REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1048/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 9.544,71 eur / 71.914,60 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.712,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ĐV smrtno stradao kao pješak u prometnoj nesreći dana 05. ožujka 2002. koju je skrivio osiguranik tuženika HV upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, da je za uzrokovanje predmetne nesreće HV pravomoćno proglašen krivim pred Općinskim sudom u Samoboru u predmetu broj K-199/02, da je rješenjem tužitelja broj 344847 od 03. prosinca 2005. priznato udovici pokojnog ĐV ĆV pravo na obiteljsku mirovinu, da je protiv tuženika već vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine u ranijim razdobljima te je prvi postupak okončan presudom ovoga suda broj Pn-6329/04 od 08. prosinca 2006., a drugi postupak okončan je povlačenjem tužbe u predmetu broj Pn-5531/07 budući je tuženik podmirio dug, da je nakon toga za daljnja razdoblja zaključno do 30. rujna 2013. tuženik podmirivao štetu tužitelju na temelju odštetnih zahtjeva u potpunosti, da je za razdoblje od 01. listopada 2013. do 30. rujna 2015. tuženik namirio štetu u razmjernom dijelu u mirnom postupku dok je za ostatak vođen spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod brojem P-3267/15 u kojem je donesena odluka u korist tužitelja te je tuženik po istoj podmirio tražbinu, da je za posljednje razdoblje isplate mirovine do 29. veljače 2020. u tijeku parnica pred ovim sudom pod brojem P-1795/2020, da isplatom navedene mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Nadalje navodi da je u razdoblju od 01.03.2020. do 31.12.2022. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 9.544,71 eura/71.914,60 kn. Slijedom svega navedenog temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju i nastanak prometne nezgode koja se dogodila dana 05. ožujka 2002., osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje i to za razdoblje od 01. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom iz razloga jer je prednik osiguranika tužitelja rođen **.**.1947. te bi isti najkasnije 10. studenog 2012. navršivši 65 godina, ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, da je neprijeporna činjenica da bi prednik osiguranika tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godina života kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu, smatra da bi tužitelj nakon navršenih 65 godina prednika osiguranika, s obzirom na godine života i količinu minulog rada prednika osiguranika, bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, da zbog navedenog tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine jer nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu tužitelju isplaćeni iznos ne predstavlja stvarnu štetu što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ističe da bi s navršenih 65 godina života prednika osiguranika tužitelj bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu, čiji iznos bi mogao biti i veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje slijedom čega tužitelj ne bi trpio nikakvu štetu, a ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao predniku osiguranika bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne. Nadalje navodi da osporava da bi bio obvezan za utuženo razdoblje refundirati puni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju jer se na obračun štete za ovo utuženo razdoblje primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a u prilog svojih tvrdnji poziva se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. Nadalje navodi da je među strankama vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1928/19 o istoj pravnoj stvari za ranije isplaćeno razdoblje obiteljske mirovine, te je u navedenom postupku presudom od 09. travnja 2021. tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Ž-2569/2021 od 21. travnja 2022., da je u navedenom postupku provedeno financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da je isplaćena obiteljska mirovina manja od potencijalne starosne mirovine koju bi ostvarivao osiguranik tužitelja, odnosno da je razlika između isplaćene obiteljske i potencijalne starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja imao, negativna, i da za razdoblje od 01. listopada 2015. do 30. rujna 2017. iznosi ukupno 3.138,83 eura. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zagrebačka, PP Samobor od 05.03.2002. (list 4-6 spisa), presudu Općinskog suda u Samoboru posl.br. K-199/02 od 4. travnja 2003. (list 8-9 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 03.12.2005. (list 10-12 spisa), presudu ovoga suda Pn-6329/04 od 08. prosinca 2006. (list 14-17 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu od 04. svibnja 2010. Gžn-909/07-3 (list 18-20 spisa), rješenje ovoga suda od 31. siječnja 2011. Pn- 5531/07-20 (list 22 spisa), obavijest o isplati od 29. studenog 2013. (list 24 spisa), zahtjev za naknadu štete od 12. rujna 2016. i obavijest o likvidaciji štete od 16. rujna 2019. (list 26-27 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu P-3267/15 od 02. lipnja 2016. (list 28-33 spisa), obračun isplata na teret HZMO-a od 10. veljače 2023. (list 36 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (list 241-267 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine ĆV, supruzi osiguranika tužitelja ĐV, u razdoblju od 01.03.2020. do 31.12.2022.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u rješenje tužitelja broj 344847 od 03.12.2005. (list 10-12 spisa), utvrđeno je da se ĆV rođenoj **.**.1951., udovici ĐV, priznaje obiteljska mirovina počevši od 05.03.2002. u iznosu od 1.040,79 kn mjesečno, da mirovina od 01.07.2002. iznosi 1.069,89 kn mjesečno, od 01.01.2003. iznosi 1.087,61 kn mjesečno, od 01.07.2002. iznosi 1.108,37 kn mjesečno, od 01.01.2004. iznosi 1.126,59 kn mjesečno, od 01.07.2004. iznosi 1.171,64 kn mjesečno, od 01.01.2005. iznosi 1.198,47 mjesečno, od 1.07.2005. iznosi 1.224,80 kn mjesečno, a isplata navedene mirovine pripada korisnici počevši od 14.06.2002. i isplaćivat će se iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mjesečno unatrag, da se navedenim rješenjem ukida privremeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 344847 od 07.08.2002.

8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno prijedlogu tuženika u predmetnom postupku provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. kojem je bio zadatak utvrditi razliku između pretpostavljene starosne mirovine i mirovine koja se isplaćuje u ovom predmetu odnosno razliku između mirovine koja se isplaćuje u ovom predmetu i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno naprijed navedenom zadatku stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 03. travnja 2024. navodi:

- da bi potencijalna starosna mirovina ĐV, da je istu ostvario sa 65 godina života, a po stvarno ostvarenim plaćama i stažu, na dan 10.11.2012., zajedno sa dodatkom iznosila 2.469,31 kn te bi tako utvrđena potencijalna starosna mirovina iznosila više od ostvarene obiteljske mirovine za svaki mjesec spornog razdoblja, da razlika između potencijalne starosne mirovine i isplaćene obiteljske mirovine za cijelo sporno razdoblje iznosi 29.337,78 kn,

- u odnosu na invalidsku mirovinu koju bi osiguranik tužitelja ostvario na dan 05.03.2002. da je ista određena zbog ozljede na radu, vještak navodi:

1) ako bi invalidska mirovina nastala zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da bi mirovina iznosila 1.570,85 kn (bez dodatka) i u cijelom spornom razdoblju bila bi veća od ostvarene mirovine,

2) ako bi invalidska mirovina nastala zbog opće nesposobnosti za rad, mirovina bi iznosila 1.963,56 kn (bez dodatka) i u cijelom spornom razdoblju bila bi veća od ostvarene mirovine.

12. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore, dok tužitelj ne osporava matematički izračun vještaka, ali isti osporava u dijelu zadatka na koji je vještak odgovarao u nalazu i mišljenju, pa kako smatra da mu utuženi iznos pripada temeljem odredbi ZOMO-a, a ne ZOOP-a, ističe kako nema potrebe za usmenim očitovanjem vještaka jer se istim ne može otkloniti prigovor tužitelja.

13. Sud je cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. budući je sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo. Iz istoga je nesporno utvrđeno da bi potencijalna starosna mirovina bila viša od ostvarene obiteljske mirovine, kao i da bi invalidska mirovina po obje osnove bila veća od ostvarene obiteljske mirovine, a iz čega sud utvrđuje da tužitelju isplatom obiteljske mirovine nije nastala šteta koju potražuje predmetnom tužbom.

14. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Troškovi parničnog postupka suđeni su tuženiku obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku. Visina troškova tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (9.544,71 eur). Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava podnesaka od 28.12.2023., 27.04.2024. i 29.07.2024. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 23.05.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 10.01.2024. i 11.02.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 525 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.050,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.312,50 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur, tako da sveukupan trošak tuženika iznosi 1.712,50 eur.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. tužitelju

2. pun. tuženika