REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1320/2023-10

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ZP iz [adresa], Z 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, radi izmjene podataka u potvrdi, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-562-01/23-02/1, URBROJ: 511-01-149-23-3 od 5. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-562-01/23-02/1, URBROJ: 511- 01-149-23-3 od 5. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izmjenu podataka u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, Odjela za statusna pitanja i radno pravne odnose, broj: 511-01-157-26873/1-11 od 30. svibnja 2011.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako mu je u spornoj potvrdi, čiju izmjenu traži, pogrešno utvrđeno niže policijsko zvanje "policijski inspektor" umjesto višeg zvanja "glavni policijski inspektor" kao osnova za izračun invalidske mirovine. Tvrdi da se prilikom utvrđivanja takvog nižeg zvanja tuženik pozvao na pogrešno tumačenje članka 7. stavak 2. Pravilnika o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda broj: 511-01-52- 22217/1-2005 od 27. siječnja 2006. (dalje: Pravilnik), zanemarujući odredbu članka 5. istog Pravilnika, zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovao u obrani Republike Hrvatske i to u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. travnja 1994. te je za navedeno razdoblje stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, da je stekao osobno policijsko zvanje "policijski inspektor" rješenjem tuženika, pri čemu je tužitelju kod tuženika prestala služba 30. travnja 1994., kada je ostvario pravo na mirovinu prema odredbi članka 68. tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine" broj 29/91., 73/91., 19/92. i 33/92.). Nadalje navodi da je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/09-1401/251, URBROJ: 519-04/1-11-6 od 11. veljače 2011. ostvario status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, X skupine s 20% oštećenja organizma uslijed psihičke bolesti PTSP-a, počevši od 1. siječnja 2006. Smatra da je tuženik povodom zahtjeva HZMO-a sukladno članku 5. Pravilnika trebao utvrditi rješenjem policijsko zvanje "glavni policijski inspektor", sve kako bi HZMO pravilno utvrdio vrijednosni bod za izračun invalidske mirovine. Upozorava na to da je posve arbitrarnim, protuustavnim i diskriminatornim tumačenjem članka 7. Pravilnika tuženik zauzeo posve neopravdan i pogrešan stav, pravno i moralno. S time u vezi pojašnjava kako proturječnost u takvom obrazloženju proizlazi iz činjenice da se radi o obračunu invalidske mirovine kada je invaliditet pripadnicima MUP-a zadobiven u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, pa se ne radi o nekoj pojavi koja bi bila posljedica trenutnog radnog statusa kod tuženika, jer tada bi bila riječ o profesionalnom oboljenju za vrijeme rada, a ne o ratnom invaliditetu. Neovisno što je tužitelju radni odnos prestao prije nego što mu je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, smatra da u postupku izračuna invalidske mirovine mora biti u jednakom položaju sa ostalim pripadnicima MUP-a, ratnim invalidima, koji su sudjelovali u njegovom pričuvnom ili djelatnom sastavu u obrani neovisnosti Republike Hrvatske, u vidu utvrđivanja stečenog policijskog zvanja kao premise izračuna vrijednosnog boda. Nadalje, tužitelj smatra da je diskriminiran jer je tuženik svim ratnim vojnim invalidima s danom utvrđene invalidnosti primijenio odredbu članka 5. Pravilnika te im radi utvrđivanja vrijednosnog boda rješenjem utvrdio/uvećao njihovo stečeno zvanje. Tvrdi da su primjeri policijskih službenika kojima je uvećano policijsko zvanje od strane tuženika u postupku ostvarenja invalidske mirovine, iako im je radni odnos prethodno prestao zbog stjecanja prava na starosnu mirovinu, brojni te ih nekoliko navodi u tužbi. Shodno tome, poziva se na odredbu članka 14. Ustava Republike Hrvatske kojom je određeno da su svi pred zakonom jednaki. Međutim, ističe kako je tuženik svojom odlukom stavio tužitelja u nejednaki pravni položaj u odnosu na ostale hrvatske ratne vojne invalide, a takvih je na tisuće. U vezi toga se poziva na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/4675/2005 od 25. listopada 2006. Pojašnjava da se navedenim ustavnim jamstvom pruža zaštita od arbitrarnog odlučivanja sudova odnosno drugih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti, a koja zaštita se temelji, pored ostalog, i na načelu da nadležna tijela trebaju u istovrsnim slučajevima jednako odlučivati to jest da primjena istog mjerodavnog prava na u bitnome istovjetan činjenični i pravni supstrat ne može imati bitno različit pravni ishod u odnosu na prava i obveze subjekata u istom pravnom položaju. Zatim, navodi da Pravilnik treba sagledati u svjetlu zakonskih odredbi na temelju kojih je donesen. Sukladno navedenom, poziva se na članak 20. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 174/04. - dalje: ZPHB), kao i na članak 15. stavak 1. i članak 16. ZPHB. Smatra da zakonodavac nije imao na umu stvaranje dvije kategorije hrvatskih branitelja prilikom obračuna invalidske mirovine, vezujući takve kategorije za trenutni radni status, i stavljajući u negativan položaj one koji su stekli prema nekom posebnom zakonu pravo na starosnu mirovinu prije nego što su u posebnom postupku utvrdili pravo na invalidsku mirovinu. Ističe kako zbog nezakonitog rješenja tuženika već 12 godina prima invalidsku mirovinu u manjem iznosu od one koja mu pripada. Zaključno, predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i utvrdi mu policijsko zvanje "glavnog policijskog inspektora" kao osnove za izračun invalidske mirovine, uz nadoknadu troška upravnog spora zajedno za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nije ispunjavao uvjete za utvrđivanje višeg policijskog zvanja (glavni policijski inspektor) u skladu s tada važećim propisima, kao niti u skladu sa propisima koji su trenutno na snazi. Pojašnjava kako je iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-65-19573/1-1993 od 25. lipnja 1993. vidljivo da je tužitelj stekao zvanje inspektor, koje je prema tada važećoj Uredbi o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika (''Narodne novine'', broj: 39/01 i 8/06), odgovaralo zvanju policijski inspektor, na temelju kojeg je 2011. izdana potvrda o zvanju. S obzirom da je zvanje policijski inspektor ujedno bilo i najviše zvanje radnih mjesta na kojima je bio raspoređivan tijekom rada kod tuženika, u navedenoj potvrdi kao osnova radi izračuna invalidske mirovine tužitelju je utvrđeno zvanje policijski inspektor. Budući da je tužitelju prestala služba kod tuženika, i to s pravom na mirovinu sukladno članku 68. tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima, a ne zbog prava na invalidsku mirovinu, te je status hrvatskog ratnog vojnog invalida ostvario naknadno, tuženik smatra da tužitelj ne ispunjava uvjete iz Pravilnika za utvrđivanje višeg zvanja iz već stečenog zvanja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj se podneskom očitovao na odgovor na tužbu u kojemu u cijelosti osporava odgovor na tužbu. Ističe kako tuženik pogrešno tumači članak 7. jer ga formalistički tumači kao da se radi o zasebnoj cjelini, a ne u skladu sa cjelovitim, organskim smislom Pravilnika, što predstavlja pravnu i moralnu asimetriju u inače uređenom sustavu ravnopravnog postupanja s hrvatskim braniteljima - vojnim invalidima. Nadalje, tvrdi da nije točan navod tuženika da je „s obzirom da je zvanje policijski inspektor, ujedno bilo i najviše zvanje radnih mjesta na kojima je (tužitelj) bio raspoređen tijekom rada kod tuženika, u navedenoj potvrdi kao osnova radi izračuna invalidske mirovine, tužitelju pravilno utvrđeno zvanje policijski inspektor", a sve zbog činjenice da je tužitelj s danom 1. ožujka 1993. bio raspoređen na radno mjesto ovlaštene službene osobe za koje je utvrđeno zvanje inspektor I klase ili inspektor, a što je razvidno iz rješenja broj: 511-01-6519573/1-1993. od 25. lipnja 1993. Poziva se na presudu ovoga Suda Us I-1511/2022-13 od 2. studenog 2023., a kojom je usvojen tužbeni zahtjev jer smatra da je pravno stajalište u navedenoj presudi primjenjivo i u ovom upravnom sporu.

5. Upravni spor je riješen bez rasprave u skladu s člankom 98. točkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS).

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u spis upravnog predmeta te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je osporeno rješenje od 5. listopada 2023. doneseno u postupku pokrenutom na zahtjev tužitelja od 12. srpnja 2023., za izmjenu podataka u Potvrdi od 30. svibnja 2011. Naime, tužitelj smatra da mu je umjesto zvanja policijskog inspektora trebalo utvrditi više policijsko zvanje (glavni policijski inspektor).

8. Navedenom Potvrdom od 30. svibnja 2011., potvrđuje se da je tužitelj bio pripadnik djelatnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko- baranjske, te je stekao zvanje inspektor. Za vrijeme Domovinskog rata bio je raspoređen na radno mjesto za koje je kao uvjet bilo propisano zvanje inspektor. Navodi se da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja. Konačno, potvrđuje se da prema važećoj Uredbi o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika („Narodne novine“ broj 39/01. i 8/06.), naprijed navedena zvanja odgovaraju zvanju policijski inspektor.

9. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01- 77-14203/1-94, od 28. travnja 1994., koje je doneseno na temelju članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, određeno je da tužitelju kao djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, VI Policijske stanice, prestaje radni odnos 30. travnja 1994. s pravom na mirovinu. U rješenju se obrazlaže kako je utvrđeno da je tužitelj ovlaštena službena osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, VI Policijske stanice, te da ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža, od čega preko 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe. S obzirom na izloženo, utvrđeno je da su ostvareni svi zakonski uvjeti za donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa s pravom na mirovinu sukladno odredbi članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima.

10. Nadalje, rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/09-1401/251, URBROJ: 519-04/1-2-11-0 od 11. veljače 2011. tužitelju je priznat status hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma i pravo na osobnu invalidninu priznato uslijed psihičke bolesti PTSP, privremeno (od 1. siječnja 2006.) do 31. siječnja 2012.

11. Sukladno članku 68. Zakona o unutarnjim poslovima, ovlaštenoj službenoj osobi, na temelju rješenja ministra unutarnjih poslova, može iznimno prestati radni odnos, s pravom na mirovinu, i prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine, ako ima najmanje 25 godina mirovinskog staža od čega najmanje 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe.

12. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Pravilnika, radi određivanja vrijednosnog boda iz članka 4. toga Pravilnika, Ministarstvo unutarnjih poslova će pripadniku Ministarstva sa statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida kod kojega je opća ili profesionalna nesposobnost za rad nastala kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uslijed čega mu je prestao radni odnos, prema već stečenom zvanju utvrditi odgovarajuće zvanje (kako je to navedeno u tablici toga članka). Pri tome se za stečeno zvanje policijskog inspektora i višeg policijskog inspektora predviđa utvrđivanje zvanja glavnog policijskog inspektora u slučaju ispunjavanja uvjeta iz navedene odredbe.

13. Dakle, iz predmetne odredbe Pravilnika proizlazi da se ona primjenjivala samo na pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova koji imaju utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida i kojima je radni odnos prestao zbog ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedice ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Međutim, iz navedenog rješenja od 28. travnja 1994., donesenim na temelju članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, razvidno je kako je tužitelju kao djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova prestao radni odnos 30. travnja 1994. s pravom na mirovinu, s obzirom na to da je za tužitelja utvrđeno da je ovlaštena službena osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova, te da ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža, od čega preko 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe.

15. Slijedom navedenog, tužitelju kao pripadniku Ministarstva sa statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida radni odnos nije prestao uslijed ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kod kojega je opća ili profesionalna nesposobnost za rad nastala kao posljedica navedenoga, već mu je radni odnos prestao na temelju članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima. Stoga tužitelj ne ispunjava uvjete za primjenu članka 7. stavka 2. Pravilnika, pa nema mjesta ni izmjeni Potvrde na način da mu se utvrdi više zvanje glavni policijski inspektor.

16. Pritom valja napomenuti da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Usž-3100/2023, u usporednoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, zaključuje kako je za utvrđivanje višeg policijskog zvanja od stečenog potrebno da je ispunjen kumulativni uvjet prestanka službe zbog odlaska u invalidsku mirovinu, čemu ovdje nije udovoljeno jer je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelju rješenjem utvrđen prestanak službe zbog odlaska u starosnu mirovinu.

17. Tužitelj se u podnesku od 16. srpnja 2024. poziva na nepravomoćnu presudu Upravnog suda u Osijeku broj Us I-1511/2022 od 2. studenoga 2023. No, tu je presudu poništio Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Usž- 114/2024-7 od 23. listopada 2024. te je odbio tužbeni zahtjev.

18. Imajući u vidu navedenu praksu višeg suda, to ni ovome sudu nije preostalo drugo nego odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci u skladu s člankom 116. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.

U Osijeku 24. ožujka 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.