K-260/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Sunčice Jaman, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ČA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KO-DO- 770/2021 od 14. srpnja 2021., nakon javno provedene rasprave 29. siječnja 2025. i 21. ožujka 2025., a zaključene 21. ožujka 2025., u prisutnosti okrivljenika ČA, zamjenika branitelja okrivljenika, Mirka Stojića, odvjetnika u Splitu te zamjenice ODO- a u Splitu JA, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i majke J rođ. V, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, u sezoni radi kao taxi vozač, dok u preostalom dijelu godine prihode ostvaruje postavljanjem pvc-a, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 EUR-a, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v j e :

I. što je dana 18. siječnja 2021. u Slivnu u nakani stjecanja materijalne dobiti za novčani iznos od 500,00 eura (3.750,00 kuna) u svoje taxi vozilo marke Citroen Elysee reg. oznake i broja [registarska oznaka] ukrcao četiri državljanina Afganistana koji su prethodno kroz šumu pješke ilegalno prešli granicu RH s namjerom da iste prebaci do Splita ali su ga na lokalnoj cesti Slivno – Krstatice – Zagvozd zaustavili djelatnici Postaje granične policije Imotski,

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama kretati se i boravit u [adresa],

II. čime je počinio kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12 56/15 i 61/15).

III. Stoga se, na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11, okrivljenik ČA

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Nakon toga se okrivljeniku ČA, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Nadalje se okrivljeniku ČA, na temelju čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11,

i z r i č e

sporedna novčana kazna u visini od 150 (stopedeset) dnevnih iznosa, što iznosi 4.999,5 € (četiritisućedevetstodevedesetdeveteuraipetcenti), pri čemu je jedan dnevni iznos 33,33 € (tridesettrieuratridesettricenta), a koji iznos novčane kazne je okrivljenik, po čl. 42. st. 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

VI. Ako sporedna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (čl. 42. st. 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11).

VII. Na temelju čl. 77. KZ/11, u vezi s čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. 80/22. i 36/24, dalje: ZKP/08), utvrđuje se da novčani iznos od 500,00 eura (petstoeura), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ČA ostvario počinjenjem kaznenog djela i time imovinu Republike Hrvatske, pa će se iznos od 500,00 EU-a po pravomoćnosti ove presude naplatiti od privremeno oduzetog novca od okrivljenika prema potvrdi MUP-a, PUSD, PGP Imotski od 18. siječnja 2021. serijskog broja [serijski broj] (list 9 spisa), a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (list 24 spisa).

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, okrivljenik ČA je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR-a (tristoeura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. KO-DO-770/2021 od 14. srpnja 2021. protiv okrivljenog ČA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 29. siječnja 2025., koja je na temelju suglasnosti stranaka održana pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem, prilikom očitovanja o optužnom aktu okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (list 105 spisa).

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitani su u svojstvu svjedoka VA i UA.

4.1. Potom je u dokazne svrhe, na temelju odredbe članka 329. st. 3. ZKP/08 pregledana i pročitana: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01426903 od 18. siječnja 2021. (list 9), zapisnik o pretrazi pokretne stvari od 20. svibnja 2021. (list 57 – 59), izvješće o pretrazi mobilnog uređaja (list 60), službena zabilješka (list 61 - 62), zapisnik o pretrazi pokretne stvari ( list 70 – 72), Odluka o Taksi prijevozu donesena od strane gradskog vijeća Grada Splita iz listopada 2010. (listovi 114-125 spisa).

5. Sud je iz spisa izdvojio dio iskaza policijskog službenika VA ispitanog pred ODO Split dana 15. travnja 2021. (list 45 spisa) i to dio rečenice koji počinje riječima "Koliko se još…", a završava riječima: " po stranke", dio rečenice koji počinje riječima "Sjećam se…", a završava riječima: " … eura.", dio rečenice imenovanog policijskog službenika VA ispitanog na raspravi (list 106 spisa) koji počinje riječima: "a sjećam se..", a završava :"za dogovoreni prijevoz", te rečenica sa lista spisa 107 koja počinje riječima: "Na daljnji", a završava riječima: "…novac", kao i dio iskaza policijskog službenika UA ispitanog pred ODO Split dana 15. travnja 2021. (list 47 spisa) i to dio rečenice koji počinje riječima "S obzirom…", a završava riječima: "…eura", dio rečenice policijskog službenika UA ispitanog na raspravi održanoj 29. siječnja 2025. (list 108 spisa) koji počinje riječima "za koji iznos…", a završava riječima "… za prijevoz", a sve sukladno članku 431. st. 3. u svezi s člankom 86. ZKP/08.

5.1. Što se tiče iskaza policijskih službenika VA i UA koji su dali u prethodnom postupku i na raspravi, u preostalom dijelu, isti predstavljaju neposredno zapažanje policijskog službenika kada su imenovani policijski službenici postupali sukladno ovlastima koje policijski službenici imaju prema ZKP-u te prema Zakonu o policijskim ovlastima, pa taj dio koji ne sadrži saznanja građana i obavijesnog kazivanja zbog svog sadržaja ne podliježe izdvajanju u smislu odredbe članka 86. st. 3. u svezi s člankom 208. ZKP-a, dok su naprijed navedeni dijelovi iskaza izdvojeni kao nezakoniti dokaz na temelju članka 431. st. 3. u svezi s čl. 86. ZKP-a.

6. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledano je uvjerenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika od 29. siječnja 2025. (list 136 spisa).

7. U svojoj obrani pred policijskim službenikom u PP Imotski (listovi 14-18 spisa) okrivljenik je izjavio kako ga je osoba s nepoznatog telefonskog broja kontaktirala na engleskom jeziku te mu kazala kako treba prebaciti određene ljude od Slivna do Splita. On je kazao da može i da to košta 500,00, pri čemu ne zna je li kazao kuna ili eura. Navedena osoba upitala da ga je da li može kupiti vodu za navedene osobe, na što je odgovorio potvrdno. Osoba koja ga je nazvala uputila ga je gdje će točno ovi ljudi čekati, tamo ih je pronašao i ukrcao te upitao da mu daju novce, na što mu je jedan od njih dao 500,00 EUR-a.

7.1. Ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu (listovi spisa 27-30 i 32 spisa) okrivljenik je iznio svoju obranu i odgovarao je samo na pitanja svog branitelja. U svojoj obrani naveo je kako nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, u bitnome navodeći da je otišao kao taksist po pozivu za prijevoz, da je imao oznaku taxi vozila i uključen taksimetar, potom da je u centru Slivna ukrcao ljude u taxi vozilo i da s njima nije komunicirao jer su slabo razumjeli engleski jezik, a da kao taksista i nije dužan ništa ispitivati.

7.2. Pri ovakvoj obrani okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 130-131 spisa), dodatno pojašnjavajući kako se inkriminiranog dana nalazio kod kuće kada je sa nepoznatog broja primio poziv da odradi vožnju iz Slivna za Split. Pojasnio je da nema centralu koja bi spajala na njegov mobitel korisnike usluga, već da je u inkriminirano vrijeme na mobitel dobivao direktne pozive od klijenata, a na koji način i danas organizira posao. Ne oglašava se na portalima ali pretpostavlja da klijenti dolaze do njegovog broja putem "vizitke", koju inače daje svakom klijentu koji uđe u njegovo vozilo, a ove "flajere" je postavljao po kafićima, stupovima i slično, na koji način se oglašavao.

7.3. Inkriminiranog dana ga je iznenadio poziv u zimsko doba, ali ga je odlučio odraditi. Odmah je preko telefona klijentu kazao da će mu prijevoz naplatiti 500,00 eura, nije pitao koliko ima osoba, a ta osoba mu je preko mobitela kazala kako želi rezervirati vožnju iz Slivna za Split. Krenuo je odraditi tu vožnju i kada je došao na mjesto dogovora, čekale su ga na cesti četiri muške osobe koje su ušle u njegov taksi. Po ulasku ovih osoba odmah je tražio da mu daju 500,00 EUR-a za dogovoreni prijevoz, što su one i učinile, a nakon možda 5-6 min vožnje zaustavljen je od strane policijskih službenika kojima je odmah dragovoljno predao ovaj iznos od 500,00 EUR-a. Kritične prigode je imao upaljen taksimetar u vozilu, a nakon što je preuzeo putnike, nije imao upaljenu taksi oznaku na vozilu zato što je njegovo vozilo tada bilo zauzeto. Inače, radi u firmi koja se bavi postavljanjem montaža, dok pored toga i danas vozi taksi, uglavnom tijekom radnog tjedna vozi taksi kada god to može, a vikendima kad god dobije poziv od stranka. Nadalje, već 11 godina vozi taksi, godišnje odradi kao taksi vozač između 450-500 vožnji, dok su 99% od ovoga stranci kao korisnici usluga. Istaknuo je da kao taksi vozač ima sklopljen ugovor sa "Hotelom Lav", a s kojim hotelom surađuje zadnjih 11 godina, dok je prije imao sklopljen ugovor i sa "Hotelom Split", a ima i svoju dozvolu za taksi stajalište. Živi u obiteljskoj kući u odvojenom stanu od svojih roditelja.

7.4. Danas bi zasigurno bio oprezniji kod prihvaćanja vožnje na dužu relaciju. Nadalje, pojasnio je da je u konkretnom slučaju odmah tražio da mu plate dogovoreni iznos, kako bi se osigurao da mu novac zaista i daju, obzirom da je bilo situacija kada mu stranka ne bi platila dogovoreni prijevoz, i na duže i na kraće relacije, dok u 50% ovih slučajeva kada mu stranka ne bi platila prijevoz ista bi kazala da treba otići na bankomat predići novce, a to je sve bilo uglavnom prije nego što je nabavio POS aparat u vozilu.

8. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik MA počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, upravo na način na koji mu se to činjenično i pravno stavlja na teret optužnim aktom.

10. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik inkriminiranog dana u svoje taxi vozilo marke Citroen Elysee reg. oznake i broja [registarska oznaka] ukrcao četiri osobe s namjerom da iste prebaci do Splita, te da je na lokalnoj cesti Slivno – Krstatice – Zagvozd zaustavljen po djelatnicima Postaje granične policije Imotski. Ujedno, nije bilo sporno da je za navedenu vožnju okrivljenik dobio iznos od 500,00 EUR-a, koji je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a, PUSD, PGP Imotski od 18. siječnja 2021. serijskog broja [serijski broj] (list 9 spisa). Navedena utvrđenja proizlaze iz obrane okrivljenika te dokaza pobrojanih u odlomku 4. i 4.1.

11.1. Spornim se, a obzirom na obranu okrivljenika postavilo pitanje da li je okrivljenik u nakani stjecanja materijalne dobiti za novčani iznos od 500,00 eura (3.750,00 kuna) u svoje taxi ukrcao četiri državljanina Afganistana koji su prethodno kroz šumu pješke ilegalno prešli granicu RH s namjerom da iste prebaci do Splita, te da li je svojim postupanjem ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

12. Svjedok VA je ispitan na raspravi izjavio (listovi 106-107 spisa) da je inkriminiranog dana zajedno s kolegom UA, uočio vozilo kojim je upravljao okrivljenik, a koje vozilo je išlo u smjeru Slivna. Sa kolegom UA je bio u autu na mjestu Krstatice, a okrivljenik je prošao u vozilu pored njih. Pojasnio je da su okrivljenika pustili iako su uočili da vozi taksi vozilo, s tim da se ne može sjetiti da li je vozilo imalo upaljenu taksi oznaku kada je prošlo pored njih. Međutim, nakon jedno otprilike 10-15 minuta okrivljenik se s ovim vozilom vraćao iz mjesta Slivna, misli da nije imao upaljenu taksi oznaku na vozilu, a oni su uočili da se u vozilu nalazi više osoba, što im je bilo sumnjivo, zbog čega su okrivljenika zaustavili jedno 100-tinjak m nedaleko od mjesta Krstatice. Okrivljenik nije pružao nikakav otpor prilikom postupanja. O ovome su obavijestili nadređene i PGP Imotski, te su sa okrivljenikom krenuli na daljnje postupanje.

12.1. Nakon što je svjedoku sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan dio iskaza kojeg je dao pred ODO Split od 15. travnja 2021. (list 45 spisa) i to dio koji počinje riječima: "Ja i kolega bili smo u prismotri", a završava riječima: "to nam je već bilo sumnjivo", svjedok VA je izjavio da u cijelosti ostaje pri navodima svog iskaza kojeg je ranije dao u prethodnom postupku, pojašnjavajući da se zbog proteka vremena, a i brojnosti ovakvih postupanja u okviru svog posla, na raspravi nije mogao sjetiti svih detalja u svezi inkriminiranog događaja.

13. Ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka UA (listovi 107-108 spisa) je izjavio da je inkriminiranog dana zajedno s kolegom VA bio u smjeni kada su u Krstaticama parkirani uz cestu, primijetili da je pored njih prošlo taksi vozilo splitskih registraskih oznaka koje je vozilo prema Slivnu, a misli da isto nije imalo upaljenu taksi oznaku. Njemu i kolegi je odmah bilo sumnjivo da taksi vozilo uopće vozi u tom smjeru, budući se radi o malom selu u kojem živi 100-tinjak ljudi, te im je bilo čudno tko bi od tih stanovnika mogao naručiti taksi. To isto vozilo se nakon jedno pola sata vraćalo nazad iz smjera Slivna, te je opet prošlo pored njih, a tada su on i kolega uočili da se u tom vozilu nalazi više ukrcanih osoba. Zastavili su ovo vozilo, okrivljenik nije pružao nikakav otpor već je bio suradljiv, te je izvadio novac, i to iznos od oko 500 EUR-a, koji novac je privremeno oduzet potvrdom, a okrivljenika su dalje odveli u postaju na daljnje kriminalističko istraživanje. Nadalje, izjavio je da je predmetno vozilo imalo taksimetar, ali se ne sjeća da li je isto radilo. Pretpostavlja da taksi vozilo sa upaljenom taksi oznakom predstavlja vozilo koje ima dogovoren prijevoz u svoje radno vrijeme, ali u ovo nije siguran. Također, pojasnio je da je pretpostavio kada je vidio predmetno vozilo sa ugašenom taksi oznakom u Krstaticama da to vozilo nije u radnom vremenu. Ne sjeća se kojih državljanstava su bile prevožene osobe, i ne može sa sigurnošću tvrditi da li je on ili kolega VA od okrivljenika uzeo isprave.

13.1. Nakon što je svjedoku predočen navod iz njegovog ranijeg iskaza kojeg je dao pred ODO Split dana 21. travnja 2021 (list 47 spisa), i to navod koji počinje riječima: "zamijetio sam", a završava "taksimetar", svjedok UA je izjavio da ostaje pri tome što je kazao u prethodnom postupku kada su njegova sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da se na raspravi s obzirom na protek vremena ne može sjetiti svih detalja.

14. Iskazima ispitanih svjedoka VA i UA sud je poklonio vjeru jer su njihovi iskazi vjerodostojni, životni i logični, međusobno su podudarni o odlučnim činjenicama, nadopunjuju se te su uvjerljivi. Nadalje, imenovani svjedoci nemaju razloga za neosnovano terećenje okrivljenika, niti je itko na takve razloge tijekom postupka ukazivao. Štoviše, svjedoci su suglasno izjavili da okrivljenika nisu poznavali od ranije, kao i da nakon kritičnog događaja nisu imali više nikakvih policijskih postupanja prema njemu.

15. Okrivljenik se u osnovi brani da on prema zakonu ne bi smio odbiti vožnju osim ako je korisnik usluge u vidno alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem droge i slično, te da u konkretnom slučaju nije tražio osobne podatke od prevoženih osoba jer on nema pravo legitimirati te osobe, a i ne zna što bi učinio sa njihovim osobnim iskaznicama u situaciji kada bi mu ih te osobe i dale jer one mogu biti nevažeće, a on to ne može znati, u bitnome ističući da on nije ni mogao znati da se u konkretnom slučaju radilo o migrantima koji su nezakonito ušli u RH.

16. Međutim, nije za prihvatiti navod okrivljenikove obrane da nije mogao znati da prevozi ilegalne migrante, kao i da je u konkretnom slučaju odmah tražio da mu prevožene osobe plate dogovoreni iznos kako bi se osigurao da mu novac zaista i daju. Naime, okrivljenik je zatečen kako vozilom dolazi iz smjera Slivna, odnosno mjesta u kojem je općepoznato da živi mali broj stanovnika te je nelogično da bi netko kome treba taksi usluga u Slivnu, pozvao taksistu iz 86 kilometara udaljenog Splita kada je mogao taksi pozvati i iz Imotskog ili drugih bližih gradova. Osim toga, i sam okrivljenik je izjavio da ga je iznenadio ovakav poziv, ali da ga je odlučio odraditi. Uz navedeno, okrivljenik je za inkriminirani prijevoz od prevoženih osoba unaprijed naplatio 500,00 EUR-a, pri čemu je irelevantno da li je imao upaljen taksimetar i "taxi" oznaku na vozilu, te se ne prihvaća navod okrivljenikove obrane da nije imao svijest da se radilo o osobama koje su ilegalno prešle granicu Republike Hrvatske. Ovo stoga jer su ovakvi navodi okrivljenikove obrane nelogični, neživotni i usmjereni ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti.

17. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a osobito iskaze ispitanih svjedoka VA i UA, materijalne dokaze u spisu, te dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, sud drži dokazanim da je okrivljenik inkriminiranog dana u nakani stjecanja materijalne dobiti za novčani iznos od 500,00 eura (3.750,00 kuna) u svoje taxi vozilo marke Citroen Elysee reg. oznake i broja [registarska oznaka] ukrcao četiri državljanina Afganistana koji su prethodno kroz šumu pješke ilegalno prešli granicu RH s namjerom da iste prebaci do Splita ali su ga na lokalnoj cesti Slivno – Krstatice – Zagvozd zaustavili djelatnici Postaje granične policije Imotski.

18. Vezano za oblik krivnje, zaključeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih čina i htio je počinjenje djela, i to s ciljem da se neosnovano materijalno okoristi. Nakon provedenog dokaznog postupka sud na strani okrivljenika nije pronašao nijedan ispričavajući razlog.

19. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

20. Slijedom navedenog je okrivljenik ČA kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

21. Valja naglasiti da je na okrivljenika primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis – Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

22. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost.

22.1. S druge strane okrivljeniku je u otegotnom smislu valorizirana društvena opasnost od ovakvih kaznenih djela koja su u sve većem porastu a kojim kaznenim djelima se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, a time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, njihovoj imovini, kao i imovini Republike Hrvatske.

22.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 1 do 8 godina), sud smatra da za ostvarenje svrhe kažnjavanja ipak nije potrebno izvršenje kazne zatvora, već se ista svrha može ostvariti uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od tri godine, uz izricanje sporedne novčane kazne, smatrajući da će se izricanjem ovakve kaznenopravne sankcije postići generalna, a posebice specijalna prevencija.

22.3. Stoga je okrivljenik, na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od tri godina po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

22.4. Nadalje je okrivljeniku, na temelju čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11, izrečena sporedna novčana kazna sporedna novčana kazna u visini od 150 (stopedeset) dnevnih iznosa, što iznosi 4.999,5 € (četiritisućedevetstodevedesetdeveteuraipetcenti), pri čemu je jedan dnevni iznos 33,33 € (tridesettrieuratridesettricenta), a koji iznos novčane kazne je okrivljenik, po čl. 42. st. 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

22.5. Ako sporedna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (čl. 42. st. 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11).

22.6. Dakle, sud smatra kako će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

23. Na temelju članka 77. st. 1. KZ/11, u svezi s čl. 560. ZKP/08, utvrđeno je da da novčani iznos od 500,00 eura (petstoeura), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ČA ostvario počinjenjem kaznenog djela i time imovinu Republike Hrvatske, pa će se iznos od 500,00 EU-a po pravomoćnosti ove presude naplatiti od privremeno oduzetog novca od okrivljenika prema potvrdi MUP-a, PUSD, PGP Imotski od 18. siječnja 2021. serijskog broja [serijski broj] (list 9 spisa), a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (list 24 spisa). Stoga je sud od imenovanog okrivljenika oduzeo imovinsku korist za koju je utvrđeno da je stečena kaznenim djelom jer nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

24. Konačno, kako je okrivljenik ČA proglašen krivim te prema svojim navodima ostvaruje primanja sezonskim poslovima, trebalo ga je, na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezati na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR (tristoeura), a koji iznos je sud odmjerio imajući u vidu trajanje i složenost kaznenog postupka, te imovno stanje okrivljenika, sve u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude

Split, 24. ožujka 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku ČA,

- branitelju okrivljenika (Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu),

- ODO-u Split,

- u spis.