Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-2509/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. iz OD Marčan & partneri iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. iz OD Lovrić, Novokmet i Smrček d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. veljače 2025. godine u nazočnosti zam. pun. tužitelja Predraga Dželajlije, odvjetnika iz Rijeke i zam. pun. tuženika Matije Pavačića, odvjetnika iz Rijeke, objavljene dana 24. ožujka 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4 stavka 3 odnosno obveza tužitelja da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 30.8.2006.

II. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 7.377,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na :

- iznos od 17,48 eur od 31.10.2008. pa do isplate

- iznos od 1,24 eur od 2.12.2008. pa do isplate

- iznos od 23,69 eur od 31.12.2008. pa do isplate

- iznos od 27,97 eur od 2.2.2009. pa do isplate

- iznos od 29,91 eur od 2.3.2009. pa do isplate

- iznos od 24,57 eur od 31.3.2009. pa do isplate

- iznos od 25,59 eur od 30.4.2009. pa do isplate

- iznos od 17,44 eur od 1.6.2009. pa do isplate

- iznos od 11,43 eur od 30.6.2009. pa do isplate

- iznos od 13,03 eur od 31.7.2009. pa do isplate

- iznos od 16,19 eur od 31.8.2009. pa do isplate

- iznos od 15,92 eur od 30.9.2009. pa do isplate

- iznos od 12,72 eur od 2.11.2009. pa do isplate

- iznos od 18,72 eur od 30.11.2009. pa do isplate

- iznos od 23,54 eur od 31.12.2009. pa do isplate

- iznos od 30,39 eur od 1.2.2010. pa do isplate

- iznos od 28,82 eur od 1.3.2010. pa do isplate

- iznos od 38,12 eur od 31.3.2010. pa do isplate

- iznos od 36,35 eur od 30.4.2010. pa do isplate

- iznos od 2.344,58 eur od 28.5.2010. pa do isplate

- iznos od 25,54 eur od 1.6.2010. pa do isplate

- iznos od 40,45 eur od 30.6.2010. pa do isplate

- iznos od 36,89 eur od 2.8.2010. pa do isplate

- iznos od 47,77 eur od 31.8.2010. pa do isplate

- iznos od 44,01 eur od 30.9.2010. pa do isplate

- iznos od 37,96 eur od 2.11.2010. pa do isplate

- iznos od 50,73 eur od 30.11.2010. pa do isplate

- iznos od 65,85 eur od 31.12.2010. pa do isplate

- iznos od 54,55 eur od 31.1.2011. pa do isplate

- iznos od 58,90 eur od 28.2.2011. pa do isplate

- iznos od 53,85 eur od 31.3.2011. pa do isplate

- iznos od 54,77 eur od 30.4.2011. pa do isplate

- iznos od 76,14 eur od 31.5.2011. pa do isplate

- iznos od 78,22 eur od 30.6.2011. pa do isplate

- iznos od 96,07 eur od 1.8.2011. pa do isplate

- iznos od 86,90 eur od 31.8.2011. pa do isplate

- iznos od 76,86 eur od 30.9.2011. pa do isplate

- iznos od 73,37 eur od 31.10.2011. pa do isplate

- iznos od 72,63 eur od 30.11.2011. pa do isplate

- iznos od 77,26 eur od 31.12.2011. pa do isplate

- iznos od 81,30 eur od 31.1.2012. pa do isplate

- iznos od 81,84 eur od 29.2.2012. pa do isplate

- iznos od 79,05 eur od 31.3.2012. pa do isplate

- iznos od 80,94 eur od 30.4.2012. pa do isplate

- iznos od 82,23 eur od 31.5.2012. pa do isplate

- iznos od 80,06 eur od 30.6.2012. pa do isplate

- iznos od 80,63 eur od 31.7.2012. pa do isplate

- iznos od 79,00 eur od 31.8.2012. pa do isplate

- iznos od 75,53 eur od 1.10.2012. pa do isplate

- iznos od 79,28 eur od 31.10.2012. pa do isplate

- iznos od 81,08 eur od 30.11.2012. pa do isplate

- iznos od 79,77 eur od 31.12.2012. pa do isplate

- iznos od 72,69 eur od 31.1.2013. pa do isplate

- iznos od 78,70 eur od 28.2.2013. pa do isplate

- iznos od 79,23 eur od 2.4.2013. pa do isplate

- iznos od 76,87 eur od 30.4.2013. pa do isplate

- iznos od 69,54 eur od 31.5.2013. pa do isplate

- iznos od 69,35 eur od 1.7.2013. pa do isplate

- iznos od 71,15 eur od 31.7.2013. pa do isplate

- iznos od 74,04 eur od 31.8.2013. pa do isplate

- iznos od 78,04 eur od 30.9.2013. pa do isplate

- iznos od 75,98 eur od 31.10.2013. pa do isplate

- iznos od 77,44 eur od 30.11.2013. pa do isplate

- iznos od 79,09 eur od 31.12.2013. pa do isplate

- iznos od 70,42 eur od 31.1.2014. pa do isplate

- iznos od 72,34 eur od 28.2.2014. pa do isplate

- iznos od 71,71 eur od 31.3.2014. pa do isplate

- iznos od 69,59 eur od 30.4.2014. pa do isplate

- iznos od 68,92 eur od 31.5.2014. pa do isplate

- iznos od 69,22 eur od 30.6.2014. pa do isplate

- iznos od 71,63 eur od 31.7.2014. pa do isplate

- iznos od 73,65 eur od 1.9.2014. pa do isplate

- iznos od 73,23 eur od 30.9.2014. pa do isplate

- iznos od 74,98 eur od 31.10.2014. pa do isplate

- iznos od 76,17 eur od 1.12.2014. pa do isplate

- iznos od 75,47 eur od 31.12.2014. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 31.1.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 28.2.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 31.3.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 30.4.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 1.6.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 30.6.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 31.7.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 31.8.2015. pa do isplate

- iznos od 75,66 eur od 30.9.2015. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja od 31.10.2008. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Utvrđuje se kao neosnovan procesni prigovor radi prebijanja s osnova negativne razlike ,te se isti odbija u iznosu od 315,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2006. pa do isplate,

-na iznos od 2,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. prosinca 2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. siječnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 2007. pa do isplate,

- na iznos od 8,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 12,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. svibnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 16,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. srpnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. kolovoza 2007. pa do isplate,

- na iznos od 17,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 21,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2007. pa do isplate,

- na iznos od 22,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenoga 2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 17,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2008. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.550,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljica za naknadom troška do iznosa od 2.929,83 EUR (za iznos od 379,83 EUR), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi,da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu,za kupnju nekretnine,da je glavnica kredita i kamata vezana za valutu CHF,da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa odlukom banke,da su takve odredbe u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev,koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja. Podneskom od 31.10.2024 tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev (list 516-519 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe nedostatak pravnog interesa tužitelja,jer da je obeštećen konverzijom kredita ,ističe prigovor zastare tražbine,dalje ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari,jert da je vođen postupak u spisu P-5460/15 u kojem je zahtijevao isplatu ,radi preplaćene kamate a sada traži isplatu radi preplate po valutnoj klauzuli.U podnesku od 4.3.2024 osporava tužitelju status potrošača i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije,predlaže provesti dokaz,da li je konverzija provedena sukladno odredbama zakona,podneskom od 4.11.2024,podnosi procesni prigovor radi prebijanja s osnova negativne razlike.U podnesku od 25.11.2024.,protivi se djelomičnom povlačenju tužbe,predlaže da sud za smanjeni dio tužbenog zahtjeva ,donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U dokaznom postupku, na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu,sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, zaključen između tužiteljice i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 13-19 spisa), uvid u tečajnu listu na dan 29. kolovoza 2006. (list 20 spisa), uvid u Aneks Ugovoru o kreditu (list 63-67 spisa), uvid u izračun konverzije (list 68, 357-367 spisa), uvid u specifikaciju uplata (list 71-74 spisa), uvid u izjavu o prihvaćanju izračuna konverzije (list 375 spisa), uvid u obavijest o izvršenoj konverziji (list 376-377 spisa), uvid u Ugovore o oročenom depozitu (list 453-454 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Tomislavu Prpiću iz Rijeke sa zadaćom prema rješenju suda od 2. srpnja 2024., izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl. oec. Tomislava Prpića iz Rijeke (list 464- 4786 spisa), sastavni dio nalaza vještaka su tablice razlike u tečaju (list 479-507 spisa), dok je tuženik odustao od saslušanja svjedoka PJ, svjedokinje SJA i ĆJ, a sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke kao svjedoka ,jer je tužiteljica iskazala, da je ugovor prvi put vidjela kod javnog bilježnika,a nije ga čitala prije potpisa,sud je odbio dokaz čitanjem iskaza SJA, jer sud ovaj dokaz drži suvišnim i nepotrebnim, jer tuženik nije učinio vjerojatnim da bi predmetna svjedokinja bila osobni bankar tužiteljice ,niti da bi pojašnjavala odredbe ugovora tužiteljici,kao i uvjete kreditiranja.

3.1. Iz iskaza tužiteljice SJ kao stranke u bitnome proizlazi, da je kredit podigla za kupnju stana u kojem i danas stanuje i kojeg nikada nije iznajmljivala, na podizanje kredita kod tuženika odlučila se jer je tuženik je njezina matična banka i službeni bankar ponudila joj je kredit vezano za valutu CHF kazavši da je to najbolja valuta jer da ima i nizak tečaj i kamatu, prilikom sklapanja ugovora dobila je otplatni plan u kojem nije bilo navedeno da može doći do znatne promjene tečaja tako da bi anuitet znatno rastao, već je u otplatnom planu za svih 30 godina bio naveden anuitet kako je bio i prvobitno ugovoren, a vjerovala je službenici banke koja je kazala kako ne bi smjelo doći do većih oscilacija, u ugovoru nije bilo navedeno pod kojim uvjetima može rasti tečaj valute CHF, kada je tečaj počeo znatno rasti rate su se povećale na što joj je u banci da oni na to ne mogu utjecati, stoga je kada je donesen Zakon o konverziji izvršila konverziju predmetnog kredita, da bi u konačnici u drugoj banci podigla novi kredit s povoljnijim uvjetima i zatvorila predmetni kredit. Tužiteljica je iskazala da se osjeća prevareno s obzirom na ovakvu financijsku situaciju i stoga je ustala ovom tužbom.

3.2. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. Tomislava Prpića, sud utvrđuje, da, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatila 7.377,52 EUR, a manje je uplatila 315,75 EIR. Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po valuti u odnosu na ništetnost valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli klauzulom. Vještak dalje navodi, da bi glavnica na dan 30. rujna 2015. sukladno izvršenim uplatama tužitelja da su tečaj i kamatna stopa ostali isti kao na dan zaključenja ugovora te izračun iznosa za koji je glavnica preplaćena zbog promjene tečaja na više, iznosila 15.307,02 EUR, ali onda pod uvjetom da se ne potražuje preplata po valuti i kamati.

4.1. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku od 31. listopada 2024. (list 516-519 spisa), dok je tuženik podneskom od 4. studenog 2025. precizirao procesni prigovor radi prebijanja s osnova negativne razlike (list 527-528 spisa), te ističe paušalne pravne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka,koji su neosnovani.

4.1.1. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je i ovaj sud, vještak je u cijelosti postupio po zadaći suda, nalaz vještaka je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću, sud isti cijeni relevantnim u odlučivanju o meritumu ove pravne stvari.

4.2. Tuženik u podnesku zaprimljenim pred sudom dana 25. studenog 2019., navodi, da je preciziranjem tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 31. listopada 2024., tužiteljica djelomično povukla tužbu u točki 2. tužbenog zahtjeva za iznos od 162,92 EUR, te u odnosu na t. 3 tužbenog zahtjeva , za iznos od 518,84 EUR. Tuženik se takvom povlačenju protivi, te predlaže, da sud u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev , da obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku za povučeni dio,dok tužiteljica po pun.,navodi,da je samo uskladila tužbeni zahtjev s provedenim vještačenjem. Međutim i ovaj sud je stava,da je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev s provedenim financijskim vještačenjem,koje pravo je zadržala,još prilikom podnošenja tužbe,pa kako može povećati tužbeni zahtjev,nakon provedenog financijskog vještačenja,koje povećanje se ne smatra preinakom tužbe(zaključak broj 7,sa sastanka predsjednika građanskih odjela Žup.sudova i građanskog odjela VS RH od 29.3.2018),stoga je ovaj sud stava,da je i predmetno smanjenje,samo usklađenje s nalazom i mišljenjem vještaka.

5. Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje slijedeće: Tužiteljica je dokazala status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za kupovinu stana (čl. 2 ugovora), dok je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita , jer, uvidom u ugovor ,sud nije utvrdio, da bi bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri radi promjene tečaja, dakle, tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, da je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno prilikom zaključenja ugovora i navedeno u početnom otplatnom planu. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,koje utvrđenje proizlazi i iz odluke VTS-a posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u kojoj se utvrđuje "da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno". Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VS RH , Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj se navodi, da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništene i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu banke kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6. Po utvrđenju suda, tužiteljica se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da iz ugovora nije vidljivo pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja valute CHF, stoga sud vjeruje iskazu tužiteljice, da joj nisu bile obrazložene odredbe ugovora, kako se i kada mijenja tečaj valute CHF, da joj je službenica u banci ponudila kredit vezan za valutu CHF kazavši da je to najbolja valuta jer da ima i nizak tečaj i kamatu, te da je ista stabilna.

7. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužiteljica ne bi imala pravni interes za vođenjem parnice,da je obeštećena konverzijom, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev- 2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Neosnovan je prigovor da tužiteljica ne bi imala aktivnu legitimaciju ,jer je decidirano iskazala,da je ona osobno uplaćivala rate kredita,sud drži da nema razloga ne vjerovati iskazu tužiteljice,jer je vrlo uvjerljivo iskazivala o podizanju kredita i vršenim otplatama,stoga prigovor tuženika sud cijeni paušalnim.

8. Neosnovan je prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO- a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Prema presudi VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 za potraživanje preplate zbog rasta tečaja, radi utvrđenja ništetnosti valutne klauzule, zastarni rok počinje teći 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 11. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik.

9. Sud je tužiteljici na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa svake izvršene uplate, pa do konačne isplate.

10. Po utvrđenju suda ne bi bio osnovan procesni prigovor radi prebijanja, koji ističe tuženik, radi tzv. negativne razlike, koji je istaknut u podnesku od 4. studenog 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja,jer je postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka,pa je osnovan prigovor prekluzije ,koji ističe tužiteljica u podnesku od 9.12.2024.,jer prema odredbi čl.288a st.6 ZPP-a,prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka,a i prema odluci VSRH Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., koja je izvor prava, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određeni način istaknut procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333 ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195 i 196 ZOO-a, odnosno, ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

11. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 598 spisa i to: trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska, sve sukladno Tbr. 8/1 Tarife, da za obrazložene podneske je moguća nagrada za sveukupno 4 obrazložena podneska, svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR (podnesci od 2. listopada 2019., 31. listopada 2024., 9. prosinca 2024. i 10. prosinca 2024.), trošak pristupa na 4 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, svako ročište u iznosu od 200,00 EUR (ročišta 22. travnja 2021., 18. ožujka 2024., 17. lipnja 2024. 10. veljače 2025)., uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 450,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, što ukupno iznosi 2.550,00 EUR, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška do iznosa od 2.929,83 EUR (za iznos od 379,83 EUR), kao neosnovan.

13. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 24. ožujak 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika