Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-88/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Stečajna masa iza Bačić d.o.o. u stečaju OIB: 38552412469, Gornji Hrašćan, Varaždinska broj 45, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Sanja Mihalić iz Varaždina, Alojzija Stepinca br. 1, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o dosudi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-238/2020-103 od 19. kolovoza 2024., 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o dosudi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-238/2020-103 od 19. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I Kupcu/ovrhovoditelju RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao najpovoljnijem kupcu, dosuđuje se nekretnina:

5. Suvlasnički dio: 9/18 suvlasničkog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio odgovara suvlasničkom udjelu koji je utvrđen u zaključku o prodaji od 23. svibnja 2024. u omjeru od 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

a koju je stekao kupnjom na prvoj javnog dražbi održanoj kod ovog suda 19. kolovoza 2024. godine za kupovninu u iznosu od 110.000,00 EUR-a.

II Kupac/ovrhovoditelj RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oslobađa se polaganja kupovnine za nekretninu iz točke I izreke ovog rješenja.

III Nekretnina iz točke I izreke ovog rješenja predati će se kupcu/ovrhovoditelju RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti ovog rješenja.

IV Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku da nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno upiše pravo su/vlasništva nekretnine opisane u točki I izreke ovog rješenja u korist kupca/ovrhovoditelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službu u Krku da po pravomoćnosti ovog rješenja na nekretnini opisanoj u točki I izreke ovog rješenja briše slijedeće upise:

a) upis založnog prava zasnovanog i upisanog u korist RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve temeljem prijedloga koji je zaprimljen kod suda 26.02.2019. pod brojem Z-2505/2019, uz pridržaj prvenstvenog reda upisa zaloga pod brojem Z-3354/2008 (u istom prvenstvenom redu C.1.1.), te Ugovora o ustupu tražbine od 4.12.2018. zaključenog sa dosadašnjim uknjiženim založnim vjerovnikom Raiffeisenbank Bad Radkersburg-Kloch Egen, OIB: 42678741814, Halbenrainer strasse 2, Bad Radkersburg, Austrija, zatim ovjerenog prijevoda sa njemačkog jezika po ovlaštenom prevodiocu za njemački jezik, posl.br. OV-17018/2018, specijalne punomoći od 4.12.2018., izvoda iz registra trgovačkih društava nadležnog Zemaljskog suda za ZRS Graz od 5.12.2018. (koji se već nalazi uložen u zbirci isprava pod posl. brojem Z-50562/2018), te ovjerenog prijevoda potvrde o isplati ugovorene cijene od 90.000,00 EUR-a na račun Banke od 18.12.2018., a sve radi osiguranja cjelokupnog iznosa od 200. 000,00 EUR-a sa kamatnom stopom od 8,75 % godišnje, te zateznom kamatom u visini redovne kamate uvećanom za 5% godišnje,

b) upis zabilježbe spora koja je upisana na temelju prijedloga od 13.10.2015., zaprimljenog pod brojem Z-5369/15, te preslike tužbe koja je zaprimljena kod ovog suda pod poslovnim brojem P-105/13 (novi broj P-2247/15) od strane predlagatelja RR, [adresa], protiv protustranke Bačić d.o.o. Gornji Hrašćan, Varaždinska 45 i Raiffeisenbank Bad Radkersburg-Kloch Egen, OIB: 42678741814, Halbenrainer strasse 2, Bad Radkersburg, Austrija, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu

c) upis zabilježbe spora koja je zaprimljena 13.05.2019. pod brojem Z6426/2019 (s prvenstvenim redom upisa: Z-3682/2011), temeljem prijedloga RR iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristini Miklić Dminić, odvjetnici iz Krka, povodom tužbe pod poslovnim brojem P-678/11, radi utvrđenja prava vlasništva na 1/6 dijela z.č. 2484/6 u A, vlasništvo TD Bačić d.o.o. Gornji Hrašćan, Varaždinska 45.

VI Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, zabilježit će dosudu nekretnine iz točke I izreke ovog rješenja u zemljišnim knjigama (čl. 96. ZZK)."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik u cijelosti zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12; dalje OZ/96), koji se obzirom na vrijeme pokretanja postupka ovrhe ima primijeniti u konkretnom slučaju na temelju čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ/12). Ovršenik smatra da su mu donošenjem pobijane odluke povrijeđena prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a sve to zbog činjenice što je ovrhovoditelj, kao najpovoljniji ponuditelj i osoba koja se prvenstveno namiruje u ovršnom postupku oslobođen u cijelosti obveze polaganja kupovnine. Predlaže da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje i naloži ovrhovoditelju položiti dio kupovnine za pokriće troškova stečajnog postupka.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode ovršenika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode ovršenika i navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 100. a OZ/96, kao i odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10, dalje SZ/96) kada je ovrhovoditelja oslobodio u cijelosti obveze polaganja kupovnine.

7. Predmet postupka je namirenje ovrhovoditelja kao vjerovnika iz kupovnine polučene prodajom nekretnina ovršenika (stečajne mase) na dražbi u ovršnom postupku, u kojem je ovrhovoditelj, kao jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupoprodajne cijene oslobođen obveze polaganja kupovnine.

8. Prvostupanjski je sud dosuđujući ovrhovoditelju (kao najpovoljnijem ponuditelju) nekretninu, utvrdivši pri tome da je ovrhovoditelj kao kupac jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine i koji je pravodobno postavio zahtjev za oslobođenje od plaćanja kupovnine istog oslobodio u cijelosti obveze polaganja kupovnine na temelju čl. 100. a st. 1. OZ/96. Donoseći takvu odluku prvostupanjski sud nije cijenio opravdanim ovrhovoditeljevo oslobođenje od polaganja kupovnine umanjiti (a time mu u tom iznosu i naložiti uplatu) za ovršenikov zahtjev za naknadu troškova utvrđivanja tražbine u iznosu od 8.250,00 EUR iz čl. 170. SZ/96, i troškova unovčenja iz čl. 170. st. 2. SZ/96 u visini od 24.460,28 EUR, jer je u konkretnom slučaju ovršni postupak započeo prije otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Ovrha je provedena po pravilima ovršnog, a ne stečajnog postupka. Stoga, prema stavu prvostupanjskog suda ovršenik nema pravo potraživati troškove po odredbama SZ/96, a troškovi ovršenika ne predstavljaju troškove iz čl. 100. a u vezi s čl. 106. OZ/96.

9. Ovakvo pravno shvaćanja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima ovršenika isto nije dovedeno u pitanje.

10. Stečajni zakon nije u konkretnom slučaju lex specialis u odnosu na odredbe Ovršnog zakona, jer je i odredbom čl. 98. st. 5. ZS/96 propisano da su nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnoga postupka. Prekinuti postupci ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastavit će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnoga postupka. Pravni prednik ovrhovoditeljeve tražbine (kao razlučni vjerovnik) pokrenuo je ovrhu na predmetu ovrhe (prodanoj nekretnini) prije otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, te je ovršni postupak, radi namirenja sada ovrhovoditeljeve tražbine, nastavljen upravo po pravilima ovršnog, a ne stečajnog postupka (čl. 98. st. 5. SZ/96).

11. Neodlučni su žalbeni navodi da bi u situaciji da je nekretnina dosuđena nekom od preostalih ponuditelja na dražbi došlo do namirenja troškova utvrđivanja tražbine i troškova unovčenja, jer do takve situacije nije došlo. Ovršenik neopravdano smatra da bi ti troškovi u tom slučaju bili namireni prije ovrhovoditeljeva prava na namirenje (u ovom slučaju prebijanjem s tražbinom ovršenika na isplatu kupovnine).

12. Pogrešno ovršenik smatra da ovršni sud nije nadležan za donošenje odluke o namirenju, a ponovno obzirom na sadržaj odredbe čl. 98. st. 5. SZ/96. Naime, namirenje vjerovnika jedna je od ovršnih radnji iz čl. 75. OZ/96 jer se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Stoga, kada je ovršnom sudu prema čl. 98. st. 5. SZ/96 dopušteno provesti ovrhu na nekretnini u ovršnom postupku i u slučaju kada je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, tada je ovršni sud nadležan odlučiti i o namirenju razlučnog vjerovnika.

13. Pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud) iz rješenja Rev-1310/2017-4 i Rev-895/2020-2 od 8. rujna 2020. je da u slučaju kada sam Stečajni zakon upućuje na primjenu pravila ovršnog postupka samo vođenje stečajnog postupka nad ovršenikom ne dovodi do stavljanja izvan snage, odnosno ne dovodi do nemogućnosti primjene pojedinih odredbi Ovršnog zakona kojima se uređuje postupak ovrhe na nekretnini, prodaje nekretnine, te prava na oslobođenje od plaćanja kupovnine. Do primjene čl. 164.a st. 1. SZ/96 odnosno čl. 170. SZ/96 došlo bi u situaciji kada bi ovršni sud prodajom ostvario novčana sredstva koja su veća od ovrhovoditeljeve tražbine (ili druge osobe koja ostvaruje pravo na namirenje).

14. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelj jest jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, a tom njegovu pravu ne može se suprotstaviti pravo njegovog dužnika (ovršenika) za namirenje troškova iz čl. 170. SZ/96, jer nije riječ o tražbini koja se prvenstveno namiruje (čl. 106. OZ/96).

15. Neodlučni su žalbeni navodi o visini i načinu obračuna troškova iz čl. 170. SZ/96, jer je i prema stavu ovog suda primjenom čl. 100. a OZ/96 ovrhovoditelj opravdano oslobođen obveze polaganja kupovnine, neovisno o odredbi čl. 164. a SZ/96.

16. U odnosu na pozivanje ovršenika na odluke drugih sudova kojima je priznavano ovršeniku pravo na namirenje troškova utvrđivanja tražbine i unovčenja valja odgovoriti da odluke suprotnog sadržaja, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). No, kako je pobijana odluka prvostupanjskog suda u cijelosti donesena valjanom primjenom materijalnog prava a u skladu je s odlukama Vrhovnog suda Rev-1310/2017-4 i Rev-895/2020-2 od 8. rujna 2020., to žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

17. Postupanjem prvostupanjskog suda, oslobođenjem ovrhovoditelja od obveze polaganja kupovnine, ovršeniku nisu povrijeđena prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori, „Narodne novine“ br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), odnosno pravo na pravično suđenje, niti pravo na mirno uživanje vlasništva.

18. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Pitanja koja postavlja ovršenik, tko je dužan snositi troškove stečajnog postupka, je li stečajni upravitelj dužan svojim vlastitim sredstvima podmirivati troškove stečajnog postupka ili je li u istom dužan participirati sud, ne mogu se podvesti pod povredu njegova prava na mirno uživanje vlasništva.

19. Naime, upravo je vjerovnik (ovdje ovrhovoditelj) imao legitimno očekivanje da će svoju egzistentnu tražbinu namiriti prodajom nekretnine (sada stečajnog) dužnika nakon što je njegova tražbina osigurana zalogom u zemljišnoj knjizi. Treba dodati da u situaciji kada je ovršni sud donio rješenje o ovrsi i proveo sve ovršne radnje (upisao zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrdio vrijednost nekretnine, donio zaključak o prodaji, odredio uvjete prodaje i visinu jamčevine, proveo javnu dražbu, donio rješenje o dosudi, odredio brisanje tereta i prava na nekretnini koja je prodana u ovršnom postupku) nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine u stečajnom postupku, niti je stečajni dužnik (ovršenik) imao legitimno očekivanje, pored svoje zaduženosti koja je dovela do otvaranja stečajnog postupka na polaganje prava na dio kupovnine na ime troškova utvrđivanja tražbine i troškova unovčenja (čl.170. SZ/96).

20. Čak štoviše kada bi se prihvatilo shvaćanje ovršenika, ovrhovoditelj bi, osim obveze snašanja troškova ovršnog postupka, morao platiti i troškove koji nisu niti nastali, niti su učinjeni u okviru ovršnog postupka, niti su nastali u stečajnom postupku, a sve to pored činjenice postojanja njegove tražbine osigurane zalogom u zemljišnoj knjizi, te opravdana i legitimna očekivanja njezina namirenja.

21. Potpuno je neodlučno polemirizanje ovršenika o pravima stečajnog upravitelja na namirenje troškova njegova rada. No, obzirom na iznesene navode i očekivanje namirenja dijela tih troškova nalaganjem ovrhovoditelju da iste podmiri uplatom dijela kupovnine, nužno je odgovoriti da uistinu svatko ima pravo na naknadu za obavljeni rad. No, navedeno se u konkretnom slučaju ne može (niti smije) suprotstaviti ovrhovoditeljevu pravu na namirenje njegove ovršne tražbine. Pri tome svi navodi o dugotrajnosti postupka, obavljenim radnjama u postupku koje navodi ovršenik ukazuju da i vjerovnik u svakom slučaju ima pravo u razumnom roku namiriti svoju ovršnu tražbinu.

22. Nastavno, stečajni upravitelj ima pravo na naknadu za svoj rad, no njegov će rad biti honoriran na temelju čl. 29. st. 1., 2. i 3. SZ/96. Prema čl. 29. st. 1., 2. i 3. ZS/96 stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu stvarnih troškova. Nagradu stečajnom upravitelju rješenjem određuje stečajni sudac prema posebnom propisu kojim Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima. Obračun stvarnih troškova rješenjem odobrava stečajni sudac na temelju pisanog, obrazloženog i dokumentiranog izvješća stečajnog upravitelja.

23. Dužnost je stečajnog upravitelja zastupati stečajnog dužnika (ovršenika), pa tako i stečajnu masu (čl. 25. st. 1. toč. 13. SZ/96) te suprotno žalbenim navodima činjenica da je stečajni upravitelj zastupao ovršenika u ovom postupku ne znači da je ovrhovoditelj dužan platiti troškove rada stečajnog upravitelja, niti se time stečajnog upravitelja sililo na prisilan i besplatan rad. U skladu s čl. 25. st. 1. ZS/96 stečajni upravitelj je dužan postupati savjesno i uredno, a (između ostalog) i zastupati stečajnu masu nakon zaključenja stečajnog postupka. Stoga, stečajni je upravitelj zastupajući ovršenika u konkretnom ovršnom postupku obavljao svoju zakonski dužnost.

24. Ovršenik žalbenim navodima iznosi svoja tumačenja zakonskih odredbi i utvrđenih činjenica, koja se ne mogu suprotstaviti zaključcima prvostupanjskog suda, te suprotno višekratno isticanjem u žalbi, ovršeniku nisu povrijeđena ustavna niti konvencijska prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola u Konvenciju.

25. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković