REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3125/2016-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Sučeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sučević i partneri d.o.o., u Zagrebu, Gundulićeva 63, protiv tuženice-protutužiteljice EČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vatroslavu Šegi, odvjetniku u Zagrebu, Fra Andrije Kačića Miošića 12, radi isplate i utvrđenja podredno poništenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici – protutužiteljici EČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju-protutuženiku UČ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 60.000,00 eur sa zateznom kamatom od 28. rujna 2015. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.538,61 eur sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nazvan "Izjava" potpisan 9. srpnja 2015. od strane tuženice-protutužiteljice EČ i tužitelja- protutuženika KČ kojim se EČ obvezala darovati UČ iznos od 60.000,00 eur te se nalaže tužitelju –protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici troškove parničnog postupka u visini prema određenju suda."
III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se Ugovor o darovanju nazvan "Izjava" potpisan 9. srpnja 2015. od strane tuženice-protutužiteljice EČ i tužitelja- protutuženika KČ kojim se EČ obvezala darovati UČ iznos od 60.000,00 eur te se nalaže tužitelju –protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici troškove parničnog postupka u visini prema određenju suda."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se tuženica Izjavom od 9. srpnja 2015. obvezala darovati mu iznos od 60.000,00 eur u roku mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. NČ. Ostavinski postupak vodio se kod javnog bilježnika Zorke Čavajda pod poslovnim brojem O-4846/2015 te je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 28. kolovoza 2015. Naime navedeni iznos tuženica se obvezala darovati kao zahvalu za pomoć koju su baka tužitelja, LČ i otac KČ, GČ, pružili pok. ČČ i tuženici, pri čemu napominje da su LČ, pok. ČČ i tuženica sestre. Tako je njegov otac koji je sin LČ i nećak tuženice, u ime i za račun LČ, pok. NČ i tuženice vodio postupke radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nabavljao svu potrebnu dokumentaciju, provodio postupke parcelacije i upisa, sređivao zemljišnoknjižno stanje i vodio postupak prodaje tih nekretnina, a sve o svom trošku. Radi navedenog sada pok. ČČ i tuženica obvezale su se darovati LČ i GČ iznos od 100.000,00 eur kao zahvalu i naknadu i učinjen trud i troškove koje je imao te vratiti dug u iznosu od 20.000,00 eur time da je LČ zbog starosti je svoje pravo prenijela na njega. Nadalje navodi da je pok. ČČ vlastoručnom oporukom svu svoju imovinu ostavila ovdje tuženici a upravo na traženje tuženice su LČ, GČ i on pristali da će tu oporuku priznati kao valjanu i da neće kao vjerovnici potraživati dugovan iznos dok se tuženica za uzvrat obvezala ispuniti svoju obvezu i obvezu pok. ČČ prema tužitelju na način da mu mjesec dana nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju isplati iznos od 60.000,00 eur. Potvrdu o navedenom tuženica je vlastoručno potpisala no u ugovorenom roku nije isplatila taj iznos slijedom čega predlaže da sud presudom naloži tuženici da mu isplati iznos od 60.000,00 eur sa zateznim kamatama od 28. rujna 2015. pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da bi potpisala predmetnu izjavu no tvrdi da ista po svojoj pravnoj prirodi predstavlja Ugovor o darovanju a s obzirom da je predaja darovane stvari ostavljena za neko buduće vrijeme to se radi o ugovoru bez prave predaje a kako nema oblik propisan zakonom to predmetna izjava nema pravni učinak, odnosno ništetna je. Pored toga tvrdi da je potpisana na način da je tužitelj vikom i galamom te neprimjerenim rječnikom u prisutnosti njenih maloljetnih unuka, ucjenama i na drugi neprimjeren način preko sat vremena vršio pritisak na nju da mu potpiše unaprijed pripremljenu izjavu a takvo psihičko maltretiranje shvatila je kao prijetnju te je Izjavu potpisala samo da bi se riješila straha i agonije a protiv tužitelja je podnijela i kaznenu prijavu. Ističe kako su netočni navodi o tome da su se ČČ i ona obvezale bilo što darovati GČ iz razloga što su sve navedene postupke vodile treće osobe. Stoga osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška a postavlja protutužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju nazvan Izjava odnosno kojim podredno traži poništenje Ugovora o darovanju nazvan Izjava.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izjavu od 9. srpnja 2015., Izjavu od 5. lipnja 2015., opomenu pred utuženje, dopis, rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. ČČ od 15. listopada 2015., poziv Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 11. studenog 2015., dopise, račun, Rješenje službe za prostorno uređenje zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinske pravne poslove Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 3. kolovoza 2005., zamolbu, posrednički list, Ugovore o posredovanju, suglasnost, ponudu, detaljni ispis usluga i Ugovor o kupoprodaji. Proveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka HČ, ĐČ, AČ, ĆČ, GČ i LČ.
4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan te da niti glavni protutužbeni zahtjev a niti objektivno kumulirani protutužbeni zahtjev nisu osnovani.
5. U ovom sporu riječ je zahtjevu kojim tužitelj traži isplatu temeljem Izjave od 9. srpnja 2015. te o protutužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje ništetnosti, pravilno ništavosti Izjave i o eventualno kumuliranom zahtjevu u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP na način da drugi eventualni zahtjev glasi na poništenje Izjave.
6. Nema spora o tome da je tuženica osobno potpisala Izjavu od 9. srpnja 2015. u kojoj je navedeno da se slobodne volje ni od koga nagovorena ili prisiljena obvezuje darovati svom rođaku UČ, ovdje tužitelju, iznos od 60.000,00 eur na spomen na sestru njegove bake i to u roku od mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČČ, time da je tu izjavu u znak zahvalnosti supotpisao ovdje tužitelj.
7. Tužitelj-protutuženik u iskazu je u bitnom naveo da je njegova baka bila LČ koja je imala tri sestre DČ, CČ i FČ koje su sve zajedno imale imovinu koja je bila konfiscirana pa je njegov otac preuzeo na sebe vođenje postupka povrata i prodaje te imovine. To je bio dugotrajan proces koji je njegovog oca iscrpljivao i financijski i kroz uloženo vrijeme pa su njegova baka i otac sa DČ i CČ usmeno dogovorili da će svaka njegovom ocu isplatiti po 50.000,00 eur po završetku prodaje imovine dok će ČČ dodatno isplatiti još 20.000,00 eur na ime prodaje jedne od parcela. Navedeno uopće unutar obitelji nije bilo sporno te je i on sam prisustvovao brojnim razgovorima gdje su DČ i ČČ zahvaljivale njegovom ocu na trudu. Nekretnine su prodane 2006. no tete nisu isplatile ocu obećanu naknadu pa su naposljetku on i otac sa tuženicom dogovorili da će mu ona isplatiti iznos od 60.000,00 eur a da će se njegova baka LČ zauzvrat odreći ostavine iza svoje sestre ČČ koja nije imala djece, pa je u tom pravcu i sastavljena Izjava koju je tuženica-protutužiteljica svojom voljom potpisala, a kojom su htjeli riješiti međusobne odnose. Dodaje i to da je Izjavom od 5. lipnja 2015. baka na njega i oca prenijela potraživanja naknade.
8. Tuženica-protutužiteljica u iskazu je u bitnom navela kako unutar obitelji odnosno između sestara nije postojao dogovor o tome da bi se oca tužitelja trebalo isplatiti te ustvrdila da je tužitelj-protutuženik na nju vršio pritisak da potpiše Izjavu.
9. Iskaz tužitelja potvrđen je iskazom njegova oca GČ i njegove majke BČ ali i sadržajem Izjave od 5. lipnja 2015. slijedom čega sud te iskaze kao životne i okolnosno uvjerljive prihvaća u cijelosti.
10. Iskaz tuženice-protutužiteljice potvrđen je iskazom njene kćeri AČ koja je navela da joj nije poznato da bi ocu tužitelja pripalo pravo na bilo kakvu dodatnu nagradu, a u pogledu okolnosti potpisa Izjave navodi kako joj je majka tek naknadno rekla da ju je tužitelj-protutuženik prisilo da potpiše Izjavu te je s njom otišla to prijaviti policiji.
11. Iskazi svjedoka HČ i ĆČ posredno upućuju na točnost činjenice da je otac tužitelja bio angažiran oko postupka povrata i prodaje nekretnina, dok iskaz svjedoka ĐČ sud ne nalazi odlučnim jer se radi o svjedoku koji je u razdoblju od 2001. do 2015. ili 2016. bio u inozemstvu i očito nema neposrednih saznanja o dogovorima stranaka.
12. Nadalje valja reći da tuženica u postupku prije svega osporava valjanost Izjave navodeći da postoje razlozi koji takvu izjavu čine ništetnom odnosno upućuje na postojanje razloga koji opravdavaju poništenje te Izjave.
13. Prema stajalištu ovog suda, predmetna Izjava ne predstavlja ugovor o darovanju već se radi o izjavi volje tuženice – protutužiteljice kojom ona preuzima obvezu predaje novčanog iznosa tužitelju – protutuženiku uz odgodni rok, a okolnost da je tuženik – protutuženik također potpisao takvu Izjavu dovodi do zaključka da se radi o pravnom poslu kojim stranke reguliraju međusobne odnose.
13.1. Naime, u toj su Izjavi jasno naznačeni vjerovnik (tužitelj-protutuženik) i dužnik (tuženica-protutužiteljica), predmet obveze (iznos koji dužnik treba isplatiti) i vrijeme dospijeća obveze, pri čemu su stranke potpisom zasnovale ugovorni odnos u kojem je tuženica-protutužiteljica preuzela obvezu isplate novčanog iznosa tužitelju – protutuženiku.
13.2. Prilikom formiranja takvog zaključka sud je uzeo u obzir i povod nastanka predmetne Izjave pri čemu je sud polazio od tvrdnji tužitelja–protutuženika, koje su potvrđene iskazima svjedoka o obiteljskom dogovoru u pravcu da će LČ, baka tužitelja–protutuženika, i GČ, otac tužitelja–protutuženika, biti nagrađeni za vođenje postupka povrata konfiscirane i nacionalizirane imovine i kasniju prodaju nekretnina pri čemu je cijenjen i sadržaj izjave od 5. lipnja 2015. kojim je baka tužitelja LČ ovlastila svoga sina i unuka, ovdje tužitelja, da potražuju taj nepodmiren dug.
13.3. U tom smislu neodlučne su tvrdnje tuženice – protutužiteljice o tome da ugovor nije sklopljen u zakonom propisanoj formi koja se traži kod ugovora o darovanju bez prave predaje stvari jer niti nije utvrđeno da se ovdje radi o ugovoru o darovanju.
14. Također okolnost što se tuženica – protutužiteljica obvezala isplatiti novčani iznos u valuti eur ne čini obvezu ništetnom niti otklanja obvezu tuženice – protutužiteljice da isplati novčani iznos naveden u Izjavi.
14.1. Iako je u vrijeme sastavljanja predmetne izjave, 2015. godine, na snazi bio Zakon o deviznom poslovanju, naznačavanje valute eur u Izjavi konkretno znači da se isplata može tražiti samo u kunskoj protuvrijednosti iznosa naznačenog u valuti eur a što je tužitelj – protutuženik u tužbi i zatražio, uz napomenu da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave euro službena valuta u Republici Hrvatskoj.
15. Kako sud ne nalazi da bi predmetna Izjava bila protivna zakonu niti da bi postojali drugi elementi ništavosti iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje: ZOO), koji se konkretno ima primijeniti, to se glavni protutužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.
16. U odnosu na tvrdnje tuženice – protutužiteljice o postojanju mana volje odnosno prijetnje kao razloga za poništenje Izjave valja reći kako prema odredbi čl. 60. ZOO u situaciji kada je ugovorna strana nedopuštenom prijetnjom izazvala opravdan strah kod druge osobe tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo i drugo značajno dobro ugovorne strane (čl. 60. st. 2. ZOO).
16.1. Međutim, provedenim dokazima postojanje rečenih okolnosti kao razloga za poništenje Izjave nije utvrđeno.
16.2. Naime, tuženica-protutužiteljica u iskazu je navela da je Izjavu potpisala jer je tužitelj-protutuženik došao k njoj u kuću i vikao da je uništila život njemu i njegovom ocu i da se njegova baka neće odreći nasljedstva iza pok. ČČ ako ne potpiše tu Izjavu čime je na nju vršio pritisak te je da zbog takvog ponašanja bila u takvom psihičkom stanju da je potpisala što je stavio ispred nje.
16.3. Već iz takvih navoda same tuženice-protutužiteljice ne može se zaključiti o tome da bi tužitelj-protutuženik nedopuštenom prijetnjom izazvao kod nje takav strah koji bi opravdavao da joj je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro.
16.4. Osim toga, tuženica-protutužiteljica nije dostavila niti podnesenu kaznenu prijavu za koju tvrdi da ju je podnijela protiv tužitelja-protutuženika niti je predložila da se izvrši uvid u spis Državnog odvjetništva, već je dostavila samo poziv koje joj je Državno odvjetništvo uputilo a iz kojeg nije bilo moguće zaključiti niti o sadržaju kaznene prijave niti o onome što je u postupku po kaznenoj prijavi utvrđivano niti o ishodu tog postupka.
16.5. Valja dodati da svjedokinja AČ potpisivanju Izjave nije bila nazočna već saznanja o tome da je njezina majka, ovdje tuženica-protutužiteljica, Izjavu potpisala pod prijetnjom crpi iz kazivanja majke te se njezin iskaz ne može smatrati odlučnim jer neposrednih saznanja nema.
16.6. Slijedom svega navedenog, sud nije mogao na nedvojben način zaključiti o točnosti činjenica koje je tuženica-protutužiteljica navela u postupku a koje bi opravdavale njezin zahtjev za poništenje Izjave.
17. Prema stajalištu ovog suda, u situaciji u kojoj su stranke svoje međusobne odnose uredile Izjavom a koju je tuženica-protutužiteljica potpisala, dakle, prihvatil je njezin sadržaj, to je za tuženicu-potutužiteljicu nastala obveza isplate iznosa navedenog u Izjavi pri čemu valja dodati da u postupku nije utvrđeno kako bi postojali razlozi koji bi opravdavali utvrditi je ništavom odnosno koji bi opravdavali njezino poništenje.
18. Imajući u vidu da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i da su odgovorni za njezino ispunjenje (čl. 17. ZOO) valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti i obvezati tuženicu-protutužiteljicu na isplatu iznosa od 60.000,00 eur.
19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 279. ZOO a početak tijeka kamata dosuđen je od 28. rujna 2015. imajući u vidu da obveza dospijeva u roku od mjesec dana od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČČ time da je to rješenje postalo pravomoćno 28. kolovoza 2015. a što u postupku niti nije bilo sporno.
20. Budući da je činjenično stanje relevantno za presuđenje u dovoljnoj mjeri bilo raspravljeno provedenim dokazima to sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka JČ, MČ i SČ jer se obzirom i na okolnosti na koje su ti svjedoci predloženi izvođenje tog dokaza ukazuje neodlučnim.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja-protutuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 1.000,00 eur, za sastav podneska od 26. studenog 2016. prema Tbr. 8. toč. 1. – 1.000,00 eur, za sastav podneska od 20. travnja 2017. prema Tbr. 8. toč. 1. – 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 24. travnja 2017. prema Tbr. 9. toč. 2. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 18. rujna 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 25. rujna 2019. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 7. listopada 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 20. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur te za zastupanje na ročištu 7. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 2.375,00 eur, a što ukupno iznosi 11.875,00 eur. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe ne presudu u iznosu od 663,61 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 12.538,61 eur.
22. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu, 24. ožujka 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.
DNA.
- pun. tužitelja-protutuženika
- pun. tuženice-protutužiteljice
