Poslovni broj: UsI-5052/24-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi poništavanja rješenja, 24. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/24-01/167, URBROJ: 514-03- 03-02/01-24-04 od 05. studenog 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 05. studenog 2024. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva.

Tuženik je tužiteljev zahtjev odbio zbog utvrđenja da tužitelj nema završen odgovarajući studij, jer je završio studij politologije, a ne Akademiju likovnih umjetnosti.

Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

Tužitelj je 12. ožujka 2024. godine podnio zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva.

Osporavanim rješenjem od 05. studenog 2024. godine je taj tužiteljev zahtjev odbijen, pozivom na čl. 126. st. 1. t. 2. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 - ZS), u kojem je propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ima završen odgovarajući studij području vještačenja za koje se imenuje. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj završio studij politologije, a ne Akademiju likovnih umjetnosti.

Neosnovano tužitelj u tužbi navodi da mu nije bilo omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, s obzirom na to da je sud u upravnom sporu (kao sporu pune jurisdikcije) također ovlašten razmatrati sva sporna činjenična i pravna pitanja koja se pred njega postave.

Također neosnovano tužitelj navodi da je zanemareno postojanje studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu - s obzirom na to da tužitelj nesporno nema završen niti taj studij.

Nadalje, tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o ponovnom imenovanju za stalnog sudskog vještaka, pa u tom smislu navodi da je uz zahtjev dostavio svu potrebnu dokumentaciju propisanu u čl. 12. st. 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22 - Pravilnik). Međutim, tužitelj zanemaruje odredbu čl. 12. st. 4. Pravilnika, u kojoj je propisano da će se prije ponovnog imenovanja utvrditi i ispunjenost svih uvjeta iz čl. 2. Pravilnika, a u čl. 2. st. 1. t. 3. Pravilnika (koji je inače neusklađen sa ZS-om) je također propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja je nakon završetka odgovarajućeg studija radila na poslovima u struci.

Prema tome, sa strogo formalne točke gledišta tuženik je imao osnovu za zaključak da tužitelj ne ispunjava uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva, jer je tužitelj završio studij politologije. Međutim, u konkretnom slučaju sud smatra da se takav zaključak može izvesti samo na temelju pretjerano formalističkog tumačenja propisa u odnosu na specifičnu činjeničnu i životnu situaciju.

Naime, tuženik ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu nije osporio tvrdnju tužitelja (koja je uostalom potkrijepljena i materijalnom dokumentacijom) o tome da je još od 2000. godine (konkretno, počevši od 26. rujna 2000. godine) u kontinuitetu bio imenovan i radio kao vještak za slikarstvo te da je prethodno radeći u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) obavljao povjerene poslove vezane uz kriminalističko istraživanje otuđenja i krivotvorenja umjetničkih djela i uz procjenu njihove vrijednosti, u kojem području ima bogato radno iskustvo. Tužitelj također navodi da u Republici Hrvatskoj (RH) nema druge osobe s njegovim kompetencijama.

Iz uvjerenja MUP-a od 19. svibnja 1999. godine proizlazi da je tužitelj od 01. listopada 1980. godine do 31. prosinca 1997. godine i umirovljenja obavljao zadatke ovlaštene službene osobe koji se odnose na predistražne i istražne radnje, i u okviru toga obavljao povjerene zadatke utvrđivanja vjerodostojnosti i povrata otuđenih umjetnina od nacionalnog, odnosno državnog značaja.

Tužitelju je u svibnju 1999. godine restaurator i konzervator specijalist HG, zajedno s ravnateljem Muzeja Mimara DG, dao preporuku za imenovanje za stalnog sudskog vještaka.

U lipnju 2000. godine stalni sudski vještak za arheologiju i predmete likovne kulture prof. AG je potvrdio da je tužitelj završio obuku i dobio preporuku za imenovanje za stalnog sudskog vještaka za područje slikarstva, nakon čega je tužitelj u kontinuitetu 24 godine radio kao stalni sudski vještak za područje slikarstva. U tom smislu sud ukazuje na odredbu čl. 126. st. 4. ZS-a, u kojoj je propisano da se iznimno za stalnog sudskog vještaka može imenovati osoba koja ima odgovarajuće radno iskustvo ili završeno stručno osposobljavanje u području vještačenja za koje traži imenovanje, ako za određeno područje vještačenja za koje osoba traži imenovanje nema mogućnosti završetka odgovarajućeg studija. Iako u smislu navedene odredbe treba zaključiti da je u RH postojala mogućnost završetka odgovarajućeg studija (Akademije likovnih umjetnosti), sud smatra da navedena odredba ipak otvara mogućnost da se u specifičnoj situaciji kao što je tužiteljeva naglasak stavi na uvjet odgovarajućeg radnog iskustva i završenog stručnog osposobljavanja - u odnosu na uvjet formalnog završetka odgovarajućeg studija.

Sud nadalje primjećuje da je odredba čl. 126. st. 4. ZS-a stipulirana kao izuzetak od čl. 126. st. 1. t. 3. ZS-a, u kojem zapravo uopće nije propisan uvjet završenog odgovarajućeg studija, već uvjet rada u struci određen broj godina, što cijelu normativnu situaciju u okviru čl. 126. ZS-a u osnovi čini nejasnom i kao takvom podesnom za primjenu ekstenzivne tehnike tumačenja pravnog propisa. Činjenica je da je tužitelj prije izmjenâ ZS-a - koje su nadležnost za imenovanje stalnih sudskih vještaka stavile u nadležnost tuženika - sukcesivno više puta bio imenovan stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva po različitim predsjednicima Županijskog suda u Zagrebu, iako je suštinski isti uvjet za imenovanje stalnim sudskim vještakom (posjedovanja spreme odgovarajuće struke, odnosno završetka odgovarajućeg studija) bio propisan i u svim prethodnim propisima koji su bili na snazi 26. rujna 2000. godine i nadalje.

Radi se o odredbama čl. 84. st. 2. Zakona o sudovima (NN 3/94, 100/96, 115/97 i 131/97, s daljnjim izmjenama i dopunama u NN 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 17/04 i 141/04), čl. 139. st. 2. Zakona o sudovima (NN 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 34/10, 116/10, 27/11, 57/11 i 130/11), kao i o ranijoj odredbi čl. 126. st. 2. ZS-a (prije izmjenâ i dopunâ tog propisa u NN 21/22).

Prema tome, ako sadržajno suštinski ista odredba (uvjet) nije bila zapreka za tužiteljevo višekratno imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva u periodu od 2000. do 2024. godine (kada su ga za stalnog sudskog vještaka imenovali predsjednici Županijskog suda u Zagrebu), tada sud ne vidi razlog zašto se na isti način - a sada i uz postojanje odredbe čl. 126. st. 4. ZS-a - tužitelja i po tuženiku ponovno ne bi moglo imenovati za stalnog sudskog vještaka za područje slikarstva. Situacija u kojoj na temelju sadržajno istih odredbi ZS-a u pogledu uvjeta za imenovanje stalnim sudskim vještakom tužitelj odjednom nakon 24 godine više ne može biti imenovan za stalnog sudskog vještaka u području za koje je prethodno više puta bio imenovan - i to samo zbog činjenice da se u međuvremenu promijenila nadležnost za imenovanje stalnih sudskih vještaka - po ocjeni ovog suda doista predstavlja pretjerani formalizam i narušavanje tužiteljevih stečenih prava. U konkretnom slučaju se ne može s osnovom tvrditi niti da bi tužiteljevo neispunjavanje formalnog uvjeta završetka odgovarajućeg studija bilo presudno po prava i interese stranaka u sudskim postupcima i po zaštitu integriteta sudskih postupaka.

Naime, osim činjenice nespornog tužiteljevog dugogodišnjeg iskustva vezanog uz kriminalističko istraživanje otuđenja i krivotvorenja umjetničkih djela i uz procjenu njihovih vrijednosti, te osim činjenice da je tužitelj prethodne 24 godine već radio kao stalni sudski vještak za područje slikarstva - sud posebno ukazuje na to da je i prijelaznom odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (NN 21/22) propisano da stalni sudski vještaci imenovani do tada nastavljaju obavljati navedene poslove do isteka vremena na koje su imenovani. To znači da je čak i sâm zakonodavac ocijenio da daljnje neispunjavanje propisanih uvjeta za imenovanje sudskim vještakom nema i ne može imati tako presudan utjecaj po prava i interese stranaka u sudskim postupcima i po zaštitu integriteta sudskih postupaka da bi bilo potrebno trenutačno onemogućiti rad stalnih sudskih vještaka koji stupanjem na snagu novog propisa više ne bi ispunjavali propisane uvjete za imenovanje.

Osim toga, sud ponavlja da su i sve ranije odredbe (od 26. rujna 2000. godine nadalje) sadržajno na isti način propisivale uvjet završenog odgovarajućeg studija (odgovarajuće spreme) za imenovanje stalnim sudskim vještakom, za vrijeme važenja kojih odredbi je tužitelj sukcesivno bio imenovan stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva u razdoblju od 24 godine.

Zaključno, sud utvrđuje da aktualna normativna situacija u čl. 126. ZS-a i standard stečenih prava (u smislu tužiteljevog kontinuiteta statusa stalnog sudskog vještaka za područje slikarstva po sadržajno istim propisima) ne opravdavaju pretjerano formalistički pristup tuženika te da dopuštaju mogućnost tumačenja čl. 126. st. 4. ZS-a na način koji bi u konkretnom slučaju ukazivao na to da tužitelj ne mora zadovoljavati formalni uvjet završenog odgovarajućeg studija, u pogledu rješavanja njegovog zahtjeva od 12. ožujka 2024. godine za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva.

Zbog toga se osporavano tuženikovo rješenje od 05. studenog 2024. godine ne može smatrati pravilnim i zakonitim pa je to rješenje uz usvajanje tužbenog zahtjeva poništeno, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). U ponovljenom upravnom postupku će nadležno upravno tijelo poći od stava ovog suda da tužitelj u konkretnom slučaju ne mora imati ispunjen uvjet završetka odgovarajućeg studija te će utvrditi ispunjava li tužitelj ostale propisane uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava podneska od 18. ožujka 2025. godine (u kojem se tužitelj pozvao na stečena prava) i o trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Đorđe Anđelković

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49