Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-212/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-183/2019-45 od 15. studenog 2024. godine, 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 183/2019-45 od 15. studenog 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tužitelj ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 803,49 eur.

II. Odbija se tužena Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.“

2. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika 7. prosinca 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koje će se mijenjati u skladu s Odlukom banke, te posljedično tome zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati preplaćeni iznos od 11.722,53 kn/1.555,74 eur.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je u podnesku od 8. siječnja 2021. postavio zahtjev za isplatom iznosa od 8.121,00 kn,

- da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe te je zatražio naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva,

- da je u ovom postupku prvostupanjski sud donio presudu poslovni br. P-183/2019- 7 od 16. travnja 2021. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplati iznosa od 5.667,80 kn, te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2020/2021-4 od 16. siječnja 2024.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda br. P-183/2019-34 od 3. rujna 2021. odbijen prijedlog tuženika za donošenjem dopunske presude za iznos od 6.054,73 kn/803,49 eur. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 3295/2021-2 od 16. siječnja 2024., nakon čega je sud pobijanom presudom odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 803,49 eur, te zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

7. Pobijanim rješenjem o trošku prvostupanjski sud odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška s obrazloženjem da tuženik nema pravo na troškove parničnog postupka razmjerno uspjehu u sporu iz toga razloga što isto ne bi bilo u skladu s načelom djelotvornosti.

8. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna.

9. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže.

10. Prema pravnom shvaćanju koje je Sud Europske unije izrazio u predmetu C- 244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

11. Proizlazi dakle da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom djelu odluke o trošku pod točkom II. izreke.

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

Sudac:

Tihana Marija Miladin