REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: K-10/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ivanke Vitez i Miroslava Grahovca, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženoga DL povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-11/2023 od 18. svibnja 2024. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane i zaključene javne rasprave dana 18. ožujka 2025. u prisutnosti Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Andreje Vrančić, optuženoga DL, njegovog branitelja Borisa Mazalina, odvjetnika u Zagrebu, dana 24. ožujka 2025. u odsutnosti svih stranaka objavio je, a 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i ŠL, rođene Š, rođen **.**.1958. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, pismen, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, s mirovinom od oko 700,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece

k r i v  j e

što je

u vremenu od 31. svibnja 2015. do 19. veljače 2023., u obiteljskoj kući u [adresa]., nakon što bi se doveo u alkoholizirano stanje te ničim izazvan, a u nakani da povrijedi dostojanstvo svoje supruge GL, protivno članku 1. stavku 2. u svezi članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 137/09., 14/10 i 60/10) te članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22), gotovo svakodnevno bi joj vikao: "krmačo, tupa si, glupa si, lijena si, kurvala si se, lažljivice, smrdiš, debela si, jebali su te svi, a kada odemo živjeti u [adresa] nećeš ući u kuću", psovao je riječima "jebem ti mater, jebem ti ćaću G", pljuvao po njoj, a kojim svojim ponašanjem je kod iste izazvao osjećaj poniženosti i bespomoćnosti,

d a k l e, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time blisku osobu doveo u ponižavajući položaj,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji

– opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11.

Stoga se optuženi DL temeljem članka 179. a KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

na temelju članka 56. stavak 2. KZ/11 optuženom DL izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optuženi DL osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome DL u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 19. veljače 2023. do 19. svibnja 2023.

Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11 do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi DL dužan je djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura dok se preostalog dijela troškova u iznosu od 1.415,78 eura oslobađa.

Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

optuženi DL

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 19. veljače 2023. oko 03,00 sati u obiteljskoj kući u [adresa]., iako svjestan da supruga GL s njime ne želi imati spolne odnose, u namjeri da s njom protivno njenoj volji obavi spolni odnos, došao po nju u dnevni boravak gdje ona spava i odvukao je u svoju sobu, bacio na krevet te svojim spolovilom penetrirao u njenu vaginu,

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – opisano u članku 154. stavak 1. točka 1. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO-DO-11/2023 od 18. svibnja 2024. protiv optuženoga DL zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – opisano u članku 154. stavak 1. točka 1. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece

– nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, a sve na štetu GL.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi DL naveo je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Iznoseći svoju obranu optuženik je iskazao da se događaj pod točkom 1/ optužnice nije odigrao na način kako ga se tereti. Nije bilo oko 3,00 sata već 5,00 ili 6,00 kada su oboje bili budni jer ustaju rano, a GL je u to vrijeme već pila kavu. Taj dan bila je nedjelja i nije trebao ići raditi, pa je oštećenu pozvao iz dnevnog boravka gdje je pila kavu i gdje uobičajeno spava u svoju sobu govoreći joj pri tome da ima potrebu. Ona je rekla da će doći kad popije kavu. Nakon možda 5 minuta došla je u sobu gdje su imali spolni odnos. Nije govorila da ne bi htjela imati spolni odnos već je rekla "kad popijem kavu doći ću". Oštećenu niti tom prilikom, a niti inače nije odvlačio u svoju sobu već ju je zamoljavao da dođe. Nije točno da bi oštećenu ovom prilikom bacio na krevet već je sama došla i legla na krevet. Ni na koji način mu nije dala do znanja da spolni odnos ne želi, a inače bi dolazila u njegovu sobu kada bi ju zamolio. Između njih nikada nije bilo svađe oko toga, te je ona uvijek dolazila kad je bila zamoljena. Točno je da je u danu koji je uslijedio između njega i oštećene bilo svađe, da je konzumirao alkohol i da se ona bojala da će on umrijeti, a što je i bio razlog da ga prijavi za silovanje. Njen cilj bio je da ga se uputi na liječenje o čemu je i on razmišljao, ali su prolazili dani i na liječenje nije otišao. Oštećenoj je u šali, još i u [adresa] znao reći da on može ići drugoj ukoliko ona ne želi spolne odnose, te je ona uvijek pristajala na spolne odnose. Oštećenoj se ne da imati spolne odnose jer je za to lijena. Znala mu je reći da je njoj prošlo vrijeme za takve stvari, ali njemu nije. Prema oštećenoj nije bio fizički agresivan općenito, a znalo se dogoditi da bi jedan drugog gurnuli. U svađi su znali psovati jedno dugoga, te je i oštećena znala vikati na njega.

3.1. U odnosu na djelo opisano pod točkom 2/ iskazao je da nikada nije pljunuo na oštećenu već je ponekad znao pljunuti, ali pored nje. Jednom prilikom pljunuo je u posudu u kojoj je pred njega stavila ručak koji je skuhala za sat vremena dok je prije toga televiziju gledala dva sata. Pljunuo je u to jer je tu posudu gurnula pred njega i rekla "jedi krme jedno". Što se tiče navoda "kada odemo živjeti u [adresa] nećeš ući u kuću" iskazao je da to nije bilo tako rečeno već su razgovarali o tome da na katu trebaju staviti ogradu na terasi jer bi se bez ograde moglo pasti i komentirali su da neće moći proći jedan pored drugoga jer bi se mogli slučajno zakačiti. U odnosu na ostale navedene riječi pod točkom 2/ iskazao je da su oštećena i on jedan drugome svašta govorili, pa tako i ružne riječi i psovke te je to bilo uzajamno. Njezini su bili C, a njegovi V, te su tako jedno drugome psovali rodbinu. Ona je njemu znala predbacivati da se kurva. Oštećenu ne mrzi niti ju je ikada mrzio te je njihov život bio takav kakav je. Većina svađa događala se kada je on pod utjecajem alkohola, ali bi se znalo događati i dok bi bio trijezan. Priznaje da je imao problem s alkoholom, a što je utvrđeno i vještačenjem. Međutim, s uzimanjem alkohola je prestao, te ga čak više i ne privlači alkohol. Zna često sjediti u društvu koje konzumiraju alkohol, te ja niti tada ne popijem alkohol već sok ili što drugo. On i oštećena iz [adresa] u Hrvatsku doselili su tijekom rata, a u [adresa] se nisu puno svađali jer je on radio u Sloveniji i dolazio bi kući jednom ili dva puta mjesečno. Tijekom ovih 30 godina života u Hrvatskoj bilo je perioda kada bi se posve dobro slagali, ali i onih sa svađama. U [adresa] imaju zajedničku kuću u koju se oštećena planira zajedno vratiti s njim, te on nema ništa protiv da zajedno žive u [adresa]. Ukoliko oštećena ne želi spolne odnose, iste od nje neće niti tražiti. Njihova kćerka CL znala je biti prisutna njihovim svađama, te je sigurno da joj to nije bilo drago, a znala mu je govoriti da bi trebao ići na liječenje. Sklon je govoriti glasnije odnosno vikati jer je radio u šumi, pa je uvijek morao glasno govoriti, pa je to razlog zbog kojeg je njihova kćerka CL čula njegovu galamu dok je oštećena uvijek govorila tiše. Nikada nije fizički napao oštećenu niti joj je slomio nos, već je ona kada su zajedno unosili kacu sa zeljem u kuću zapela za štok i udarila nosom. Ne sjeća se da bi pljuvao po oštećenoj niti da bi želeći pljunuti na nju zapravo pljunuo na kćer koja je stajala ispred majke. Oštećena nije njemu uzvraćala uvrede i psovke pred kćerkom već nakon što bi ostali sami, te bi čitav njihov brak mogao opisati kao takav. U izljevima bijesa nije nikad razbio niti dizao stolce. Oštećena je bila više puta na liječenju u Vrapču, moguće je da se liječi od depresije. Nikada nije prijetio oštećenoj da će ju ubiti ako ga ostavi ili ako bi se razvela od njega. Njegova kćer VL je bila i ranije bolesna na živce, a dodatno ju je uzbunilo ovo što se njemu stavlja na teret, a što je izmišljeno. Misli da oštećena nikada nije kćerima rekla da bi on nju prisiljavao na spolne odnose koje ona ne želi. S CL nakon događaja iz točke 1/ nije razgovarao o spolnim odnosima s oštećenom već ga je ona kasnije pitala kako bi živo s oštećenom u [adresa], a znajući za što ga je prijavila na što joj je odgovorio da bi s njom mogao živjeti, a u cilju odlaska u [adresa] dao je unuku jedan kat u kući u [adresa]. U odnosu na sve što mu se stavlja na teret kriv je jedino zbog toga što je bio pijan.

4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena GL (l. 336-339) i svjedokinja CL (l. 339-340), pročitan je iskaz svjedoka FL (sada CL) sa zapisnika od 27. ožujka 2023. u odnosu na točku 2. inkriminacije (l. 136-138), ispitani su i vještaci dr. Andreja Jambrošić Sakoman (l. 473-474) i dr. Ante Bagarić (l.509-511), pročitani su materijalni dokazi i to: Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PUZ-a, VI PP Zagreb od 19. veljače 2023. (l. 9-10), nalaz KBC Zagreb za GL od 20. veljače 2023. (l.19), medicinska dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba za opt. DL od 19. veljače 2023. (l. 30), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od opt. DL od 19. veljače 2023. (l. 31), izvješće PUZ-a, VI PP Novi Zagreb od 1. ožujka 2023. s prilozima – zapisnik o očevidu i kriminalističko-tehničko izvješće (l. 102-106), dopis Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 6. travnja 2023. s prilozima - medicinska dokumentacija za VL (l. 151-154), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra doc. dr. sc. Ante Bagarića, o provedenom psihijatrijskom vještačenju opt. DL od 10. svibnja 2023. (l. 170- 186), medicinska dokumentacija za GL (l. 350-403), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra za oštećenu GL od 21. svibnja 2024. (l. 412-446), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne (l. 43-44) i kaznene evidencije (l. 47-48) za optuženika. Nije odbijen niti jedan dokazni prijedlog stranaka.

5. Oštećena kao svjedok GL iskazala je da se silovanje nije dogodilo. Spolnog odnosa između nje i optuženika 19. veljače 2023. je bilo uz dogovor jer ju je optuženik lijepo zamolio govoreći da dva tjedna prije toga nisu imali spolni odnos, na što je pristala. Zbog njezine debljine optuženik se oko toga morao potruditi, što mu nije bio problem, a sve skupa bilo je gotovo za 10-ak minuta. Ovo se dogodilo u spavaćoj sobi u kojoj spava optuženik, dok ona spava u dnevnoj sobi jer optuženik jako hrče. Nakon tog spolnog odnosa optuženik je počeo piti te on općenito ima problem s konzumacijom alkohola koji uzima svakodnevno. Bila je u brizi jer je padao po kući od alkohola, radi čega je toga dana kasnije nazvala policiju. Njena namjera bila je da on ode na liječenje jer se on sam nije mogao brinuti o sebi. U glavi joj je bilo isključivo njegovo liječenje, a nikakvo kazneno djelo te je mislila da će kada se u zatvoru otrijezni otići u [adresa] u kuću u kojoj bi živio jer ima uvjete za život, a ona bi k njemu odlazila kada bi mogla. U svakom slučaju, policija je došla i smirila ga te su joj rekli ako bi povisio ton, jer je i pred njima bio glasan neka opet pozove policiju. Optuženik je i dalje bio glasan, govorio je da se ona "jebavala po Tesliću", gdje nije bila već 30 godina te je i dalje pio, a već ranije je imao moždani udar radi čega je ponovno pozvala policiju koja nije pokazala namjeru da nešto konkretno poduzme. Kako se i dalje bojala za njega zbog tog alkohola izmislila je da je imala spolni odnos pod prisilom i da je tom prilikom bio pijan, što nije bila istina. Nije točno da bi ju optuženik prije spolnog odnosa odvukao u svoju sobu i bacio na krevet, već ju je lijepo pozvao s vrata, na što je pristala doći u njegovu spavaću sobu gdje je sve bilo dobrovoljno. Nikada nije optuženiku rekla da ne želi s njim imati spolne odnose. S kćerkom FL nije razgovarala o spolnim odnosima s optuženikom. Optuženik je već oko 9,00 sati bio pijan, dok je u vrijeme spolnog odnosa bio trijezan, a piti je počeo nakon njega. Moglo je biti iza podneva kada je prvi puta pozvala policiju, a toga dana bolio ju je i zub pa nije obraćala pažnju na vrijeme. Njen glavni cilj je bio da se optuženika otrijezni. Sjeća se da je bila na liječničkom pregledu kod ginekologa koji ju nije ništa pitao, a da ju je pitao rekla bi mu da nije bilo silovanja pa bi joj laknulo. Ne može se sjetiti da je potpisala suglasnost za pregled jer je u to vrijeme bila u velikom strahu jer nije znala da li će sve to ići onim tijekom koji je željela. Liječniku nije ništa govorila o spolnom odnosu niti ju je liječnik išta pitao, pa ne zna kako je u ginekološkom nalazu čiji joj je sadržaj predočen naznačen njen navod o tome da ju je "njezin suprug DL nasilno odvukao u sobu, bacio na krevet i s njom izvršio grubi vaginalni spolni odnos na koji ona nije pristala". Kad je optuženik pod utjecajem alkohola ponaša se drugačije nego što se ponašao prije moždanog udara kada je bio i fizički agresivan. Moždani udar imao je prije 6 ili 7 godina. Nakon moždanog udara nije fizički agresivan već verbalno kojom prilikom ju zna vrijeđati, psovati joj mrtve i slično, te se jedna te ista rečenica ponavlja. Optuženikovu galamu, psovanje i vrijeđanje mogu čuti susjedi, netko tko prolazi ispred kuće i kćerka koja živi na katu. Po prirodi je mirna, moli se F, te se s njim ne svađa već ga moli da se smiri. Teško joj je zbog toga što kćerka čuje njegove riječi. Psihijatrijski se liječi redovito već 30 godina, od početka rata. Optuženik riječi uvreda i psovki izgovara samo kad je pod utjecajem alkohola, a kad je trijezan sve je normalno. Ukoliko bi optuženik prestao s konzumacijom alkohola ona bi živjela s njim u [adresa], kamo su se i imali namjeru preseliti jer su obnovili kuću u kojoj namjeravaju živjeti. Ukoliko bi nastavio s konzumacijom alkohola također bi živjela s njim u [adresa] s tom razlikom što ih tamo ne bi nitko čuo od članova obitelji. Ne želi ostati u [adresa] jer želi da njena djeca imaju kuću samo za sebe i svoj mir. Nikada nije razmišljala o tome da bi se od optuženika rastala. C su pogrdni nadimak za obitelj njenog oca. Optuženik ju je znao psovati govoreći "Jebem ti ćaću H" i pljuvao po njoj. Znao je psovati i riječima "Jebem ti mater". Nekoliko dana prije nego što ga je odvela policija joj je rekao da se kurvala, a to je bilo kada ga je pitala kada će se proći pića dok ga nije nikada pitala kada će se proći seksa. Nabrojane uvrede i psovke optuženik bi joj izgovarao uvijek kad bi bio pod utjecajem alkohola.

6. Svjedok CL (ranije FL) u vezi s kazneni djelom iz točke 1/ optužnice iskazala je da je toga dana, sredinom veljače vidjela a je na dvorište došlo policijsko vozilo, a znala je da je to zbog oca jer je taj dan slušala kako u prizemlju viče na majku. Policijski službenici isprva su ga željeli pospremiti na spavanje jer su vidjeli da je pijan. Nakon toga, majka je ponovno zvala policiju i tada su ga odveli u policijsku postaju. M

ajka je pred djelatnicima policije govorila da više ne može trpiti njegovo psihičko maltretiranje, odnose koje više ne može obavljati, a mora te da se zadnji takav spolni odnos dogodio večer prije nego što je došla policija. Od toga što je čula bila je u šoku, a kada je poslije s majkom razgovarala rekla je da nije htjela nikoga s tim zamarati. Majka je pred djelatnicima policije rekla da se spolni odnosi između nje i oca događaju tako što ju on zove, a ona mora doći te da to traje zadnjih desetak godina. Majka nije rekla da bi se spolni odnos od večer prije po nečemu razlikovao od tih u proteklih deset godina, osim što ona više ne želi trpiti to da ju po noći zove k sebi, a po danu viče i psuje ju. Prije možda mjesec dana majka je rekla da je ljuta na sud i policiju jer se optuženika tereti za silovanje, a on ju nije silovao nego zahtjeva od nje odnose koje ona ne želi. Majka u razgovoru s djelatnicima policije niti nije upotrijebila riječ silovanje već da ju prisiljava na odnose koja ona ne želi i ne može, a njemu to ne može objasniti. Misli da je odmah sutradan pitala majku zbog čega njoj i sestri toliko dugo nije ništa rekla, a vezano uz spolne odnose koji bez njene volje traju 10 godina, odgovorila je da je nju i sestru htjela toga poštedjeti i nije više o tome htjela razgovarati. Njih dvoje nikada se nisu slagali, nikada nije vidjela da bi se poljubili, držali za ruke, niti normalno razgovarali osim vrlo kratko, te majka smatra da seks služi samo tome da se dobije dijete pa je zaključila da spolni odnosi s ocem nisu ono što bi majka željela ili radila iz ljubavi. Ovo o majčinom poimanju seksa zaključila je sama te joj majka o tome nije govorila već je od nje čula jedino to da nema seksa prije braka.

6.1. U odnosu na točku 2/ iskazala je da u svojih 40-tak godina života ne pamti da je brak njenih roditelja ikada skladno funkcionirao, već pamti galamu po kući, bježanje po kući pri čemu otac viče na majku, a ako bi majka nešto rekla, on bi krenuo fizički na nju. Tada bi ona i sestra bježale majci u pomoć i fizički stale između njih dvoje. Optuženik je vrlo glasan i navikao je da sve bude po njegovu. Oduvijek je imao problem s konzumacijom alkohola. Radio je u Republici Sloveniji i kući bi dolazio vikendom, a te vikende koje je proveo s njima uglavnom je bio pijan. Od kada zna za sebe otac je bio verbalno i fizički nasilan prema majci te bi je ničim izazvan, a pod utjecajem alkohola, vrijeđao riječima: „krmačo, tupa si, glupa si, lijena si, kurvala si se, lažljivice, smrdiš, debela si, jebali su te svi“. Svakodnevno je psovao majku riječima: „jebem ti mater, jebem ti ćaću G“, što je nadimak majčinoj strani obitelji. Bilo je uobičajeno da otac prilikom takvih verbalnih nasrtaja na majku pljuje po njoj, a jednom prilikom kada je stajala između njih, slučajno je pljunuo i na nju. Otac je znao gurati majku, vući je za ruku, udarati je rukama po tijelu i nogama u stražnjicu, dizao je stolice u zrak u izljevu bijesa što je bilo dovoljno da budu u strahu. Ona i sestra vrlo su teško odrastale u takvom okruženju i to je sigurno na njih ostavilo duboke posljedice. Ona se rastala zbog problema u svom braku a sestra je trenutno u bolnici na psihijatrijskom odjelu i bori se sa svojim problemima. Sestra i ona su još u osnovnoj školi molile majku da se rastane od oca, no ona za to nije imala hrabrosti, bojala se oca i njegove nasilne naravi ali i osude ljudi koji bi u slučaju razvoda mislili da je ona zaista takva kakvom ju on cijeli život pogrdno opisuje. Od 2004. vratila se u obiteljsku kuću gdje živi odvojeno od roditelja ali ima dana kada na katu čuje očevo vikanje na majku do te mjere da se spusti u prizemlje i upozori ga na ponašanje, no to na njega uglavnom nema nikakvog utjecaja. Verbalni napadi oca prema majci znaju trajati doslovce cijeli dan. Ona s kata čuje kako otac u prizemlju vrijeđa majku na sve naprijed opisane načine, a kada se spusti u prizemlje da ga smiri, ne može se suzdržati i nastavlja s vrijeđanjem i ponižavanjem majke te joj i u njenoj prisutnosti govori da je lijena, da je lažljivica, da je pokvario želudac jedući pokvarenu hranu, da nema pojma o životu te bi je pljunuo. Najgore je što ima problem s alkoholom. Zadnjih nekoliko godina dešavalo se da se pomokri u hlače jer ne stigne do toaleta ili nije svjestan da mora ići, porazbijao je puno stvari po kući jer gubi ravnotežu i pada, a više puta ga je vidjela na dvorištu na sve „četiri“ jer bi prethodno pijan pao.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Andree Jambrošić Sakoman proizlazi da je kod žrtve dijagnosticiran organski sumanuti poremećaj. U strukturi njene ličnosti nalaze se neka pasivno-ovisna obilježja ličnosti. Dva mjeseca prije kritičnog događaja kod nje je registrirano pogoršanje psihičkog stanja, a nakon događaja pristala je na hospitalizaciju. Pogoršanje psihičkog stanja ne može se isključivo dovoditi u vezu s kritičnim događajem. Rezultati psihijatrijskog intervjua i psihologijske obrade ne ukazuju na smetnje koje bi dovodile u pitanje njezinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza.

7.1. Dopunjujući na raspravi nalaz i mišljenje vještak Andrea Jambrošić Sakoman iskazala je da svaka osoba ima kapacitet za manipulaciju i laganje. Žrtva je tijekom vještačenja rekla da je ranije bila u strahu od optuženika, ali da više nije. Žrtva joj je djelovala uvjerljivo u svojim navodima da je toga dana pozvala policiju samo zbog toga da optuženik ne umre jer je mislila da će umrijeti. Naime, rekla je da toga dana nije mogao niti pljunuti na nju što je uobičajeno činio, te je mislila da će umrijeti od alkohola ako ona ne reagira, a reagirala je pozivanjem policije. Žrtva je očito sama shvatila da će do odvođenja i liječenja optuženika doći ako policiji kaže da se seksualni odnos dogodio protiv njene volje. Navod da se žrtva nije trudila oko dojma koji ostavlja na vještaka niti je bila zaokupljena time, te nije ulagala poseban napor u komunikaciji, za vještake znači da je bila autentična. Žrtva je dala do znanja da se odrekla uživanja u seksu i od tada se bolje osjeća, te da zadnjih 15 godina seksualne odnose s optuženikom ima na njegovu inicijativu i da bi njega zadovoljila jer on ima potrebu. Žrtva se nadala pomoći od policije kada ih je pozvala, ne sjeća se točno što im je rekla, a kasnije se prestrašila jer nije očekivala takav ishod. Žrtva je navela da izbjegava susrete s policijom zbog traume iz djetinjstva, a ipak ih je kritičnog dana dva puta pozvala zbog straha da će optuženik umrijeti. Žrtva ponavlja da bi htjela zaštititi svoju djecu pa joj je zbog toga plan s optuženikom otići živjeti u [adresa]. Pasivno ovisna obilježja ličnosti znači da se ne može suprotstaviti volji, pa niti kada je to na njezinu štetu, te su ona razlog zbog kojeg žrtva unatoč ponašanju optuženika prema njoj tijekom niza godina koje su proveli u braku želi i dalje biti s njim i planira zajednički život u [adresa].

8. Iz psihijatrijskog vještačenja optuženoga DL po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Ante Bagariću proizlazi da je kod optuženika dijagnosticiran psihički poremećaj ovisnosti o alkoholu. Njegove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitih postupaka i njegove mogućnosti vladanja vlastitom voljom, tempore criminis, bile su smanjene, ali ne bitno. S obzirom na odlučujuće značenje ovisnosti za počinjenje djela, te rizika od mogućeg ponavljanja jednakog ili sličnog djela uvjetovanog tom ovisnošću, vještak preporučuje izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

8.1. Vještak Ante Bagarić na raspravi je iskazao da je ovisnost o alkoholu težak kronični i progresivni mentalni poremećaj i ukoliko se adekvatno ne liječi vjerojatno je da će prognoza biti loša. U dokumentaciji koju je naknadno primio na ime optuženika se navodi da je liječen te se navodi i laboratorijski nalaz GGT koji je uredan što je jedan od indikatora da ispitanik ne uzima alkohol. Ipak, uzimajući u obzir težinu psihičkog poremećaja i sve forenzičke aspekte u vezi djela za koje je optužen preporučuje sudu izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti kako bi bile poduzete sve terapijske intervencije da se zaustavi progresija bolesti, da sigurno dođe do poboljšanja, moguće i izlječenja čime bi bila ostvarena i funkcija ove sigurnosne mjere.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, kao nesporno je utvrđeno da su optuženik i žrtva u inkriminiranom periodu živjeli u obiteljskoj kući u [adresa], I odvojak kbr. 24., kao što nije sporno da se optuženik znao dovoditi u alkoholizirano stanje. Isto tako, nije sporno da su optuženik i žrtva dana 19. veljače 2023. imali spolni odnos. Ostali navodi inkriminacija pod obje točke su sporni jer ih optuženik ne priznaje.

10. Na temelju dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, te brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno kao i izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti, te dovodeći u vezu izvedene dokaze s optuženikovom obranom, ovaj sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u osuđujućem dijelu izreke presude, kojim postupanjem je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, dok u odnosu na kazneno djelo silovanja iz članka 154. stavak 1. KZ/11 sud nije našao dokazanim da bi optuženik postupio na način kako ga optužnica tereti za to kazneno djelo radi čega ga je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

U odnosu na osuđujući dio

11. Naime, nije sporno da je optuženik dugi niz godina konzumirao alkohol i da je u vrijeme inkriminirano pod točkom optužnice 2/ razvio ovisnost o alkoholu. Ovo nije sporno jer on priznaje da se većina svađa između njega i oštećene događala kada bi on bio pod utjecajem alkohola, te da je imao problem s alkoholom, ali da od događaja opisanog pod točkom 1/ više nije popio niti kapi alkohola. Dakle, optuženik se tijekom inkriminiranog perioda dovodio u alkoholizirano stanje u kojem je oštećenoj govorio riječi opisane pod točkom 2/ na koji način ju je ponižavao, omalovažavao i vrijeđao. Ovo proizlazi ponajprije iz iskaza njegove kćerke FL koja je iskazala da oduvijek pamti galamu oca na majku po kući, a ako bi majka nešto rekla krenuo bi fizički na nju radi čega bi ona i sestra stale između njih. Ničim izazvan govorio bi majci "krmačo, tupa si, glupa si, lijena si, kurvala si se, lažljivice, smrdiš, debela si, jebali su te svi". Isto tako, ova svjedokinja potvrđuje da je optuženik psovao oštećenu riječima "jebem ti mater, jebem ti ćaću G", a bilo je uobičajeno da prilikom takvih verbalnih nasrtaja i pljuje po njoj. Sjeća se situacije kada je ona stajala između njih pa je slučajno pljunuo i na nju. Isto tako, ova svjedokinja opisuje da je otac znao gurati majku, vući je za ruku, udarati ju rukama po tijelu i nogama u stražnjicu, dizao je stolice u zrak u izljevu bijesa što je bilo dovoljno da budu u strahu. Ovo vijeće nema baš nikakvog razloga ne vjerovati ovoj svjedokinji koja je kao kćerka optuženika i oštećene dugi niz godina svjedočila životu svojih roditelja u kojem je dominiralo optuženikovo verbalno, a ponekad i fizičko nasilje prema oštećenoj. Međutim, njegovo ponašanje utjecalo je i na kćeri koje su godinama ovakvo ponašanje oca gledale, te ova svjedokinja iskazuje da je odrastanje u opisanom okruženju na nju i njezinu sestru ostavile duboke posljedice jer obje imaju psihičkih problema.

11.1. U odnosu na ponašanje optuženika kada bi bio pod utjecajem alkohola oštećena je opisala da je prije moždanog udara koji je imao prije 6 ili 7 godina bio i fizički agresivan, a kasnije samo verbalno kojom prilikom ju zna vrijeđati, psovati joj mrtve i slično, te se jedna te ista rečenica ponavlja. Sam optuženik navodi u svojoj obrani da su jedan drugome svašta govorili, pa tako i ružne riječi i psovke te da je to bilo uzajamno. Njezini su bili C, a njegovi V, te su tako jedno drugome psovali rodbinu. Očito je da optuženik ovakvim iskazom želi umanjiti svoju kaznenu odgovornost, imajući u vidu da njihova kćerka ne iskazuje o tome da bi majka uzvraćala ocu uvrede i psovke, niti da bi to bilo uzajamno već optuženikovo ponašanje opisuje kao dominantno i agresivno kako verbalno tako i fizički, što je kod članova obitelji prouzročilo strah. Također, optuženik navodi da se ne sjeća da bi pljuvao na žrtvu, te da je znao pljunuti pored nje, međutim sama žrtva navodi da ju je znao psovati i da je pljuvao po njoj, ali da je dana 19. ožujka 2023. bio toliko pijan da nije mogao niti pljunuti na nju. Očito je stoga pljuvanje prema žrtvi i na nju kod optuženika, kad bi bio pod utjecajem alkohola bila uobičajena stvar što je vrlo ponižavajuće za žrtvu, jednako kao i psovanje i vrijeđanje riječima koje joj je izgovarao, a radi se o riječima koje su optuženiku inkriminirane.

11.2. Unatoč molbama kćeri da se rastanu, o čemu je iskazivala FL, oštećena se nije imala snage i hrabrosti rastati, te je sve ovo trpjela. U prilog istinitosti iskaza FL govori i zaključak vještaka psihijatra o tome da oštećena ima pasivno ovisna obilježja ličnosti što znači da se ne može suprotstaviti volji, pa niti kada je to na njezinu štetu, te su ta obilježja njezine ličnosti razlog zbog kojeg ona unatoč opisanom ponašanju optuženika prema njoj tijekom niza godina koje su proveli u braku želi i dalje biti s njim i planira zajednički život u [adresa]. Očito je žrtva spremna i nadalje trpjeti optuženikovo ponašanje, iako okolnost da je isti prestao s konzumacijom alkohola daje nadu da će svoje ponašanje ipak promijeniti jer je neupitno da je probleme radio kada bi bio pod utjecajem alkohola. Stoga ovo vijeće nalazi dokazanim da je optuženik postupio na način kako ga tereti optužnica pod točkom 2/, odnosno da je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i to članka 1. stavka 2. u vezi članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 137/09., 14/10 i 60/10) a nakon toga i članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22), koji propisuju da je nasilje u obitelji svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, te je upravo psihičko nasilje i opisano u činjeničnom opisu pod točkom 2/. Isto je dovelo do povrede dostojanstva žrtve koje nije niti znala kako mu se oduprijeti niti je to zbog svojih pasivno ovisnih obilježja ličnosti mogla već je godinama trpjela optuženikovo ponašanje. Optuženik je bio ubrojiv, iako zbog utjecaja alkohola smanjeno, što znači da je bio svjestan da žrtvu vrijeđanjem, psovanjem i pljuvanjem omalovažava i ponižava, iz čega proizlazi da je postupao s namjerom kao oblikom krivnje.

11.3. Opisanim postupanjem optuženik je svoju suprugu, koja prema članku 87. stavak 9. KZ/11 ima svojstvo bliske osobe doveo u ponižavajući položaj čime je ostvario sva obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, radi čega ga je sud proglasio krivim i osudio.

U odnosu na oslobađajući dio

12. U odnosu na kazneno djelo silovanja iz članka 154. stavak 1. točke 1. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11 ovo vijeće nije našlo dokazanim da bi optuženik isto počinio. Naime, sama žrtva tvrdi da se silovanje nije dogodilo, te da toga jutra u pogledu spolnih odnosa ništa nije bilo drugačije nego što je to kod nje i optuženika uobičajeno i traje već dugi niz godina. Ona opisuje da do spolnih odnosa dolazi kada ju optuženik zamoli da dođe u njegovu sobu jer ona zbog njegovog hrkanja spava u dnevnoj sobi te da nikada optuženiku nije rekla da ne želi s njim imati spolne odnose. Optuženik je također iskazao da je oštećena uobičajeno dolazila u njegovu sobu kada bi ju on to zamolio, ali da joj se ne da imati spolne odnose, te mu je znala reći da je njoj prošlo vrijeme za takve stvari, ali njemu nije.

12.1. Za kritično jutro optuženik je iskazao da mu oštećena ni na koji način nije dala do znanja da spolni odnos ne želi. To potvrđuje i sama oštećena navodeći da nije točno da bi ju optuženik prije spolnog odnosa odvukao u svoju sobu i bacio na krevet, već ju je lijepo pozvao s vrata, na što je pristala doći u njegovu spavaću sobu gdje je sve bilo dobrovoljno. Međutim, činjenica je da je oštećena nakon toga, istoga dana oko 19,00 sati prilikom pozivanja policije optuženika prijavila za spolni odnos na koji nije pristala. Oštećena je iskazala da je takva prijava rezultat njezinog straha za optuženika, odnosno straha da će od količine popijenog alkohola umrijeti. Naime, žrtva tvrdi da je optuženik toga jutra nakon spolnog odnosa počeo konzumirati alkohol, što potvrđuje i on sam, te da je oko podneva pozvala policiju koja je došla i smirila ga, te da su joj rekli ako bi povisio ton, jer je i pred njima bio glasan neka opet pozove policiju. Optuženik je prema iskazu žrtve nastavio galamiti govoreći joj da se "jebavala po Tesliću", te da je i dalje pio do te mjere da je padao po kući od pijanstva a kako je ranije imao moždani udar bojala se za njega i ponovno pozvala policiju koja prema njezinim riječima nije pokazala namjeru da nešto konkretno poduzme. Ovakav iskaz žrtve potvrđuje i njezina kćerka FL navodeći da su policijski službenici isprva optuženika željeli pospremiti na spavanje jer su vidjeli da je pijan, kao što potvrđuje i to da je majka ponovno zvala policiju i da su ga tada odveli u policijsku postaju. Ovo treba povezati s iskazom žrtve koja kaže da se nakon prvog dolaska policije zbog popijenog alkohola i nadalje bojala za optuženika pa je kada su drugi puta došli izmislila da je imala spolni odnos pod prisilom i da je tom prilikom optuženik bio pijan, što nije bila istina. Sud nema razloga ne vjerovati iskazu žrtve koja je iskazala i to da se ne može sjetiti da je potpisala suglasnost za ginekološki pregled jer je u to vrijeme bila u velikom strahu jer nije znala da li će sve to ići onim tijekom koji je željela. Ono što je žrtva željela je to da se optuženika prisili na otrježnjenje kako ne bi umro, a potom i na liječenje, što je žrtva ponovila i prilikom vještačenja, a vještakinji je žrtva djelovala autentično i bila je uvjerljiva u svojim navodima da je toga dana pozvala policiju samo zbog toga da optuženik ne umre jer je mislila da će umrijeti od alkohola ako ona ne reagira. Posve je logično da je žrtva nakon pozivanja policije bila u stresu i strahu od toga hoće li sve ići tijekom koji je ona željela zbog kojeg stresa se i ne sjeća potpisivanja suglasnosti za ginekološki pregled. Očito je stoga da je žrtva o spolnom odnosu bez pristanka počela govoriti policiji kada je shvatila da niti pri drugom dolasku neće ništa učiniti, odnosno da neće optuženika odvesti od kuće kako bi prestao piti.

12.2.Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve po vještakinji Andrei Jambrošić Sakoman koja je vještačila žrtvu na okolnost utvrđivanja sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza utvrđeno je da kod žrtve nisu nađeni psihopatologijski elementi koji bi dovodili u sumnju sposobnost žrtve za davanje vjerodostojnog iskaza. To je još jedan dodatan dokaz koji potvrđuje već ranije izneseni zaključak suda da žrtva istinito iskazuje vezano uz kazneno djelo silovanja, odnosno da u zadnjih 10 godina seksualne odnose s optuženikom ima na njegovu inicijativu i da bi njega zadovoljila jer on ima potrebu kao i da je žrtva sama shvatila da će do odvođenja i liječenja optuženika doći ako policiji kaže da se seksualni odnos dogodio protiv njene volje, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje.

12.3. Kćerka optužene čula je što majka govori djelatnicima policije kada su došli po pozivu majke, te je posve logično da se žrtva i u policiji i kod ginekologa držala priče o spolnom odnosu bez pristanka. Isto tako, žrtva je rekla svojoj kćerki FL da je ljuta na sud i policiju jer se optuženika tereti za silovanje, a on ju nije silovao nego zahtjeva od nje odnose koje ona ne želi. Iz svega navedenoga jasno je da žrtva već dugi niz godina nema potrebu niti želju za spolnim odnosima. Međutim, ona unatoč tome, već barem deset godina po pozivu optuženika odlazi u sobu u kojoj on spava kako bi imali spolni odnos, pri čemu se spolnom odnosu ne protivi niti verbalno niti fizički. Sama žrtva navodi, a to potvrđuje i optuženik, da mu nikada nije rekla da spolni odnos ne želi. Isto tako, žrtva se ne želi rastati od optuženika, niti je ikada o tome razmišljala, niti želi da on za spolne odnose nađe neku drugu ženu, već svjesno i voljno s njim obavlja spolne odnose iako sama nema niti želju niti potrebu za njima. Po ocjeni ovoga vijeća nije neuobičajeno, već je posve životno da osoba iz određenog razloga pristane na nešto za čime nema želju ili potrebu. U ovoj situaciji nameće se zaključak da nije moguće zaštititi žrtvu koja je navikla na brak u kojem nema niti ljubavi, niti razumijevanja, niti poštovanja, jer žrtva unatoč ovakvim odnosima želi sačuvati brak i nastaviti život s optuženikom u [adresa], zbog čega je u više navrata pisala podneske, žalbe i zvala sud moleći da se optuženiku ukinu mjere opreza kako bi mogla s njim otići u [adresa] gdje bi zajedno živjeli. Stajalište je ovoga vijeća da svaki čovjek ima slobodu odlučiti kako će živjeti, bez obzira na to odobravaju li to drugi ili ne. Žrtva je bez optuženika živjela od 19. ožujka 2023. kada je uhićen, pa nadalje, tijekom cijelog postupka za vrijeme trajanja mjera opreza što znači da nije financijski ovisna o njemu niti ju itko prisiljava da s optuženikom živi već ona sama to želi. Ovdje treba ukazati i na to da se spolni odnos kritičnog jutra po ničemu nije razlikovao od svih onih u proteklih 10 godina, u smislu da je žrtva na optuženikov poziv došla iz dnevne sobe u kojoj spava u njegovu sobu i obavila s njim spolni odnos. Za bilo kakav drugi zaključak o protivljenju žrtve spolnom odnosu, o tome da ju je optuženik iz dnevnog boravka gdje ona spava odvukao u svoju sobu i bacio na krevet te nakon toga svojim spolovilom penetrirao u njenu vaginu nema nikakvih dokaza, radi čega je sud u odnosu na ovo kazneno djelo temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 donio oslobađajuću presudu.

13. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika u odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 za koje je proglašen krivim, sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47 KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

13. 1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio okolnost da je optuženik, u dobi od 67 godina do sada neosuđivana osoba, čak je i prekršajno nekažnjavan što znači da je poštivao zakone i propise i živio u skladu s njima. Također, prilikom odluke o kazni sud je cijenio činjenicu da je kod optuženika razvijena ovisnost o alkoholu te da je u inkriminirano vrijeme bio u stanju smanjene ubrojivosti, ali i okolnost da je s konzumacijom alkohola nakon 19. veljače 2023. prestao što znači da je uvidio štetnost konzumacije alkohola kao i poguban utjecaj na njegovo ponašanje.

13.2. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio okolnost da je inkriminirano ponašanje optuženika trajalo duži niz godina što ukazuje na osobitu upornost optuženika u protupravnom postupanju na štetu žrtve, te da su inkriminiranom ponašanju optuženika bile izložene i njegove kćeri na način da su vidjele i čule njegovo ophođenje prema majci kada je pod utjecajem alkohola.

14. Uvažavajući ukupnost olakotnih okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11 uz ocjenu otegotnih okolnosti na strani optuženika, sud je optuženika na temelju članka 179.a KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu temeljem članka 56. stavak 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optuženi DL osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

15. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da će se upravo ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja i ispuniti generalna i specijalna prevencija, te da će se već samom prijetnjom, i bez izvršenja kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i da se kloni svih oblika protupravnog ponašanja, te da shvati kako društvo osuđuje nasilje u bilo kojem obliku. Izrečena će kazna drugima biti poticaj da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Ovo vijeće smatra da je već i sam boravak optuženika u istražnom zatvoru utjecao na njegovo ponašanje, te očito doprinio odluci o liječenju i apstinenciji od alkohola.

16. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju i istražnom zatvoru od 19. veljače 2023. do 19. svibnja 2023.

17. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11 do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba s dijagnosticiranim psihičkim poremećajem ovisnosti o alkoholu. Zbog ovisnosti o alkoholu bile su mu značajno kompromitirane i spoznajna i voljna komponenta ponašanja. Vještak smatra da postoji velika vjerojatnost da bi optuženik mogao počiniti jednako ili slično kazneno djelo ukoliko nastavi s uzimanjem alkohola radi čega je preporučio izricanje mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti prema članku 69. KZ/11. Vještak je kod ovog mišljenja ostao i nakon što je na raspravi vidio medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da je optuženik liječen kao i nalaz GGT koji je uredan što je za vještaka jedan od indikatora da ne uzima alkohol. Međutim, uzimajući u obzir težinu psihičkog poremećaja i sve forenzičke aspekte vještak je ostao kod preporuke za izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti smatrajući da bi na taj način bile poduzete sve terapijske intervencije da se zaustavi progresija bolesti, da sigurno dođe do poboljšanja, moguće i izlječenja čime bi bila ostvarena i funkcija ove sigurnosne mjere. Stoga je sud prihvatio mišljenje vještaka i optuženiku odredio ovu sigurnosnu mjeru, osobito ako se ima u vidu da žrtva namjerava nastaviti život s optuženikom radi čega je iznimno bitno da se optuženik ne dovodi u alkoholizirano stanje u kakvom je bio kada je činio kazneno djelo za koje je osuđen, te je alkohol posve sigurno poticajno djelovao na njegovo ponašanje.

18. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je optuženoga DL obvezao na djelomično podmirenje troškova iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura dok je preostalog dijela troškova u iznosu od 1.415,78 eura oslobođen. Naime, radi se o optuženiku koji ostvaruje primanja u iznosu od oko 700 eura pa sud smatra da bi 500,00 eura mogao izdvojiti bez štete za uzdržavanje sebe i žrtve, dok bi podmirenjem preostalih troškova bio onemogućen u ostvarivanju svakodnevnih životnih potreba.

19. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 24. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.