Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-26/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ive Gradiški Lovreček, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Mirjane Novačić i Franje Severina, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Radinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐK i optuženog IK, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-4/2013, sada Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KO-DO-33/2024. (ranije: KO-DO-203/2020.) od 13. prosinca 2013. godine s izmjenama od 18. ožujka 2016., 18. listopada 2021., 13. prosinca 2022. i 6. veljače 2023., nakon održane javne rasprave započete 24. rujna 2024. te nastavljene 21. listopada 2024., 13. studenoga 2024., 5. veljače 2025. i 18. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu DK, optuženog ĐK, njegovih branitelja Čede Prodanovića i Nikice Leskovara, obojica odvjetnici u Zagrebu, optuženog IK i njegovih branitelja Branislava Hajdukovića i Alana Hranilovića, obojica odvjetnici u Zagrebu, opunomoćenika pokojnih oštećenica ĐKI i EK JK, odvjetnika u [adresa], oštećene MK i kao javnosti raspravi prisutnog OK, **.**.2025. objavio je, a 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I optuženi ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FK i Đ, rođen **.**.1989.u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i [adresa], sa završenom srednjom tehničkom školom, obrađivač NUAS (numeričko upravljanje alatnim strojevima), oženjen, otac dvoje mlt. djece u dobi od 4,5 godina i dva mjeseca, vlasnik osobnog automobila Renault Megane iz 2008., kuće na adresi stanovanja u veličini 180m2, zaposlen u TD Legrad metal d.o.o. u Mokricama, s primanjima u iznosu 1.500,00 eura, supruga zaposlena s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, neosuđivan

i II optuženi IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OK i I, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim specijalističkim diplomskim studijem, građevinski inženjer, oženjen, bez djece, vlasnik osobnog vozila marke Seat Arona godište 2018., zaposlen u TD PGP d.o.o. s mjesečnim primanjima u iznosu 900,00 eura, supruga zaposlena s primanjima u iznosu od oko 1.300,00 eura, neosuđivan

k r i v i s u

I. što su:

1. siječnja 2013. godine oko 05,35 sati u Zagrebu, I optuženi ĐK upravljajući osobnim automobilom "Renault Megane" registarske oznake [registarska oznaka] prometnom trakom za lijevo zapadnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru juga te dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom sjevernom kolniku autoceste A3 i Ulicom Buzinski krči, gdje je promet na raskrižju upravljan semaforima koji su u trenutku nesreće radili automatski i ispravno, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno članku 57. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZOSPC/08.) ušao u raskrižje skrećući ulijevo u smjeru istoka na istočni kolnik Avenije Većeslava Holjevca prema prilaznom sjevernom kolniku autoceste A3, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer svog kretanja, uslijed čega je na desni bočni dio njegovog vozila prednjim dijelom naletio osobni automobil "Seat Leon" registarske oznake [registarska oznaka], kojim je protivno članku 199. stavku 2. ZOSPC/08. upravljao II optuženi IK u pijanom stanju pri udjelu od 1,64 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, vozeći iz suprotnog smjera, lijevom prometnom trakom istočnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru sjevera zadržavajući pravac kretanja ravno te dolaskom do navedenog raskrižja uslijed pijanog stanja u kojem se nalazio pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi sigurnost drugih sudionika u prometu protivno članku 51. stavku 1. i članku 58. stavku 1. ZOSPC/08. nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio nailaženju na raskrižje, te mokrom kolniku i smanjenoj vidljivosti zbog magle, pa zbog pijanog stanja u kojem se nalazio i znatno smanjenih vozačkih sposobnosti ušao vozilom u raskrižje neprimjerenom brzinom od najmanje 97,7 km/h koja je bila znatno veća od dopuštenih 60 km/h i neadekvatna nailasku na raskrižje, mokrom kolniku i smanjenoj vidljivosti od magle, od kojeg naleta je osobni automobil registarske oznake i broja ZG1700-ED odbačen u smjeru sjeveroistoka te je prednjim desnim kotačem naletio na rubni kamen prometnog otoka koji se nalazi na sjeveroistočnom dijelu navedenog raskrižja, a osobni automobil registarske oznake i broja [registarska oznaka] je nakon navedenog naleta odbačen u smjeru sjeveroistoka uz zanašanje i rotiranje stražnjeg dijela vozila ulijevo, nakon čega je vožnjom unatrag uz zanašanje naletio na rubni kamen prometnog otoka, a potom lijevom bočnom stranom vozila na metalni stup semafora koji se nalazio na zapadnom dijelu navedenog prometnog otoka, uslijed čega je od siline udarca putnica na suvozačkom mjestu osobnog automobila registarske oznake i broja [registarska oznaka] ĆK zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, dok je putnica sa stražnjeg sjedala IKI ispala iz vozila te tijelom udarila u stup semafora koji se nalazi na južnom dijelu prometnog otoka sa sjeveroistočne strane raskrižja, te je pala na prilazni kolnik Avenije Većeslava Holjevca ka sjevernom kolniku autoceste A3 zbog čega je zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, a treća putnica koja se nalazila na stražnjem sjedalu istog vozila EK je uslijed naleta zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, dok je putnica iz osobnog vozila registarske oznake i broja [registarska oznaka] AK uslijed naleta zadobila teške tjelesne povrede u vidu kompresivnih prijeloma 2. i 3. vratnog kralješka te prijelom lijeve gležanjske kosti,

dakle, I optuženi ĐK iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio smrt tri osobe i tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, a II optuženi IK kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio smrt tri osobe i tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

II. čime je I optuženi ĐK počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa

– izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavcima 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje KZ/11.), a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11., a II optuženi IK počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavcima 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11.

III. pa se na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. I optuženi ĐK

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

pa se na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. II optuženi IK

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 4 (ČETIRI) GODINE

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. I optuženom ĐK i II optuženom IK se u kaznu zatvora na koju su osuđeni ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i to I optuženom ĐK od 1. siječnja 2013. do 1. veljače 2013. te od 9. veljače 2023. do 9. travnja 2024., a II optuženom IK od 2. siječnja 2013. do 1. veljače 2013.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) I optuženi ĐK i II optuženi IK dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka koji se sastoje od troška provedenih prometnih vještačenja (ukupno 3.615,51 eura) te sudsko-medicinskog vještačenja (463,20 eura), a II optuženi IK i trošak provedenog toksikološkog vještačenja (483,11 eura), te svaki i paušalnu svotu u iznosu od po 500,00 eura, pa se nalaže I optuženom ĐK da iznos od 2.539,35 eura uplati u korist državnog proračuna, a II optuženom IK se nalaže da iznos od 3.022,46 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj: KO-DO- 4/2013, dana 13. prosinca 2013., uz izmjenu od 18. ožujka 2016. (list 507 spisa), kojom se optuženom ĐK i optuženom IK stavlja na teret kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, pri čemu se optuženi ĐK teretio za kazneno djelo opisano u članku 227. stavcima 1., 2. i 6. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11., dok se optuženom IK stavljalo na teret kazneno djelo opisano u članku 227. stavcima 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11.

1.1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-2535/13-57, od 23. ožujka 2016. (list 514 - 537 spisa) obojica optuženika proglašeni su krivima za učin kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisanog u članku 227. stavcima 1., 2. i 6. KZ/11., a kažnjivog po članku 227. stavku 6. KZ/11. te osuđeni kaznama zatvora u trajanju optužni ĐK kaznom od jedne godine i četiri mjeseca, a optuženi IK u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te je obojici optuženika izrečena djelomična uvjetna osuda na način kako je to određeno izrekom te presude. Prihvaćanjem žalbi zastupnika optužbe i obojice optuženika Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj Kž-515/2016-7 od 18. svibnja 2017. ukinuo ranije izloženu prvostupanjsku presudu i predmet uputio na ponovno suđenje i odluku.

1.2. Potom se, uslijed stupanja na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama broj 118/18. kojim je postrožena zakonom propisana kazna za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11, Općinski kazneni sud u Zagrebu rješenjem broj K-893/17-30 od 21. veljače 2019. oglasio stvarno nenadležnim i spis predmeta uputio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, na daljnji postupak.

1.3. Pred ovim sudom, nakon provedene rasprave tijekom koje je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu (pod brojem KO-DO-203/2020.) uz zadržavanje iste kvalifikacije kaznenih djela iz prvotne optužnice u više navrata izmijenilo optužnicu i to 18. listopada 2021. (list 724 - 725 spisa), 13. prosinca 2022. (list 803 spisa) i 6. veljače 2023. (list 830 spisa), donesena je presuda broj K-45/2019. od 6. veljače 2023. (list 839 – 848 spisa). Tom je presudom optuženi ĐK proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavcima 1., 2. i 6. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11. i osuđen kaznom zatvora u trajanju pet godina, dok je optuženi IK oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometi opisano u članku 227. stavcima 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11.

1.4. Prihvaćanjem žalbe optuženog ĐK i žalbe državnog odvjetnika te po službenoj dužnosti rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-247/2023-13 od 9. travnja 2024. ukinuta je ranije naznačena presuda ovog suda te je predmet upućen na ponovno suđenje i odluku.

2. Slijedom svega izloženog ovaj je kazneni postupak ponovljen, sve temeljem prethodno citirane i u više navrata izmijenjene optuženice sada Županijskog državnog odvjetništva koje u ovom ponovljenom postupku nije vršilo intervencije u činjenični opis i pravnu kvalifikaciju optužbe. Za dodati je da je sud izvršio intervenciju u činjenični opis djela kako se ono stavlja na teret optuženom IK te je brzina kojom je on vozilom ušao u raskrižje umjesto s „od 103 km/h“, označena s „najmanje 97,7 km/h, sve sukladno utvrđenjima u dokaznom postupku. Na opisni način, a obzirom da je brzina kretanja vozila optuženog IK smanjena u odnosu na inkriminiranu mu brzinu, jasno je da je intervencija u činjeničnom opisu presude učinjena u korist optuženika, dok istom sud nije zadirao u identitet optužbe. O razlozima zbog kojih je sud na ranije opisan način intervenirao u činjenični opis djela više će riječi biti u nastavku obrazloženja

3. Pozvani očitovati se o osnovanosti optužbe, optuženi ĐK i optuženi IK naveli su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje se svakome od njih optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka, sud je u svojstvu svjedoka ispitao LK (list 924/poleđina - 925/poleđina spisa), UK (list 925/poleđina – 926 spisa), RK (list 927 spisa), te svjedokinju ZK (list 930/poleđina – 932). Nadalje, u dokaznom su postupku ispitani vještak za informatiku Miroslav Bača (pisani nalaz i mišljenje na listu 177 – 180 spisa, usmeno na raspravi listu 932 spisa), sudsko – medicinski vještak Davor Mayer (usmeno na raspravi 5. travnja 2022. list 733 i na raspravi 5. veljače 2025. list 962 spisa) te prometni vještaci Berislav Berišić Jaman (pisani nalaz i mišljenje te dopune list 87 - 95 spisa, list 145-150 spisa te list 678-699 spisa, usmeno na raspravi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu list 504-505 spisa te list 670-671 spisa, kod ovog suda list 816-821 spisa i 960 – 962 spisa) i Čedomir Čović (pisani nalaza i mišljenja te dopuna list 780-796 spisa i list 822-824 spisa, usmeno na raspravi list 816-821 spisa i list 960

– 962 spisa).

4.1. Nadalje, uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitani su iskazi svjedoka HK (list 430 – 431 spisa), ŠK (list 431/poleđina – 432 spisa), KK (list 443/poleđina – 444 spisa), GK (list 444/poleđina – 445 spisa), CK (list 445/poleđina – 446 spisa), ČK (list 451/poleđina – 452 poleđina spisa), NK (list 498/poleđina – 499 spisa) i svjedokinje ŽK (list 199 spisa i list 632 – 633 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Zdravka Kovačića (usmeno kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2015. list 492-493 spisa, te od 11. veljače 2016. list 499 spisa, te od 7. ožujka 2018. list 596 spisa, na raspravnom zapisniku kod ovog suda od 01. srpnja 2020. list 668-670 spisa, te od 6. travnja 2022. list 738-740 spisa). Nadalje, a s obzirom na činjenicu da je prometni vještak Zvonko Ivašić, koji je u ranijim postupcima davao pisane i usmene nalaze i mišljenja preminuo, na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pročitan je njegov nalaz i mišljenje te dopune istog (pisani nalaz i mišljenje list 215-227 spisa, dopuna nalaza i mišljenja list 343-348 spisa, usmeni nalaz i mišljenje s rasprave održane kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu list 452-455 spisa i list 597 spisa, te rasprave održane kod ovog suda list 671-673 spisa, list 735- 737 spisa i list 816-821 spisa).

4.2. Na temelju članka 430. ZKP/08. pregledana je i pročitana dokumentacija koja prileži spisu predmeta i to: liječnička izvješća Zavoda za hitnu medicinsku pomoć broj 0499250, 0499254, 0499256 (list 3-5 spisa), bolnička prijava KBC "Sestre Milosrdnice" na ime ŽK (list 6 spisa), skica mjesta događaja (list 9 spisa), fotografski elaborat (list 10-44 spisa), analiza alkohola u krvi optuženog ĐK (list 49-51 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći optuženog IK (list 56-58 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 70 i 71 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedincu optuženog ĐK (list 79-80 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu optuženog IK (list 82-83 spisa), zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KR-DO-1/13 (list 96 – 103 spisa), CD sa signalnim planom rada semafora na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca spojenog kolnika autoceste A3 ulice Buzanski Krči (omotnica na listu 151 spisa), medicinska dokumentacija na ime AK (list 210 – 213 spisa), potvrda Državnog hidrometeorološkog zavoda (list 234-236 spisa), podaci Hrvatskih autocesta d.o.o. (list 241-247), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela IKI (list 265-268 spisa), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela EK (list 273-275 spisa), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela ĆK (list 316-319 spisa), podaci Hrvatskih autocesta od 11. travnja 2013. (list 313-314, 340-341 spisa), redovna obavijest o stanju i prohodnosti, izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na državnim cestama koje održavaju Županijske cesta Zagrebačke županije d.o.o. Zagreb (list 429 spisa), elektronički zapis iz Matice rođenih za FK i SK (list 973 – 974 spisa) te medicinska dokumentacija Specijalističke psihijatrijske ordinacije dr. DKI i otpusno pismo i otpusnica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan za optuženog IK (list 975 – 978 spisa i 982 – 985 spisa).

4.3. Sud je odbio prijedlog obrane optuženog ĐK za provođenje novog kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja, dok je obrana ovog optuženika odustala od prvotno stavljenog prijedloga za provođenje djelomične rekonstrukcije događaja. Naime, obrana optuženog ĐK predlagala je provesti novo prometno vještačenje budući smatra da nalazi i mišljenja prometnih vještaka nisu usuglašeni, a potom po novom prometnom vještačenju provesti i kombinirano vještačenje s vještakom sudske medicine sve kako bi se utvrdila dinamika prometne nesreće kao i dobio odgovor na pitanje bi li ovakve teške i tragične posljedice nastupile da se vozilo optuženog IK kretalo dopuštenom brzinom, sve imajući u vidu kvalifikaciju terećenog kaznenog djela. Međutim, po provođenju dokaza u ovom ponovljenom postupku sud nalazi da su vještaci Berislav Berišić Jaman i Čedomir Čović koji su u nekoliko navrata iznosili svoje prometne ekspertize usuglasili svoje nalaze, mišljenja i zaključke u pogledu svih onih objektivnim parametrima utvrdivih i na materijalnim dokazima utemeljenih činjenica. U odnosu na pitanja režima svjetala na semaforima za smjer kretanja pojedinog od sudionika ove prometne nesreće, obojica vještaka su suglasno navela da parametara za objektivno utvrđenje ove činjenice nema kao što nema ni objektivne mogućnosti za utvrđenje jačine i gustoće magle i konkretne vidljivosti objekata koji emitiraju vlastitu svjetlost, već o tome mogu donositi samo zaključke i procjene temeljem iskustva i općeg znanja, a što u suštini odgovara i zaključku sada pokojnog vještaka Zvonka Ivašića. Stoga, ovo vijeće nalazi da se provođenjem novog, dakle četvrtog prometnog vještačenja ne bi mogla utvrditi niti jedna od ranije navedenih okolnosti, odnosno niti jedna činjenica koja bi pridonijela dodatnom razjašnjenju dinamike nastanka prometne nesreće. Jednako se odnosi i na prijedlog za provođenje kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja, vezano uz hipotetsko razmatranje eventualne težine ozljeda za slučaj manje brzine kretanja, a sve imajući u vidu navode iz nalaza sudskomedicinskog vještaka Davora Mayera koji je naglasio da bi svi zaključci vezano uz ocjenu različitih ishoda na strani oštećenih putnica mogli biti samo u zoni nagađanja, a ne sigurnih utvrđenja budući da za sudskomedicinsku ocjenu posljedica nije odlučna samo sudarna brzina vozila.

5. Sukladno članku 418. stavku 5. ZKP/08. na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog ĐK s listova 907 i 909 spisa te za optuženog IK s listova 908 i 910 spisa.

6. Pozvan da iznese obranu, optuženi ĐK je naveo da ostaje kod svih ranijih obrana koje je davao u postupku pred Općinskim kaznenim sudom i ranijem postupku kod ovog suda te dodao da su se po završetku izlaska okupili oko pet ujutro i trebali krenuti doma. Pokušao je narihtati GPS koji zbog vremenskih uvjeta i starosti uređaja nije radio pa je odlučio pratiti put. S njim u vozilu bili su njegova supruga, na mjestu suvozača, i iza dvije prijateljice, a u vozilu iza njega bio je UK kao vozač, LK kao suvozač i također iza dvije prijateljice. Već je u gradu bilo magle, a kako su izlazili iz grada magla je bila sve gušća. Prije približavanja tom raskrižju vozio je lijevom trakom i s desne strane primijetio putokaz za izlaz na autocestu te se prestrojio u traku za lijevo. Vidio je gore na semaforu zeleno svjetlo, a kada je prišao bliže uočio je zeleno svjetlo i na drugoj strani u sredini raskrižja, a kada je već ušao u raskrižje uočio je još i jednu zelenu strelicu s lijeve strane i tada započeo radnju skretanja. Odjednom je osjetio udarac i izgubio svijest. Kada se osvijestio vidio je u kakvom je stanju supruga te shvatio da je mrtva. Tada su pristupili njegovi prijatelji i poduzeli radnje osiguranja prometa te su zvali hitnu i policiju, međutim djevojkama nije bilo spasa. Kada je došla policija inzistirao je da pronađu kameru koju je imao u vozilu, oni je prvo nisu mogli naći, no kasnije su je pronašli, ali nažalost ona nije snimila trenutak događaja na kojoj bi se snimci vidjelo da govori istinu. Jako mu je žao da nije bio u prilici spriječiti ovu tragediju jer s obzirom na maglu uopće nije vidio da bi dolazio neki drugi auto. Optuženi ĐK na kraju samostalnog iznošenja obrane naveo je da će odgovarati na pitanja svog branitelja, te iz poštovanja na pitanja zamjenice ŽDO u Zagrebu te suda, dok na pitanja obrane II optuženika nije želio odgovarati. Tako je, odgovarajući na pitanja, optuženi ĐK dodao da je na drugoj strani raskrižja od svjetala vidio isključivo zelenu strelicu, i na sredini raskrižja s druge strane i na stupu lijevo. Upitan je li upalio lijevi pokazivač smjera odgovorio da koliko se sjeća i s obzirom da ih uvijek pali, i tada je palio pokazivač smjera radi skretanja, a sve zbog toga što je išao prvi i zato smatra da je sigurno upalio lijevi pokazivač smjera kako bi ovi iza njega znali gdje skreću, međutim ne može tvrditi da je lampica bila u funkciji, odnosno ispravno radila, pri čemu nije prethodno primijetio da ta lampica ne bi ispravno radila. U izlasku su bili u klubu koji se tada zvao Groove klub u Petrinjskoj ulici odmah pored Trga bana Jelačića. Na GPS je pokušao staviti destinaciju da mu pokazuje put, ali nisam uspio jer nije bilo signala. U Petrinjskoj ulici magla je još bile donekle slabija i rjeđa, ali kako su se udaljavali iz grada i približavali tom raskrižju bila je sve gušća, pri tome čitavim putem je bilo magle. Teško mu je odgovoriti kada se bolje sjećao ovog događaja jer se na početku možda i bolje sjećao, ali je tada bio pod velikim stresom. Po predočenju ranijih iskaza, a vezano uz zeleno svjetlo na dodatnoj strelici, ponovio je da kada je prilazio semaforu, odnosno kada je bio negdje ispod stupa semafora koji je na traci kojom se on kretao, uočio je onu strelicu koja se nalazila u sredini s druge strane raskrižja, a negdje kada je bio na samoj sredini raskrižja prije no što je ušao u trake za suprotni smjer koje je trebao prijeći da bi prošao raskrižje uočio je i zelenu strelicu na onom stupu koji se nalazi lijevo u raskrižju. Na pitanje je li uočio paljenje svjetla na tom stupu semafora koji se nalazi u sredini raskrižja ili je zbog magle tek tada uočio svjetlo koje je već gorjelo, optuženi ĐK nije mogao odgovoriti dodajući da to stvarno ne zna. U ranijim je obranama optuženi ĐK naveo i to da te zgode nije bio pod utjecajem alkohola što je utvrđeno i analizom alkohola u krvi, a vozio je prilagođenom brzinom stanju na cestama jer je bila magla. Kada se kretao prema raskrižju bile su dvije trake te je on vozio lijevom, a neposredno prije raskrižja proširila se još jedna traka koja je bila namijenjena za skretanje u lijevo pa se prestrojio iz trake kojom se kretao u krajnje lijevu traku za skretanje u lijevo. Vidio je da je na semaforu bila upaljena zelena strelica za skretače u lijevo pa je pretpostavio da je, kada je njemu upaljeno zeleno svijetlo, za vozače koji se kreću iz suprotnog smjera na semaforu upaljeno crveno. Nije vidio niti jedno vozilo koje bi mu se približavalo iz suprotnog smjera, a vozilo iz suprotnog smjera naišlo je velikom brzinom. Cijelo vrijeme je vozio brzinom od 20 km/h i nije uočio niti jedno drugo vozilo na kolniku, a zbog guste magle, po njegovoj procjeni, vidljivost je bila negdje oko 15 m, te je zbog toga i vozio polako, a također je morao paziti i na vozilo iza sebe, kako ga ne bi izgubio u magli i kako bi mu omogućio siguran prolaz kroz križanje. Tu večer bila je stvarno gusta magla i nije se daleko vidjelo te je on sve poduzeo, vozio je polako i žao mu je zbog svega što se dogodilo, pri čemu je on u toj nesreći izgubio tadašnju suprugu.

6.1. Optuženi IK u svojoj je obrani iskazao da ostaje kod svega što je ranije, tijekom prethodnih postupaka iznosio te dalje obranu nije želio iznositi niti je želio odgovarati na pitanja, samo je dodao da mu je neizmjerno žao što se dogodilo to što se dogodilo i ne zna što bi drugo rekao. Ranije je optuženi IK i to pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu iskazao da su večer prije kritične noći on i društvo planirali doček u jednom zagrebačkom stanu, time da prema prvobitnom planu nisu odatle namjeravali nigdje ići, ali je kasnije ŽK, u čijem stanu su bili na dočeku, inzistirala da izađu negdje van, pa su se tako uputili prema [adresa]. Na povratku iz [adresa] prema Zagrebu osjećao se sposobnim za vožnju, a što se tiče vremenskih prilika i magle, iste su bile promjenjive, jer je na relaciji od [adresa] prema Buzinu bilo magle i nije se moglo voziti brzinom većom od 40 km/h, iako je u normalnim uvjetima tu dozvoljena brzina od 80 km/h, ali od Velikog Polja prema Buzinu magla se znatno smanjila, te je prilagodio vožnju uvjetima na kolniku. Neposredno prije nesreće vidio je svijetla vozila koje mu dolazi u susret, ali je to bilo tako kratko vremenski i na tako malom razmaku da više nije mogao reagirati na način da nešto poduzme kako bi izbjegao sudar. Automobil optuženog ĐK mu se iznenada pojavio i oduzeo mu je prednost, što ni na koji način nije mogao očekivati. Nakon nesreće pomagao je unesrećenima. Izrazio je sućut optuženom ĐK i obiteljima stradalih, iskazujući žaljenje zbog posljedica koje su se dogodile, a također je iskazao, da i osobno ima problema i osjeća posljedice ove nesreće, pati od nesanice, te je zbog tegoba koje osjeća tražio i pomoć psihijatra. Na okolnost vremena, načina i količine konzumiranog alkohola, svoju je obranu iznio ranije te naveo da je u vrijeme prometne nesreće njegova tjelesna težina iznosila 72 kg, a visok je 188 cm. Na doček Nove godine u Zagrebu krenuo je iza 23,00 sata, a prije toga je kod kuće pojeo pečenu svinjetinu i nekakav prilog. U ponoć je radi društva iz manje čaše popio šampanjac, s time da ne može reći da li je bila čaša od deci ili dva. Nakon toga nije konzumirao nikakav alkohol sve dok nije došao s društvom u kavanu u [adresa] negdje oko 04,00 sata ujutro, odnosno, oko sat vremena prije nesreće. U kavani je popio dva piva, ali ne zna da li su bile piva od 0,3 ili 0,5 dcl, a zadnje piće je konzumirao 10 do 15 minuta prije nesreće. Osim svinjetine oko ponoći je pojeo i vrećicu čipsa, a potom sendvič "Montana" sa šunkom koji je pojeo na putu do [adresa], negdje oko 03,00 ili 03,30 sati ujutro. Nije želio odgovoriti na pitanje je li konzumirao alkohol nakon nesreće, a prilikom pregleda liječnik je s njim razgovarao o njegovom općem duševnom stanju te je bez problema dao i krv i mokraću, dodajući da se sjeća da je bio dan kada je davao uzorke. U ponovljenom postupku, optuženi IK je ponovio da je vidio auto koji mu je dolazio u susret ali da nije očekivao da će taj auto skrenuti u lijevo i oduzeti mu prednost. Kada je dolazio prema predmetnom raskrižju bilo mu je upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, a vozač ovog drugog vozila da je skrenuo bez da je pogledao prema njemu. Naveo je da je vidio to drugo vozilo otprilike na sto metara prije raskrižja. Inače ne vozi brzo, vozio je svoju djevojku i zna da je ograničenje na tom dijelu ceste 80 km/h, a on je vozio sporije od toga. Na samom raskrižju nije bila gusta magla jer je isto dobro osvijetljeno. Misli da je vidljivost bila puno veća od trideset metara te je izrazio sućut obiteljima stradalih djevojaka.

7. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, ovaj je sud našao dokazanim da su optuženi ĐK i optuženi IK svojim postupcima ostvarili objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranih im kaznenih djela i to optuženi ĐK kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11., a optuženi IK iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u točkama I. i II. izreke ove presude, zbog čega ih je za ista proglasio krivima.

8. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio 1. siječnja 2013. godine oko 05,35 sati u Zagrebu, da je optuženi ĐK upravljao vozilom "Renault Megane" registarske oznake [registarska oznaka] i to prometnom trakom za lijevo zapadnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru juga, a optuženi IK vozilom "Seat Leon" registarske oznake [registarska oznaka] krećući se lijevom prometnom trakom istočnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru sjevera. Nije sporno niti to da je optuženi ĐK osobnim automobilom ušao u raskrižje skrećući ulijevo u smjeru istoka na istočni kolnik [adresa] D prema prilaznom sjevernom kolniku autoceste A3, te da je vozilo optuženog IK prednjim dijelom naletjelo na desni bočni dio vozila optuženog ĐK. Nije sporno niti to da je na predmetnom raskrižju promet upravljan semaforima koji su u trenutku nesreće radili automatski i ispravno, kao i to da je vozilo kojim je upravljao optuženi ĐK od naleta vozila kojim je upravljao optuženi IK odbačeno u smjeru sjeveroistoka uz zanašanje i rotiranje stražnjeg dijela vozila ulijevo, nakon čega je vožnjom unatrag naletjelo na rubni kamen prometnog otoka, a potom lijevom bočnom stranom vozila na metalni stup semafora koji se nalazio na zapadnom dijelu prometnog otoka. Sve ove činjenice nesporne su jer ih ne osporavaju optuženici svojim obranama, a proizlaze i iz zapisnika o očevidu, skice mjesta događaja, fotografskog elaborata, CD-a sa signalnim planom rada semafora na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca spojenog kolnika autoceste A3 ulice Buzanski Krči, kao i neosporavanih i nepobijanih dijelova nalaza i mišljenja sva tri prometa vještaka.

8.1. Nadalje, u ovom postupku nesporno je i to da su u inkriminiranoj prometnoj nesreći od posljedica iste smrtno stradale tri djevojke, dok je jedna teško tjelesno ozlijeđena, dakle da je putnica na suvozačkom mjestu vozila optuženog ĐK ĆK zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, putnica sa stražnjeg sjedala IKI ispala iz vozila te tijelom udarila u stup semafora, pala na kolnik i zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, te druga putnica sa stražnjeg sjedala EK zadobila višestruke tjelesne povrede koje su bile tako teške da je od njih na mjestu preminula, dok je putnica iz vozila optuženog IK, AK zadobila teške tjelesne povrede u vidu kompresivnih prijeloma 2. i 3. vratnog kralješka te prijelom lijeve gležanjske kosti. Ni ove činjenice optuženici svojim obranama ne dovode u pitanje, a ove zaista strašne posljedice prometne nesreće utvrđene su liječničkim izvješćima Zavoda za hitnu medicinsku pomoć broj 0499250, 0499254, 0499256, bolničkom prijavom KBC "Sestre Milosrdnice" na ime ŽK, zapisnicima o obdukciji mrtvog tijela ĆK, mrtvog tijela IKI i EK, sve dovedeno u vezu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka.

9. Sporno je u ovom kaznenom postupku jesu li optuženici prekršili terećene im odredbe propisa o sigurnosti prometa na cestama i je li to kršenje u uzročno posljedičnoj vezu s nastankom prometne nesreće, odnosno je li upravo opisano ponašanje optuženika dovelo do izazivanja opasnosti za život i tijelo ljudi te konkretno nastalih posljedica u vidu prouzročenja smrti tri osobe i teškog tjelesnog ozljeđivanja jedne osobe. Dakle, bilo je potrebno utvrditi je li optuženi ĐK povrijedio odredbu članka 57. stavka 2. ZOSPC/08. i ušao u raskrižje, skrećući ulijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera uz zadržavanje svog smjera kretanja, odnosno je li optuženi IK postupao protivno članku 199. stavku 2. ZOSPC/08. i članku 51. stavku 1. i članku 58. stavku 1. ZOSPC/08. na način da je upravljao vozilom u pijanom stanju pri udjelu od 1,64 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i brzinom koja nije bila prilagođena nailasku na raskrižje, mokrom kolniku i smanjenoj vidljivosti zbog magle i znatno veća od dopuštenih 60 km/h, kao i jesu li upravo ta kršenja propisa od strane obojice optuženika u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće iz koje su proizašle ranije opisane, teške i strašne posljedice.

10. U odnosu na prvo sporno pitanje glede načina vožnje optuženog ĐK, odnosno je li se on tada ogriješio o odredbu članka 57. stavka 2. ZOSPC/08. tako što je ušao u raskrižje skrećući ulijevo bez da je propustio vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera i zadržava smjer svog kretanja, potrebno je prethodno odgovoriti na pitanje koje je svjetlo bilo upaljeno za koji smjer kretanja u tom raskrižju inkriminirane zgode. Naime, iz dijagrama rada semafora i nalaza i mišljenja svih ispitanih prometnih vještaka utvrđuje se da je u signalnom planu za pravac kretanja u smjeru sjever – jug (vozilo optuženog ĐK prije skretanja) semafor označen s V1, a u suprotnom smjeru jug – sjever (vozilo optuženog IK) s V2. Zeleno svjetlo na oba semafora uključuje se istovremeno, u 9. sekundi faze rada semafora, pri čemu zeleno svjetlo za smjer V1 traje do 88. sekunde dok zeleno svjetlo za smjer V2 traje do 74. sekunde, dakle 14 sekundi kraće. Dopunska strelica za skretanje ulijevo koja je smještena na semaforu u sredini južnog dijela raskrižja te na semaforu u jugoistočnom dijelu raskrižja, označena s V3 uključuje se u 78. sekundi te joj je trajanje 10 sekundi, a isključuje se u isto vrijeme kada i zeleno svjetlo za smjer V1 (u 88. sekundi rada semafora). Dodatna strelica semafora za skretanje ulijevo V3 samostalno gori 10 sekundi i pali se u trenutku kada se V2 mijenja iz žutog na crveno svjetlo, a prethodno se 4 sekunde ranije na semaforu V2 gasi zeleno i pali žuto svjetlo. U vrijeme kada je uključena dopunska zelena strelica za smjer V3, na semaforu za smjer kretanja optuženog IK – V2 uključeno je crveno svjetlo. Semafori su podešeni tako da nije moguće da u istom trenutku bude uključena zelena strelica za smjer kretanja optuženog ĐK dakle V3 i zeleno svjetlo na semaforu za smjer kretanja optuženog IK, dakle V2.

10.1. Imajući u vidu navedeno, jasno je da su obrane optuženika o ovoj spornoj činjenici međusobno isključujuće. Naime, optuženi ĐK navodi da je prilazeći raskrižju vidio upaljeno zeleno svjetlo na glavnom stupu semafora (V1), a ušavši u samo raskrižje da je vidio i da je zeleno svjetlo na dopunskoj strelici za skretanje ulijevo (V3). Nasuprot tome, optuženi IK navodi da je za njegov smjer kretanja i prije i prilikom ulaska u raskrižje gorjelo zeleno svjetlo (V2). Ovakva situacija nije istodobno moguća, sve kako to proizlazi iz dijagrama rada semafora i utvrđenja iz nalaza i mišljenja svo troje prometnih vještaka.

10.2. Nastavno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u spisu predmeta ne postoje objektivni parametri ni materijalni tragovi iz kojih bi bilo moguće zaključivati i utvrđivati koja su svjetla bila uključena za smjer kretanja svakog od optuženika u trenutku neposredno prije sudara, pri čemu je vještak Berislav Barišić-Jaman uzeo u obzir tada raspoložive iskaze optuženika i svjedoka ustvrdivši da su nepotpuni i djelomično kontradiktorni po ovom spornom pitanju i da stoga nema elemenata za nedvojbeno utvrđivanje koje je svjetlo za koji smjer kretanja bilo uključeno neposredno prije sudara, dok ono što jest moguće utvrditi je da nije moguće istodobno zeleno svjetlo na dopunskoj strelici (V3) i semaforu za smjer kretanja optuženog IK (V1).

10.3. Stoga je sud cijenio, analizirao i razmatrao iskaze svjedoka koji su tijekom postupka i u ovom ponovljenom postupku navodili da imaju saznanja o tome koja su svjetla bila upaljena na semaforima za njihov smjer kretanja. O navedenom su, osim optuženika koji iskazuju o svjetlima na semaforu u svojim obranama, saznanja imali svjedoci, neposredni očevici, UK, LK, ZK i AK. Ostali ispitani svjedoci, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, o ovoj spornoj činjenici nisu imali saznanja.

10.4. Svjedok UK, koji se inkriminirane zgode kretao u vozilu iza vozila optuženog ĐK, iskazujući o događaju, naveo je da se istog više stvarno ne sjeća i pretpostavlja da je bilo onako kako je ranije iskazivao, a na pitanja je odgovorio da kada je on kretao u raskrižje i dalje je na dopunskoj strelici bilo upaljeno zeleno svjetlo. Ne sjeća se je li ili nije ĐK svojim vozilom zastao prije samog skretanja i prolaska raskrižjem, ne zna na kojoj se točno udaljenosti ranije tijekom vožnje kretao od vozila ĐK, zna da se kretao na takvoj razdaljini da ga može vidjeti i pratiti jer je bila gusta magla. Sjeća se da je vozilo izletjelo iz magle i maltene u trenutku naletjelo na drugo vozilo, no ni vremenski ni prostorno ne može odrediti koliko točno je prošlo vremena ili metara udaljenosti od prvog zamjećivanja tog vozila do naleta, praktični to je bilo odmah. Ranije je isti svjedok vezano uz sporne okolnosti svjetala na semaforu i načina kretanja vozila optuženog ĐK u prvom ispitivanju iskazivao da je bila gusta magla, da je bio odmah iza optuženog ĐK udaljen možda nekih tri metra i već bio u laganom skretanju ulijevo kada je gledajući prema Lukunićevom Meganeu na stupu semafora iza njegovog vozila vidio dopunsku strelicu za skretanje u lijevo, uz napomenu da su vozili sporo, oko 20 km/h. Potom je isti svjedok na raspravi u ranijem postupku iskazao da je vozio iza optuženog ĐK koji je poznavao put, da su zastali na semaforu i čekali zeleno svjetlo za ravno i kada se upalilo zeleno svjetlo za ravno da su krenuli, došli do zavoja, zastali i čekali da se upali zelena strelica, a kada se ista upalila da su krenuli lijevo.

10.5. Svjedok LK koji se kao suvozač nalazio u vozilu kojim je upravljao PK, iza vozila optuženog ĐK, iskazao je da je siguran da je bila upaljena ta dodatna strelica dok su ulazili u raskrižje koju je uočio pred sam ulazak u raskrižje, možda metar prije i da je ta strelica tada već svijetlila, nije vidio da bi se tek tada upalila. Međutim, iskazujući prilikom prvog ispitivanja ovaj je svjedok naveo kako ne zna i ne može reći je li ili nije bila upaljena dopunska strelica za skretanje u lijevo. S obzirom na izloženi prvotni iskaz koji je suprotan sigurnosti s kojom svjedok danas, godinama kasnije, iskazuje o ovoj spornoj činjenici, svjedoku LK predočena je skica mjesta događaja na kojoj je svjedok pokazao da se ovo zeleno svjetlo na dopunskoj strelici za koju je siguran da je bila upaljena nalazilo na stupu semafora u blizini brojke 33 u skici mjesta događaja, dakle na stupu semafora koji se nalazi prije ulaska u raskrižje, što nikako ne odgovara stvarnom stanju, budući iz cjelokupne dokumentacije te nalaza i mišljenja prometnih vještaka nedvojbenim se utvrđuje da su se zelene dopunske strelice nalazile u sredini južnog dijela i na jugoistočnom dijelu raskrižja, dakle sa suprotne strane raskrižja ispred i lijevo od smjera kretanja vozila optuženog ĐK i svjedoka PK.

10.6. Svjedokinja ZK koja se nalazila na stražnjem sjedištu vozila kojim je upravljao PK, dakle iza vozila optuženog ĐK, o ovoj spornoj činjenici jasno i kroz postupak istovjetno navodi da je zeleno svjetlo gorjelo za ravno u trenutku kada je uočila prolet jednog vozila i rotiranje drugog vozila, no da nije vidjela da bi bila upaljena zelena strelica. Pri tome, ova svjedokinja u ponovljenom postupku ostaje kod iskaza da je vidjela kako je zeleno svjetlo gorjelo na semaforu za ravno te dodaje kako ona misli da se zbog guste magle zeleno na dopunskoj strelici ne bi moglo niti vidjeti.

10.7. Svjedokinja AK, koja je tada bila suvozač u vozilu optuženog IK, u ovom ponovljenom postupku nije neposredno ispitana jer su stranke suglasno predložile da se njezin raniji iskaz pročita, a i jer je iz načina njenog kazivanja u postupku pred Općinskim kaznenim sudom jasno da se događaja ne želi prisjećati i o njemu ponovno iskazivati pri čemu već duži niz godina prebiva u [adresa] od kuda je i zamolbeno iskazivala. Iskazujući o spornoj činjenici svjetla za smjer kretanja sudionika ove prometne nesreće pri prvom je ispitivanju rekla da je za njihov, dakle smjer kretanja optuženog IK bilo upaljeno zeleno svjetlo, što isključuje mogućnost zelenog svjetla na dopunskoj strelici za smjer kretanja drugog vozila iz ove prometne nesreće.

10.8. Analizirajući i cijeneći izložene iskaze svjedoka koji su imali saznanja o spornoj činjenici rada svjetala na semaforima za smjer kretanja vozila sudionika inkriminirane prometne nesreće, ovaj je sud istinitima cijenio iskaze svjedokinja ZK i ŽK. Naime, razmatranjem iskaza ove dvije svjedokinje ovaj sud nalazi da su obje o događaju govorile upravo onako kako su isti opažale, neopterećeno bilo kojom drugom okolnošću. Tako je svjedokinja ZK iskazivala jasno na način da je maltene faktografski iznosila činjenice kojih se sjeća i koje je te zgode zamijetila, pri čemu ova svjedokinja zapravo jedina ni tada, a niti danas nije bliska niti u bilo kakvom odnosu niti s jednim optuženikom. Naime, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da se u ovom društvu na proslavi Nove godine zapravo slučajno našla, preko njezine tadašnje prijateljice VK, pri čemu se ni s tom svjedokinjom više ne viđa. Jednako sud ocjenjuje iskaz svjedokinje ŽK koja je tada (prije 12 godina) bila u vozilu optuženog IK i s njim u vezi, no koja duži niz godina prebiva u [adresa] od kuda je zamolbeno ispitana i iz čijeg je kazivanja jasno da se događaja ne želi sjećati, a iz njezinog prvog iskaza jasno je da je tada iznosila svoja neposredna zapažanja, pa je tako, osim o svjetlu na semaforu, po ocjeni ovog suda iskreno iskazivala i o tome da je na mjestu događaja bila gusta magla, navodeći da se nije mogao vidjeti prst pred nosom kao i da je upravo zbog toga govorila „ IK“, dakle optuženom IK, da ne vozi brzo i pazi na semafore. Nasuprot ovakvim, po ocjeni ovog suda, jasnim, decidiranim i subjektivnim okolnostima neopterećenim iskazima, sud nije povjerovao iskazima svjedoka UK i LK. Ovo ne samo stoga što su obojica i tada i danas prijatelji optuženog ĐK, zbog čega kod njih svakako postoji želja da njemu pomognu, ne samo po pitanju kaznene (ne)odgovornosti za prometnu nesreću i njezine posljedice, već i njegovoj savjesti sve s obzirom na činjenicu da su se u vozilu kojim je on upravljao nalazile tri ženske osobe koje su izgubile život, a među kojima je bila i supruga tog optuženika. Naime, svjedok LK ispitan svega 10-ak dana nakon događaja kada je mogao biti najobjektivniji i s najboljim sjećanjem, iskreno navodi kako ne može reći je li ili nije bila upaljena dopunska strelica za skretanje u lijevo, da bi tek pet godina kasnije bio siguran da je vidio zelenu strelicu na semaforu. Osim što izloženo govori u prilog zaključka da je svjedok LK sam sebe uvjerio da je vidio nešto što prvi puta ispitan navodi da nije vidio, za ponoviti je da ispitivan u ovom ponovljenom postupku, na skici mjesta događaja svjedok LK pokazuje da bi se ta dodatna strelica nalazila na stupu semafora gdje je glavno svjetlo, što ne odgovara stanju tada postojećeg raskrižja. Zbog svega izloženog, iskaz svjedoka LK o svjetlima na semaforu za smjer kretanja vozila optuženog ĐK ovaj sud nije prihvatio. U odnosu na iskaz UK osim svega ranije navedenog glede subjektivnog doživljavanja predmetne nesreće, osobe odgovorne za istu i želje, moguće i nesvjesne, da s prijatelja otkloni svaku odgovornost i krivnju, valja također ponoviti da ovaj svjedok mijenja svoj iskaz o načinu kretanja svog i vozila optuženog ĐK te na raspravi pet godina kasnije navodi da su svojim vozilima zastali prije glavnog semafora i čekali zeleno svjetlo za ravno, a kada su krenuli i došli do skretanja da su ponovno zastali i čekali da se upali zelena strelica pa tek tada krenuli ulijevo. S obzirom na rad semafora na predmetnom raskrižju to bi značilo da su unatoč zelenom svjetlu na glavnom semaforu, 78 sekundi stajali i čekali da se zelena strelica upali, a koja se pali u 78. sekundi rada semafora za smjer V1, što osim što je protivno navodima obrane optuženog ĐK, je i u cijelosti neživotno. Stoga sud nije povjerovao ni iskazu ovog svjedoka.

10.9. Nastavno, da bi određena odlučna činjenica koja predstavlja temelj za odluku o kaznenoj odgovornosti i krivnji mogla biti smatrana utvrđenom, ona mora biti dokazana u takvom stupnju izvjesnosti da otklanja svaku drugu mogućnost, dakle mora biti dokazana izvan svake sumnje. Tehničkim putem i objektivnim sredstvima ovu činjenicu nije bilo moguće utvrditi, već samo iskazima svjedoka. Kod takvog stanja stvari, a kada od četiri osobe, osim obrana optuženika, koje iskazuju o toj odlučnoj činjenici, dvije ne potvrđuju da bi zeleno svjetlo gorjelo na dopunskoj strelici, pri čemu je riječ o subjektivnim okolnostima neopterećenim svjedokinjama ZK i ŽK koje nisu vezane ni uz kojeg sudionika ove nesreće, dok je jedna i sama u istoj pretrpjela teške tjelesne ozljede, tada po ocjeni ovog suda nije moguće zaključivati da bi ova odlučna činjenica bila dokazana u potrebnom stupnju izvjesnosti, odnosno izvan svake sumnje. Stoga ovaj sud ne nalazi utvrđenom spornu činjenicu da bi dopunska strelica za lijevo bila upaljena i da bi time optuženom IK za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, već upravo suprotno nalazi dokazanim da je, kako je to i inkriminirano obojici optuženika za njihov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu.

11. Nadalje, a nakon što je utvrđeno stanje rada semafora, ovaj sud nalazi dokazanim da se optuženi ĐK upravljajući vozilom kritične zgode ogriješio o odredbu članka 57. stavka 2. ZOSPC/08. Naime, nije dvojbeno da je on svojim vozilom upravljao prometnom trakom za lijevo zapadnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru juga te da je dolaskom do raskrižja ušao u raskrižje skrećući ulijevo u smjeru istoka na istočni kolnik Avenije Većeslava Holjevca prema prilaznom sjevernom kolniku autoceste A3. Člankom 57. stavkom 2. ZOSPC/08. propisano je da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno. Budući da se vozilo optuženog IK kretalo na način da je zadržavalo smjer svog kretanja, jasno je da je optuženi ĐK skrećući ulijevo svojom vožnjom kritične zgode povrijedio ranije citiranu odredbu članka 57. stavka 2. ZOSPC-a, jer nije propustio vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera uz zadržavanje smjera kretanja.

12. Ovaj sud, nastavno, nalazi utvrđenim i spornu činjenicu da je optuženi IK upravljajući vozilom inkriminiranog trenutka povrijedio više odredaba ZOSPC/08., i to vezano uz zabranu upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i dužnost prilagođavanja brzine vožnje uvjetima na cesti uz povećani oprez u raskrižju. Naime, odredbom članka 199. stavka 2. ZOSPC/08. propisano je da vozač vozila kategorije koja uključuje onu optuženog IK ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, dok odredba članka 51. stavka 1. ZOSPC/08. propisuje dužnost vozača da brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, pri čemu odredba članka 58. stavka 1. ZOSPC/08. propisuje obvezu da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

12.1. Iako je obrana optuženog IK osporavala pisano zabilježene rezultate provedene analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje vještaka za toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 56 – 58 spisa), iz usmeno danog nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka Zdravka Kovačića, ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je predmetne zgode optuženi IK upravljao vozilom na cesti iako je u krvi imao 1,64 g/kg apsolutnog alkohola, što je više od trostruke dopuštene koncentracije. Naime, upravo ova koncentracija proizlazi iz ranije spomenute analize, no obrana je osporavala način uzimanja uzoraka od optuženog IK, sve kako bi ovaj nalaz bio osporen, a potvrđena ona koncentracija do koje bi se došlo navodom samog optuženog IK o tome što je i u kojoj količini te zgode, a prethodno događaju, konzumirao. Tako je, prema onome što je ovaj optuženik u svojoj obrani govorio, prema navodu vještaka Zdravka Kovačića (koji je uzgred budi rečeno u pet navrata davao svoj nalaz i mišljenje), a uzimajući u obzir njegovu visinu i težinu u vrijeme djela, koncentracija alkohola u njegovoj krvi trebala biti 0,84 g/kg. Međutim, razmatrajući nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Zdravka Kovačića, osobito zaključke dane na raspravi 6. travnja 2022., kao i navode o načinu uzimanja uzoraka kako ih je opisivao svjedok BK, liječnik KBC Rebro koji je popunjavao osporavani obrazac, ovaj sud nalazi utvrđenim da je optuženi IK inkriminirane zgode imao najmanje 1,64 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

12.2. Naime, vještak Zdravko Kovačić jasno iskazuje da je koncentracija od 0,84 g/kg apsolutnog alkohola u krvi optuženog IK u vrijeme prometne nesreće isključivo bazirana na njegovom iskazu o vremenu, vrsti i količini konzumiranog alkoholnog pića, koji iskaz nije u skladu s analizom utvrđenim koncentracijama apsolutnog alkohola u njegovoj krvi i mokraći te prema tome predstavlja isključivo teoretsku moguću koncentraciju, a ne stvarnu utvrđenu koncentraciju. Temeljem uzimanja uzorka krvi i mokraće na analizu, a koji su uzeti s razmakom od 65 minuta te navoda obrane o vremenu konzumacije alkoholnog pića proizlazi da se alkohol u vrijeme uzimanja na analizu nalazio u fazi eliminacije iz organizma. Sukladno tome koncentracija apsolutnog alkohola u krvi optuženog IK u vrijeme prometne nesreće morala bi iznositi najmanje 1,64 g/kg. Nepravilnosti prilikom uzimanja uzorka krvi i mokraće odnose se samo na to da je razmak između uzimanja krvi i mokraće bio 65 minuta, iako inače iznosi između 10 i 15 minuta. Ako dođe do većeg razmaka vremena između krvi i mokraće, potrebno je izvršiti dvostruko uzimanje krvi i mokraće ili samo krvi u dva navrata s razmakom od po 60 minuta da bi se dobio objektivan nalaz radi li se o fazi resorpcije ili eliminacije alkohola iz organizma. Da je uzorak mokraće uzet u propisano vrijeme dakle unutar intervala od 10 do 15 minuta nakon uzimanja krvi tada bi, a uz pretpostavku da alkohol nije konzumiran nakon događaja, koncentracija alkohola u mokraći u to vrijeme morala biti i viša od analizom utvrđenih 1,64 g/kg koliko je utvrđeno u 9,50 sati. Budući da optuženik u obrani ne iskazuje da je alkohol konzumirao i nakon događaja proizlazi da je alkohol u vrijeme uzimanja krvi na analizu, a i u vrijeme prometne nesreće bio u fazi eliminacije iz organizma. Tada koncentracija alkohola u njegovoj krvi u vrijeme prometne nesreće iznosi ranije izračunatih 1,64 g/kg. U kliničkom laboratoriju u njegovoj krvi utvrđeno je 1,8 grama po litri apsolutnog alkohola što preračunato iznosi 1,75 g/kg apsolutnog alkohola, ako je vrijeme uzimanja krvi bilo u intervalu između 10,02 sata i 10,36 sati, kada je zabilježen prijem i otpust iz bolnice, tada to preračunato na vrijeme događaja iznosi upravo oko 1,60 g/kg apsolutnog alkohola. Navodi obrane optuženog IK u kojoj iskazuje o vremenu, vrsti i količini konzumiranog alkoholnog pića nisu u skladu s analizom utvrđenom koncentracijom jer bi tada umjesto 1,33 g/kg koliko mu je u krvi utvrđeno, bilo u to isto vrijeme 0,29 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Pojašnjavajući obrasce, način uzimanja uzoraka, pribor za njihovo uzimanje kao i mogućnost utjecaja tih okolnosti na dobivene rezultate, vještak Kovačić je dodao da je na listu 58 spisa liječnički pregled pod imenom IK koji je u potpunosti neispunjen uz žig i potpis liječnika koji je vršio liječnički pregled uzimanjem krvi i mokraće na analizu, taj obrazac AUK-2 služi liječniku da bi na osnovi vanjskih manifestacija tijekom pregleda zaključio da li se ispitanik nalazi pod utjecajem alkohola ili ne kao i da u konačnici da svoje mišljenje o tome da li je ispitanik pripit, pijan, u besvjesnom stanju, prekomjerno umoran, pod utjecajem droga i drugih psihoaktivnih tvari i slično. U navedenom obrascu nije ispunjena niti jedna rubrika pa čak nema niti vremena kada su uzeti uzorci krvi i mokraće na analizu. Na listu 482 spisa nalazi se preslika izvornika liječničkog pregleda za IK gdje je navedeno da je krv na analizu uzeta dana 01.01.2013. godine u 08,45 sati, a mokraća u 09,50 sati. Ostale rubrike kao i u spisu priležećem liječničkom pregledu na listu 58 spisa nisu popunjene. Na rezultat retrogradno izračunate koncentracije od 1,64 g/kg apsolutnog alkohola u krvi može utjecati način uzimanja krvi i mokraće na analizu koji odudara od Pravilnika po kojem se uzorci moraju uzeti, načinu dezinfekcije kože na mjestu uzimanja uzorka krvi za koju dezinfekciju je zabranjena upotreba alkohola i drugih sredstava koja sadrže alkohol. Na listu 56 spisa nalazi se nalaz Centra za kriminalistička vještačenja u kojem je između ostaloga navedeno da su uzorci krvi i mokraće bili pakirani prema Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari (Narodne novine 107/99), što ukazuje da su uzorci na analizu dostavljeni u venilama koje se nalaze u paketu koji policija dostavlja liječniku koji vrši uzimanje krvi i mokraće na analizu i vrši liječnički pregled. U originalnim pakiranjima venila i epruveta koje policija dostavlja liječniku nema tragova alkohola i služe za jednokratnu upotrebu. Policija koja dovodi ispitanika na liječnički pregled u kuverti dostavlja dva zapisnika o liječničkom pregledu, venilu za uzimanje krvi, epruvetu za uzimanje mokraće i jastučić s dezinfekcijskim sredstvom koje ne sadrži alkohol, a služi za dezinfekciju kože na mjestu uboda. Iz navedenog proizlazi da se u paketu nalazi sve što je potrebno, a i propisano Pravilnikom o uzimanju krvi i mokraće. Uz pretpostavku da su uzorci uzeti na pravilan način tj. venilom i priloženom epruvetom, da je mjesto uboda dezinficirano nealkoholnom otopinom tada bi koncentracija apsolutnog alkohola u krvi optuženog IK u vrijeme prometne nesreće morala iznositi već ranije izračunatih 1,64 g/kg apsolutnog alkohola. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka NK vještak je naveo da je uzorak krvi na analizu uzet venilom pa je prema tome uzimanje vršeno po Pravilniku o načinu uzimanja, a za slučaj da je sestra uzorke krvi i mokraće uzela prema Pravilniku o načinu uzimanja tada je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi morala iznositi 1,64 g/kg.

12.3. Razmatrajući sve izloženo te vodeći računa da, osim pretpostavki i hipotetiziranja, niti jednim dokazom, pa ni indicijom nije dovedena u pitanje pravilnost uzimanja uzorka krvi optuženog IK, za koju je prema navodu liječnika korišten zatvoreni paket s priborom koji služi upravo u svrhu utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi i povezujući izloženo s činjenicom da navodi obrane optuženog IK znatno odstupaju od svih zabilježenih parametara vezanih uz utvrđenu razinu koncentracije alkohola u njegovoj krvi, ovaj sud nalazi utvrđenim upravo onu koncentraciju koja mu se činjeničnim opisom dijela iz izreke stavlja na teret. Dakle, ovaj sud zaključuje i utvrđuje da je optuženi IK inkriminirane zgode upravljao vozilom pri udjelu od 1,64 g/kg apsolutnog alkohola u krvi zbog čega je tada bio u pijanom stanju. U takvom stanju, sve prema nalazu i mišljenju vještaka toksikologa Zdravka Kovačića, koji ovaj sud prihvaća kao stručan i nepristran, vozačke sposobnosti osobe su bitno smanjene te su nesposobni sigurno upravljati motornim vozilom. Glavne karakteristike ovako alkoholiziranih osoba jesu dezorijentacija u vremenu i prostoru, opasnost se ne uočava realno, u noćnim uvjetima vožnje negativni utjecaj alkohola na vozačke sposobnosti još je jače izražen, dolazi do povremenog gubitka prisebnosti, bitno je smanjena oštrina vida, kao i vidno polje, tako da vozila koja dolaze sa strane bude prekasno uočena ili ih ne uočava. Vrijeme reakcije na iznenadne zapreke ovako alkoholiziranih vozača bitno je produženo i umjesto prosječnih 0,75 sekundi koliko treba trijeznom vozaču da reagira na iznenadnu zapreku, vozaču koji ima 1,64 g/kg vrijeme reakcije iznosi oko 3,60 sekundi. Kod osoba s takvom koncentracijom pri brzini od 97,7 km/h u noćnim uvjetima vožnje uz prisutnost magle, sposobnost shvaćanja situacije u kojoj se nalaze bitno je narušena, slike su nejasne i mutne jer od 18 individualnih impulsa koje prima trijezna osoba u sekundi i od njih stvara cjelovitu sliku, osoba s koncentracijom od 1 g/kg prima još samo 4 do 5 optičkih impulsa, a ona s koncentracijom od oko 2 g/kg prima još samo 1 impuls, iz čega proizlazi da u predočavanju slike nedostaje znatni dio, pa je vezano za to i sposobnost, kako shvaćanja, tako i reakcije bitno narušena. Izloženi opis vozačkih sposobnosti osobe s 1,64 g/kg alkohola u krvi kako ga daje toksikološki vještak Zdravko Kovačić u cijelosti odgovara činjenici utvrđenoj po svim prometnim vještacima, a to je da na mjestu događaja nisu zabilježeni tragovi iz kojih bi proizlazilo da je optuženi IK prije samog naleta poduzeo bilo koju radnju u cilju izbjegavanja istog, niti da bi kočio, niti da bi izmicanjem vozila pokušao nalet izbjeći.

12.4. Nadalje, a u odnosu na brzinu kojom se vozilom te zgode kretao optuženi IK, činjeničnim opis djela iz optuženicu optuženom IK stavljeno je na teret da je vozilom ušao u raskrižje brzinom od 103 km/h. U tom je dijelu sud, kako je to naznačeno u točki 2. obrazloženja ove odluke, intervenirao u činjenični opis jer je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđena brzina ulaska optuženog IK u predmetno raskrižje od najmanje 97,7 km/h. Naime, u ovom su postupku provedena tri prometna vještačenja kojima su prometni vještaci davali procjenu brzine kretanja vozila optuženog IK odnosno procjenu brzine kojom je on vozilom ušao u raskrižje. Tako je prometni vještak Zvonko Ivašić, čiji je nalaz i mišljenje pročitan, izračunom došao do brzine od oko 97,7 km/h, vještak Berislav Barišić-Jaman do brzine od oko 99 km/h uz naznaku tolerancije dobivenog rezultata, dakle mogućeg odstupanja za +/-6%, dok je vještak Čedomir Čović brzinu kretanja i ulaska u raskrižje vozila kojim je upravljao optuženi IK odredio sa 103 km/h. Vještak Berislav Berišić-Jaman je već tijekom prijašnjih postupaka usuglašavan s vještakom Ivašićem te je u odnosu na izračun brzine kretanja vozila optuženog IK u dopuni svog nalaza i mišljenja jasno naznačio da je između njegove i po vještaku Ivašiću izračunate brzine kretanja vozila kojim je upravljao optuženi IK razlika minorna i iznosi svega 1,3 km/h, odnosno svega 1,33%. Tijekom ovog ponovljenog postupka vještaci Čović i Barišić-Jaman, dajući nalaze i mišljenja na raspravi naveli su da su suglasni glede brzina kretanja oba vozila koja su sudjelovala u sudaru. Stoga, a obzirom na sve izloženo, kao i na doista minimalna odstupanja u izračunima trojice prometnih vještaka vezano uz brzinu kretanja vozila kojim je predmetne zgode upravljao optuženi IK, sud nalazi utvrđenim da je on ušao u raskrižje brzinom od najmanje 97,7 km/h, kao onom koja je za optuženog IK najpovoljnija te je stoga upravo ta brzina uzeta u obzir kao utvrđena brzina kretanja njegovog vozila u trenu naleta na vozilo optuženog ĐK.

12.5. Nadalje, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da je ova brzina od najmanje 97,7 km/h u datim uvjetima nailaska na raskrižja, mokrog kolnika i smanjene vidljivosti zbog magle bila u cijelosti neprimjerena i neadekvatna brzina kretanja. Ovdje se u prvom redu potrebno osvrnuti na utvrđenost činjenice da je predmetne zgode vidljivost bila smanjena zbog magle, budući ovu okolnosti obrana optuženog IK osporava. Međutim, ne ulazeći detaljno u gustoću magle i pitanje kolika je vidljivost uslijed pojave magle konkretno tada bila, sve stoga što ove činjenice svim raspoloživim dokazima nije bilo moguće utvrditi, ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je predmetne zgode vidljivost uslijed postojanja magle bila smanjena. Naime, u ranijem su postupku (pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu) ispitani svjedoci KK i HK, policijski djelatnici koji su vršili očevid prometne nesreće i koji su procjenjivali udaljenost i vidljivost no u vrijeme očevida, a ne u vrijeme same prometne nesreće. Prema njihovom mjerenju u vrijeme očevida proizlazilo bi da je vidljivost bila smanjena na 30 metara zbog magle, no iz načina kako iskazuju da su mjerenje proveli jasno proizlazi da su oni tada mjerili vidljivost objekata koji nemaju vlastiti izvor svjetlosti. Dakle nije mjerena vidljivost vozila koja imaju upaljena svjetla i time vlastiti izvor svjetlosti, niti primjerice semafora koji također imaju vlastiti izvor svjetlosti. Osim toga, ispitani su kao svjedoci ŠK, TK, CK te ĐC djelatnici Županijskih cesta ili, pak, Hrvatskih autocesta, kao i stručni svjedok meteorolog ČK, a pročitana je i dokumentacija dostavljena od Državnog hidrometeorološkom zavodu, Hrvatskih autocesta d.o.o. kao i redovna obavijest o stanju i prohodnosti, izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na državnim cestama koje održavaju Županijske cesta Zagrebačke županije d.o.o. Zagreb, no točna gustoća magle u trenutku prometne nesreće kao i uslijed magle točno smanjena vidljivost nije mogla biti utvrđena, što je životno i logično uvjerljivo kada se ima u vidu iskaz meteorologa ČK. Naime, ovaj stručni svjedok jasno iskazuje i utvrđuje da je magla izuzetno promjenjiva pojava. Međutim, imajući u vidu iskaze svih ispitanih svjedoka koji su bili prisutni prilikom same prometne nesreće, i to osobito iskaze svjedoka ZK i ŽK, čije iskaze ovaj sud iz ranije izloženih razloga prihvaća kao istinite, objektivne i time vjerodostojne, ovaj sud nalazi utvrđenim da je predmetne zgode upravo u trenutku prometne nesreće vidljivost uslijed magle bila smanjena. Naime, svjedokinja ZK iskazujući o svojim saznanjima samoinicijativno u više navrata spominje maglu te tako na upit o svjetlu na dodatnom semaforu za skretanje u lijevo navodi kako misli da se to nije niti moglo vidjeti zbog guste magle, potom kada opisuje kako je pristupila pomoći unesrećenima uz navod da je magla bila tolika da se maltene nije vidjelo stanje na cesti te dodaje da je cijelim putem magla bila gusta i da su komentirali da moraju polako voziti, a da je bitno samo da dođu doma. Svjedokinja ŽK koja je, kako je to već rečeno bila suputnica u vozilu optuženog IK, također samoinicijativno u svom iskazu spominje da je bila jako gusta magla, da se nije mogao vidjeti prst pred nosom, na što ona koja je cijeli život živjela u [adresa] nije navikla i da je upravo stoga IK rekla da ne vozi brzo i da pazi na semafore.

12.6. Razmatrajući sve izloženo, a vodeći pri tome računa da je na cesti kojom se kretao optuženi IK prometnim znakom na mjestu nesreće brzina kretanja za njegov smjer vožnje ograničena na 60 km/h, ovaj sud nalazi utvrđenim da je brzina od 97,7 km/h kojom se tada vozilom kretao optuženi IK bila u cijelosti neprimjerena. Ovo osobito kada se uzmu u razmatranje zaključci prometnih vještaka Berislava Barišića Jamana i Čedomira Čovića iz ovog ponovljenog postupka. Naime, obojica vještaka su dajući nalaz i mišljenje na raspravi suglasno naveli da je s obzirom na vremenske i atmosferske prilike na cesti inkriminirane zgode, prilagođena bila brzina od najviše 50 km/h. Vještak Čedomir Čović, odgovarajući na pitanje o tome koja je brzina vožnje bila primjerena uvjetima na cesti u vrijeme sudara naveo je da je osobno mišljenja da bi primjerena brzina vožnje u vrijeme nesreće bila najviše 50 km/h, s čime se vještak Barišić Jaman u cijelosti složio te dodao da je tog jutra vozio na očevid otprilike 2,5 do 3 sata nakon same prometne nesreće, te se sjeća da je bila loša vidljivost i jako gusta magla kroz grad, zbog koje je vozio 40-50 km/h, a vidljivost je prema njegovoj procjeni i dojmu bila 40-50 metara. Upitan u odnosu na navod iz pisanog nalaza i mišljenja u kojem je vještak Čović naznačio da bi prilagođena brzina vožnje vozila Seata bila najviše 60km/h, dok na raspravi govori o brzini od 50 km/h kao najvišoj prilagođenoj brzini, vještak Čović je pojasnio da bi najveća primjerena brzina mogla biti do 60 km/h, ali uz pojačanu pažnju, a primjerena brzina mogla bi biti 50km/h, što je još veća sigurnost za učesnike u prometu, tako da da bi primjerena brzina u konkretnom slučaju bila između 50 i 60 km/h, ali nikako preko 60 km/h. Shodno svemu i nastavno na rečeno, a vodeći računa da je u ovom postupku uzimanjem za optuženog IK najpovoljnije brzine kretanja utvrđeno da se on kretao vozilom brzinom od najmanje 97,7 km/h, nedvojbeno je da je predmetne zgode on vozio gotovo dvostruko većom brzinom od one koja je bila primjerena uvjetima i stanju na cesti.

13. Primjenjujući odredbe materijalnog, kako kaznenog, tako i blanketnog prava na utvrđene i ranije izložene činjenice, nedvojbeno je da su obojica optuženika inkriminirane zgode kao sudionici u cestovnom prometu prekršili propise o sigurnosti prometa na cestama, i to optuženi ĐK jer je skretao u lijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu je dolazilo u susret zadržavajući smjer svog kretanja, a II optuženi IK jer je vozio pod utjecajem nedozvoljene količine alkohola u krvi brzinom koja nije bila primjerena ni prilagođena stanju na cesti i osobinama kolnika u samom raskrižju, a sve zbog mokrog kolnika i smanjene vidljivosti uslijed magle.

13.1. Po ocjeni ovog suda upravo kršenje ovih propisa o sigurnosti prometa na cestama od strane obojice optuženika dovelo je do takve ugroze da je izazvana opasnost za život i tijelo ljudi, jer je njihovo istovremeno, ranije opisano postupanje dovelo do prometne nesreće u kojoj je prouzročena smrt tri i teška tjelesna ozljeda jedne osobe. Naime, ocjena je ovog suda da je postupanje protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama obojice sudionika ove prometne nesreće u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom konkretne prometne nesreće. Kako je to ranije izloženo, ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da su obojica optuženika povrijedila propise o sigurnosti prometa na cestama, a upravo je to kršenje svakog od njih uzrok ove prometne nesreće. Tako sud nalazi utvrđenim da je optuženi ĐK nedvojbeno povrijedio odredbu članka 57. stavka 2. ZOSPC jer je nesporno poduzimao radnju skretanja ulijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje je nailazilo iz suprotnog smjera ne mijenjajući smjer svog kretanja. Jednako tako, utvrđeno je da je optuženi IK vozio ne samo nedopuštenom, već i neprilagođenom brzinom jer je upravljao vozilom brzinom od najmanje 97,7 km/h, a dopuštena je bila brzina od 60 km/h, dok je obzirom na vremenske i atmosferske prilike na cesti inkriminirane zgode, prema vještacima, prilagođena bila brzina od 50 km/h i pri koncentraciji od 1,64g/kg apsolutnog alkohola u krvi zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile znatno smanjene. Upravo kršenje ovih propisa obojice optuženika uzrok je prometne nesreće jer da samo jedan od njih inkriminirane zgode u vožnji u isto vrijeme nije povrijedio opisane odredbe ZOSPC-a, do nesreće ne bi došlo. Naime, da je optuženi ĐK stao i propustio vozilo optuženog IK do nesreće ne bi došlo jer bi optuženi IK svakom, pa i većom brzinom prošao kroz raskrižje, a bez naleta na vozilo optuženog ĐK. S druge strane, da je optuženi IK vozio prilagođenom brzinom, ne samo da bi optuženi ĐK mogao izvršiti radnju skretanja ulijevo prije no što bi vozilo optuženog IK naišlo, već bi prema nalazu i mišljenju prometnih vještaka, optuženi IK mogao od prve mogućnosti uočavanja vozila ĐK pravovremeno poduzetim kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije nailaska i naleta na vozilo optuženog ĐK.

13.2. Navedeno jasno i nedvosmisleno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnih vještaka, koji kroz cijeli postupak navode, a na zadnjoj raspravi suglasno iskazuju i zaključuju da je optuženi ĐK poduzeo skretanje u lijevo čime je oduzeo prednost vozilu kojim je upravljao optuženi IK, a koji je vozio zadržavajući isti smjer kretanja. Jednako tako, jednoglasno zaključuju da upravljajući vozilom brzinom od najmanje 97,7 km/h optuženi IK nije mogao ni intenzivnim kočenjem izbjeći nalet na vozilo optuženog ĐK. Iako, vještak Berislav Barišić Jaman ostaje kod navoda da nije moguće precizno odrediti s koje su se udaljenosti vozači oba vozila mogli uočiti, sve zbog magle čiju gustoću u trenutku prometne nesreće zbog promjenjivosti nije moguće ni na koji način objektivno utvrditi, i on ističe da je udaljenost uočavanja predmeta s vlastitim izvorom svjetlosti veća nego predmeta koja vlastiti izvor svjetlosti nemaju. Uzimajući u obzir navode i zaključke vještaka Čedomira Čovića proizlazi da je vozač vozila Seat, dakle optuženi IK u trenutku kada je mogao zaključiti da je vozač Renaulta, dakle optuženi ĐK s vozilom započeo skretanje ulijevo, poduzeo intenzivno kočenje 1,6 sekundi prije sudara na udaljenosti od 45,8 metara, tada bi on uspio intenzivnim kočenjem zaustaviti svoje vozilo do mjesta sudara, sve za slučaj da se u tom trenutku kad je poduzeo kočenje, kretao teoretski brzinom do 73km/h, a praktično brzinom do najviše 70km/h. Vještak Berislav Barišić Jaman s ovim je matematičkim izračunom u cijelosti bio suglasan. Nastavno, vještak Čedomir Čović također je naglasio da nije bilo objektivnih parametara za dokazivanje sa sigurnošću mogućnosti s koje udaljenosti su vozači oba vozila mogli uočiti ono drugo vozilo zbog čega je procjenu dao na temelju iskustva stečenog na očevidima u sličnim situacijama i mišljenja je da su se vozači oba vozila, pod uvjetom da su imali upaljena prednja svjetla na svojim vozilima, mogli uočiti na međusobnoj udaljenosti od oko 100 metara, što ne znači da su se mogli jasno razaznati, ali sigurno je da su mogli vidjeti svjetla vozila u pokretu i na temelju toga zaključiti da im vozilo dolazi u susret. Pri tome sam optuženi IK u svojoj obrani danoj tijekom prethodnog postupka navodi da je vidio drugo vozilo na otprilike 100 metara prije raskrižja. Osim toga, prema zaključcima oba prometna vještaka suglasno proizlazi da do nesreće ne bi došlo da se optuženi IK, vozač vozila Seat svojim vozilom kretao dopuštenom brzinom od 60 km/h jer bi u tom slučaju vozilo optuženog ĐK, dakle vozilo Renault u skretanju napustilo mjesto sudara prije nego bi vozilo optuženog IK to mjesto dosegnulo. Pri tome, nalaze i mišljenja prometnih vještaka sud je cijenio istinitima i nepristranima, sve jer su temeljeni na stručnom znanju i pravilima struke, a vještaci su sve eventualne nedostatke i međusobne razlike razjasnili te su se o okolnostima, izračunima i zaključcima bitnim za utvrđivanje meritornih činjenica u konačnici usuglasili.

13.3. Temeljem navedenog, ovo vijeće nalazi utvrđenim da su upravo radnje obojice optuženika u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom ove prometne nesreće, jer obojica istovremeno krše propise o sigurnosti prometa na cestama, a da nema takvog postupanja samo jednog od optuženiku u istom trenutku, do nesreće ne bi došlo. Naime, kako je to ranije istaknuto da optuženi ĐK te zgode ne postupa protivno odredbi članka 57. stavka 2. ZOSPC-a, odnosno ne skreće bez propuštanja vozila optuženog IK, ovaj bi svojim vozilom pa čak i pri neprilagođenoj brzini stanju na cesti te vremenskim prilikama, prošao kroz raskrižje bez štetnih posljedica i izazivanja opasnosti po druge. Jednako tako, da optuženi IK te zgode vozilom upravlja dopuštenom brzinom, osobito da upravlja brzinom prilagođenom uvjetima na cesti, optuženi ĐK bi dovršio radnju skretanja ulijevo prije nailaska vozila optuženog IK i ponovno do prometne nesreće te konkretne opasnosti po druge ne bi došlo. Dakle, da samo jedan od sudionika ove prometne nesreće nije postupio protivno odredbama o sigurnosti prometa u istom trenutku do ove prometne nesreće i do ugroze ljudskih života i tijela ne bi došlo.

14. Stoga, upravo kršenje članka 57. stavka 1. ZOSPC-a od strane optuženog ĐK koji skreće u lijevo i ne propušta vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera zadržavajući svoj smjer kretanja, te kršenje odredaba članka 51. stavka 1. i članka 58. stavka 1. ZOSPC-a od strane optuženog IK, koji u istom tom trenutku vozi brzinom ne samo bržom od dopuštene već i u cijelosti neprilagođenom situaciji i stanju na cesti, jesu uzroci zbog kojih dolazi do prometne nesreće koja za posljedicu ima smrt tri i teško tjelesno ozljeđivanje četvrte osobe. Dakle, kako je to ranije izloženo, da samo jedan od sudionika ove prometne nesreće u isto vrijeme nije postupio protivno odredbama o sigurnosti prometa na cestama do ove prometne nesreće i ugroze ljudskih života i tijela ne bi došlo, jer je upravo kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama koje u istom trenutku ostvaruju kako optuženi ĐK, tako i optuženi IK, dovelo do ove prometne nezgode i do naleta vozila optuženog IK na vozilo optuženog ĐK od čega je to vozilo odbačeno na rubni kamen pa potom na metalni stup semafora što je sve za posljedicu imalo smrt tri osobe i teško tjelesno ozljeđivanje još jedne.

14.1. Kako je u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, neprijeporno utvrđeno da je optuženi ĐK postupio protivno odredbi članka 57. stavka 2. ZOSPC- a, na način da je ušao u raskrižje i pri tom skretao ulijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera uz zadržavanje pravca kretanja, to sud nalazi da je on pri poduzimanju ove radnje u prometu postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu naziva svjesni nehaj, jer je bio svjestan da je dužan pri poduzimanju konkretne radnje, prije ulaska u raskrižje propustiti sva vozila koja dolaze iz suprotnog mu smjera i zadržavaju svoj smjer kretanja, te da, ukoliko postupi protivno toj zabrani, može doći do štetnih posljedica i prometne nesreće, ali je on olako držao da takvom svojom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu već da će, dakle, svoju radnju protivnu propisima o sigurnosti prometa na cestama, izvršiti bez izazivanja opasnosti po druge osobe.

14.2. U odnosu na optuženog IK, sud nalazi utvrđenim da se isti ogriješio o više odredba ZOSPC-a, i to o odredbu članka 51. stavka 1. te članka 58. stavka 1. ZOSPC-a jer brzinu kretanja vozila kojim je upravljao nije prilagodio činjenici nailaska na raskrižje te vremenskim prilikama inkriminirane zgode, mokrom kolniku i smanjenoj vidljivosti uslijed magle, a osim toga on je inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola te je upravljao vozilom u prometu iako je imao 1,64 g/kg alkohola u krvi čime se ogriješio i o odredbu članka 199. stavka 2. ZOSAPC-a i upravljao vozilom u prometu iako znatno smanjenih vozačkih sposobnosti uslijed pijanog stanja u kojem se nalazio. Stoga, ovaj sud nalazi utvrđenim da je optuženi IK u konkretnom slučaju postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva neizravna namjera, jer je bio svjestan da upravljajući brzinom većom od prilagođene, no i dopuštene, kao i da je uslijed konzumiranog alkohola smanjeno sposoban za sigurno upravljanje vozilom u prometu, no unatoč tome on sjeda u vozilo i k tome još vozi znatno većom brzinom od one koja bi bila očekivana s obzirom na uvjete na cesti, pri tome svjestan da takvom nepropisnom vožnjom može ugroziti cestovni promet i dovesti u opasnost život i tijelo drugih sudionika u prometu te na takvo ugrožavanje, kao posljedicu svoje vožnje, i pristaje, dok su krajnje posljedice ovog događaja obuhvaćene njegovim nehajem.

15. Slijedom izloženog, analizom svih iznesenih činjenica, ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su kako optuženi ĐK, tako i optuženi IK svojim radnjama inkriminirane zgode ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, i to optuženi ĐK iz članka 227 stavaka 1., 2. i 6. KZ/11., a optuženi IK iz članka 227 stavaka 1. i 4. KZ/11., na način opisan u izreci ove presude, te ih je stoga za ista oglasio krivima. Ovdje je za napomenuti da je materijalni propis od vremena počinjenja djela do danas mijenjan i to upravo glede visine zapriječene kazne za postupanja za koja su optuženici proglašeni krivima. Vodeći računa o obvezi propisanoj odredbom članka 3. KZ/11. prema kojoj se na optuženike ima primijeniti onaj zakon koji je za počinitelja najblaži, u konkretnom je slučaju primijenjen upravo Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama broj: 125/11. uz izmjene iz 144/12. jer je kasnijim izmjenama Kaznenog zakon za postupanje za koje je optuženi IK proglašen krivim predviđena stroža kazna na način da je povećan zakonski maksimum te kazne.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, način počinjenja i posljedice do kojih je postupanje optuženika dovelo, njihov prijašnji život te osobne i imovinske prilike, kao i njihovo ponašanje nakon počinjenja djela. No prije svega, sud je pošao od stupnja krivnje i opće te individualne svrhe kažnjavanja, kako je to određeno člankom 47. KZ/11.

16.1. Stoga, sud je prvenstveno imao u vidu da je optuženi ĐK inkriminirane zgode postupao sa svjesnim nehajem, što je svakako blaži stupanj krivnje, a što proizlazi i iz zakonom propisane kazne za kazneno djelo za koje je on proglašen krivim. Naime, odredbom članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. S druge strane optuženi IK postupao je s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva neizravna namjera, jer je povrijedio više odredaba o sigurnosti prometa na cestama, među ostalim i onu koja zabranjuje upravljanje vozilom u prometu pod utjecajem alkohola, za koje je postupanje kao teži oblik kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11. i zakonodavac propisao strožu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina.

16.2. Nadalje, u odnosu na obojicu optuženika, svakako je sud posebno cijenio činjenicu da je od inkriminiranog događaja proteklo više od dvanaest godina. Iako navedeno ne umanjuje težinu posljedica ove prometne nesreće u vidu činjenice da su njome prekinuta tri mlada života, ovoliki protek vremena svakako ima biti razmatran i cijenjen jer ni optuženi ĐK ni optuženi IK svojim ponašanjem nisu tome pridonijeli. Stoga je činjenica proteka iznimno dugog vremena od inkriminiranog događaja obojici optuženika cijenjena olakotnom. Ovdje treba naglasiti i stav obojice optuženika prema događaju i posljedicama koje su iz istog nastale. Naime, iako obojica negiraju svoju krivnju, iz ponašanja obojice optuženika potpuno je jasno da su iskreni kad verbaliziraju žaljenje zbog nastupjelih posljedica u prometnoj nesreći u kojoj su sudjelovali, što svakako predstavlja olakotnu okolnost koju je sud dužan cijeniti pri izboru vrste i mjere odgovarajuće kazne. Pri tome, za naglasiti je da je optuženi ĐK predmetne zgode izgubio tadašnju suprugu, dok za optuženog IK iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je nakon ovog događaja razvio višestruke psihičke teškoće i smetnje od kojih se dan danas liječi.

16.3. Osim toga, niti jedan od optuženika kako prije, tako ni poslije iako je od događaja proteklo dvanaest godina prema izvodima iz kaznene i prekršajne evidencije nisu osuđivani za kazneno djelo ili za prekršaj u prometu, a riječ je o osobama u dobi od 35, odnosno 36 godina (optuženi ĐK rođen je **.**.1989., a optuženi IK **.**.1989.), iz čega proizlazi da su živjeli u skladu s pozitivnim propisima, a da ovaj događaj doista predstavlja eksces u njihovim životima. Pri tome, a budući su obojica 1989. godište, cijenjena je i činjenica da su u inkriminirano vrijeme bili vrlo mlade osobe u dobi od svega 23 godine.

16.4. Nadalje, kroz sada već tri postupka, uslijed dvostrukog ukidanja ranijih presuda, obojica optuženika pokazali su uredan odnos prema postupku i sudovima koji su vodili ovaj kazneni postupak na način da su se odazivali svim pozivima suda i na raspravi se držali korektno. Jednako tako, obojica optuženika uredno su redovno zaposleni i danas u bračnim zajednicama.

16.5. Nastavno, a u okviru osobnih prilika, optuženom ĐK olakotnom je cijenjena i činjenica da je u međuvremenu postao otac dvoje djece, djeteta danas u dobi od pet godina i bebe rođene u siječnju ove godine, o kojima skrbi.

16.6. Sve izloženo cijenjeno je olakotnim na strani obojice optuženika te je upravo to razlog zbog čega su optuženici osuđeni na kazne bliže zakonom propisanom minimumu za djela za koja su svaki od njih proglašeni krivim. Pri tome, sud je svakako cijenio i imao u vidu težinu posljedica ove prometne nesreće koje su ogledaju u strašnoj činjenici da su tri mlade djevojke izgubile život te da je jedna teško tjelesno ozlijeđena.

16.7. Razmatrajući sve izložene okolnosti na strani obojice optuženika, kao i kazne zakonom zapriječene za postupanje svakog od optuženika, a cijeneći sve okolnosti konkretnog događaja i tragične posljedice koje su prometnom nesrećom prouzročene, ovaj je sud optuženog ĐK na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a optuženog IK na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Naime, sud smatra da će bezuvjetne kazne zatvora u tom trajanju i njihovo izvršenjem dodatno utjecati na optuženike, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama ponašanja i shvate važnost poštivanja pravila o sigurnosti prometa na cestama kao i nužnost upravljanja vozilom u prometu u skladu s prometnim propisima.

17. Na temelju kogentne odredbe članka 54. KZ/11. optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su tijekom postupka proveli lišeni slobode. Tako je, i to optuženom ĐK uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po uhićenju od 1. siječnja 2013. do 1. veljače 2013. te vrijeme provedeno u obligatornom istražnom zatvoru određenom mu nakon izricanja nepravomoćne kazne u prethodnom postupku od 9. veljače 2023. do 9. travnja 2024., a optuženom IK vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po uhićenju od 2. siječnja 2013. do 1. veljače 2013.

18. Na temelju u izreci citiranih odredaba ZKP/08. optuženom ĐK i optuženom IK je naloženo nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to troškove provedenih prometnih vještačenja, sudsko-medicinskog vještačenja, te svakom i paušalnu svotu koja je određena sukladno trajanju i složenosti ovog postupka s jedne, te imovinskim prilikama optuženika s druge strane. Optuženom IK naloženo je naknaditi i trošak provedenog toksikološkog vještačenja jer se taj trošak odnosio isključivo na utvrđenje činjenica koje je on osporavao i vezano uz njegovu alkoholiziranost. Naime, obojica optuženika redovno su zaposleni i ostvaruju redovna mjesečna primanja, zbog čega plaćanjem troškova postupka neće biti ugrožena ni njihova, a ni materijalna egzistencija osoba koje je optuženi ĐK dužan uzdržavati.

19. Slijedom svega ranije navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Iva Gradiški Lovreček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.