REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-105/2020-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara protiv tuženika Zagrebačka Banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, (ranije Paromlinska 2), OIB: 92963223473 da tužitelju US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati iznos od 12.277,93 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama (NN 94/04) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sa zateznim kamatama koje teku prema stopi u visini određenoj čl. 29. ZOO-a (NN 35/05), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to kako slijedi:
na iznos od 11,25 € tekućim od 15.01. 2009
na iznos od 11,85 € tekućim od 15.02. 2009
na iznos od 5,50 € tekućim od 15.08. 2009
na iznos od 13,87 € tekućim od 15.09. 2009
na iznos od 4,57 € tekućim od 15.10. 2009
na iznos od 10,58 € tekućim od 15.11. 2009
na iznos od 9,62 € tekućim od 15.12. 2009
na iznos od 25,85 € tekućim od 15.01. 2010
na iznos od 36,27 € tekućim od 15.02. 2010
na iznos od 34,02 € tekućim od 15.03. 2010
na iznos od 44,37 € tekućim od 15.04. 2010
na iznos od 63,35 € tekućim od 15.05. 2010
na iznos od 56,83 € tekućim od 15.06. 2010
na iznos od 88,50 € tekućim od 15.07. 2010
na iznos od 87,76 € tekućim od 15.08. 2010
na iznos od 133,37 € tekućim od 15.09. 2010
na iznos od 106,80 € tekućim od 15.10. 2010
na iznos od 112,95 € tekućim od 15.11. 2010
na iznos od 137,70 € tekućim od 15.12. 2010
na iznos od 140,20 € tekućim od 15.01. 2011
na iznos od 130,23 € tekućim od 15.02. 2011
na iznos od 136,27 € tekućim od 15.03. 2011
na iznos od 136,58 € tekućim od 15.04. 2011
na iznos od 155,00 € tekućim od 15.05. 2011
na iznos od 194,13 € tekućim od 15.06. 2011
na iznos od 238,67 € tekućim od 15.07. 2011
na iznos od 283,62 € tekućim od 15.08. 2011
na iznos od 207,85 € tekućim od 15.09. 2011
na iznos od 182,35 € tekućim od 15.10. 2011
na iznos od 184,06 € tekućim od 15.11. 2011
na iznos od 187,57 € tekućim od 15.12. 2011
na iznos od 35,17 € tekućim od 15.01. 2012
na iznos od 171,21 € tekućim od 16.01. 2012
na iznos od 219,40 € tekućim od 15.02. 2012
na iznos od 208,98 € tekućim od 15.03. 2012
na iznos od 207,89 € tekućim od 15.04. 2012
na iznos od 211,53 € tekućim od 15.05. 2012
na iznos od 217,89 € tekućim od 15.06. 2012
na iznos od 209,97 € tekućim od 15.07. 2012
na iznos od 207,79 € tekućim od 15.08. 2012
na iznos od 188,36 € tekućim od 15.09. 2012
na iznos od 205,11 € tekućim od 15.10. 2012
na iznos od 212,90 € tekućim od 15.11. 2012
na iznos od 207,73 € tekućim od 15.12. 2012
na iznos od 201,51 € tekućim od 15.01. 2013
na iznos od 199,37 € tekućim od 15.02. 2013
na iznos od 197,16 € tekućim od 15.03. 2013
na iznos od 212,62 € tekućim od 15.04. 2013
na iznos od 189,87 € tekućim od 15.05. 2013
na iznos od 186,15 € tekućim od 15.06. 2013
na iznos od 188,37 € tekućim od 15.07. 2013
na iznos od 186,04 € tekućim od 16.08. 2013
na iznos od 194,36 € tekućim od 15.9. 2013
na iznos od 199,75 € tekućim od 15.10. 2013
na iznos od 202,38 € tekućim od 15.11. 2013
na iznos od 145,17 € tekućim od 15.12. 2013
na iznos od 82,20 € tekućim od 15.12. 2013
na iznos od 181,49 € tekućim od 15.01. 2014
na iznos od 192,29 € tekućim od 15.02. 2014
na iznos od 197,55 € tekućim od 15.03. 2014
na iznos od 192,97 € tekućim od 15.04. 2014
na iznos od 186,40 € tekućim od 15.05. 2014
na iznos od 187,82 € tekućim od 15.06. 2014
na iznos od 192,51 € tekućim od 15.07. 2014
na iznos od 117,14 € tekućim od 15.08. 2014
na iznos od 79,11 € tekućim od 15.08. 2014
na iznos od 197,21 € tekućim od 15.09. 2014
na iznos od 201,22 € tekućim od 15.10. 2014
na iznos od 206,98 € tekućim od 15.11. 2014
na iznos od 208,07 € tekućim od 15.12. 2014
na iznos od 208,91 € tekućim od 15.01. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 16.02. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.03. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.04. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.05. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.06. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.7. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.8. 2015
na iznos od 208,48 € tekućim od 15.9. 2015
pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.492,19 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu (radi adaptacije kuće – čl. 6. Ugovora) 15. prosinca 2005., broj ugovora 3205889124, kreditna partija 7102967881 na iznos od 138.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s rokom otplate od 17 godina.
1.1. Čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu ugovoreno je plaćanje kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu iznosila 4,90 % godišnje i koja je ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostranih odluka o kamatnim stopama tuženika.
2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu povodom kolektivna tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12 od 4. srpnja 2013.) koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH( presuda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.) u dijelu presude koji je vezan za odredbe o ugovaranju promjenjivih kamatnih stopa u ugovorima o kreditima jednostranih odlukama banke, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći se u svojim ugovorima o kreditima nepoštenim te ništetnim odredbama o ugovaranju kamatnih stopa.
3. Kamatna stopa predmetnog kredita povećavala se i mijenjala za vrijeme otplate kredita jednostranim odlukama tuženika kako je predviđeno Ugovorom o kreditu o čemu tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom jer mu tuženik istu nije dostavio.
3.1. Promjene kamatnih stopa kao takve su nepoštene i ništetne te su neodredive i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu određeni podatci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ta neodredivost uzrokuje također ništetnost tako ugovorenih promjena kamatnih stopa što je propisano odredbama čl. 269.-272. Zakona o obveznim odnosima.
4. Tužitelj ističe da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune prema švicarskom franku na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjući povećanje tečaja CHF prema kuni, te je stoga uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF prema kuni uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita. Stoga tužitelje na ime pretplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF potražuje iznos od 12.277,93 eura (glavnica) s pripadajućim zateznim kamatama, a kako je to tužitelj uskladio tuženi zahtjev podneskom od 19. prosinca 2024. (list 122-123 spisa), nakon što je provedeno financijsko vještačenje u ovosudnom predmetu.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, odnosno svih iznosa dospjelih prije 24. ožujka 2015..
5.1. Tuženik smatra da tužitelju nisu ugovorom o kreditu br. 3205889124 koji je zaključen 15. prosinca 2005. povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bile utvrđene navedene povrede iz ugovora o kreditu br. 3205889124 koji je zaključen 15. prosinca 2005.. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
6. Nadalje, tuženik navodi da je za naglasiti da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile i u tekstu samog ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da se na sve što nije regulirano ugovorom o kreditom primjenjuju opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. U čl. 2. Ugovora o kreditu stranke su jasno ugovorile da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate. Pored navedenog tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u slučaju stjecanja bez osnove te ističe da podnošenjem predmetne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa jer je takvo tumačenje u suprotnosti s odredbama čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.
7. Tuženik navodi da tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja pretplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane jer je pretplata po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15, dodajući da je ZID ZPK/15 propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima.
8. Tuženik se sukladno navedenom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti navodeći da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan i to jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kongentnoj normi, te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule, jer volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom, jer je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu, te tužbeni zahtjev koji je postavljen se odnosi na ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
9. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205889124, broj partije 7102967881 od 15.12.2005. (list 5-10 spisa) uz priloženu dokumentaciju (list 11-23 spisa te list 35-70 spisa), saslušan je tužitelj US kao stranka u postupku, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslava Zovka, prof.dr.sc., dipl.oec. (list 95-103 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje i dopunsko mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc., dipl.oec. Vatroslava Zovka (list 121 spisa) te u relevantnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 129-150 spisa).
10. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 19. prosinca 2024. u cijelosti je osnovan.
11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku MS prof. dr.sc. dipl.oec.
11.1. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da potraživanje tužitelja radi pretplate u slučaju da se primjenjivao tečaj CHF na dan isplate kredita, iznosi 84.369,93 kn, odnosno 11.197,81 eura uračunavajući negativne razlike, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1 nalaza i mišljenja, odnosno 92.508,04 kn ili 12.277,93 eura bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1 nalaza i mišljenja.
11.2. Tužena uslijed neispravnog utvrđenja neotplaćenog iznosa glavnice zbog konverzije nije priznala – isplatila 31.844,26 kn, odnosno 4.226,46 eura.
11.3. Sudski vještak Vatroslav Zovko, prof.dr.sc., dipl.oec. pismeno se očitovao na prigovore tuženika podneskom od 21. listopada 2024. te je dao svoje dopunsko mišljenje (list 121 spisa) te je u dopunskom mišljenju istaknuo da s obzirom na istaknute prigovore tuženika prema podnesku od 29. lipnja 2023. gdje se navodi da bi se ispravno trebao provesti izračun potraživanja tužitelja posebnim osvrtom na način izračuna po osnovi ništetnosti kamatne stope, vještak navodi da je navedena primjedba tužene neosnovana s obzirom da je tužitelj utužio potraživanje s naslova ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s naslova valutne klauzule, te da samim time primjedbe vezane za obračun kamata su bespredmetne jer je vještak tijekom izračuna koristio dospjele anuitete u CHF koji su se mijenjali u skladu s promjenama kamatnih stopa. Nadalje, s obzirom na prigovor tužene prema podnesku od 23. rujna 2024. gdje se navodi da vještak nije uzeo u obzir pretplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 29.413,57 kn, vještak navodi da je utvrdio razliku više plaćenog uslijed konverzije u odnosu na iznos koji je tužena stvarno priznala tužitelju te mu i obračunavala kroz umanjenje obračuna anuiteta nakon 1. veljače 2016. te da samim time predmetna priznata pretplata nema nikakvog utjecaja na izračun potraživanja tužitelja. Vještak je također iskazao da ostaje u cijelosti pri svom osnovnom nalazu i mišljenju.
12. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka, prof.dr.sc., dipl.oec., ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.
13. Tužitelj US je iskazao da je tijekom 2005. podigao kod Zagrebačke banke namjenski kredit za uređenje obiteljske kuće u kojoj živi i sad, a kredit je bio u valuti CHF. Navodi da je švicarski franak strahovito počeo rasti i kamata je bila sve veća tako da su i rate kredita bile sve veće te mu je zbog toga bilo vrlo teško otplaćivati navedene rate kredita, koji kredit je otplaćen u cijelosti. Navodi da nije točno da je kredit podigao zbog ulaganja u svoju firmu pod nazivom "H.M. -5" koja se nalazi [adresa] od 1996., a da se obiteljska kuća nalazi na adresi [adresa], te da je kredit isključivo podignut za adaptaciju obiteljske kuće, kao i da se niti jedan dio obiteljske kuće ne koristi u svrhu korištenja od strane njegove firme. Također je iskazao da obiteljska kuća nije bila nikad iznajmljivana, da je u trenutku realizacije kredita vlasnik kuće bio njegov otac U, a da ju je nakon očeve smrti kuću naslijedio tužitelj i da mu je otac dao punomoć radi realizacije predmetnog kredita. Navodi da kada su mu povećani anuiteti kredita zbog promjene tečaja, da je išao u banku zbog navedenog razgovarati s djelatnicima u banci, te da je njegova supruga otplaćivala anuitete kredita, budući da ona vodi financije u kući, tako da je ona i pisala prigovor banci radi povećanja anuiteta kredita. Također je iskazao da se odlučio za kredit u valuti CHF jer da je u to vrijeme prilikom realizacije kredita bio povoljniji kredit u CHF, nego u eurima i da su bili bolji uvjeri radi realizacije kredita u CHF, dodajući da u trenutku sklapanja navedenog ugovora o namjenskom kreditu mu nitko nije rekao da anuitet kredita može rasti s obzirom na promjenu tečaja CHF.
14. Također iskaz tužitelja US sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku te njegov iskaz nije u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima.
15. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev prema podnesku od 19. prosinca 2024. osnovan u cijelosti.
16. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnih odredaba čl. 1.,2. i 7. Ugovora o stambenom kreditu, broj 3205889124 od 15. prosinca 2005. te potraživanje tužitelja razlike više plaćenih iznosa temeljem naprijed navedenog Ugovora o stambenom kreditu s naslova ništetnosti promjenjive kamatne stope, te odredbe o valutnoj klauzuli, a prema tečaju CHF na dan isplate kredita.
17. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.
18. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 4,65 %. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. tužitelj ističe da su relevantna utvrđenja iz iste postala pravomoćna, kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.
20. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
21. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 24. ožujka 2020., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.
22. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
23. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205889124 utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženica sklopili 15. prosinca 2005., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 138.500,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s namjenom kredita za kupnju stambenog objekta, da je člankom 4. i 6. ugovorena redovna godišnja kamata od 4,90 %, a koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je člankom 3. ugovoren rok otplate kredita 17 godina, te u čl. 6. ugovora, ugovorena namjena kredita za adaptaciju kuće.
24. Tužitelj je podneskom od 19. prosinca 2024. (list 122-123 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka od 2. travnja 2023. na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
25. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 19. prosinca 2024. je u cijelosti osnovan.
26. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
27. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
28. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
29. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 4. lipnja 2023. sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.
30. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.
31. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužitelj, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.
32. Stoga je tuženica dužna vratiti ukupan iznos od 12.277,93 eura kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 24.3.2020. u iznosu od 200,00 eura, pristup na pripremno ročište 22.9.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 1.12.2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 11.5.2023. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 1.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 19.12.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 11.2.2025. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 1.400,00 eura uz PDV 25% odnosno 350,00 eura, troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 205,19 eura, pristojba na presudu u iznosu od 205,19 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 2.492,19 eura, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
Velika Gorica, 24. ožujka 2025.
Sudac:
Marijan Muža
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.
