatelj uzdržavanja sklopio Ugovor sa UP rođ. **.**.1934. , da je isti suvlasnik u jednoj polovini dijela nekretnine u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica] te da navedene nekretnine, sve pokretnine i naročito gotov novac nakon svoje smrti ostavlja 2. tuženiku pod uvjetom da ga uzdržava dok bude živ. 2. tuženik se obvezao uzdržavati svoga djeda na uobičajene načine prema Ugovoru.

23. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26.10.2023. vidljivo je da je 2. tuženik upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine. Zabilježena je zabrana otuđenja bez suglasnosti RH u roku Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

od 10.g. od dana potpisivanja Ugovora o darovanju osnovnog građ. materijala od 24.10.2007. Predmetna zabilježba brisana je 7.8.2023.

24. Očevid na licu mjesta na nekretninama održan je u [adresa] na nekretnini upisanoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u ZK ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: dvorište u površini od 937 m², pomoćna zgrada u površini od 54m², te kuća u površini od 163m², [adresa] uz sudjelovanje svih pozvanih te je sud s vještakom obišao nekretninu i to unutrašnjost kuće , unutrašnjost vanjskog objekata te vanjski dio nekretnina koje su predmet vještačenja.

25. Vještak Tihomir Orečić je nakon pregleda nekretnina sačinio pismeni nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je u svrhu izrade vještačenja izvršio pregled objekata sa fotografiranjem i kontrolnim izmjerama svih objekata. Naveo je da je gradnja kuće a dovršena 1990. godine. Temelji su armiranobetonski. Zidovi su od opeke, sa armiranobetonskim serklažima. Fasada je djelomično izvedena - samo dva pročelja, i to samo žbuka bez završnog sloja. Krovište je drveno, pokrov profilirani lim (obnovljeno i izvedeno 2022. godine, zbog procurivanja krova). Vanjska stolarija je drvena, sa izo staklima. Unutarnja stolarija je drvena. Zidovi i stropovi su žbukani i bojani. Podovi su laminat, keramika, kamen (prizemlje), lamel parket, keramika (kat), beton (tavanski prostor). Voda je iz bunara (vodovod još nije priključen), ima priključak struje, priključak kanalizacije. Pomoćna zgrada je zidana, sa betonskim temeljima. Krovište je koso, drveno, pokriveno profiliranim limom. Konstrukcija je zidana blok opekom. Fasada nije izvedena. Pod je beton. Vanjska stolarija je drvena, a vrata su metalna. Sveukupna površina obiteljske kuće koja ima nekoliko etaža ( prizemlje, kat i potrovlje) iznosi 410,30 m2, a bruto volumen 1.067,50m3. Sveukupna površina pomoćne zgrade koja ima jednu etažu iznosi 45,38 m2, a bruto volumen 151,20 m3. Nadalje vještak navodi da je za potrebe procjene tržišne vrijednosti nekretnine koristio poredbenu metodu i to pretragom i analizom realiziranih kupoprodaja kuća na lokaciji predmetne nekretnine i u neposrednoj i bližoj okolici. Podatke je preuzeo iz baze Ministarstva graditeljstva i prostorno g uređenja – eNekretnine. Obuhvaćene su nekretnine (kuće) sličnih karakteristika kao i nekretnina (kuća) koja je predmet vještačenja, u smislu starosti, tehničkog stanja, i ostalih elemenata. Iskazao je tržišne vrijednosti i to cijele nekretnine : 80.458,98 eura ( zaokruženo 80.000,00 Eura) i Tržišnu vrijednost zemljišta: 16.600,00 Eur. Osim, tržišne vrijednosti cjelokupne nekretnine i tržišne vrijednosti zemljišta, vještak je iznio i građevinske vrijednosti kuće i objekata temeljem podataka iz Pokazatelja troškova građenja (Hrvatska komora arhitekata, 2022.g.) i podataka iz Biltena IGH (podaci za tipske objekte, prema vrstama radova i za određene tipove kuća).

26. Tako u mišljenju navodi slijedeće vrijednosti: Tržišna vrijednost nekretnine:

80.458,98 Eura, Tržišna vrijednost nekretnine – zaokruženo: 80.000,00 Eura, Tržišna vrijednost zemljišta - zaokruženo: 16.600,00 Eura, Nova građevinska vrijednost kuće (PDV je uključen): 332.417,70 Eura, Sadašnja građevinska vrijednost kuće (PDV je uključen): 152.912,14 Eura, Nova građevinska vrijednost kuće (PDV nije uključen):

265.934,16 Eura, Sadašnja građevinska vrijednost kuće (PDV nije uključen):

122.329,71 Eura, Nova građevinska vrijednost zgrade (PDV je uključen): 19.716,40 Eura, Sadašnja građevinska vrijednost zgrade (PDV je uključen): 8.765,21 Eur, Nova građevinska vrijednost zgrade (PDV nije uključen): 15.773,12 Eura, Sadašnja građevinska vrijednost zgrade (PDV nije uključen): 6.940,17 Eura.

Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

27. Nakon primitka pismenog nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi i prigovora na njegovo vještačenje.

28. Analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je donio odluku kao u izreci.

29. U ovom postupku sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik bili su u braku od 1928. studenog 1984. godine i da njihov brak još nije razveden

- da je prije zaključenja braka tuženik kupio zemljište iz svoje posebne imovine na kojem su se kasnije tijekom braka izgradili objekti ( obiteljska kuća i pomoćna zgrada) i to na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da su i tužiteljica i tuženik od zaključenja braka pa nadalje bili zaposleni, s tim da se tužiteljica dodatno brinula i skrbila o djeci

- da su tužiteljica i 1. tuženik u braku dobili zajedničko dijete koje je rođeno 1985. a obitelj je činilo i sin supružnika, ovdje 2. tuženik koji je živio s ocem i maćehom od svoje treće godine života, odnosno od kad su tužiteljica i 1. tuženik sklopili brak

- da je izgradnja obiteljske kuće na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] započela 1994., te je trajala više godina , sve do 1990 g. - da je višegodišnja gradnja kuće i drugih objekata na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] bila organizirana tako da se veći dio materijala kupovao iz plaća supružnika i iz kratkoročnih kredita koje je podizala tužiteljica, a radove su izvodili plaćeni radnici, rodbina stranaka i tužiteljica i 1. tuženik

- da je tržišna vrijednost cijele nekretnine na čestici 5208, upisanoj u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k.o. Novska 80.458,98 eura( zaokruženo 80.000,00 Eura) dok je tržišna vrijednost zemljišta 16.600,00 Eur

- da je 2. tuženik upisan kao samovlasnik na nekretnini upisanoj na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da je tu nekretninu stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju djeda po ocu ( ovdje 1. tuženika)

[katastarska općina]

30. S obzirom da je sud morao odlučiti o dva tužbena zahtjeva ovdje će se razdvojiti obrazloženje ovisno o pojedinom tužbenom zahtjevu.

31. U pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine nekretnina upisana na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u ZK ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: dvorište u površini od 937 m², pomoćna zgrada u površini od 54m², te kuća u površini od 163m², [adresa]

32. Na imovinske odnose tužiteljice i tuženika kao bivših bračnih drugova primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je kuća građena u razdoblju od 1984. do 1990.g., te se na odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZBPO) koji se primjenjuje na imovinu bračnih drugova stečenu do 01.07.1999.g. ( prema trenutku stjecanja).

33. Naime, u čl. 227. ZBPO određuje se da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (čl. 284. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO). Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos u stjecanju zajedničke imovine. Iz navedenoga slijedi da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova nije unaprijed određen.

34. U članku 252. Obz-a propisano je da je bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a članak 253. stavak 1. Obz-a da su bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

35. Znači, ako neka imovina nema karakteristike bračne stečevine, odnosno ako je stečena izvan pravila o tome, riječ je o posebnoj imovini bračnih drugova.

36. Po zakonu koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari ima se utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju imovine. Ovaj sud je stajališta da je doprinos tužiteljice i 1. tuženika jednak po pitanju stjecanja zajedničke imovine.

37. Iz iskaza same tužiteljice i iskaza 1. tuženika utvrđeno je da je 1. tuženik kupio zemljište od vlastitih sredstva a potom je na zemljištu vršena gradnja objekata. To znači da se ima uzeti u obzir da je nekretnina djelomično stečena iz posebne imovine 1. tuženika a djelomično iz zajedničkih sredstava.

38. S obzirom da tužiteljica bez obzira na navedeno stjecanje po 1. tuženiku tužbenim zahtjevom potražuje polovicu nekretnina po osnovi bračne stečevine, a 1. tuženik to osporava, odlučno je u ovoj stvari bilo utvrditi vrijednost zemljišta na kojem je sagrađena kuća koje ima status posebne imovine 1. tuženika, u kojem slučaju se isto ima uračunati u veći omjer 1. tuženiku, te kakav je doprinos tužiteljice u stjecanju cjelokupne imovine po osnovi bračne stečevine.

39. Naime, kako je na zemljištu izgrađena obiteljska kuća i pomoćna zgrada, zbog načela pravnog jedinstva nekretnine, pravni status nekretnine na kojoj je tuženik upisan u cijelosti sagledava se kao jedna cjelina. Isto proizlazi iz odredbe članka 9. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nastavno: ZVSP) koji propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, te da ono što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine.

40. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko podizanja i odgoja djece, kao i o svakom drugom obliku rada u uzdržavanju i povećanju zajedničke imovine. Po mišljenju ovog suda tužiteljica je dokazala da je kao supruga sudjelovala u stjecanju imovine tijekom braka na način da je na Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

zemljištu koje je 1. tuženikova posebna imovina izgrađena obiteljska kuća i pomoćni objekt.

41. S obzirom da je sud utvrdio da je zemljište na kojem je izgrađena kuća posebna imovina 1. tuženika, odlučno je i za visinu suvlasničkog udjela stranaka na cijeloj nekretnini koliki je doprinos stjecanju cjelokupnoj nekretnini svakog od bračnih drugova.

42. Iz rezultata dokaznog postupka sud je ocijenio da je nakon kupnje zemljišta stjecanje imovine nastavljeno gradnjom jednakim doprinosom oba bračna druga i da su stranke za vrijeme trajanja braka zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima stekle nekretnine na kojima se nalazi obiteljska kuća i pripadajući objekti.

1. tuženikove tvrdnje da tužiteljica nema pravo jer njezin doprinos nije ravan njegovom jer tužiteljica zarađivala kraće i nešto manje, a naročito da njezin doprinos kao majke, maćehe i domaćice, pa tužiteljica pravo koje traži koja je stečena tijekom njihovog braka, sud nije prihvatio.

43. Naime, sud smatra da je doprinos u stjecanju zajedničke imovine ovih stranaka jednak u dijelu koji se odnosi na gradnju objekata te da su oba bračna druga u jednakoj mjeri svojim radom doprinijeli stjecanju zajedničke imovine. Naime, oba bračna druga su bila zaposlena pa iako nisu imali jednaku visinu prihoda, ne može se umanjiti doprinos tužiteljice u stjecanju imovine jer po ničem nije manji od 1. tuženika. Tužiteljica je prema svojim mogućnostima obavljala različite poslove tijekom braka, brinula o obitelji pa čak i sudjelovala u fizičkim poslovima u izgradnje kuće. Osim toga, rad tužiteljice vrijedi kao i rad 1. tuženika i nije zanemariv, jer nije prihvatljivo smatrati da rad i briga u okviru kuće i obitelji nije jednako vrijedan radu osobe koja je u radnom odnosu. Upravo zbog rada tužiteljice na ovim poslovima tužitelj je bio u mogućnosti stjecati i veće prihode od svog rada, jer bez uloženog rada tužiteljice te poslove bi trebala obavljati naplatno neka druga osoba. 1. tuženik je takvog rada bio oslobođen zahvaljujući radu tužiteljice. Isto tako, sud je utvrdio da je rodbina oba bračna druga na jednak način i u jednakoj mjeri doprinijeli izgradnji kuće stranaka te niti jedan dokaz ne upućuje na nedvojben zaključak da je obitelj jednog ili obitelj drugog u tome prednjačila. Osim toga, sud je uvjeren da je svatko od srodnika tko je uložio svoj besplatni rad da bi pomogao mladoj obitelji to učinio s ciljem da pomogne zajedničkoj namjeri da se stambeno zbrinu, bez kalkulacije tko je više a tko manje uložio svoga rada. Dakle, i u tom dijelu sud smatra da je doprinos jednak.

44. Konačno, što se tiče činjenice da se ovdje raspravlja o dvije nekretnine, prema utvrđenju sa uviđaja riječ je o nekretninama koje se nadovezuju na nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća i pomoćni objekt. Te nekretnine zbog svoje neodvojivosti dijele istu pravu sudbinu.

45. Da bi se utvrdio doprinos svakog bračnog druga i isto "pretvorilo" u suvlasničke omjere valjalo je provesti vještačenje procjenom nekretnine i to posebno zemljišta i cjelokupne nekretnine. Sud je uzeo kao mjerodavnu tržišnu vrijednost nekretnina koju je iskazao vještak u vrijeme vještačenja jer je riječ o vrijednosti koja uključuje sveobuhvatne okolnosti sadašnjeg stanja nekretnine u vrijeme kada se to traži ( tužbom), dakle upravo onu vrijednost koju je na tržištu potrebno platiti. Pri tom promjene vrijednosti zemljišta na kojem su se gradili objekti prate promjene vrijednosti cjelokupne nekretnine. Građevinska vrijednost je vrijednost gradnje umanjeno za iznos amortizacije, te je ona manje više slična bez obzira na mjesto Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

gdje se nekretnina nalazi. Međutim, tržišna vrijednost se ocjenjuje po pojedinim faktorima, čiji zbroj pomnožen sa građevinskom vrijednošću, daje tržišnu vrijednost kuće. Dakle, tržišna vrijednost obuhvaća i građevinsku vrijednost i predstavlja cijenu koja realno pokazuje stanje neke nekretnine i ujedno doprinose svake stranke u stjecanju upravo te imovine.

46. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, stručan i jasno obrazložen, jer se temelji na poredbenoj metodu kao općeprihvaćenoj u struci. Isto je učinjeno pretragom i analizom realiziranih kupoprodaja kuća na lokaciji predmetne nekretnine i u neposrednoj i bližoj okolici, a podatke koje je preuzeo pouzdani su. Pri tom su uzete u obzir nekretnine (kuće) sličnih karakteristika kao i nekretnina (kuća) koja je predmet vještačenja, u smislu starosti, tehničkog stanja, i ostalog. Osim toga niti stranke nisu imale prigovora na vještački nalaz i mišljenje.

47. S obzirom da je tržišna vrijednost cijele nekretnine 80.458,98 Eura ( zaokruženo 80.000,00 Eura) dok je tržišna vrijednost zemljišta 16.600,00 Eura, matematičkim izračunom vidljivo je da je udio zemljišta kao posebne imovine tuženika u tržišnoj vrijednosti cijele nekretnine cca 20,75%. Kako je razlika do tržišne vrijednosti cjelokupne nekretnine cca 79,25 %, a riječ je o dijelu u kojem su sudjelovale obje stranke na jednako, te isto ima status kao i bračna stečevina, tuženiku se njegovoj dijelu ima uračunati i dodatnih 20,75 %. Konačno se dobiva omjer na strani tužiteljice od 39,625% i na strani tuženika 60,375%. Pretvaranjem postotaka u razlomke, odnosno suvlasničke omjere dobiven je suvlasnički omjer na strani tužiteljice od 39625/100000 dijela. Međutim, kako je tuženik na početku ovog postupka priznao tužiteljici 2/10 suvlasničkog dijela na cijeloj nekretnini , tužiteljici se ima dodatno dosuditi razlika za daljnjih 19325/100000.

48. Kako je tužiteljica do kraja ovog postupka ustrajala u tvrdnji da joj ima pripasti 1/2 suvlasničkog dijela na cjelokupnoj nekretnini, a sud je utvrdio da joj po osnovi doprinosa u stjecanju bračne stečevine pripada 39625/100000 dijela suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, valjalo je tužiteljicu odbiti s ostatkom traženoj suvlasničkog dijela , jer je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan, te je donesena odluka kao u izreci da se sa suvlasničkim dijelom od 10375/100000 odbija.

50. U pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine nekretnina upisane na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 745m² iz ZK uloška [broj ZK uloška], k.o. Novska 51. Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem ona zahtjeva polovicu suvlasništva na ovoj nekretnini. U tužbi je tvrdila da je i ta nekretnina stečena zajedničkim sredstvima nje i 1. tuženika. Međutim, takve tvrdnje tužiteljica nije dokazala. Suprotno tome, sud je utvrdio da je riječ o nekretnini koja je ranije bila u vlasništvu oca 1. tuženika odnosno djeda 2. tuženika i da je 2. tuženik ostvario pravo od države na stambeno zbrinjavanje i u tu svrhu je dobio građevinski materijal, te da je stara kuća srušena i od dobivenog građevinskog materijala je sagrađena prizemnica. Dakle, kuća 2. tuženika građena je sredstvima države. Osim toga, djed 2. tuženika je sklopio ugovor s 2. tuženikom i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. tuženik je stekao predmetnu nekretninu.

52. Tužiteljica je možda zajedno s 1. tuženikom doprinijela da se predmetna kuća dovrši, možda svojim radom ili čak financijski te kako ona navodi u svom iskazu davanjem hrane kod gradnje kuće, međutim na takav način ne može se steći Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

suvlasnički dio na nekoj nekretnini. Eventualno bi tužiteljica mogla postaviti u tom smislu kakav zahtjev na isplatu, ali takav nije postavila. Postoji pravilo propisano člankom 156. stavak 1. ZVSP po kojem se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada ili tuđih zgrada ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako što nije odredio vlasnik nekretnine. U stavku dva iste odredbe upućuje se na odredbe obveznog prava u pogledu prava na naknadu takvih radnji.

53. Valja nadodati da je sud zaključio da je tužiteljica iz dobrih namjera pomagala svom pastorku na različite načine , međutim, sada se neprihvatljivim čini da po pogoršanju odnosa između nje i 2. tuženika smatra opravdanim naplatiti pomaganje kroz zahtjev da se utvrdi da joj ima pripasti jedna polovina suvlasništva na nekretnini na kojoj je 2. tuženik upisan kao samovlasnik.

54. Zbog toga je sud tužiteljicu u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

55. S obzirom da je sud vodi parnični postupak u pogledu dva različita tužbena zahtjeva i u pogledu dvije različite nekretnine sa različitim tuženicima valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka sa različitim odlukama o troškovima. Ipak valja imati na umu da je u pogledu jedne nekretnine tužiteljica djelomično uspjela u odnosu na postavljeni zahtjev prema 1. tuženiku, a da je u pogledu druge nekretnine tužiteljica u cijelosti izgubila spor u odnosu na 1. tuženika, ali i u odnosu na 2. tuženika.

56. Odluka o trošku parničnog postupka vezano uz tužbeni zahtjev tužiteljice vezano uz nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] donesena je uzimajući u obzir da je u pogledu tog tužbenog zahtjeva tužiteljica djelomično uspjela u sporu. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 43/13. i 89/14, 70/19,80/22 – nastavno ZPP). Naime, u ovoj pravnoj stvari sud je donio djelomičnu presudu na temelju priznanja. Djelomičnom presudom donesenoj u ovom sporu sud je odlučio o glavnoj stvari, međutim, za odlučivanje o troškovima parničnog postupka ostavljeno je odlučiti kasnijom presudom što se sada i čini. Dakle, uzimajući u obzir da je tužiteljica podnijela tužbu sa dva tužbena zahtjeva, da je u pogledu jednog tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika djelomično uspjela s tim da se treba uzeti u obzir da je i u pogledu tog zahtjeva 1. tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev, ali i zbog činjenice da se unatoč tome morao voditi i dalje postupak u pogledu tog tužbenog zahtjeva kao i da je u odnosu na 2. postavljeni tužbeni zahtjev vezano uz nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] tužiteljica u cijelosti izgubila spor, dakle i u odnosu na 1. tuženika odlučeno je da tužiteljica u pogledu spora koji se vodio radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treba snositi svoj trošak kao i 1. tuženik.

57. Odluka o troškovima parničnog postupka koji se tiče 2. tuženika donesena je na način da je uzeto u obzir da je tužiteljica prema tom tuženiku u cijelosti izgubila spor. Zbog toga mu je dužna sukladno čl. 154. stavak 1. ZPP-a nadoknaditi troškove koje je izazvala vođenjem ovog postupka. Kako je isti odvjetnik zastupao i 1. tuženika i 2. tuženika, a ti tuženici su različito uspjeli u ovom sudskom predmetu valjalo je razgraničiti troškove koje je imao 2. tuženik radi vođenja ovog postupka. Svakako je za 2. tuženika opravdano dosuditi trošak koji mu je nastao zbog sastava odgovora na tužbu i sudjelovanja na ročištima i to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 100 bodova za svaku pojedinu radnju odvjetnika koji ga je zastupao. Dakle Poslovni broj: P-Ob-124/2023-43

za sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-nastavno OT ) priznato je 2. tuženiku 100 bodova, za pristup na ročište 11. 1. 2024., 9.4.2024., 21.5.2024., 13.6.2024., i 27.2.2025. po Tbr. 9.1. OT po 100 bodova, a kako je vrijednost jednog boda dva eura 2. tuženiku pripada dio zahtjeva za trošak u ukupnom iznosu od 1400 eura. Za pristup na očevid 11.9. 2024. nije priznat zahtjev za trošak jer se očevid nije održavao vezano uz tužbeni zahtjev koji se tiče 2. tuženika kao niti zatraženi troškovi očevida te nije priznat zahtjev za naknadu pristojbe za odgovor na tužbu jer ista nije niti plaćena.

58. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Sisku , 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Nataša Ljuba-Čobanov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presuda nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. tužiteljica po pun.

2. 1. i 2. tuženici po pun.