Poslovni broj P-259/2022-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Puhu odvjetniku iz Pule, protiv tužene OK, nepoznatog boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Davidu Salaju odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 25.02.2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, te privremenog zastupnika tužene, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 24. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj OK koji sadržajno glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 809 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

2. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u svoje ime i svoju korist na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 809 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tuženica dužna trpjeti. jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tužene odvje. Davidu Salaju na ima parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti tužitelj prema tuženoj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da su tužitelj i njegov brat suvlasnici, svaki u ½ dijela vlasništva, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju su naslijedili od svog pokojnog oca PK temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-916/11 UP-OS-99/11 od 20.rujna 2011. Nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]/ ZGR k. o. [katastarska općina] koristi i posjeduje isključivo tužitelj sa svojom obitelji. Tužitelj je suvlasnik na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to sa suvlasničkim udjelom od 7/16 dijela vlasništva. Nadalje navodi da je Nekretnina tuženice označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neposredno graniči s nekretninama u suvlasništvu tužitelja označenim kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tuženice označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od druge polovice šezdesetih godina dvadesetog stoljeća se nalazi u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih prednika te istu danas nesmetano koristi i drži kao svoju u cijelosti te se smatra stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine. Tužitelj nekretninu u vlasništvu tuženice označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi na način da istu održava, kosi, na njoj je sagradio pomoćni objekt u kojem drži svoje stvari te na navedenoj nekretnini parkira svoja vozila. Tuženika u izvršavanju njegova posjeda nitko nikada nije smetao niti osporavao. Obzirom je razvidno da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine te da se isti nalazi u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu nekretnine navedene označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je tužitelj predložio prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane, list 53 spisa. Tužena zastupana po priv. Zastupniku je u odgovoru navela da tužitelj u tužbi navodi kako su on i njegov brat suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]/ ZGR k. o. [katastarska općina] koristi i posjeduje isključivo tužitelj sa svojom obitelji, te kako je Tužitelj i suvlasnik na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to sa suvlasničkim udjelom od 7/16 dijela vlasništva. Tužena je upisana vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena osporava navode tužitelja kako je nekretnina tuženice označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od druge polovice šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih prednika te istu danas nesmetano koristi i drži kao svoju u cijelosti te se smatra stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine. Tužitelj naime izjavljuje da nekretninu u vlasništvu tuženice označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi na način da istu održava, kosi, na njoj je sagradio pomoćni objekt u kojem drži svoje stvari te na navedenoj nekretnini parkira svoja vozila te da tužitelja u izvršavanju takvog posjeda nitko nikada nije smetao niti osporavao. Tužena smatra da tužitelj nema i ne može imati kvalificirani posjed predmetne nekretnine, a niti ima posjed koji svojim karakteristikama može dovesti do utvrđenja prava vlasništva putem instituta dosjelosti. U konkretnom slučaju posjed tužitelja nije i ne može biti zakonit budući tužitelj ne prezentira nikakav pravni temelj po kojem bi bio ovlašten posjedovati predmetnu nekretninu. Nadalje smatramo kako posjed tužitelja nije i ne može biti istinit budući je pribavljen potajno i pritom uz zlouporabu povjerenja u zemljišne knjige, a takav posjed automatski nije niti pošten budući tužitelju nije moglo ostati nepoznato da mu ne pripada pravo na posjed. Iz historijata tužbe proizlazi da je tužitelj uslijed činjenice da nitko nije koristio predmetnu česticu odlučio da će je on koristiti, iako kako se čini za to nije imao nikakvo ovlaštenje, a nije mu moglo ostati nepoznato da mu ne pripada nikakvo pravo na posjed, a nije mu mogla ostati nepoznata činjenica kako predmetna čestica dolazi upisana kao vlasništvo druge osobe, ovdje tuženice. Tužitelj vjerojatno razmišlja na način da ako dugo godina nema nikoga na jednoj parceli da bi si takvu parcelu mogao prisvojiti što je protivno načelima povjerenja i poštenja u kontekstu ocjene kvalitete posjeda. Tužena je slijedom prethodno navedenog predložila odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 4-10 spisa, 12 spisa, 21-27 spisa, 55-56 spisa-zapisnika, 64-65 spisa, 68-70 spisa, 80 spisa, 91-92 spisa-zapisnik, 97-103 spisa-nalaza vještaka mjernika s privicima uz isti, 108-112 spisa-iskaza svjedoka te je izvršen uvid u spis poslovni broj R1-49/02.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih i sudu dostupnih dokaza u spisu, neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listu 8 spisa prileži vlasnički list za k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dalje u tekstu predmetna nekretnina, na kojoj je kao vlasnica upisana tužena EK nepoznatog boravišta.

6. Nije sporna činjenica da uvidom u spis R1-49/02 koji se vodio povodom prijedloga MK protiv protustranke OK i tada nepoznatog boravišta a vezano za razvrgnuće suvlasništva da u tom predmetu prileži rješenje zemljišno knjižnog odjela Z-3349/99 od 19.11.1999. godine kojim je dopuštena uknjižba prva vlasništva na nekretninama upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] na ime OK pok. Ć u ½ dijele i DK pok. O u ½ dijela te da je i u tom predmetu ovdje tuženoj bio imenovan skrbnik za poseban slučaj rješenjem bivšeg CSS Pula od 10.01.2002. kao osobi nepoznatog boravišta. U tom predmetu sačinjen je parcelacijski elaborat vezano za nekadašnju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ista cijepana na k. č. [katastarska čestica] i upisana na SK i na predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana na ime tužene listovi 38-40 tog spisa.

7. Nije sporna činjenica da je predmetna nekretnina identificirana i od strane vještaka mjernika o čemu će kasnije biti detaljnije riječi na skici na listu 99 spisa te da predmetna nekretnina graniči sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zgr. koja je upisana kao suvlasništvo tužitelja u ½ dijela i AK u preostalih ½ dijela sukladno vlasničkom listu na listu 12 spisa.

8. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj na ročištu od 25.02.2025. gdje je saslušan kao parnična stranka između ostalog nesporno vezano za saznanje za vlasništvo te nekretnine iskazao da je njegov otac umro 2011.g. uz navod citira se: "na upit kad je tata umro 2011. godine ja sam pitao mamu što je bilo s tim (misleći na predmetnu nekretninu) i onda je mama rekla da je to tata htio kupiti od nekog starijeg čovjeka koji je bio kratko vrijeme tamo i koji je samo nestao… list 2 istog zapisnika. Na istom ročištu tužitelj je nadalje nesporno iskazao citira se: "Poslije kad je tata umro kad je bila ostavinska rasprava ja sam tražio što je s tom zemljom i onda i je mama rekla da tata htio to kupiti od starijeg čovjeka" list 2 istog zapisnika. Tužitelj je nadalje nesporno iskazao citira se: "Nakon ostavinske rasprave mama je rekla da je tata tražio tog čovjeka da mu proda tu zemlju ali nije rekla za koliko." Tužitelj je na istom ročištu iskazao nesporno i da je on to zemljište počeo koristiti 2000.g. na način da je parkirao vozilo, da je kosio i održavao uz potvrdu a vezano za upit koji je to onda bio trenutak kad je shvatio da to nije njihovo zemljište imenovani je nesporno iskazao citira se: "kad je tata umro nakon ostavinske rasprave došao sam do vlasničkog lista, čak sam išao i na policiju tražiti tu OK" list 3 zapisnika od 25.02.2025. godine. Konačno tužitelj je isto tako nesporno iskazao citira se: "na upit kad je tata umro mama mi je bila rekla za tog starijeg čovjeka da su on i tata zajedno radili da su si pomagali. Niti mi mama nije spominjala tog starijeg čovjeka rije tatine smrti" list 3 zapisnika.

8a. Sve navedene okolnosti proizlazi iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

9. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporno je i pitanje da li je tužitelj temeljem dosjelosti ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno da li je tužitelj putem prednika ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva ispunjenjem samih zakonskih pretpostavki vezano za institut dosjelosti na kojem činjeničnom supstratu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, te da li je na strani tužitelja ili njegovo pravnog prednika postojao posjed određene kvalitete, odnosno pošteni posjed te ako da koliko je isti trajao.

10. Poradi identifikacije proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta 10.10.2024. uz vještak mjernika. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka mjernika VETING d.o.o. od 10.10.2024. list 98 spisa utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana kao livada površine 809 m2, da u naravi predstavlja makadam površinu definiranu ogradnim zidovima. Vještak je naveo da se uz istočnu granicu nekretnine nalazi nadstrešnica i gospodarska zgrada koju je vještak ucrtao te da se na parcelu pristupa putevima preko k. č. [katastarska čestica]. Sve opisano vještak je slikao i priložio fotografije na listu 100-101 spisa. na zaprimljeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe a isti prihvaća i ovaj sud budući je isti sačinjen stručno sukladno i onome što je viđeno na terenu.

11. Tužitelj svoj činjenični supstrat tužbe temelji na činjeničnom navodu list 2 spisa da se predmetna nekretnina nalazi u samostalnom m mirnom i neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih prednika od druge polovice 60 ih godina 20. stoljeća te da tužitelj istu nesmetano koristio u cijelosti držeći je kao svoju te da je na njoj sagradio pomoćni objekt u kojem drži svoje stvari te da na navedenoj nekretnini parkira svoja vozila.

12. Člankom 159 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2 istog članka propisano je da je samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3 istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13. Dosjelost (usucapio) je način stjecanja vlasništava ispunjenjem samih zakonskih pretpostavki. Tužitelj u svom činjeničnom supstratu tužbe upire na tzv. izvanrednu dosjelost budući i ne dostavlja dokaze za tzv. redovnu dosjelost. Vlasništvo temeljem dosjelosti se dakle stječe na temelju samog zakona a ne upisom u zemljišnu knjigu. Kod tzv. izvanredne dosjelost moraju biti ispunjenje sljedeće pretpostavke: samostalan posjed određene kvalitete (pošten posjed), neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objektom dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari. Temeljem čl. 18 st 3 ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjednika jest subjektivna značajka posjeda. I po OGZ- u (paragraf 328 OGZ-a) i po čl. 18 st 5 ZV-a poštenje posjednika se pretpostavlja dakle nepošteni posjednik jest onaj koji je znao ili je iz okolnosti morao znati da je stvar koju posjeduje tuđa da bi se dosjelošću steklo vlasništvo. Minimalna kvaliteta jest da je posjed barem pošten odnosno savjestan. Poštenje odnosno savjesnost kao subjektivni element ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz koje se pouzdano može izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da to nije (u tom smislu recentna sudska praksa primjerice presuda ŽS Pula Gž-1900/12 od 15.10.2014. itd.). Sama činjenica da je tužitelj prilikom provođenja ostavinskog postupka iza smrti oca imao saznanja da nekretnine koje su predmet nasljeđivanja nisu upisane na njegovo ime, doista (što je bitno naglasiti) same za sebe ne upućuju na nesavjesnost posjeda (u tom smislu ide rješenje ŽS Rijeka Gž-972/21 od 09.05.2024. godine). U konkretnom slučaju ako prednik u posjedovanju nije imao pošteni posjed pa nije dosjedao njegov će slijednik moći imati pošteni posjed od trenutka svog stjecanja posjeda pa će moći započeti dosjedati. Čak niti nasljedniku nepoštenog posjeda neće štetiti ostaviteljevo nepoštenje on će ipak od trenutka ostvarenja nasljedstva (od trenutka ostaviteljeve smrti) biti pošteni posjednik osim ako je znao ili je morao znati za nepoštenje ostaviteljevog posjeda (čl.160 st 3 ZV-a). Posjed je dakle smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

14. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu, iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka predloženih po samom tužitelju, ocjena je ovog suda da je pravni prednik tužitelja njegov otac PK analizirajući iskaze svjedoka bio nepošten nesavjestan posjednik predmetne nekretnine, čega je i sam bio svjestan, dok je tužitelj do trenutka smrti svog oca bio pošteni posjednik, a sam tužitelj je iskazao da je njegov otac preminuo 2011. godine. Naime, činjenicu da tužiteljev otac PK koji su svjedoci zvali " P" nije bio pošteni posjednik dokazuju i iskazi svjedoka predloženih po samom tužitelju sa ročišta od 16.1.2025.godine. Tako je svjedok UK na tom ročištu od 16.01.2025. u bitnom iskazao da on stanuje u blizini predmetne nekretnine i to na k. č. [katastarska čestica] što je pokazao i na listu 99 spisa i to od rođenja uz navod citira se: "znam da je na ovoj nekretnini bio neki gazda" , uz pojašnjenje da je 60-ih godina (svjedok) pobjegao u Francusku te da se vratio 1972. godine na ovo područje. U odnosu na tog "gazdu" svjedok je objektivno iskazao da je taj čovjek dolazio na tu nekretninu da je probao raditi neku kuću te da su ostala samo kamenja a da se nije radilo o ocu tužitelja uz potvrdu da to zna citira se "jer kad otvorim prozor svoje kuće to vidim". Svjedok UK je iskazao da nikad nije pričao s tim starijim čovjekom, te da je taj stariji čovjek tu nekretninu jako malo održavao a na upit zašto je tog čovjeka nazvao gazdom svjedok je iskazao: " jer se to pričalo tamo ne znam mu ni ime nisam s njim pričao" uz potvrdu da je taj čovjek kojeg je nazivao gazda bio tamo otprilike dvije godine te da je nakon njega došao barba P otac tužitelja što je moglo biti 1973 ili 1974.g., list 2 istog zapisnika. Ovaj svjedok je iskazao da on tužiteljevog oca i tog gazdu nikad nije viđao zajedno te da je barba P stanovao na k. č. [katastarska čestica] list 99 spisa. Isti svjedok je iskazao da nije pitao barba E zašto je došao na tu nekretninu umjesto tog čovjeka-"gazde" niti mu je barba P pričao što je bilo s tim čovjekom, ali je svjedok UK naglasio da je tužiteljev otac 73 ili 74 godine počeo čistiti korunu na predmetnoj nekretnini te da je vrt na toj nekretnini došao odmah poslije čišćenja budući su barba P i žena M (majka tužitelja) obrađivali taj vrt. Isti svjedok iskazao je da je tužitelj napravio garažu unazad 10-15 godina uz potvrdu da je taj gazda pokušao napraviti kuću na sjevernom dijelu parcele negdje sa sjeverne strane bliže današnjim garažama na način da je taj raniji gazda samo nabacao kamenje u obliku kvadrata kao podlogu za temelje te je tako ostalo. Nakon smrti barba E po iskazu svjedoka tu nekretninu je koristio tužitelj s time što je tužitelj i prije smrti oca pomagao ocu. Svjedok je nadalje iskazao da kad je otišao barba D i sestre da je D prodao tu nekretninu čovjeku koji je htio raditi tu kuću te da je tu parcelu taj čovjek kupio u razdoblju 60-72. godine jer kad se svjedok vratio 72.g. iz Francuske da je gazda htio delati tu kuću. Nadalje je iskazao citira se: "Po mom povratku iz Francuske 72-e čini mi se da je gazda počeo raditi temeljem s tim kamenjem" uz opis svjedoka da je taj gazda bio možda njegove visine te da je od kćerke S saznao da je taj stariji čovjek (gazda) kupio od barba A jer su i susjedi o tome pričali a to je čuo kad se vratio iz Francuske.

15. I svjedokinja predložena po tužitelju GK saslušana na ročištuod 16.1.2025.godine je iskazala da je predmetu nekretninu koristio otac tužitelja, da ju je kosio održavao. Ista svjedokinja je spomenula citira se " bio je tu jedan stari čovjek i on je poslije umro…" , uz napomenu da je otac tužitelja vjerojatno znao ime tog čovjeka. Ista svjedokinja je također objektivno iskazala da kad je došla 1961. da je vidjela tog starijeg čovjeka a poslije ga nije vidjela, te da je i taj stariji čovjek održavao tu parcelu , uz jasnu potvrdu svjedokinje "na upit suca ta parcela je bila od ovog starijeg čovjeka što je poslije umro ", uz potvrdu da je otac tužitelja sigurno pomogao tom starijem čovjeku da koristi predmetu parcelu, a da su nakon smrti tog starijeg čovjeka tu parcelu nastavili koristiti otac tužitelja. Potvrdila je da je tog starijeg čovjeka vidjela par puta na toj parceli te da bi taj stariji čovjek ponekad bio zajedno s ocem tužitelja list 4 zapisnika od 16.01.2025. Na upit da li joj otac tužitelj rekao zašto taj stari čovjek koristi tu parcelu odgovorila je citira se: "da, jer je tom starijem čovjeku trebalo jer je imao malu okućnicu. Ta parcela je trebala ocu tužitelja i starijem čovjeku jer su imali malu okućnicu" završen citat list 4 zapisnika. Vezano za upit zašto je tom starijem čovjeku trebala ta parcela ako je stanovao u gradu svjedokinja je iskazala citira se: "jer je taj stariji čovjek mislio da će si on tamo sagraditi kuću, ali mu nisu dozvolili da gradi kuću i otac od tužitelja i taj stariji čovjek su mi to rekli", list 4 zapisnika od 16.1.2025.godine. Vezano za upit da li su otac tužitelj i stariji čovjek podijelili parcelu svjedokinja je navela citira se:" ne tu parcelu je koristio samo taj stariji čovjek. Otac od tužitelja je tom starijem čovjeku na toj parceli pomogao…" , list 4 zap. od 16.1.2025.godine, uz potvrdu da kad više nije bilo tog starijeg čovjeka da je otac tužitelj to nastavio koristiti.

16. Iz iskaza svjedoka U potvrđeno je da je poznavao oca tužitelja pok. E da su se kao djeca igrali na toj nekretnini te da su G i žena M imalo kao neki mali vrt i sadili povrće te da je otac tužitelj od 69 pa do svoje smrti koristio tu nekretninu. Unazad 10 godina tužitelj je napravio garažu te nakon smrti oca tužitelj je nastavio koristiti tu nekretninu.

17. Iako se poštenje kako je već navedeno pretpostavlja (članka 18 st. 5 ZV-a) po ocjeni ovog suda čak i bez iskaza tužitelja već iskazi svjedoka predloženih po tužitelju, a naročito svjedoka BK i GK jasno upućuju na zaključak da je na k. č. [katastarska čestica] postojao prije nego je istu počeo koristiti otac tužitelja tzv. "gazda" te parcele, tj. stariji čovjek koji se smatrao vlasnikom te nekretnine i koji je probao sagraditi kuću na način da je postavio kao temelje kamenje,ali razvidno nije mogao sagraditi kuću jer mu to nisu dozvolili što su svjedokinji GK čak i kazali otac tužitelja i taj stariji čovjek.Dakle otac tužitelja je bio upoznat da je stariji čovjek gazda, da je pokušao sagraditi kuću na svojoj parceli i da mu to nisu dozvolili. Iskaz svjedokinje B ukazuje da je i ocu tužitelja trebala ta predmetna parcela jer je imao "malu okućnicu" (list 4 zap. od 16.1.2025.godine) što jasno ukazuje da je bio svjestan da ta predmetna parcela ne može biti njegova samo zbog toga što mu nedostaje okućnica odgovarajuće metraže. Do 1972.g. vezano za predmetnu nekretninu istu je koristio stariji čovjek kojeg su svjedoci smatrali gazdom a otac tužitelj je tom starijem čovjeku samo pomagao (iskaz svjedokinje GK), da bi nakon odlaska gazde otprilike 1973. ili 1974. godine to zemljište počeo koristiti P otac tužitelj (iskaz tužiteljeva svjedoka BK) jer je imao malu okućnicu (iskaz svjedokinje tužitelja GK) i to na način da je počeo čistiti raslinje a kasnije je to koristio sa svojom ženom M u vidu malog vrta. Dakle razvidno je da iskazi i svjedoka tužitelja upućuju na postojanje starijeg čovjeka kojeg su svi smatrali "gazdom" (naročito svjedok BK) koji je na predmetnoj nekretnini pokušao i napraviti kuću poslagavši kamenje za temelje, ali po iskazu svjedokinje GK kojoj je to prenio taj stariji čovjek, ali čak i otac tužitelja, tom starijem čovjeku to nisu dopustili nakon čega taj stariji čovjek odlazi s tog područja te dolazi otac tužitelja koji tu nekretninu počinje koristiti po iskazu svjedoka BK od 1973. ili 1974.g.(dakle ne od druge polovice šezdesetih godina kako se navodi u tužbi) jer je imao malu okućnicu pa mu je trebala očito veća (iskaz svjedokinje GK) te ju je koristio sve do svoje smrti 2011. godine. U tom razdoblju od gotovo 37 godina otac tužitelja nije očito želio vlasnički riješiti "tu parcelu" iz razloga što je po ocjeni ovog suda dobro znao da nije i ne može biti njezin vlasnik. Stoga u tom dugotrajnom periodu korištenja od 37 godina od strane prednika tužitelja tj. njegova oca barba E razvidno je da prednik tužitelja njegov otac nije bio pošten posjednik. Opisano jasno proizlazi iz iskaza svjedoka tužitelja primjerice GK koja je jasno potvrdila da su joj taj stariji čovjek-gazda i tužiteljev otac kazali da je taj stariji čovjek mislio sagraditi kuću, ali mu nisu dozvolili, te da je otac tužitelja dok je tu parcelu koristio taj stariji čovjek samo pomagao tom starijem čovjeku a vezano za upit da li su stariji čovjek i otac tužitelja podijelili glede korištenja tu parcelu, list 4 zap. od 16.1.2025.godine. Stoga okolnost što je nakon odlaska starijeg čovjeka-gazde tužiteljev otac nastavio koristiti predmetnu nekretninu počevši od 73. na 74. g. što je utvrđeno iskazom svjedoka CK (list 2 zap. od 16.1.2025.godine) jasno ukazuje da je otac tužitelja znao da je taj stariji čovjek izgubio interes za predmetnu parcelu kad nije moga napraviti kuću, čime je imao sva saznanja čak po iskazima samih svjedoka da to nije što je bitno naglasiti njegova parcela već da je ta parcela pripadala tom starijem čovjeku koji je i pokušao tu sagraditi kuću ali mu nisu dopustili zbog čega gubi interes za nju. I iskaz tužitelja (što mu je prenijela njegova majka) da je onda otac tužitelja nastojao pronaći tog starijeg čovjeka kako bi od njega kupio istu samo dokazuje da je otac tužitelja bio svjestan da ta parcela nije i ne može biti njegova ako ju je želio kupiti. Opisano proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka predloženih po tužitelju. Osim toga i sam tužitelj je nesavjesnost svog oca potvrdio u vlastitom spontanom iskazu (blagodat načela neposrednosti, vidjelo se da tužitelj nije pripremljen za iskaz te je isti bio iskren i objektivan) kad je sam naveo citira se: "na upit kad je tata umro 2011.g. ja sam pitao mamu što je bilo s tim i onda je mama rekla da je to tata htio kupiti od nekog starijeg čovjeka koji je bio kratko vrijeme tamo i koji je samo nestao" što jasno ukazuje na zaključak da otac tužitelja ne bi želio kupiti zemljište od starijeg čovjeka da je imao imalo razloga smatrati da je to zemljište njegovo (od oca tužitelja VK). I sam dio iskaza tužitelja da mu je mama kad mu je otac umro kazala da su si taj stariji čovjek i tužiteljev otac međusobno pomagali potvrđuje iskaz svjedoka primjerice svjedokinje GK kad opisuje da je taj stariji čovjek dok je bio tamo koristio tu parcelu a otac tužitelja je njemu pomagao. Stoga po ocjeni ovog suda na strani pravnog prednika tužitelja nije postojao nužan kvalitete posjeda vezano za dosjelost tj. element poštenja koji se traži za stjecanje prava vlasništva institutom dosjelosti i kod izvanredne dosjelosti da bi se to vrijeme moglo onda zbrajati sa tužiteljevim vremenom. Da je tome tako potvrđuje činjenica da od.1973. na 1974. pa do smrti oca tužitelja 2011. dakle gotovo 40 godina otac tužitelja i nije pokušao riješiti vlasništvo na predmetnoj parceli koju je koristio sa svojom suprugom i majkom tužitelja M i to ne zbog toga što ga nije zanimalo, već je bio itekako svjestan da nakon što nije uspio kupiti zemlju od starijeg čovjeka dakle bio je svjestan činjenice da ta zemlja -predmetna nekretnina nije njegova jer ne bi onda tražio da je kupi, što znači da je znao ili je morao znati da koristi tuđu nekretninu jer je imao sve prateće okolnosti koje su ukazivale da koristi tuđu stvar neovisno o iznenadnom nestanku tog nekadašnjeg gazde- starijeg čovjeka. Otac tužitelja je dakle bio svjestan i imao je sva saznanja da koristi tuđu nekretninu. Stoga se vrijeme korištenja tužiteljevog pravnog prednika ne može zbrajati s vremenom korištenja predmetne parcele od strane tužitelja jer ne dostaje subjektivna kvaliteta tj. poštenje, savjesnost posjeda na strani oca tužitelja. Naprotiv iskazi svjedoka jasno ukazuju u kontekstu kad je otac tužitelja želio kupiti nekretninu od starijeg čovjeka da je otac tužitelja dobro znao da opisana nekretnina nije njegova ako ju je htio kupiti,te da je to bio razlog što otac tužitelja nije podnio ovakvu vrstu tužbe u kontekstu jer je znao da istu nije kupio od "gazde".

18. U odnosu na tužitelja ovaj sud u cijelosti prihvaća njegov iskaz koji je bio životan, spontan te razvidno "nepripremljen" (blagodat načela neposrednosti), pa ga sud prihvaća kao objektivnog. Tužitelj je objektivno iskazao da on s ocem nikad nije pričao o tome kako je došlo do toga da njegov otac počne koristiti predmetnu nekretninu te tek kad njegov otac umire 2011.g. on saznaje od majke da je tu nekretninu njegov otac želio kupiti od starijeg čovjeka . Tužitelj je isto tako iskazao da prije smrti oca nikad nije viđao od tog starijeg čovjeka uz potvrdu da on tek nakon smrti oca na ostavinskoj raspravi traži da vidi što je s tom zemljom nakon čega saznaje tada u tom trenutku da je njegov otac to želio kupiti od tog starijeg čovjeka. Iskaz tužitelja također upućuje da on nije imao nikakvih saznanja vezano za priču o prodaji tog zemljišta što je iskazivao svjedok UK kad je opisivao da je od kćerke S čuo da je taj stariji čovjek kupio od "barba A" tu parcelu jer su i susjedi to pričali (list 3 zap. od 16.1.2025.godine). Sud prihvaća iskaz tužitelja da on nije viđao tog starijeg čovjeka, da je to zemljište on počeo koristit 2000g. na način da je on tu parkirao vozilo, da je kosio i održavao a 2009. odnosno 2010.g je napravio i garažu što su potvrdili iskazi svjedoka. Prije tatine smrti niti majka mu nije spominjala tog starijeg čovjeka. U takvom kontekstu tužitelj je po ocjeni ovog suda bio pošten savjestan posjednik u razdoblju od 2000.g. (jer ne postoje suprotni dokazi) kad je i sam iskazao da je počeo koristiti tu nekretninu na način da ju je kosio, održavao i parkirao vozilo pa do 2011.g. kad na ostavinskoj raspravi saznaje od majke vezano za predmetnu nekretninu da je otac tražio od tog čovjeka tražio da mu proda tu zemlju, te prije toga nije imao saznanja o tom čovjeku. Stoga je u predmetnom razdoblju uz presumpciju poštenja temeljem čl. 18 st. 5ZV-a tužitelj je bio pošteni posjednik jer ne postoje suprotni dokazi koji bi upućivali u tom razdoblju na tužiteljevu nesavjesnost odnosno nepoštenje i neovisno o pričama o prodaji od strane " A" te parcele "gazdi" . Međutim, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem čl. 159 ZV-a kad je riječ o izvanrednoj dosjelosti traži se pošteno posjedovanje nekretnine protekom 20 godina. Od 2000. (sam tužitelj u kasnijem dijelu iskaza navodi početak korištenja te nekretnine od 2001. ) pa do 2011.g. je proteklo najviše 11 godina. Sam tužitelj je nakon što od majke na ostavinskoj raspravi saznaje da je njegov otac želio kupiti to zemljište od starijeg čovjeka kojeg su opisivali svjedoci, u svom nepripremljenom , iskrenom te spontanom iskazu jasno iskazuje citira se: "kad je tata umro nakon ostavinske rasprave došao sam do vlasničkog lista, čak sam išao i na policiju tražiti tu OK" list 3 zapisnika od 25.02.2025.g. U takvom kontekstu računajući od 2011.g. pa do podnošenja tužbe 2022.g. (tužba je zaprimljena 6.4.2022.godnie) po ocjeni ovog suda tužitelj je imao saznanja da predmetna nekretnina nije od njegova oca koji je istu i pokušao kupiti od strane starijeg čovjeka (čije postojanje potvrđuju tužiteljevi svjedoci nazivajući tog čovjeka gazdom) a što tužitelj saznaje na ostavinskoj raspravi po smrti oca, zbog čega je uostalom i sam tužitelj želio nakon što je saznao da postoji upisani vlasnik iste ovdje tužena istu i pronaći i putem policije kako bi se i riješilo pitanje predmetne nekretnine. Tužitelj je dakle od 2011.godine imao sva saznanja da je njegov otac nije uspio kupiti predmetnu nekretninu od "gazde" koji ju je do odlaska koristio te je na njoj štoviše i napravio temelje za kuću te je imao saznanje nakon ostavinske rasprave o upisu ovdje tužene kao vlasnice zbog čega ju je uostalom i pokušao pronaći da bi riješio nastali problem znajući od tada da se radi o tuđoj nekretnini koju u takvom kontekstu po ocjeni ovog suda više nije mogao smatrati svojom. U takvom kontekstu vezano za sudsku praksu da samo saznanje da predmetna nekretnina nije upisana na njegovo ime treba staviti u opisani kontekst samog iskaza tužitelja koji nije iskazao da je tu nekretninu i dalje smatrao svojom u kontekstu kad je i sam potvrdio da kad je tata umro nakon ostavinske rasprave da je čak i preko policije išao tražiti ovdje tuženu. Stoga opisano upućuje na jedini mogući zaključak a to je da je to saznanje kad je bila ostavinska rasprava od majke i to prvo o postojanju starijeg čovjeka od kojeg je tu nekretninu želio kupiti njegov otac, a zatim saznanje nakon smrti oca o vlasničkom listu i o upisu tužene, cijeneći i postupke koje je sam tužitelj konkretno i poduzeo da bi riješio opisani problem jasno ukazuje da tužitelj nije mogao biti svjestan u razdoblju od 2011. pa do podnošenja tužbe, unatoč dugotrajnom korištenju te nekretnine. Svako drugačije tumačenje bilo bi neživotno i nelogično. Dakle tužitelj cijeneći upravo navedeni kontekst tužitelj tu nekretninu nije mogao više nikako smatrati svojom, kao što istu nije mogao smatrati niti ju je smatrao svojom niti njegov prednik tužiteljev otac, koji je po iskazu svjedoka BK također imao saznanja da ta nekretnina nije njegova već od "gazde" (koji je tu želio sagraditi svoju kuću) zbog čega uostalom niti otac tužitelja za opisanu nekretninu za svog života nije podnio tužbu. Stoga po ocjeni ovog suda u razdoblju od 2011. pa do 2022. g. kad je tužba i zaprimljena ne može biti niti u "najširem kontekstu" opstojna presumpcija poštenja tužitelja kad i sam tužitelj priznaje da nakon što je došao do vlasničkog lista nakon ostavinske rasprave iza svog oca, da je išao tražiti ovdje tuženu čak i preko policije, jer je razvidno da je isti i sam bio svjestan da posjeduje nešto tuđe što ne može biti njegovo, a na što je upisana kao vlasnica treća osoba i što treba s njom i riješiti. U tom kontekstu činjenica saznanja da predmetna nekretnina nije niti od njegovog oca 2011.godine povodom ostavinske rasprave, te da njegov otac nije uspio kupiti tu nekretninu, kraj činjenice da je i sam tužitelj išao tražiti tuženu nakon ostavinske rasprave ima svoju dostatnu težinu i po ocjeni ovog suda svakako negira presumpciju poštenja te se opisano ne može zanemariti. Naravno radi se o pravnom pitanju te je dopušteno i drugačije pravno "šire" stajalište, ali ovaj sud svoje stajalište neće mijenjati.

19. Sukladno svemu prethodno obrazloženom budući tužitelj nije dokazao da je proteklo vrijeme dosjelosti od 20 godina u kojem je ona u tom razdoblju bio pošten valjalo je u cijelosti dobiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj kao neosnovan te odlučiti sadržajno kao u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

20. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 25.02.2025. na izričit upit suca stranke su se suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Budući je tužena bila nepoznata boravišta sud je imenovanoj rješenjem postavio privremenog zastupnika temeljem čl. 84 st. 1 točka 4 ZPP-a uz objavu oglasa u Narodnim novinama list 32 spisa. Na ročištu od 25.02.2025. zakazano je ročište za objavu presude za 21.03.2025. godine, ali je isto rješenjem prezakazano za dan 24.03.2025. godine.

21. Tužena je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po privremenom zastupniku pa joj je sukladno troškovniku na listu 120 spisa valjalo priznati nagradu za sastav pisanog odgovora na tužbu 250 bodova kako je traženo Tbr 8/1, za zastupanje na ročištima od 02.10.02024. (uviđaj), 16.01.2025. i 25.02.2025. po 250 bodova za svako to ročište Tbr 9/1 ili ukupno 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura po Tbr 48 st. 3 u svezi s Tbr 50 daje svotu od 2.000,00 eura. Budući je sam privremeni zastupnik čl. 2 st. 1 ZPP-a zatražio isplatu samo polovice tog iznosa list 120 spisa valjalo m je sukladno tako postavljenim okvirima zahtjeva priznati iznos od 1.000,00 eura te naložiti tužitelju da privremenom zastupniku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eura, stav II izreke ove presude.

22. Povratno tužitelj je izgubio u cijelosti ovu parnicu pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan, stav III izreke ove presude.

U Puli, 24.ožujka 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po privremenom zastupniku