REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-241/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Jež kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ŠĆ, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO- DO-1166/22 od 30. rujna 2022., s izmjenom od 28. studenog 2023., nakon održane javne rasprave 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika OKDO Zagreb ZĆ, optuženog i branitelja optuženog, odvjetnika Dinka Šperande, dana 24. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ŠĆ, zvani " Š", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i R, rođen **.**.1989. u [adresa], I, državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, vodoinstalater, zaposlen u Latica usluga d.o.o. s plaćom od oko 700,00 eura, s time da je i supruga zaposlena, no ne zna s kojom plaćom, lošeg imovnog stanja, vlasnik pola kuće na adresi stanovanja te vlasnik automobila 1999., te traktora 1985., oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 27. ožujka 2022. oko 18,00 sati, u mjestu [adresa], na adresi [adresa], u dvorištu obiteljske kuće RĆ, nakon prethodne verbalne prepirke s oštećenim RĆ, te je zatim oštećeni zamahnuo rukom prema okrivljenom i udario ga u predjelu lica, a zatim je okrivljeni u tijeku odbijanja daljnjeg napada, pristajući da imenovanog osobito teško tjelesno povrijedi, uzeo u ruke armaturnu šipku duljine 160 cm i promjera 0,8 cm i istom udario RĆ po glavi, uslijed čega je RĆ zadobio povrede u vidu rane razderotine u lijevom čeono-tjemenom području s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice u lijevom čeono-tjemeno-sljepoočnom području, a koje povrede su osobito teške,

- dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kaznenim djelom je doveden u opasnost život ozlijeđenog, u prekoračenju granica nužne obrane,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - osobito teškom tjelesnom ozljedom u prekoračenju nužne obrane - opisano po članku 119. stavku 1. KZ-a u vezi s člankom 118. stavka 1. i člankom 21. stavak 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 119. stavku 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 119. stavak 1. u svezi članka 21. stavak 3. KZ-a optuženi ŠĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećeni RĆ se s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi se oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. KZ-a. Dana 19. travnja 2024. donesena je oslobađajuća presuda pod brojem K-466/2023 koja je po službenoj dužnosti ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku.

1.1.Stranke su se suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

1.2. Oštećeni RĆ postavio je 14. rujna 2023. imovinskopravni zahtjev u iznosu od ukupno 38.800,00 eura (list 136 spisa), na ime izgubljene zarade, vrijednosti kotla, te oštećenja vitalnih sposobnosti.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

3. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: službena zabilješka o dojavi PP Vrbovec od 28. ožujka 2022. (list 8 spisa), bolnička prijava KB Dubrava od 27. ožujka 2022. (list 10 spisa), nalaz KB Dubrava za RĆ (list 11 spisa), zapisnik o očevidu PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije broj 511-19-15/1-42-K-41/22 od 28. ožujka 2022. (list 12-13 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće (list 14 spisa), medicinska dokumentacija za RĆ (list 66-68 spisa), nalaz KB Dubrava (list 149 spisa), izvješće PP Vrbovec od 21. rujna 2023. (list 152 spisa), medicinska dokumentacija za RĆ iz Doma zdravlja Rakovec i osobni karton za oštećenog (list 156-342 spisa), medicinska dokumentacija KB Dubrava Klinike za psihijatriju za Vladimira Babića (list 362-377 spisa), psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog po dr. sc. Jadranki Zorić i prim. dr. sc. IĆ (list 416-426 spisa), fotodokumentacija Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 28. ožujka 2022. (list 380-394 spisa), iskaz oštećenog RĆ s raspravnog zapisnika od 14. rujna 2023. (list 139-141 spisa), iskaz vještaka dr. sc. Pere Bubala s raspravnog zapisnika od 24. listopada 2023. (list 344-345 spisa), iskaz svjedoka LĆ s raspravnog zapisnika od 24. listopada 2023. (list 345-346 spisa), iskaz svjedokinje ĆĆ s raspravnog zapisnika od 28. studenog 2023. (list 400 spisa), te iskaz vještaka prim. dr. sci. IĆ i dr. sc. Jadranke Zorić s raspravnog zapisnika od 19. travnja 2024. (list 446-447 spisa). Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 525 i 523 spisa), a nakon čega je optuženi iznio svoju obranu.

3.1. Ranije su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za pribavljanjem izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije za oštećenog te spisa Općinskog suda u Virovitici K- 297/2022, a iz razloga jer se radi o postupcima protiv žrtve kaznenog djela, dok su zatraženi podaci od PP Vrbovec u vezi eventualnih kaznenih prijava u odnosu na oštećenog, a o kojima će kasnije biti riječi. Također je odbijen prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja oštećenog RĆ i to iz razloga jer je navedeni prijedlog ocijenjen odugovlačećim i nepotrebnim, dok je u odnosu na postojanje asteničkog afekta kod optuženog provedeno psihijatrijsko-psihološko vještačenje optuženog, o što će u nastavku isto biti riječi.

4. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi ŠĆ, naveo je kako ga je inkriminiranog dana oko 17 ili 18 sati nazvao oštećeni te ga je pitao da li bi mu pomogao spremiti kotao, na što mu je odgovorio da je umoran, da je taman završio s poslom, i da nema ni benzina u autu. Kako je oštećeni inzistirao da to bude odmah to mu je rekao da neka onda dođe po njega. Oštećeni je došao po njega te je odmah u autu počeo razgovor da s oštećenim uđe u posao, odnosno da osim svojih svinja dođe hraniti i njegove svinje ujutro i navečer, to jest da iste dohranjuje, a da bi mu oštećeni za to davao plaću. Rekao je da mu takvo nešto ne pada na pamet, a kada su došli pred kuću oštećenog, pred garažu, oštećeni je otključavao vrata, a on se je sagnuo kako bi pomaknuo neko željezo kako bi se vrata mogla otvoriti te mu je u tom trenutku oštećeni rekao da nije čovjek zato što neće ući u posao s njim, te ga je šakom udario u nos i usnicu, na što je uzmaknuo, te ga je refleksno lupio također šakom u glavu, na što je oštećeni krenuo unazad da bi mu onda počeo psovati majku, i ponovno je krenuo u napad na njega. U nastavku je naveo da se u tom trenutku spleo na podu u te željezne šipke te da je refleksno sa šipkom, koju je već od ranije imao u ruci, zamahnuo prema oštećenom, s time da nije posebno ciljao neki dio tijela. Nadalje, je izjavio kada je vidio da je oštećenom potekla krv, da je uzeo sjekiru s poda, koja se također tamo nalazila, i da mu je rekao da se makne od njega, no kako je isti bio krvav, da je sa sjekirom razbio kotao i staklena vrata, te da je vikao da ne ide prema njemu, a oštećeni mu je govorio da se pomire. Nakon toga je otišao u kuću kako bi mu dao ručnike te ga nije htio pustiti u kuću jer se bojao da bi oštećeni mogao imati pištolj, a od straha i šoka se sav tresao, i nazvao je svoju ženu i otišao kući, s time da se od šoka nije mogao niti sjetiti koji je broj od hitne pomoći. Kada je došao kući rekao je da se nije stigao ni presvući, obzirom je već policija došla po njega.

4.1. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je od bivše supruge oštećenog, ĆĆ, čuo da je istu tukao dvadeset sedam godina, da ju je isto razapinjao i maltretirao oko tih svinja, te je isto tako čuo da je napao i doktora, da je istukao jednog dečka, da je gurnuo snahu niz stepenice, a i poslije samog događaja ga je nazvalo nekih petnaestak ljudi te su mi rekli da oštećeni nije normalan čovjek, odnosno pitali su ga zašto je išao kod njega. Pojasnio je da je par godina prije događaja išao pomoći oštećenom oko neke sjetve, da je tu krenula suradnja i da je sve bilo u redu, a oštećeni je bio dobar s njegovim ocem i bakom, to jest tada im je pomagao kada je on bio mali, tako da se nije mogao nadati da bi ga oštećeni napao. Kada ga se pitalo, da li je imao neko drugo sredstvo kako bi se mogao braniti od oštećenog, odgovorio je da su se nalazili u relativno uskom prostoru jer je s desne strane bio zid pored njega, a s lijeve kotao i još neki alat, tako da je obzirom je imao tu šipku u ruci, koja je bila dugačka metar ili metar i pol, instinktivno zamahnuo kako bi se obranio, tako da je, a obzirom je znači bio limitiran prostorom istog jedino mogao udariti na način da je s tom šipkom zamahnuo iznad glave oštećenog i ravno naprijed je spustio prema oštećenom, a iza njega se nalazila pletena mreža, odnosno ograda. Tijekom predmetnog događaja nije vidio niti jednu drugu osobu, a oštećeni mu je ranije pričao, odnosno spominjao, da ima neki stari pištolj. Odgovorio je i da je oštećeni u inkriminirano vrijeme imao sigurno oko 130 kila, bio je normalnog fizičkog i psihičkog stanja, samo da se žalio i kleo svoju bivšu suprugu ĆĆ. Na poseban upit suca rekao je da je imao iznimno teško djetinjstvo, tata mu je bio u ratu, i tamo je poludio te je doveo iz rata njegovu mamu, koja je bila L, te ih je brutalno tukao, a nakon nekog vremena budući da su se ozljede jako vidjele, to jest obzirom zbog istih brat i on nisu mogli ići u školu, otac ih je tjerao da se sami tuku. Naveo je i da ga je i majka tukla te se sjeća da ga je jednom prilikom zavezala za neki stup i da ga je jako tukla, a spasili su ga susjedi. Napomenuo je da je njegov otac imao dva metra i isto oko 140 kila, a nakon što je otac završio u zatvoru da je s devet godina završio u domu. Na kraju je rekao da se s dvadeset dvije godine oženio, da ima dobru ženu te sina od četrnaest godina, koji je odličan đak, da radi na OPG-u, kao i da se supruga nedavno zaposlila, tako da vodi jedan uredan i skladan život. Za imovno stanje unatoč radu na OPG-u, naveo je da je loše, obzirom je kuća i dalje bez fasade, da u dijelu prokišnjava, a dodatne prihode katkad uspije dobiti na način da za nekoga nešto odveze. Optuženi nije želio odgovarati na pitanja zastupnika optužbe.

5. U predmetnom postupku nije sporno da je 27. ožujka 2022. oko 18,00 sati došlo do prepirke između optuženog i oštećenog u dvorištu kuće oštećenog, kao i da je onda oštećeni prvi zamahnuo prema optuženom u predjelu lica nakon čega je optuženi oštećenog onda udario armaturnom šipkom po glavi, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećenog, svjedoka, vještaka, tako i obrane optuženog, kao i iz pročitane materijalne dokumentacije. Sporno je da li je optuženi tom prilikom imao namjeru oštećenog teško tjelesno povrijediti ili je postupao u nužnoj obrani kako bi od sebe odbio istovremeni napad oštećenog te konačno da li je eventualno prekoračio granice nužne obrane ukoliko je postupao u nužnoj obrani.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s iskazom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, osobito tešku tjelesnu ozljedu iz članka 119. stavka 1. u svezi članka 21. stavak 3. KZ-a, to jest da je počinio predmetno djelo, no u prekoračenju nužne obrane, u kojem smislu je onda i učinjena intervencija u činjeničnom opisu onoga što se optuženom stavlja na teret.

7. Naime, iz iskaza oštećenog RĆ proizlazi da je predmetnog dana išao po Ć, budući da isti nije mogao sam doći, a kako bi mu pomogao prenijeti kotao iz dvorišta u kuću. Rekao je da su nosili taj kotao do jedne sobice, međutim optuženi je nogama počeo tući po kotlu, što mu je bilo grozno jer je taj kotao puno platio i teško ga stekao. Uslijed toga je malo mahnuo prema optuženom, a ŠĆ je uzeo šipku osam i četiri puta ga lupio po glavi, radi čega je bio sav u krvi, a nakon toga mu je optuženi rekao da će ga ugurati u štagalj te da će ga tamo zapaliti. Nadalje, je naveo da se nekako izvukao i uzeo ručnik te je tada došao jedan poznati i sve je prijavio policiji, a ŠĆ mu je rekao da samo neka legne u krevet. Kada je policija došla odvezli su ga u bolnicu i tamo je bio do 22. travnja 2023., doživio je i epileptični napadaj uslijed navedenog zbog čega sada koristi sedative. Naveo je i da su mu otišla i koljena, iako to doktori ne žele povezati s predmetnim događajem, te je napomenuo da deset dana nakon povratka kući nije mogao izaći van, a hrskavica u koljenu mu je pojedena u potpunosti. Na kraju je rekao da ga je prije predmetnog događaja ŠĆ stalno navodio da mu ostavi farmu u nasljedstvo.

7.1. Na poseban upit obrane odgovorio je da unazad pedeset godina ne konzumira alkohol te da prije predmetnog događaja nije pio nikakve sedative, već eventualno lijekove za tlak i šećer. Na upit da li je prekršajno ili kazneno osuđivan zbog nasilja, rekao je da je u tijeku jedan spor pred sudom u Velikoj Gorici radi kaznenog djela prijetnje u odnosu na liječnicu koja mu nije htjela izdati lijek za bolove u kičmi, kao i da je nepravomoćno osuđen na uvjetnu osudu, no da će taj postupak uskoro biti okončan. Naveo je da je imao sukobe s bivšom suprugom ĆĆ, međutim iz razloga jer je ista imala dijete sa susjedom, a ne sa svojim prvim mužem, tako da je istu primio, a na kraju je morao otplaćivati kredit koji susjed nije htio platiti. Pojasnio je da je predmetnog dana prema ŠĆ zamahnuo isključivo iz razloga da ga uplaši, a ne zna kako je optuženi dobio ozljedu na gornjoj usnici. Naveo je da je išao iz jedne kuće u drugu, koja se nalazi preko puta, po ručnik, kao i da je ŠĆ prije nego što ga je udario, sjekirom zasjekao kotao i vrata koja imaju staklenu stjenku, uslijed čega se staklo razbilo. Napomenuo je da je naknadno od snahe ĐĆ i susjeda UĆ saznao da dok je bio u bolnici da je ĆĆ, zajedno s optuženim, iz svoje kuće odnijela njegov namještaj u njegovu kuću preko puta, odnosno da ga je iselila. Odgovorio je da se psihijatrijski liječio, no kada je imao dvadeset i jednu godinu, i to od ovisnosti o tabletama - Lexaurinu. Naveo je da se ne sjeća da li je došlo do kontakta njegove ruke s tijelom optuženog prije nego što ga je optuženi udario. Na poseban upit optužbe odgovorio je da ga je ŠĆ udario betonskom šipkom osam duljine 1,60 cm. Na upit da li je osoba koja je nadošla na njihov sukob vidjela što se događa, odgovorio je da ta osoba koja je pozvala policiju, te koja je došla, nije vidjela trenutak kada ga je optuženi udario, već da je vidio samo kako se prepiru, i da je u to 100% siguran. Rekao je i da nije niti znao da je ta osoba to sve prijavila policiji, već da je to saznao naknadno. Na poseban upit obrane rekao je da je taj poznanik (LĆ) taj dan došao po njegovom pozivu da uzme neke druge stvari, a ne kotao. Oštećenom je predočen njegov iskaz dan pred policijom, obzirom na razliku u iskazu, te je odgovorio da je točno da je njemu ŠĆ i ranije pomagao u poslu oko farme i to godišnje tri do četiri puta, odnosno periodično, oko svinja i tada nije bilo nikakvih problema, no imao je osjećaj da ga ŠĆ hoće "pojesti" jer je farma bila tako uspješna, i zato što mu istu nije htio dati, a objasnio je da ga je ponovo zvao za pomoć isključivo iz razloga jer je na selu teško naći nekoga za pomoć. Naveo je da ne zna zašto je rekao da kada je došao po ŠĆ da je isti bio pod utjecajem alkohola, no optuženi je bio smušen, a pretpostavio je da upravo iz tog razloga nije htio ići svojim automobilom, već da je zato on trebao ići po njega. Na poseban upit rekao je da je istina da kada su došli u dvorište da je ŠĆ nastavio s provokacijama iz auta te da je vanjskim dijelom desne šake zamahnuo prema Stjepanovom licu, kao i da je tada odmah neposredno nakon toga dobio udarac sa šipkom, to jest da je odmah nakon što je zamahnuo prema ŠĆ dobio udarac, s time da su i ŠĆ i on stajali metar od kotla, a ta betonska šipka osam se nalazila pored kotla jednako udaljena od njega i ŠĆ, a radi se o šipki od jedne ograde koju je rastavio. Napomenuo je da su se do dolaska u dvorište u automobilu svađali, kao i da je svaki put plaćao ŠĆ kada bi mu pomagao na farmi. Odgovorio je da ŠĆ prije predmetnog događaja nikada nije imao tu betonsku šipku u ruci, a nakon predmetnog događaja je ŠĆ pozvao suprugu koja je došla po njega. Napomenuo je da nakon udaraca niti u jednom trenutku nije pao na tlo, već da je cijelo vrijeme ostao stajati na nogama, te da je točno kao što je ranije naveo da je bio svega svjestan i da nije gubio svijest. Na poseban upit obrane pojasnio je da je sva četiri udarca dobio u glavu i to na isto mjesto, te da je čitavo to vrijeme stajao ispred ŠĆ i da se nije imao kuda izmaknuti jer se radi o malom prostoru, kao i da mu je tom prilikom optuženi govorio da će sigurno otići gore po pištolj, no naveo je da on nikada nije imao oružje. Rekao je da je njega ŠĆ prestao udarati kada je vidio da krvari, kao i da kada je počeo krvariti da je otišao u novu kuću te da je tamo uzeo ručnik, a optuženi nije ušao u kuću za njim, ali je hodao za njim, odnosno pazio je da ne donese oružje. ŠĆ je vidio da je pun krvi, a kada je odlazio, odnosno kada je supruga došla po njega, rekao je da je bio potpuno dobro i da mu nije mi bilo ništa te da se čak sam vozio u vozilu hitne pomoći, to jest da s njim iza u vozilu nije bio nitko od medicinskih tehničara. Na kraju je rekao kako je prije predmetnog događaja bio jako vitalan, jer je hranio samostalno četiristo svinja.

8. Iz iskaza svjedoka LĆ, proizlazi da ga je tom prilikom oštećeni, gospodin RĆ, zvao kako bi mu prodao neke stvari, te se sjeća da je gospodin RĆ bio naslonjen na ogradu te je pored njega bio ŠĆ, te mu je gospodin RĆ rekao da se ode okrenuti kod zadnje kuće jer je došao s malim kamionom, a na što su ŠĆ i gospodin RĆ krenuli pješice preko puta u drugu kuću. Dok se on okretao s kamionom, rekao je da je vidio pred tom drugom kućom, i to pred garažom ili radionom, gospodina RĆ svog krvavog, a ŠĆ je imao šipku u ruci te je tukao gospodina RĆ po glavi. Na to je vozilom odmah izašao iz dvorišta jer se nije htio miješati, a pozvao je policiju.

8.1. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je navedenog dana bio trijezan te da mu je par mjeseci nakon predmetnog događaja, kada je sreo oštećenog u Konzumu, isti zahvalio što je pozvao policiju i spasio mu tako život, s time da je s oštećenim više poznanik nego prijatelj. Nadalje, izjavio je da je bio udaljen u trenutku kada se je okretao s kamionom nekih pet metara od mjesta ispred garaže gdje je vidio da optuženi udara oštećenog. Rekao je da misli kako je oštećeni ležao na podu nakon udarca, odnosno da je vidio krvavog oštećenog i da misli da je ležao na podu, dok udarac nije vidio, jer je bio u kamionu. Na poseban upit suca rekao je da je vidio ŠĆ kako maše šipkom dok je oštećeni na podu krvave glave i da ga udara tom šipkom po glavi. Kada mu je predočeno da je oštećeni rekao kako nije pao na pod te da je nakon udaraca ostao stajati, naveo je da je oštećeni ležao krvav na zemlji. Rekao je i da nije vidio kako se optuženi i oštećeni prepiru, s time da je cijeli događaj vidio kroz svoj spušten vozačev prozor, dok ništa nije čuo. Pojasnio je da je njemu mahanje zapravo udaranje šipkom po glavi, s time da je onda odgovorio kako ne zna koliko puta je ŠĆ udario oštećenog, budući da se odmah kada je to vidio okrenuo i odvezao s kamionom. Rekao je da ne nosi naočale i da ne uzima nikakve lijekove. Na kraju je naveo kako ispred sebe nije imao nikakve smetnje koje bi mu eventualno zaklanjale pogled prema ŠĆ i RĆ, te da nikakav kotao nije vidio.

9. Iz iskaza svjedokinje ĆĆ, bivše izvanbračne supruge oštećenog, proizlazi da je čula što se dogodilo te da može reći da je predmetni kotao u biti njezin, odnosno od njezinih roditelja, te da su oni na njemu pekli rakiju, a kako se njezin bivši izvanbračni suprug, RĆ, bojao da bi mu ona isti mogla uzeti, da je pozvao ŠĆ u vezi kotla. Navela je da je RĆ često planuo, vikao pa da je tako vikao i na nju, da ju je znao lupiti, što je dugo godina trpjela, a kada više nije mogla da je onda otišla. Za ŠĆ je navela da ga poznaje, budući da je isti znao dolaziti raditi kod RĆ, a kada je dolazio da je sve bilo normalno, odnosno da bi optuženi došao i radio. Pojasnila je da je s RĆ živjela dvadeset i sedam godina i to sve do 31. prosinca 2021. Navela je da nikada nije vidjela da bi RĆ konzumirao alkohol, no da zna da se liječio u KB Dubrava, te da zna da kada je pio lijekove da je bio smireniji, no iste nije htio piti jer je govorio da ga od istih boli glava, pa tako misli da i pred kraj njihove zajednice nije pio tablete.

9.1. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je pred kraj njihove izvanbračne zajednice RĆ imao oko 120 kila, to jest da je uvijek bio snažan i jak, te da je bio aktivan skroz. Jednako tako rekla je da zna da je RĆ prije nekih tridesetak godina jednom dječaku izbio zube, i da je u konačnici istom morao nešto platiti, a i zna da je imao nekakav spor sa svojom doktoricom, kao i da oštećeni s čitavim selom ne priča, a prije neki dan da ju je zvao njegov novi susjed, s kojim je godinu dana bilo sve u redu, no sada joj je rekao da je i njega napao. Navela je da je podnosila protiv RĆ i kaznene prijave. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da je za predmetni događaj saznala od susjeda UĆ, koji ju je nazvao te joj je rekao što se dogodilo, a kako je u tom trenutku na farmi bilo puno svinja da je nazvala Vladimirovog sina, kojeg je on mjesec dana ranije kao i snahu protjerao, i da ga je nagovorila da idu zbrinuti svinje. Na poseban upit branitelja rekla je da misli da je RĆ nekada molio ŠĆ da dođe hraniti svinje, no misli da ŠĆ nikada nije hranio svinje.

10. Vještak dr. sc. Pero Bubalo izjavio je kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koji je dao u pisanom obliku, a u kojem je naveo kako iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je RĆ zadobio manji krvni podljev na gornjoj usni, površinsku ozljedu desne ruke, ranu razderotinu u lijevom čeono-tjemenom području, te krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice u lijevom čeono-tjemenom sljepoočnom području. Rana razderotina u lijevom čeono-tjemenom području da čini cjelinu s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice u lijevom čeono-tjemeno- sljepoočnom području, a koja je po kvalifikaciji osobito teška tjelesna ozljeda. Nadalje, da su ove ozljede koje čine cjelinu kod oštećenog dovele do životne ugroze, to jest realne opasnosti za život, a koja opasnost je otklonjena adekvatnom i pravovremenom medicinskom intervencijom, odnosno hitnim operativnim zahvatom. Predmetna ozljeda je nastala kao posljedica udarca tupo-tvrdim sredstvom, a udarac metalnom šipkom duljine 160 cm, širine 0,8 cm predstavlja podesan način za nastanak opisane ozljede, s time da je za njen nastanak dostatan jedan udarac zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Zaključno je naveo kako ozljede koje je RĆ zadobio 27. ožujka 2022. u ukupnosti čine osobito tešku tjelesnu ozljedu.

10.1. Na poseban upit obrane o ozljedi oštećenog u području gornje usne, odnosno krvnom podljevu te dinamici nastanka istog odgovorio je da se ovakva ozljeda viđa u pravilu kao posljedica udarca tupo-tvrdim sredstvom, što može biti i najčešće je udarac šakom, no i bilo koje drugo sredstvo koje je tupo-tvrdo može dovesti do nastanka ove ozljede, pa tako i udarac metalnom šipkom, a za nastanak iste da je dostatna sila slabog intenziteta. Na postavljeno pitanje o broju potrebnih udaraca u području čeono-tjemenog dijela glave naveo je da je za nastanak ove ozljede, a koja čini cjelinu s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice u čeono-tjemenom području, bio dostatan jedan udarac zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Na pitanje kako bi rana izgledala da je oštećeni udaren četiri puta metalnom šipkom u isto područje, odgovorio je da bi u tom slučaju bilo za očekivati da rana bude nepravilnog oblika, a ne linearnog kako je opisano u medicinskoj dokumentaciji. Ovisno o intenzitetu kojim bi ta četiri udarca bila zadana u navedeno područje glave, da bi bilo za očekivati da osim nepravilne rane nastane i više rana, kao i veće područje nagnječenja u području same rane, što uključuje i krvne podljeve mekog oglavka, a što nije opisano u medicinskoj dokumentaciji, budući da se u medicinskoj dokumentaciji u čeono- tjemenom području izričito navodi jedna rana razderotina, duljine oko šest centimetara. Pojasnio je da se ovakva ozljeda u pravilu viđa kao posljedica jednog udarca. Na postavljeno pitanje suca je li moguće da osoba uslijed takvog udarca ostane na nogama, odgovorio je da je to moguće, jer se u konkretnom slučaju radilo o sporom krvarenju u prostor ispod tvrde moždane ovojnice, koje se tek naknadno prezentiralo simptomatologijom koja je zahtijevala neurokirurški zahtjev. Na postavljeno pitanje branitelja koja opasnost je otklonjena tim kirurškim zahvatom, odgovorio je da je s napredovanjem krvarenja kod oštećenog došlo do životne ugroze jer je krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, koje se s vremenom povećavalo, dovelo do pritiska na moždane strukture, a koje da nije bilo otklonjeno bi dovelo do izrazitog porasta tlaka u lubanjskoj šupljini, a što vodi hernijaciji mozga, koja rezultira smrtnim ishodom. Odgovorio je da ako se uzme da je rana smještena u lijevom čeono-tjemenom dijelu glave da se oštećeni onda najvjerojatnije nalazio sučelice osobi koja ozljedu nanosi ili pak uz neki manji odmak u stranu od navedenog položaja. Na postavljeno pitanje obzirom na ozljede glave (rana razderotina čeono-tjemeno, krvni podljev u području gornje usne) da li postoji mogućnost da su navedene ozljede nastale jednim udarcem ili su bila potrebna dva udarca, odgovorio je da uzimajući u obzir izgled, konfiguraciju glave, kao i sredstvo inkriminirano, da su dva udarca bila potrebna za nastanak ovih ozljeda, odnosno dva odvojena djelovanja sile. Na postavljeno pitanje obrane je li vjerojatnije da je udarac na usnici nastao kao posljedica udarca šakom ili šipkom, odgovorio je da se ovakve ozljede u području usnice najčešće viđaju kao posljedica udarca šakom, no i da udarac šipkom se ne može isključiti jer zadana silom slabog intenziteta može rezultirati ovakvom ozljedom.

11. Stalni sudski vještaci dr. sc. Jadranka Zorić i dr. sc. IĆ imali su zadatak utvrditi način odrastanja optuženog, uvjete odrastanja kao i okolnosti sukoba predmetnog dana, te eventualnu potrebu nužne obrane navedenog dana, kao i pregledati snimku ispitivanja optuženog pred policijom radi utvrđivanja emocionalnog stanja optuženog nakon događaja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da svi prikupljeni podaci o optuženom govore o izrazito nepovoljnim obiteljskim prilikama koje mu nisu omogućile uredan razvoj i odgoj, niti normalno odrastanje, tako da je od devete godine života boravio u domskim uvjetima, a što je bitno utjecalo na njegov razvoj, strukturiranje ličnosti i proces socijalizacije, no da se očito dobro uklopio u tu sredinu, jer je bez poteškoća završio osnovno i srednje školovanje, a kasnije životne prilike govore o pozitivnom usmjerenju, kako prema sebi, tako i prema radu, obitelji i širem socijalnom funkcioniranju. Jednako tako optuženi se tijekom obrade deklarirao kao osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na graničnom nivou, emocionalno da je sniženog kapaciteta, pasivno-zavisnih, ali i nesigurnih odlika ličnosti, a što karakterizira jednostavniju ličnost neurotskih obilježja. Navedeno je i da je optuženi tijekom djetinjstva i ranog školskog doba doživio unutar primarne obiteljske zajednice niz traumatskih iskustava vezanih uz agresivno ponašanje oca kako prema majci, tako i prema djeci, a što da je stvorilo osnovu za njegovu nesigurnost i anksioznost, tako da je i prilikom atake oštećenog na njega došlo do ponovnog osjećaja straha i ugroze, što je rezultiralo kumulacijom afektivne tenzije i izbijanjem potisnutog anksioznog naboja s manifestiranjem agresivnih pulzija prema oštećenom i činjenjem navedenog kaznenog djela. Sve to zajedno da je imalo svakako utjecaja na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja značenja svojih postupaka kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno.

11.1. Na raspravi su naveli kako u cijelosti ostaju kod nalaza i mišljenja koje su dali u pisanom obliku te je na poseban upit obrane dr. IĆ odgovorio da se radi o bitno smanjenoj ubrojivosti, a ista da je proizašla iz određene anksioznosti i straha koja je prouzročila određenu prepast, ali ne u tolikoj mjeri da bi ona diktirala optuženikovo kognitivno i mnestičko funkcioniranje. Pojasnio je da je optuženi bio u stanju straha, no da ga taj strah nije toliko preplavio da on ne bi znao što radi, odnosno da ne bi u potpunosti mogao kontrolirati svoje postupke, kao i da se radi se o osobi koja je nuklearno deprimirana i koja je tijekom ranog djetinjstva bila izložena fizičkim nasrtajima u krugu obitelji, te da je samim time u formativnoj dobi došlo do formiranja anksiozno-depresivne strukture ličnosti koja u situacijama doživljaja ugroze reagira strahom u prekomjernoj mjeri, kao i da bi mogao na taj isti način reagirati i u svim sljedećim okolnostima.

12. Iz bolničke prijave KB Dubrava i medicinske dokumentacije za RĆ proizlazi kako je imenovani zadobio lijevostrani akutni subduralni hematom što je kvalificirano kao osobito teška tjelesna ozljeda.

13. Iz zapisnika o očevidu i kriminalističko-tehničkog izvješća proizlazi kako je pronađena rebrasta građevinska žica dužine oko 160 cm, debljine 0,8 cm, djelomično savinuta, zatim trag nalik na krv u vidu kapljica i lokve na betonskoj površini 79x105 cm, trag nalik na krv u vidu kapljica koji je pronađen na gornjem dijelu lijeve klompe broja 43 koja se nalazila na betonskoj površini, trag nalik na krv u vidu kapljica na površini 88x22 cm koji se nalazi na betonskoj površini garaže na udaljenost 5 cm od ulaznih vrata te 20 cm od desnog bočnog zida, te prozor veličine 95x75 cm koji se nalazi na visini 117 cm od donjeg ruba lijevog krila dvokrilnih metalnih vrata garaže na kojem je u donjem lijevom rubu na površini 42x26 cm uočeno mehaničko oštećenje u vidu razbijanja stakla.

13.1. Jednako tako u zapisniku o očevidu navedeno je kako se optuženi žalio na bolove u glavi, dok je izvršenim vizualnim pregledom tijela imenovanog, na gornjem prednjem dijelu usnice s unutrašnje strane uočen podljev krvi, koji je fiksiran fotografijom, a što je onda na raspravi i razgledano u fotoelaboratu koji je sudu dostavljen.

14. Iz nalaza KB Dubrava vidljivo je da je koncentracija etilnog alkohola u krvi oštećenog RĆ dana 28. ožujka 2022. u 0:22 iznosila 0,10 g/L.

15. Iz izvješća PP Vrbovec od 21. rujna 2023. proizlazi da je oštećeni RĆ dana 18. ožujka 2022. prijavljen zbog kaznenog djela nasilja u obitelji počinjenog na štetu izvanbračne supruge ĆĆ i **.**.2022. zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste oštećene.

16. Iz medicinske dokumentacije za RĆ iz Doma zdravlja Rakovec, osobnog kartona oštećenog, te medicinske dokumentacije KB Dubrava Klinike za psihijatriju za RĆ, proizlazi da je oštećeni od 2013. pa do predmetnog događaja imao propisanu terapiju lijeka Normabela, Sanvala, Lyrice, Amyzola, te Klonazepama, odnosno da se liječio u Klinici za psihijatriju.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da u konkretnoj situaciji optuženi nije postupao u nužnoj obrani, već da je optuženi prekoračio granice nužne obrane te da uslijed navedenog može biti blaže kažnjen. Jednako tako sukladno provedenom vještačenju i navodima vještaka utvrđeno je da je u predmetnom slučaju isključeno prekoračenje granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom, odnosno zbog asteničkog afekta.

17.1. Naime, nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, s time da ista znači mora biti nužna, razmjerna i istodobna.

17.2. Sud smatra da je optuženi kritične zgode bio napadnut (sam oštećeni je naveo da su se svađali još u autu kao i da je zamahnuo prema optuženom da ga uplaši), međutim ocjena je suda da je optuženi prekoračio granice nužne obrane kada se ima na umu cjelokupna utvrđena situacija i dinamika događaja, obzirom obrana optuženog od napada oštećenog nije bila razmjerna intenzitetu napada oštećenog, budući da je postojala mogućnost odbijanja napada nekom blažom obranom, to jest utvrđeno je kako je optuženi imao mogućnost, kao i da je trebao izabrati slabiji način obrane od one koju je upotrijebio, npr. daljnji udarac šakom, budući da je očito prvo se odlučio braniti šakom, a kako je to utvrdio vještak u odnosu na utvrđenu laku tjelesnu ozljedu usnice kod oštećenog, obzirom je potom primijenio obranu koja je po jačini premašila intenzitet napada, budući da je oštećeni bio goloruk, tako da se optuženi nakon osjećaja straha i ugroze (utvrđene po vještaku) mogao i na manje opasan način zaštiti se, a što je propustio učiniti, to jest mogao je napad odbiti blažim i prikladnijim sredstvom bez obzira na skučenost prostora u kojem su se nalazili. Radi se o takozvanom intenzivnom prekoračenju nužne obrane (intenzivnom ekscesu), jer je obrana po svom intenzitetu (jačini) premašivala napad. Činjenica da je optuženi udario armaturnom šipkom oštećenog po vitalnom dijelu tijela ukazuje na zaključak da je optuženi postupao na način da je pristao da kritične zgode teško tjelesno ozlijedi oštećenog.

18. Sud je samo djelomično prihvatio iskaz oštećenog kao vjerodostojan i istinit, obzirom je nakon provedenog postupka utvrđeno da dijelovi iskaza oštećenog se ne podudaraju s provedenim vještačenjem ozljeda koje je zadobio predmetnog dana. Naime, dr. Bubalo je jasno naveo kako je utvrđeno da je inkriminiranog dana optuženi zadobio dva udarca, jedan u područje gornje usnice, i to silom slabog intenziteta, koji je najčešće posljedica udarca šakom, a drugi u područje čeono- tjemenog dijela glave za koji je bio potreban jedan udarac zadan silom srednjeg do jakog intenziteta metalnom šipkom, s time da je isključio udaranje više od jednog puta u to mjesto, i to radi izgleda same ozljede kao i posljedica koje bi u protivnom nastupile. Takva utvrđenja po vještaku isključuju navode oštećenog o četiri udarca dobivena u glavu u isto mjesto. No, vještak je potvrdio navođenje oštećenog kako je nakon udarca šipkom mogao ostati na nogama, kao i da su oštećeni i optuženi stajali sučelice. Jednako tako, iako to oštećeni negira, proizlazi da oštećeni nije samo mahnuo šakom prema optuženom, obzirom je utvrđeno materijalnom dokumentacijom da je oštećeni optuženog također ozlijedio udaranjem u usnicu i to prvi, čime je oštećeni potvrdio da je odmah po tom svojem mahanju dobio udarac od optuženog, odnosno potvrđuje istodobnost napada. Nadalje, ono što je suprotno u njegovom iskazu utvrđenom jest i okolnost da kotao radi čega je oštećeni i išao po optuženog izgleda uopće nije njegov, obzirom na iskaz bivše izvanbračne supruge, tako da ispada da oštećeni nije platio kotao niti ga teško stekao, kao i što nije točan navod da već godinama ne konzumira alkohol, budući da je utvrđeno kako je u bolnici par sati nakon događaja kod oštećenog utvrđena prisutnost alkohola u krvi. Jednako tako proizlazi da se oštećeni psihijatrijski liječio kao i da je koristio sedative.

19. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog u dijelu da je inkriminiranog dana ušao prvo u verbalni sukob s oštećenim, te potom i u fizički, s time da sud vjeruje da je prvotno oštećeni udario optuženog, obzirom su ti dijelovi iskaza u suglasnosti s iskazom oštećenog, te materijalnom dokumentacijom. Optuženom sud vjeruje da se tijekom sukoba bojao, odnosno da je osjećao strah kao i da oštećeni poslije udarca ne donese oružje, obzirom je i oštećeni potvrdio kako je optuženi navodio isto. Međutim, sud nije prihvatio dio obrane optuženog da predmetnog dana se nije mogao braniti ničim drugim osim šipkom. Taj dio iskaza sud ne prihvaća te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti. Sud vjeruje da je optuženi bio revoltiran i zatečen ponašanjem oštećenog, kao i da je obzirom na utvrđeno teško odrastanje, po udaranju od strane oštećenog osjetio se ugroženim i napadnutim, te da je krenuo u otklanjanje napada, no u prekomjernoj mjeri, s time da je utvrđeno po vještaku da je ipak znao što radi, iako je oštećeni bio po težini jači od njega, no optuženi je znatno mlađi i samim time okretniji. Ono što je sud također imao na umu prilikom donošenje odluke je i okolnost, a koju je oštećeni naveo, da je optuženi prestao udarati oštećenog kada je vidio da krvari te da mu je išao po ručnik.

20. Svjedok LĆ na sudu je iskazivao vrlo konfuzno, tako da je njegov iskaz prihvaćen sa zadrškom, obzirom je isti i u kontradiktornosti s iskazom oštećenog. Naime, ovaj svjedok iskazivao je vrlo nesigurno te je prvotno naveo kako nije vidio da je optuženi udario oštećenog, da bi potom naveo kako je vidio da optuženi „maše“ iznad oštećenog, odnosno udara oštećenog. Isto tako naveo je kako je oštećeni ležao na podu krvav, iako je sam oštećeni rekao kako je ostao nakon udaraca stajati na nogama, odnosno da nije pao na tlo te da je 100 % siguran kako svjedok LĆ nije vidio udaranje od strane optuženog.

21. Iskaz svjedokinje ĆĆ sud nije posebno cijenio, obzirom ista nema neposredna saznanja o samom događaju, već je u svojem iskazu samo navodila o svom odnosu s oštećenim te njegovom karakteru, tako da je u tom dijelu sud prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit, budući da je isti u skladu s ostalim materijalnim dokazima (medicinskom dokumentacijom za oštećenog i izvješćem PP Vrbovec) i obranom optuženog. Svjedokinja je iskazivala o nasilnom ponašanju oštećenog u više prilika, a sve su to okolnosti koje upućuju da nasilno ponašanje oštećenog, slijedom kojeg se optuženi tempore criminis nalazio u stanju povećane afektivne tenzije odnosno prepasti prouzročene napadom oštećenog, uslijed koje je prepasti je i prekoračio granice nužne obrane.

22. Nalazi i mišljenja liječnika vještaka kao i iskazi istih u cijelosti su prihvaćeni kao istiniti, obzirom su dani od strane stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka.

23. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

24. Obzirom na gore navedeno ovaj sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nesporno i nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako se to navodi u izreci ove presude, odnosno da se u njegovim radnjama stječu kako objektivni tako i subjektivni elementi kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede u prekoračenju granica nužne obrane za koje djelo ga je sud proglasio krivim ne nalazeći pritom elementa koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost. Naime, optuženi je obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo imao saznanja do čega dovodi udarac u vitalni dio tijela kod oštećenog tada u dobi od 71 godine te je upravo optuženi i pristao teško ozlijediti oštećenog, a u čemu je i uspio, obzirom je oštećeni završio u bolnici u trajanju od skoro mjesec dana te je bio podvrgnut hitnom operativnom zahvatu. Naime, optuženi se apsolutno imao pravo braniti, no adekvatnim sredstvom, što po mišljenju suda nije do kraja učinio, iako je imao mogućnosti za isto, bez obzira na skučenost prostora u kojem su se nalazili, kao npr. ponovnim udaranjem rukama ili čak i šipkom, no ne u vitalni dio tijela.

25. Provedenim vještačenjem utvrđeno je, a kako je već navedeno, da je mogućnost shvaćanja optuženog značenja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno, što je također uzeto u obzir prilikom donošenja odluke.

26. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

27. Posebne otegotne okolnosti sud nije pronašao, dok je olakotnim cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, teško djetinjstvo, očinstvo malodobnog djeteta, te korektno držanje pred sudom.

28. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 119. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je prethodno udaranje od strane oštećenog, što sud obzirom na sve utvrđeno iz mladosti optuženog može razumjeti, međutim isto ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

28.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno (prekoračenje nužne obrane), optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio potpuno usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom, s time da je sud imao na umu da je po vještaku utvrđeno kako se optuženi znači nakon teškog djetinjstva dobro uklopio u svakodnevni život, a o čemu u prilog govori i sređena obiteljska situacija i sadašnji uredan život. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe ne može rješavati na ovakav način, bez obzira na odrastanje kakvo je imao. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

29. Oštećeni je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, obzirom bi utvrđivanje okolnosti vezanih za isti znatno odužilo postupak, a prema iskazu svjedokinje ĆĆ postalo je upitno i vlasništvo kotla.

30. Iako je optuženi proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, obzirom se isti tek nedavno zaposlio i ostvaruje primanja u minimalnom iznosu od 700,00 eura te u vlasništvu ne posjeduje vrijednu imovinu, tako da po ocjeni suda nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka (paušalni iznos i troškove svih provedenih vještačenja) bez opasnosti po svoje uzdržavanje i uzdržavanje malodobnog djeteta koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu 24. ožujka 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1166/22

2. optuženom ŠĆ, [adresa]

3. branitelju optuženog, odvjetniku Dinku Šperandi

4. oštećenom RĆ, [adresa]