REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-29/2024-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Srđana Simića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnice iz Pule te održanog ročišta za objavu presude dana 24. ožujka 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. prosinca 2012. godine do zaključno 30. studenog 2017. godine isplati iznos od 2.546,73 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 22,68 € od 16. veljača 2013.

- 143,88 € od 16. ožujak 2013.

- 53,09 € od 16. svibanj 2013.

- 30,09 € od 16. rujan 2013.

- 111,52 € od 16. listopad 2013.

- 26,75 € od 16. studeni 2013.

- 49,87 € od 16. siječanj 2014.

- 7,13 € od 16. veljača 2014.

- 3,43 € od 16. ožujak 2014.

- 9,81 € od 16. travanj 2014.

- 32,13 € od 16. svibanj 2014.

- 149,05 € od 16. lipanj 2014.

- 125,94 € od 16. srpanj 2014.

- 2,61 € od 16. kolovoz 2014.

- 65,15 € od 16. rujan 2014.

- 100,67 € od 16. studeni 2014.

- 6,87 € od 16. prosinac 2014.

- 118,04 € od16. siječanj 2015.

- 120,26 € od 6. veljača 2015.

- 6,90 € od 16. ožujak 2015.

- 71,11 € od 16. svibanj 2015.

- 9,86 € od 16. lipanj 2015.

- 130,96 € od 16. srpanj 2015.

- 32,58 € od 16. kolovoz 2015.

- 64,60 € od 16. rujan 2015.

- 3,14 € od 16. listopad 2015.

- 71,46 € od 16. studeni 2015.

- 75,35 € od 16. siječanj 2016.

- 130,76 € od 16. veljača 2016.

- 96,80 € od 16. travanj 2016.

- 8,07 € od 16. svibanj 2016.

- 60,72 € od 16. lipanj 2016.

- 67,46 € od 16. srpanj 2016.

- 12,11 € od 16. kolovoz 2016.

- 67,41 € od 16. rujan 2016.

- 31,09 € od 16. listopad 2016.

- 12,11 € od 16. studeni 2016.

- 11,56 € od 16. prosinac 2016.

- 34,04 € od 16. siječanj 2017.

- 10,60 € od 16. veljača 2017.

- 3,80 € od 16. ožujak 2017.

- 4,24 € od 16. travanj 2017.

- 81,48 € od 16. svibanj 2017.

- 59,05 € od 16. lipanj 2017.

- 139,26 € od 16. srpanj 2017.

- 40,55 € od16. rujan 2017.

- 30,67 € od 16. listopad 2017.

do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.128,17 eur sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

./

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu ginekologije, a kod tuženika je zaposlena od prije 2013. godine do danas. Tužiteljica redovno svaki mjesec odrađuje svoje obveze preuzete ugovorom o radu, te zbog obima i potreba posla redovno svaki mjesec ima i prekovremenih sati koje joj tuženik ne obračunava u cijelosti prilikom obračuna plaće niti joj isplaćuje naknadu za odrađene prekovremene sate. Također, tuženik ne obračunava na tako odrađene prekovremene sate niti uvećanja ako su isti odrađeni subotom, nedjeljom ili državnim blagdanom, koja se uvećanja međusobno ne isključuju. Tužiteljica je medicinska sestra koja radi u turnusima od 12 sati, i to po principu 12-24; 12-48, odnosno ako 12 sati radi u jutarnjoj smjeni tada ima 24 odmora do početka sljedećeg turnusa, a ako radi 12 sati u noćnoj smjeni tada ima pravo na 48 odmora do početka sljedećeg turnusa. Tužiteljica sasvim uobičajeno radi i za vrijeme državnih blagdana, te do pogrešnog obračuna plaće dolazi ukoliko tužiteljica radi na državni blagdan koji pada za vrijeme radnog tjedna (ponedljeljka do petka). U radnom pravu postoje dva termina koja označavaju radno vrijeme – ukupni mjesečni fond sati koji predstavlja umnožak broja radnih dana u mjesecu s brojem radnih sati u danu (8) koji je za svakog radnika isti, i efektivni mjesečni fond sati, koji predstavlja ukupni mjesečni fond sati umanjen za dane državnih blagdana koji padaju u periodu od ponedjeljka do petka, i koji je također za sve radnike u Republike Hrvatske isti. Kada tužiteljica ne radi na državni blagdan koji pada u periodu od ponedjeljka do petka tužiteljica uredno dobije naknadu plaće, kao i svi ostali zaposlenici, a ako radi bude joj plaćena redovna satnica uvećana za dodatke koji joj padaju po Zakonu o radu i kolektivnom ugovoru. Problem nastaje u slučaju da tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u peridou od ponedjeljka do petka (za što joj tuženik sve uredno i plati), ali u tom mjesecu tuženik od tužiteljice traži da odradi puni mjesečni fond sati umjesto efektivni mjesečni fond sati, te joj tako slaže i raspored. Međutim, sav rad preko efektivnog mjesečnog fonda sati smatra se prekovremenim radom. Na konkretnom primjeru to izgleda ovako. U studenome 2017. ukupni mjesečni fond sati iznosio je 176 sati (22 radna dana * 8 sati dnevno). Pod uvjetom da je tužiteljica radila 1. studenog 2017. u jutarnjem turnusu, dok je u stvari tužiteljičina redovna plaća pokrivala 168 sati efektivnog mjesečnog fonda, te je ostalo neplaćeno 8 sati prekovremeno. Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom propisan je ukupan fond sati koje mjesečno ima svaki zaposlenik, te je zakonska pretpostavka da su svi radni sati u mjesecu odrađeni preko punog radnog vremena prekovremeni sati. Tuženik je doduše tužiteljici povremeno davao slobodne dane radi kompenzacije prekovremenih sati. Međutim, kolektivnim ugovorom nije predviđena mogućnost preraspodjele radnog vremena niti je tužiteljica dala suglasnost za istu. Tuženik je sa osnova prekovremenih sati i manje obračunatog uvećanja plaće tužiteljici mjesečno kroz period od pet godina isplaćivao manju plaću za otprilike 300,00 kn mjesečno bruto što kroz period od pet godina iznosi 18.000,00 kn bruto. Također, tuženik je tužiteljici nepravilno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te je tu tužiteljicu u periodu od 5 godina oštetio za iznos od najmanje 1.000,00 kn. Člankom 36. Kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca,

./

ako je za to njega povoljnije. U slučaju da tuženik nije pravilno obračunato plaću tužiteljici, odnosno da je u visinu prosječne mjesečne plaće tužiteljici isplaćene u prethodna tri mjeseca ulazi i mjesec u kojem je tužiteljica radila na državni blagdan i u kojem joj tuženik nije pravilno obračunao prekovremene sate, tada je i naknada za godišnji odmor pogrešno obračunata. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom predanim na ročištu od 22. ožujka 2023. godine (list 420-421 spisa), tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 2.546,73 eur / 19.188,36 kuna bruto sa kamatama kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, osim onih koje bi se ovim odgovorom ili tijekom postupka priznali ili učinili nespornim, isto tako protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a odituje se na navode u tužbi kako slijedi. Tuzenik prije svega istice prigovor na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, tužba i tužbeni zahtjev su neodređeni, činjenice na koje se poziva tužiteljica su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Uz navedeno tuženik prigovara i vremenskom razdobliu iznesenom u tužbi i tužbenom zahtjevu jer je isti neodređen odnosno kontradiktoran. Tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Uz gore navedeno tuženik ističe da je kao javna zdravstvena ustanova u obvezi ali i primjenjuje vazeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito vazeći Zakon o radu, Zakon o placama u javnim službama, važeci Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim sluzbama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim slučajevima i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada te upute svojeg resornog ministarstva ( Ministarstvo zdravstva). Ujedno tuženik naglasava da je u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću svojim radnicima sukladno Centralnom obračunu plaća tzv. COP što znači da primjenjuje sustav obračuna plćca koji je istovjetan za sve javne zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj. Sliiedom navedenog navod iz tocke I. tužbe da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, tuženik ne spori. Navod iz tocke II. tužbe tuzenik osporava u cijelosti budući da su tužiteljici ukoliko je radila prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeliem vazećih kolektivnih ugovora i Zakona o radu. Naime, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od punog mjesečnog fonda radnih sati. Ujedno, ukoliko je tužiteljica radila subotom, nedjeljom ili blagdanom tuženik joj je isplatio uvećanu plaću i za sve tako odrađene sate. Dodaci na plaću, temeljem članka 51. stavka 1. i 8. vazećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja međusobno se ne iskljućuju, pa nije jasno na čemu tužiteljica temelji svoj zaključak da joj je tuženik netočno obračunao i isplatio plaću. Uz navedeno tuženik napominje kako je rad tužiteljice organiziran u smjenama/turnusima tako je njezin mjesečni fond radnih sati uređen važecim propisima koje tuženik primjenjuje. Prije svega valja napomenuti da važecim Zakonom o radu nije definiran termin mjesečni i efektivni fond sati već je propisan pojam radnog vremena odnosno radno vrijeme dijeli se na puno i nepuno radno vrijeme. Puno radno vrijeme ne moze biti dulje od 40 sati tjedno. Na isti način radno vrijeme propisuje i članak 30. vazećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU). Stoga primjenjujući važeće odredbe Zakona o radu te kolektivne ugovore koji su na snazi, tužiteljica je u obvezi odraditi najmanje ugovoreni puni mjesecni fond radnih sati, tako i clanak 30. st 4. KU. Ukoliko tužiteljica prema rasporedu rada odradi više

./

radnih sati od tako utvrđenog punog mjesečnog fonda radnih sati poslodavac je u obvezi i isplaćuje tužiteljici uvećanu plaću na tako odrađene prekovremene sate. Ujedno, poslodavac je i dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesedni fond radnih sati. Naime radi prirode smjenskog rada /rada u turnusu tužiteljica je u obvezi odraditi puni mjesečni fond radnih sati bez da joj se umanjuju sati za dane blagdana i državnih praznika kada oni radnici koji rade „jednokratno" (08,00 do 16,00 sati ili u nekom drugom rasporedu radnog vremena, ali uvijek u tzv. jednoj smjeni), nisu u obvezi raditi i kada imaju pravo na naknadu plaće pravo radi toga, što je državni blagdan ili neradni dan utvrden zakonom. Iz navedenog proizlazi da radnik koji kod tuzenika radi u smjenama, odnosno u turnusu, a tužiteljica je takav radnik, ima pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u razdoblju kada koristi godisnji odmor, plaćeni dopust ili slobodne dane, ali i pravo na naknadu plaće za blagdan kad joj blagdan pada od ponedjeljka do petka, a tužiteljica ne radi. Ovdje valja napomenuti da tužiteljica i drugi radici koji rade u smjenama/turnusu iz ovog razloga ostvaruju i dodatak na plaću i druga materijalna prava. Slijedom gore iznesenog ostaje nejasan ali i proturjecan navod tužiteljice da joj tuženik nepravilno obračunava prekovremeni rad. Naime prekovremeni sati mogu biti samo oni sati koji se odnosi na sate koji prelaze ukupan mjesečni „puni* fond sati, tako i čl. 65. Zakona o radu. Nadalje, tuženik je izmedu ostalog u obvezi primjenjivati vazeće kolektivne ugovore i to Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama te KU te sva naknadna tumačenja koja su za tuženika obvezujuća od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Slijedom gore navedenog iako se tužiteljica poziva na to da tuženik ne razlikuje ukupni mjesečni fond radnih sati i efektivni mjesečni fond radnih sati, tuzenik primjenjujuci gore navedene propise te Zaključak broj 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. godine, nema osnove za takvo razlikovanje odnosno drugačiju primjenu. Naime prema navedenom tumadenju proizlazi sljedece:Zakljucak broj 153: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesecni fond radnih sati tvori umnozak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekucem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve sto prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema starno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zakliučkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." Uzimajuci u obzir gore navedeno tumačenje te okolnost da onako kako radi tuženik rade i ostale zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj i da tuženik u stvarnosti mora primjenjivati gore navedene propise koji su na snazi pa ostaje upitno na temeliu kojih bi to propisa tuženik trebao tužiteljici „slagati* raspored rada i obračunavati i isplačivati plaću. Uz sve gore izneseno valja nadodati i to da je radno vrijeme tužiteljice organizirano u smjenama i turnusima sto nužno dovodi do nejednakog

./

broja sati po mjesecima pa tužiteljica u pojedinim mjesecima, upravo zbog takvog rasporeda rada i prirode smjena i turnusa u pojedinim mjesecima odradi i manje od ukupnog mjesečnog fonda radnih sati, ali joj tada poslodavac isplati plaću kao da je odradila puni fond sati. Naime, upravo radi prirode smjenskog rada i rada u turnusu nemoguće je sačiniti takav raspored koji bi tužiteljici bio jednak za svaki mjesec u jednoj kalendarskoj godini pa ukoliko tužiteljica odradi sate preko puno fonda radnih sati tada joi poslodavac plaća uvećanu plaću za prekovremeni rad, ali joj ne umanjuje plaću ukoliko tužiteljica „neodradi" puni fond sati. Navod iz tocke III. tužbe tuzenik osporava u cijelosti jer je tuženik sate odrađene preko punog fonda sati obračunao i isplatio temeljem gore navedenih važećih propisa.Tužiteljica se poziva na to da joj tuženik ponekad daje slobodne dane kao kompenzaciju prekovremenih sati, ali kako navod nije potkrijepljen niti jednim dokazom to se tuženik na njega ne moze niti očitovati osim što napominje da zbog prirode rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, da se radno vrijeme svodi na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca. Ovdje napominjemo i to da je temeljem gore navedenih propisa dopuštena mogućnost da radnik, ukoliko to želi može od poslodavca zatražiti slobodne dane umjesto plaćenih prekovremenih sati po pravilu 1:1,5. Navode iz tocke IV. tužbe tuženik osporava u cijelosti te se poziva na izneseno u očitovanju za točku Il.i III. tužbe te nadodaje da je navod paušalan i neodređen i nejasno je na temelju kojih je to činjenica tužiteljica došla do navedenog izračuna. Navode iz tocke V. tužbe, tuženik osporava u cijelosti te nadodaje da je tuženik tužiteljici isplatio naknadu za korištenje godisnjeg odmora sukladno gore navedenim propisima, a navode tužiteljice smatra paušalnim i neodređenim i nejasno je na temeliu kojih je to cinjenica tužiteljica dosla do zaključka da joj je tuženik nepravilno obračunao i isplatio naknadu za korištenje godišnjeg odmora. Obzirom na kratkoću roka za davanje odgovora na tuzbu (8 dana), tuženik zadrzava pravo dopune istog, kao i predlaganja novih dokaza do pripremnog ročista. Temeljem svega navedenog tuzenik smatra tuzbu i tuzbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, te predlaze da sud odbije tužbu i tuzbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu da tuženiku nadoknadi parnični trosak u cijelosti.

3. Tužiteljica je tijekom predmetnog postupka pokrenula parnicu, radi manje isplaćene plaće tužiteljici koja se između istih stranaka, za isto razdoblje po istom osnovu, vodila kod naslovnog suda pod posl. br. Pr-72/20 i kojom je ujedno predložila spajanje postupka na ovosudni predmet pa je rješenjem od 24. lipnja 2020. spojen predmet posl. br. Pr-72/20 sa ovosudnim predmetom posl. br. Pr-

22/18 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

4. Tuženik je predložio da sud temeljem čl.194 ZPP-a prvenstveno odbaci tužbu (u predmetu koji je vođen pod posl. br. Pr72/20) i tužbeni zahtjev u cijelosti i to prije upuštanja u raspravljanje, jer činjenica da u postupku koji je pokrenut pred istim sudom, dakle Općinskim sudom u Puli-Pola posl.br.Pr-22/18 nije obuhvaćen uvećani iznos koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne daje pravo tužiteljici na podnošenje nove tužbe samo zbog promašene visine tužbenog zahtjeva, te potražuje trošak sastava ovog odgovora na tužbu u visini od 100 bodova + PDV 25%, odnosno ukupan iznos od 1.250,00 kn. Opreza radi, u slučaju da sud ne prihvati prigovor litispendencije, tuženik osporava sve navode iz tužbe, osim onih koje bi ovim odgovorom ili tijekom postupka priznao ili učinio nespornim, isto tako protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, a očituje se u pojedinim točkama tužbe kako slijedi. Tuženik ističe prigovor zastare, budući je tužba podnesena 14.04.2020. godine, a tužiteljica tužbom

./

potražuje iznos na ime manje obračunate plaće u periodu od 01.12.2012. godine pa do 30.11.2017. godine. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, nije postavila određeni tužbeni zahtjev, pa je takva tužba neuredna i neodređena i nema uvjeta za postupanje po istoj. Tužiteljica je uredno zaprimio sve platne liste i drugu potrebnu dokumentaciju u predmetu koji se vodi kod ovog suda pod posl.br.Pr-22/18, te je mogla i trebala postaviti određeni i specificirani tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik osporava da bi tužiteljici bila manje isplaćena plaća za prekovremeni rad, kao i naknada za rad za državni blagdan, te da joj je pogrešno obračunata naknada za godišnji odmor kako se to u tužbi navodi, te za rad subotom, nedjeljom i noću. Tuženik kao javna ustanova u obvezi je primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužiteljici obračunavati svi dodaci na plaću, te ukoliko je radila prekovremeno, prekovremeni sati sa svim dodacima obračunati su i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora i Zakona o radu, pa nije jasno na čemu tužiteljica temelji svoj zaključak da joj je tuženik netočno obračunao i isplatio plaću.Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne sat koji je odrađen na blagdan kako to tumači tužiteljica. Ujedno, ukoliko je tužiteljica radila subotom, nedjeljom ili blagdanom tuženik joj je isplatio uvećanu plaću i za sve tako odrađene sate. Tuženik je isplaćivao plaću tužiteljici temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun plaće) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine, te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Tuženik još jednom ističe da su navodi tužiteljice paušalni i neodređeni i nejasno je na temelju kojih je to činjenica tužiteljica zaključila da joj tuženik nije isplatio opisane dodatke, kada nije dostavila niti platne lista, niti bilo kakav drugi dokaz na temelju kojeg bi mogla dokazati svoje tvrdnje, pa je tužba nepotpuna i neuredna. Tuženik se zbog svega navedenog protivi spajanju predmeta na ovosudni spis posl.br.Pr-22/18. Kako smatra da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz uz tužbu, te nije ni na koji način dokazala moguću osnovanost svog zahtjeva, predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno ukoliko se provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u evidencije i obračunske liste (list 11-198, 203-207), tumačenje (list 208), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zorici Unukić (list 209-246), izvršen je uvid u odluku VSRH posl. br. Rev-1559/20 (list 290 i 291) te prijedlog za dopuštenje revizije (list 292-296), podatke (list 303), provedena je dopuna nalaza i mišljenja (list 312-332, 335-392 i 402-408), izvršen je uvid u odluku VSRH posl. br. Rev-281/21 od 27.04.2021. (list 341-345), provedene su dopune nalaza i mišljenja (list 335-392 i list 402-408),

./

proveden je dokaz saslušanjem vještaka Zorice Unukić (list 415-417), izvršen je uvid u Dodatak III KU, zapisnik i zaključke (list 464-468), provedena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka Zorice Unukić (list 512-530), te je dodatno saslušana vještak Zorica Unukić, izvršen je uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

7. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-22/2018 od 22. svibnja 2023. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.546,73 eur / 19.188,36 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž R-8/2024 od 8. veljače 2024. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli- Pola posl. br. Pr-22/2018 od 22. svibnja 2022. i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Nije sporno da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

9. Sporno je među strankama da li tuženik ispravno obračunava plaću tužiteljici u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka. Sporno je također da li je tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

10. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom, smatra kako radnik koji radi na blagdan dobiva uvećanu plaću za 150%, a da se blagdani uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati sukladno kolektivnog ugovoru i zaključku 153 zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

11. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

12. Bitno je istaći da je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom

./

rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Primjerice u mjesecu koji ima fond od 176 sati i jedan državni blagdan djelatnica koja ne radi na blagdan odradit će 168 sati, a plaćeno joj je 176 sati, a tužiteljica ukoliko je odradila blagdan za razliku od djelatnika koji nije odradio imat će pravo na prekovremeni rad samo nakon odrađenih 176 sati, za razliku od djelatnika koji nisu radili na blagdan kojima se priznaje prekovremeni rad iznad 168 odrađenih sati. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li se mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (stav zauzet u odluci GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl.58.st.9. KU, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

13. Nadalje nije sporno da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti

./

taj sustav za izračun plaće međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

14. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zorici Unukić pa iz nalaza i mišljenja vještaka (list 221 spisa) proizlazi da su svi izračuni detaljno prikazani u tabelama koji čine sastavni dio ovog nalaza i mišljenja. Za potrebe izrade nalaza i mišljenja od tuženika su zatražene nedostajuće platne list eza 10-11/12 i 12/16. Iste su uredno dostavljena i priložena kao sastavni dio ovog nalaza i mišljenja. Nastavno na sve navedeno, proizlazi da, u utuženom razdoblju od 01. prosinca 2012 – studenog 2017. tužiteljica, da je vršen obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada i od 10/1015. dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi 4%, primila bi veću bruto plaću za:

-prekovremeni rad u iznosu od 16.892,02 kuna,

-godišnji odmor 8.873,39 kuna,

-rad blagdanom/praznikom 3.427,06 kuna,

-rad subotom 2.016,16 kuna,

-rad nedjeljom 2.778,02 kuna,

-rad noću 7.792,79 kuna

ukupno 41.779,44 kuna.

15. U pisanoj dopuni nalaza – list 312 spisa vještak navodi da pregledom dostavljenih evidencija rada proizlazi da je tužiteljica koristila slijedeće dane blagdana, od ponedjeljka do petka, za dane odmora i dane bolovanja, isti su izuzeti iz obračuna prekovremenog rada: - 21.04.2014., 05.08.2014., 01.05.2015. dani odmora (Tabela 1, stupac 5). Uz navedeno izvršen je i izračun rada blagdanom, subotom, nedjeljom i noću na način da je isti izračunat bez dodataka za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. (Tabela br. 4 i 5).Nastavno na prethodni izračun, prilaže se i Tabela br. 2, izračun manje plaćene naknade za godišnji odmor. U obračun su uzeti u obzir samo pozitivni rezultati. Nastavno na sve navedeno proizlazi da, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN143/2013, čl.36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl.34, 45 i 49., Zakonu o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14. čl.60, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici

Hrvatskoj (NN136/2002, NN112/2005, NN59/2006, NN55/2008, NN74/2011, NN130/2011, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju u utuženom razdoblju od prosinca 2012-studeni 2017., tužiteljica, da je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je tužiteljica trebala odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40-satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati s uvećanjem osnovne bruto satnice za dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, primila bi veću bruto plaću za:

-prekovremeni rad u iznosu od 14.386,25 kn

-godišnji odmor 5.403,60 kn

ukupno 19.789,85 kn.

16. U drugoj pisanoj dopuni nalaza – list 356-358 spisa prema nalogu suda, a prema prijedlogu tužiteljice, napravljen je usporedni pregled izračuna radnih sati

./

ravnateljice i šefice pravne službe tuženika, a sve prema dostavljenim evidencijama rada i platnih listi. Nakon provedene usporedbe dolazi se do zaključka da je fond radnih sati, odnosno radnih sati koje svaki djelatnik tuženika mora odraditi u određenom mjesecu, bez obzira na kojem radnom mjestu radi, obračunat tako da je ukupni mjesečni fond radnih sati dobiven kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu i 8 sati umanjeno za blagdane te ostale neradne dane na koje djelatnici imaju pravo na naknadu iako ne rade (GO, BO, slobodni dani…), odnosno isto kao što nalaže zaključak br.148., a isti je kod djelatnika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom primjenjivan i nakon 21.12.2015. godine od datuma stupanja na snagu zaključka br. 153. Ako bi se prethodno navedeno, primijenilo i na tužiteljicu isto bi rezultiralo razlikom koja je dobivena u dopuni osnovnom Nalazu i mišljenju (Tabela 7). Dakle, usporedbom stupaca 2, 5, 6 i 7 dolazi se do zaključka da su djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik). Nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Tabela 1a - prikazuje izračun pripadajućih prekovremenih sati tužiteljice od prosinca/2012- studenog/2017. na način da je prema dobivenom zadatku i tumačenju zaključaka br. 148 i 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od strane Vrhovnog suda RH:

1. za utuženi period od prosinca/2012. do 20. prosinca 2015. primijenjen zaključak br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji navodim u nastavku:

Zaključak 148: Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Nadalje, izvršen je izračun pripadajućih prekovremenih sati tužiteljice u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do studenog/2017. primjenom zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji navodi u nastavku:

Zaključak 153 “Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

./

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa,a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ Prema izvršenom izračunu primjenjujući zaključke 148 i 153 kako ih tumači Vrhovni sud RH, iz Tabele br. 1a proizlazi da je Tužiteljica ukupno odradila 378 prekovremenih sati, a da je Tuženik obračunao i isplatio 253,5 sata prekovremenog rada te da je izostavio isplatiti 124,5 sati prekovremenog rada. Primjenom zaključka br. 153, Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako ga tumači VSRH, navedena razlika nastaje u mjesecima kada je Tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad.U Tabelama 2a (manje plaćena naknada za GO) i 3a (manje plaćena plaća) izračunata je prva varijanta u kojoj bi se dodatke na sate odrađene u prekovremenom radu utvrđenim po Zaključcima 148. (gdje u fond sati ne ulaze subote, nedjelje i blagdani) i 153. (gdje u fond sati ne ulaze subote i nedjelje) obračunavalo za cijeli period za koji se vodi postupak. U Tabeli br. 3a prikazan je manji iznos, u odnosu na Tabelu br. 3 iz dopune Nalaza i mišljenja (09.08.2021.), a isti proizlazi iz primjene zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do rujna/2018. godine., na način kako ga tumači Vrhovni sud RH. U Tabelama 2b (manje plaćena naknada za GO) i 3b (razlika plaće) izračunata je druga varijanta na način da su primijenjeni Zaključci 148 i 153 kako ih tumači VSRH te Dodatak III. KU na način da se dodaci za otežane uvjete rada i liječnički dodatak na sate odrađene u prekovremenom radu obračunavaju na način kako je to istim utvrđeno, odnosno kako Dodatak III. KU nije bio na snazi u utuženom razdoblju, isti u ovoj varijanti nije ni primijenjen. Dakle, u Tabeli br. 3b prikazan je manji iznos, u odnosu na Tabelu br. 3 iz dopune Nalaza i mišljenja (09.08.21.), a isti proizlazi iz primjene zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do studenog/2017. godine., na način kako ga tumači Vrhovni sud RH te iz primjene III. Dodatka KU.Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja.U izračun su uzeti samo pozitivni iznosi. Nastavno na sve navedeno proizlazi da:

Varijanta br. 1: U Tabelama 2a i 3a primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od prosinca/2012 do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do studenog/2017., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati

./

s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, Tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi:

-prekovremeni rad (neobračunati sati) 6.131,34 kn

-neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 2.499,29 kn

-razlika naknade za godišnji odmor 4.589,82 kn

ukupno 13.220,45 kn.

Varijanta br. 2: U Tabelama 2b i 3b primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od prosinca/2012. do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do studenog/2017., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati bez uračunatih dodataka za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi sukladno Dodatku III. KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje u primjeni od 04/2020., Tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi:

-prekovremeni rad (neobračunati sati) 6.131,34 kn

-neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 0,00 kn

-razlika naknade za godišnji odmor 4.245,03 kn

ukupno 10.376,37kn.

17. U trećoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja – list 402 spisa prema prijedlogu tuženika sačinjena je varijanta izračuna bez dodataka na prekovremeni rad, odnosno primjenom Dodatka III KU i na inicijalni izračun. U Tabelama 2c (manje plaćena naknada za GO) i 3c (manje plaćena plaća) izračunata je četvrta varijanta u kojoj je na inicijalni nalaz i mišljenje primijenjen Dodatak III KU na cijeli utuženi period. U Tabeli br. 3c prikazan je manji iznos, u odnosu na Tabelu br. 3 iz dopune Nalaza i mišljenja (09.08.2021.), a isti proizlazi iz primjene Dodatka III KU, odnosno obzirom da je isti na snazi od 04. travnja 2020. isti, po zahtjevu Tuženice, nije primijenjen u ovoj varijanti. Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja. U izračun su uzeti samo pozitivni iznosi. Nastavno na sve navedeno proizlazi da: Varijanta br. 4: U Tabelama 2c i 3c primjenom Dodatka III KU na inicijalni nalaz i mišljenje, u utuženom razdoblju od prosinca/2012. do studenog/2017. Tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi:

-prekovremeni rad (neobračunati sati) 10.955,72kn

-neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 0,00kn

-razlika naknade za godišnji odmor 4.954,57kn

ukupno 15,910,29 kn.

18. Vještak u svom iskazu navodi – list 415 i 416 spisa navodi da ostaje u cijelosti kod osnovnog nalaza i mišljenja te napominje da su sačinjene i dopune sukladno prijedlozima stranaka.Na pitanje tuženika da vještak pojasni kako je u dopuni od 28. lipnja 2022. u varijanti I utvrdio da bi prekovremeni rad bio neplaćen u iznosu od 6.131,34 kuna, a u varijanti II iste dopune također prekovremeni rad primjenom Zaključka 148 i Zaključka 153 ponovno utvrđuje isti iznos dakle 6.613,34 kuna dok u dopuni od 02. studenog 2022. u varijanti IV utvrđuje da bi visina neplaćenog prekovremenog rada bila 10.955,72 kuna pa tuženik moli da vještak objasni razliku između ta dva iznosa, vještak pojašnjava da se radi o varijanti u kojoj je primjena Dodatka 3 KU-a izvršena na izračun u inicijalnom nalazu i mišljenju. Na upit pun. tužiteljice da li se tužiteljici nakon 21. prosinca 2015. redovan mjesečni fond radnih sati obračunava na isti način kao i nemedicinskom

./

osoblju, vještak navodi da se tužiteljici nakon 21. prosinca 2015. ne obračunava fond sati jednako kao i nemedicinskom osoblju. Na daljnji upit obzirom da u jednoj od presuda Županijskog suda u Splitu stoji kako nemedicinsko osoblje nije adekvatno za izvršiti komparaciju sa medicinskom osobljem (iako su i jedni i drugi obuhvaćeni KU-om) da li vještak može pretpostaviti na koji se način redovan mjesečni fond radnih sati obračunava glavnoj sestri odjela na kojemu radi tužiteljica a sve uz pretpostavke da ista ne radi subote, nedjelje i blagdane te da radi samo jutarnju smjenu. Konkretno, da li može vještak pretpostaviti da li bi se glavnoj sestri efektivni fond sati računao kao tužiteljici ili kao nemedicinskom osoblju, vještak navodi ukoliko bi glavna sestra radila kao nemedicinsko osoblje odnosno ne bi radila subote, nedjelje ni u vrijeme blagdana redovni mjesečni fond računao bi se jednako kao i nemedicinskom osoblju odnosno osoblju administracije.

19. U ponovljenom je postupku provedena daljnja dopuna financijskog vještačenja po vještaku Zorici Unukić (list 512-535) sa zadatkom izvršiti usporedbu načina obračuna sati tužiteljice i nemedicinskog osoblja za period od 21. prosinca 2015. na dalje polazeći od tumačenja Zaključka 153 da mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike bez obzira da li rade samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i slično, utvrditi da li je tuženik tužiteljici u dane kada je dolazila u noćnu smjenu raditi na dane blagdana kada je početak rada počinjao u 20 sati navečer isplatio naknadu za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan i 8 sati te ukoliko isto nije učinio da izvrši obračun tako manje isplaćene naknade plaće, zatim izvršiti usporedbu načina obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati tužiteljice i Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije te sačiniti obračun u skladu sa stavovima iz odluka VSRH posl. br. Rev-281/2021, Rev- 209/2021 i Rev-683/2022 (bez primjene Dodatka III Kolektivnog ugovora). Pod ad 1 je dat pregled propisanog mjesečnog fonda sati, mjesečnog fonda radnih sati i sati blagdana šefice pravne službe i ravnateljice tuženika, prema dostavljenim evidencijama rada i platnim listama, koje su na zahtjev vještaka uredno dostavljene od strane tuženika. Dodatna dokumentacija je zatražena radi usporedbe obračuna radnih sati tužiteljice u odnosu na radne sate djelatnika tuženika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima, a na temelju koje će se dobiti uvid u način primjene izračuna broja radnih sati koje je djelatnik dužan odraditi u odnosu na propisani mjesečni fond radnih sati. U nastavku je dat kratki tabelarni pregled usporedbe zaposlenika tuženika-nemedicinskog osoblja u kojoj je izvršena usporedba načina obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati ravnateljice i šefice pravne službe tuženika, sve obzirom da ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad. Usporedba s nemedicinskim osobljem je napravljena u dopuni od 28.06.2022., a ista se daje u nastavku sukladno dobivenom zadatku po rješenju od 12. srpnja 2024. Nakon provedene usporedbe dolazi se do zaključka da je fond radnih sati, odnosno radnih sati koje svaki djelatnik tuženika mora odraditi u određenom mjesecu, bez obzira na kojem radnom mjestu radi, obračunat tako da je ukupni mjesečni fond radnih sati dobiven kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu i 8 sati umanjeno za blagdane te ostale neradne dane na koje djelatnici imaju pravo na naknadu iako ne rade (GO, BO, slobodni dani…), odnosno isto kao što nalaže zaključak br.148., a isti je kod djelatnika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom primjenjivan i nakon 21.12.2015. godine od datuma stupanja na snagu zaključka br. 153. Ako bi se prethodno navedeno, primijenilo i na tužiteljicu isto bi rezultiralo razlikom koja je dobivena u izračunu dopune inicijalnog

./

Nalaza i mišljenja od 09.08.2021. (Tabela 7). Dakle, usporedba stupaca 2, 5, 6 i 7 rezultira zaključkom da su djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik). Nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad.

Pod ad. 2: pregledom evidencija rada priležećih u spisu proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u noćnim smjenama (n193, 19:30-07:30), te da tuženik nije isplatio naknade za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan i 8 sati. Pregled istih daje se u tabeli, a iz koje proizlazi da tuženik nije isplatio 24 sata za blagdan/državni praznik odnosno nije isplatio iznos naknade za blagdan/državni praznik u ukupnom iznosu od 105,19 EUR. Slijedom prikazanog izračuna proizlazi da tuženik nije isplatio 24 sata za blagdan/državni praznik odnosno nije isplatio iznos naknade za blagdan/državni praznik u ukupnom iznosu od 105,19 EUR.

Nadalje ad.3 zadatak vještaka je usporediti način obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati tužiteljice i Nastavnog zavoda za hitnu medicine Istarske županije pa se navodi da se obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati u Nastavnom Zavodu za hitnu medicinu Istarske županije računa se primjenom zaključka 148 odnosno na način da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.Djelatnici Nastavnog Zavoda za hitnu medicinu se za odrađene sate na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ne zadužuju za veći broj radnih sati u redovnom radu. Odnosno djelatnicima se obračunavaju svi radni sati jednako za sve radnike (medicinsko i nemedicinsko osoblje). Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja.

Zaključno sukladno izračunima u tabelama 2b u EUR i 3b u EUR, da je primjenjivan zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od prosinca/2012. do 20. prosinca 2015. godine te zaključak 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do studenog/2017., prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH te da su obračunati dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatci za uvjete rada na prekovremeni rad i naknade za blagdan/državni praznik u smjenskom radu n193, tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi:

-prekovremeni rad (neobračunati sati) 813,76 EUR

-neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 331,68 EUR

-manje isplaćene naknade za blagdan/državni praznik 105,19 EUR

-razlika naknade za godišnji odmor 624,45 EUR

ukupno 1.875,08 EUR.

20. Vještak Zorica Unukić dodatno saslušana (list 556-557) u svom je iskazu navela da ostaje kod osnovnog nalaza i mišljenja i njegove dopune u cijelosti. Na pitanje tužitelja koje je zaključke primijenila prilikom izrade osnovnog nalaza, vještak odgovara da prilikom izrade osnovnog nalaz primijenjen je zaključak 148 do 20.12.2015. te nakon toga zaključak 153 na način da fond radnih sati bude

./

jednak u svim razdobljima i u odnosu na sve radnike. Dakle, fond radnih sati je u osnovnim nalazu jednak za sve radnike. Da li je po zadnjoj dopuni nalaza fond sati jednak za sve radnike, vještak odgovara da po predmetnoj dopuni fond sati nije jedan za sve radnike a razlika proizlazi iz tumačenje zaključka 153 po VSRH. Na pitanje da li na primjeru tužiteljice i njezine kolegice sa istog odjela, sa istim radnim stažem, i svim ostalim dodatcima za mjesec siječanj 2017. pod pretpostavkom, a sve primjenjujući obračun iz spomenute dopune nalaza, a da su i tužiteljica i ta druga sestra u tom mjesecu odradili jednak broj sati, odradile jednak broj sati u nedjelju, subotu u podnevnim smjenama noćnim smjenama i da je jedina razlika između njih da je jedna odradila blagdan koji je padao u utorak, a druga blagdan koji je padao u nedjelju da li će te dvije medicinske sestre dobiti jednaku plaću, vještak odgovara da medicinske sestre neće dobiti jednaku plaću, veću plaću po navedenim uvjetima dobiti će medicinska sestra koja je radila u nedjelju na blagdan.

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i sve dopune glede matematičkog izračuna pa tako i visine naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i neisplaćene dodatke za prekovremeni rad, no stajalište je ovog suda kako je isključivo izračun iz pisane dopune od 09. kolovoza 2021. (list 312) sačinjen ispravnim pravnim pristupom. Dakle ovaj sud smatra da je upravo navedena varijanta nalaza i mišljenja vještaka jasna i potpuna te sačinjena pravilnom primjenom i tumačenjem zakonskih propisa te u skladu sa ostalim provedenim dokazima pa stoga u konkretnom slučaju valja primijeniti varijantu iz pisane dopune od 09.08.2021. u skladu s kojom je tužitelj i uskladio tužbeni zahtjev. Naime tuženik je prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Naime valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan

./

uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili.

21.1. U ponovljenom je postupku provedena daljnja dopuna nalaza i mišljenja od 20.08.2024. (list 512-535) po vještaku financijske struke Zorici Unukić iz koje jasno proizlazi da se nakon provedene usporedbe dolazi do zaključka da je fond radnih sati, odnosno radnih sati koje svaki djelatnik tuženika mora odraditi u određenom mjesecu, bez obzira na kojem radnom mjestu radi, obračunat tako da je ukupni mjesečni fond radnih sati dobiven kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu i 8 sati umanjeno za blagdane te ostale neradne dane na koje djelatnici imaju pravo na naknadu iako ne rade (GO, BO, slobodni dani…), odnosno isto kao što nalaže zaključak br.148., a isti je kod djelatnika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom primjenjivan i nakon 21.12.2015. godine od datuma stupanja na snagu zaključka br. 153. Ako bi se prethodno navedeno, primijenilo i na tužiteljicu isto bi rezultiralo razlikom koja je dobivena u izračunu dopune inicijalnog Nalaza i mišljenja od 09.08.2021. (Tabela 7). Dakle, usporedba stupaca 2, 5, 6 i 7 rezultira zaključkom da su djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik). Nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Stoga je konačni zaključak suda da ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan pa kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz varijante nalaza koju je sud i dosudio.

22. Valja ukazati da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

23. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik od 21. prosinca 2015. na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana

./

(bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015. pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

24. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95) valja ukazati da je i u tom dijelu jedino ispravno prihvatljiva osnovna varijanta nalaza i mišljenja jer je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni

./

Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU-a i primjene istog po tuženiku u cijelosti neutemeljeno. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tuženika za provođenjem daljnjih dopuna vještačenja a sud nije cijenio potrebnim provesti niti novo vještačenje.

25. Tuženik je istakao i prigovor zastare kojeg sud nije našao osnovanim obzirom se najstarije potraživanje odnosi na mjesec siječanj 2013. godine koje dospijeva 15. veljače 2013. godine. pa kako je tužba podnesena u ovoj pravanoj stvari 31. siječnja 2018. to je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka (čl.139. Zakona o radu). Pritom je bitno istaći da u konkretnoj stvari nema prekluzije prava na podnošenje tužbe jer je riječ o tužbi za isplatu za što nije propisan zakonski prekluzivni rok. Tužitelj je, kao što je naprijed navedeno, za isto razdoblje po istoj pravnoj osnovi podnio tužbu pod posl. br. Pr-72/20 koji je naknadno spojen s ovim predmetom i točno je da je tu tužbu podnio 14.04.2020., međutim tužitelj je u konačnici tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka a tužba pod posl. br. Pr-72/20 je podnesena očito iz razloga opreza ukoliko bi se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva. No kako je već osnovnom tužbom, koja je podnesnea 31. siječnja 2018., obuhvaćeno čitavo utuženo razdoblje to niti prigovor zastare istaknut po tuženiku predmetu Pr-72/20 nije osnovan.

26. Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

28. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 06.04.2018. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 04.04.2020. 25 bodova (Tbr.8/3), za sastav tužbe u Pr-72/20 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 28.03.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 28.06.2021. 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 10.08.2022. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 17.10.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 22.03.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu 20.06.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 28.10.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), 14.02.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) i pristup dva ročišta za objavu po 50 bodova što sve iznosi 1.800,00 eur. Nadalje je tužiteljici priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 328,17 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška priznat ukupan iznos od 2.128,17 eur.

./

U Puli, 24. ožujka 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

./