REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-26/2022-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], zastupane po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku iz Pule, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE – Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Valturi, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 03. veljače 2025. godine održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice CC, odvjetničke vježbenice iz Pule i zakonske zastupnice tužene ŠCF, zamjenice u ODO Pula-Pola, Građansko-upravni odjel, te presude objavljene dana 24. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Valturi, OIB 17231519023 da tužiteljici OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 5.894,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.000,00 EUR teku od dana 02. veljače 2021. godine do isplate, a na iznos od 894,00 EUR od dana 24. ožujka 2025. pa do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje kkoje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sva posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postona poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu do iznosa od 7.377,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. veljače 2021. pa do isplate kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 894,00 EUR teku od 02. veljače 2021. do 24. ožujka 2025. tužiteljica odbija.
II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.631,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos teku od dana 24. ožujka 2025. sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje kkoje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sva posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postona poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 08.07.2019. povrijedila na poslu u Kaznionici Valtura, [adresa] na način da je zapela za vilice viljuškara i pala te zadobila brojne povrede. U navedenoj nezgodi zadobila je teške tjelesne povrede pa je zbog navedenog postavila zahtjev za naknadom štete kojim potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 40.000,00 kn (za pretrpljene fizičke boli iznos od 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn,) te imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.000,00 kn te troška liječenja (troška putovanja) u iznosu od 2.000,00 kn. Uslijed povreda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, tužiteljica je bila na bolovanju. Da nije bilo predmetne povrede, tužiteljica bi nakon povređivanja ostvarila viša primanja, te je izgubila na zaradi iznos od ukupno 7.000,00 kn. Tužiteljica je tuženoj postavila vansudski zahtjev za naknadom štete koji je tužena otklonila. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 21. listopada 2024., tužiteljica potražuje od tužene na ime naknade štete iznos od ukupno 7.377,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02. veljače 2021. pa do isplate te trošak parničnog postupka.
2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice. Iz sadržaja tužbe proizlazi da se tužiteljica dana 8. srpnja 2019., u Kaznionici u Valturi povrijedila na poslu, na način da je zapela za vilice viljuškara i pala te zadobila teške tjelesne ozljede, uslijed čega je bila na bolovanje te pretrpjela štetu. Tužena smatra da je tužiteljica isključivo svojom krivnjom odnosno krajnjom nepažnjom dovela do nastanka šetnog događaja, budući je za očekivati da bi ista da je primijenila očekivanu pažnju prilikom hoda zasigurno uočila viličar koji je pritom bio u stanju mirovanja. Tužiteljica tužbom nije dokazala da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženice, niti je na te okolnosti predložila dokaze. Ozljede tužiteljice nisu nastale u svezi sa obavljanjem poslova za koje je zadužena, a štetni događaj desio se u prostoru koji nije nepoznat tužiteljici i za koji zna da se u njemu može kretati ili biti vozilo viličar, pa je svakako prilikom kretanja trebala na te okolnosti obratiti pozornost. Međutim, u vrijeme nastanka štetnog događaja, vozilo viličar za koji je tužiteljica zapela bio je u fazi mirovanja, dakle nije se kretao, pa očito tužiteljica prilikom kretanja nije primijenila očekivanu pažnju, jer bi u protivnom viličar uočila. Stoga je i odgovornost za pretrpljenu štetu na strani tužiteljice. Tužena nadalje smatra neosnovanim navode tužiteljice da bi nakon ozljeđivanja ostvarila viša primanja te da je izgubila na zaradi. Osim toga, u odnosu na te navode tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze pa predlaže da se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz obvezu da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak.
3. U dokaznom postupku je izvršen uvid u rješenje o rasporedu (list 3-6), zahtjev za mirno rješenje (list 7-11), odgovor na zahtjev (list 12 -15), medicinsku dokumentaciju (list 16-94 i 104-122), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JC (list 119), ČC, LC i tužiteljice (list 124-127), provedeno je vještačenje po vještaku ortopedu dr. Tini Tepšić (list 136-148), te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4.Temeljem ovako provedenog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.
5. Svjedok ĐC u svom je iskazu naveo da pretpostavlja da je pozvan kao svjedok u nezgodi u kojoj se ozlijedila tužiteljica, toga je dana došao na tehnički pregled i baš je bio predao papire kada je začuo jauk, a inače bio je u redu jer je čekao kako je to uobičajeno. Kada je zamijetio da je tužiteljica pala, pala je pored jednog viljuškara koji je bio parkiran blizu zebre. Sam događaj pada nije vidio nego je najprije čuo taj jauk a onda vidio tužiteljicu na tlu. Teško mu se sada prisjetiti na koju stranu je pala, jer je bio jedno 15-ak metara udaljen od nje. u tom trenutku je netko priskočio, misli da je muška osoba i pomogli su joj, a što se dalje dešavalo to ne zna. Ne zna da li su je uspjeli podignuti na noge jer nije htio gledati, ne zna tko je ta osoba koja joj je pružila pomoć. na upit suda navodi da se ne sjeća kako je bila odjevena niti što je imala od obuće jer ga inače ne zanimaju takve stvari. Upitan od suda da li ima još šta za dodati vezano za predmetni štetni događaj navodi da može dati svoje mišljenje da taj viljuškar nije uopće tamo trebao biti jer tuda se prolazi i može samo pretpostaviti da je ona zapela za te vilice, moguće da je otišla do toaleta i općenito se tamo kreće a ukoliko su vilice malo podignute tada je lako zapeti. Inače podloga gdje je ona pala je asfalt. Ako je već taj viličar i bio tamo parkiran trebao je po njegovu mišljenju biti okrenut prema zidu, kako nitko ne bi zapeo.
6. Svjedok UC u svom je iskazu naveo da prije svega želi napomenuti da nema osobnih saznanja o predmetnom događaju obzirom nije vidio kada se taj štetni događaj desio. Inače to se desilo u stanici za tehnički pregled, točno preko puta njegove kancelarije ali je on u to vrijeme bio u kancelariji. Zna samo da su odmah obavijestili referenta zaštite na radu kako bi se ispunio zapisnik i u tom zapisniku je sve navedeno. Tada nije razgovarao o tome sa tužiteljicom, a niti je kasnije s tužiteljicom razgovarao, tako da ne zna kako je do nezgode došlo. Na upit suda tko je dao informacije referentu zaštite na radu kako je došlo do događaja navodi da je on otišao van i razgovarao s nekim ali i to ne zna sa kime. Dakle nikakve detalje vezano za taj događaj ne zna. Kada mu se pokazuje prijava o ozljedi na radu te na upit da li je potpisao tu prijavu navodi da nije, on to ne potpisuje, to u pravilu potpisuje upravitelj. On je samo potpisao zapisnik koji je sastavio referent zaštite na radu. Na upit tužiteljice navodi da tužiteljica na radnom mjestu gdje radi može biti obučena u svojoj odjeći, dakle ne zadužuje službenu odjeću. Doista se ne sjeća koje ozljede je zadobila tužiteljica, nije se o tome raspitivao a nije je bio niti posjetiti u bolnicu. Prostor ispred stanice asfaltirana je površina. Na daljnji upit da li tamo budu parkirana vozila navodi da tamo uvijek ima vozila, jedino se vozila ne mogu parkirati na mjesto gdje se ulazi u stanicu. Na daljnji upit navodi da u obje zgrade je osiguran toalet za osiguranike. Na upit tužiteljice navodi da se ne može sjetiti da li je u tom trenutku bilo tekuće pitke vode i da li se smije koristiti. Inače pojašnjava da u jednom toaletu je voda iz bušotine i ta nije u pravilu pitka, iako postoji pročiščivač ali to je za farmu, dok je u drugoj zgradi gradska voda. Tamo gdje je rad tužiteljice je voda iz bušotine.
7. Svjedok LC u svom je iskazu naveo da pretpostavlja zbog čega je pozvan na sud kao svjedok jer zna da se tužiteljica ozlijedila na poslu, misli da je to bilo 2019. godine. Tada je bio zaposlen kao i danas u Kaznionici Valtura i to kao stručni referent. Krenuo je prema kuhinji, naime vozio je viljuškar odnosno krumpir na viljuškaru, sam događaj kad je tužiteljica pala nije vidio ali je bio prisutan odnosno primijetio je da je ona pala, misli da je još bila na tlu. To se desilo na vanjskom prostoru, radi se o asfaltiranom dijelu, sjeća se da se žalila da ju boli ruka. Inače skupilo se još ljudi ali se ne može sada sjetiti tko je još bio tamo i pomogli su joj da ustane. U bitnome samo se sjeća da se žalila na ruku. Pomogli su joj da uđe unutra, na svoje mjesto gdje radi a to je na tehnički, a šta se poslije dešavalo isto ne zna. Poslije je čuo da se govorilo da bi trebala imati operaciju ali ni o tome ne zna ništa detaljnije. Upitan od strane suda navodi da se ne može sjetiti u koje vrijeme se to desilo, da li u jutarnjim satima ili kasnije, misli da je moglo biti oko podne, moguće 13 ili 14 sati. Poslije je tužiteljicu i zvao a više se raspitivao o tome kako joj je i da li je što boli te je ona tada govorila da treba ići na operaciju ili da tek treba ići, doista se detalja ne sjeća. Nije siguran ali pretpostavke je da je tužiteljica pala zbog njegovog viljuškara a na upit da to pojasni navodi da viljuškar ima vile i pretpostavlja da se moguće negdje spotaknula a da li joj je bilo slabo to ne zna. Naime kada je shvatio da je ona pala pomislio je da joj je vjerojatno slabo, ali ne zna da li joj je bilo slabo. Upitan od strane tužiteljica da opiše prostor gdje je bio viljuškar u trenutku kad se tužiteljica ozlijedila navodi da je viljuškar pustio u hladu ispod jednog stabla ali misli da su te vile prelazile na asfalt odnosno bile na suncu ali teško je to sada opisati da li su vile bile pola u hladu a pola na asfaltu. Cilj je bio da viljuškar ne bude na suncu. Viljuškar je bio parkiran tako da ga se moglo zaobići, tu nije bilo zapreke. Na daljnji upit da li je viljuškar bio na pješačkom prijelazu navodi da misli da nije. On inače tim dijelom gdje je viljuškar bio parkiran prolazi a da li je bio i ranije parkiran to ne može reći, misli da čak i nije bio parkiran. Inače nije neuobičajeno da tu budu parkirana vozila na tom dijelu, tamo je tehnički i ima vozila. U trenutku kad je parkirao viljuškar ispred njega je bio parkiran jedan kombi tako da u takvoj situaciji ne bi se moglo desiti ovaj slučaj jer ispred njega nije bio prazan prostor a u trenutku kad je tužiteljica pala taj kombi više nije bio tamo.
8. Tužiteljica TC u svom je iskazu navela da se predmetnog dana sada ne sjeća točno koji sat ali zna datum a to je 08.07.2019. krenula je iz prostora u kojem radi u drugu zgradu i to s namjerom da ide u toalet, obzirom da u prostoru u kojem rade voda nije pitka kako je to već iskazivao prije saslušani svjedok. Čak postoji i natpis da ta voda nije za piće. Uočila je taj viljuškar o kojem se priča međutim nije vidjela te vile tako da je za njih zapela i našla se na desnoj strani i time ozlijedila ruku. Ne može se sjetiti koje boje je viljuškar ali svakako te vile nije vidjela a prostor na kojem je pala je podloga asfaltna. Dakle viljuškar je bio na pješačkom prijelazu, tuda je prolazila kao što i uvijek tuda prolazi. Želi napomenuti da tamo sigurno nije dozvoljeno parkirati jer na tom dijelu prolaze vozila za tehnički pregled a postoji i rampa. Kada je pala čula je "krc" i osjetila jaku bol, odmah se skupilo dosta ljudi koji su joj pomogli i odveli je unutra u stanicu. Na hitnu ju je odveo kombi od hitne a ona je odmah obavijestila i supruga koji je došao. Nije imala još operaciju ali čeka termin, to će biti neophodno. Nakon toga događaja su je alkotestirali, test je bio negativan, tada je razgovarala s djelatnikom zaštite na radu i samo ju je pitao da opiše predmetni događaj. Inače u toj nezgodi je dobila frakturu radiusa palične kosti. Zbog svega toga je bila na bolovanju, obavila više ciklusa fizikalne terapije i priznata joj je ozljeda na radu. Inače te vilice se stope odnosno jednostavno se ne vide obzirom su bile položene na asfaltu u odnosu na boju asfalta i materijal i boju vilica. Ne može odgovoriti na pitanje tuženika da li su te vilice položene na asfalt ili su malo podignute. Teško je reći koliko se daleko od viljuškara kretala.
9. Temeljem tako provedenih dokaza utvrđeno je da se 08.07.2019. tužiteljica ozljedila na poslu u vrijeme radnog vremena kod poslodavca u Kaznionici [adresa] na način da je zapela za vilice viljuškara i pala te zadobila tjelesne ozljede. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetnog dana krenula iz prostorije u kojoj radi u drugu zgradu i to s namjerom da ide u toalet, obzirom da u prostoru u kojem rade voda nije pitka. I svjedok UC u svom je iskazu naveo da u tom dijelu postoje dvije zgrade u kojima su radni prostori, da je u obje zgrade osiguran toalet za zaposlenike, da je u jednom toaletu voda iz bušotine i ta nije u pravilu pitka, iako postoji pročiščivač ali je to za farmu, dok je u drugoj zgradi gradska voda a u zgradi u kojoj tužiteljica radi je voda iz bušotine, dakle voda koja nije pitka. Nadalje iz provedenih dokaza proizlazi da je na mjestu gdje je tužiteljica prolazila kako bi došla do toaleta bio parkiran viljuškar, prema iskazu tužiteljice bio je zaustavljen na pješačkom prijelazu ali svakako na prostoru po kojem se zaposlenici i ostale osobe kreću, pa je tako svjedok ĐC, koji je u vrijeme štetnog događaja čekao u redu za stanicu za Tehnički pregled vozila i vidio tužiteljicu koja se ozljedila kao i sporni viljuškar, iako nije vidio sam trenutak kada se ozljedila, naveo da prema njegovu mišljenju spomenuti viljuškar nije uopće tamo trebao biti jer tuda se prolazi i može samo pretpostaviti da je tužiteljica zapela za te vilice. Nadalje je iz iskaza svjedoka LC razvidno da u trenutku kada se tužiteljica ozlijedila spomenuti viljuškar bio parkiran u hladu ispod jednog stabla te misli da su te vile prelazile na asfalt odnosno bile na suncu jer je cilj bio da viljuškar ne bude na suncu.
9.1. Slijedom svega navedenog proizlazi da je viljuškar za koji je tužiteljica predmetnog dana zapela i ozlijedila se bio parkiran na mjestu u samoj blizini pješačkog prijelaza a dijelom i na pješačkom prijelazu kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice a što nije mjesto predviđeno za parkiranje jer onemogućava nesmetan prolaz kako zaposlenicima tako i ostalim osobama. Sud iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice cijeni vjerodostojnim jer su uvjerljivi i logični a nisu protivni niti ostalim dokazima. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 3/14, 127/14, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR- a) prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, a što podrazumijeva i suguran prilaz kako radnom prostoru tako i toaletu, stajalište suda je da tuženik nije postupao u skladu s navedenom odredbom te da je odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi kao posljedicu predmetnog štetnog događaja. Teret dokazivanja i najmanje suodgovornosti na strani tužitelja, kao i teret dokazivanja da je do štete došlo isključivo krivnjom tužitelja, jest na tuženiku, a tuženik navedeno u provedenom postupku temeljem naprijed iznesenih utvrđenja nije dokazao. Odgovornost poslodavca temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14….) u svezi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05…, dalje ZOO-a), je objektivna, a na poslodavcu, ovdje tuženiku, je teret dokazivanja činjenica koje ga temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a, mogu osloboditi odgovornosti, pa kako tuženik isto u provedenom postupku nije dokazao to je utvrđeno da je u cijelosti odgovoran tužiteljici za štetu iz predmetnog štetnog događaja. Naime viljuškar za koji je tužiteljica zapela bio je parkiran na mjestu koje za to nije predviđeno odnosno na mjestu koje priječi kretanje zaposlenika, a na što tužiteljica nije mogla utjecati dok je poslodavac pažljivim postupanjem - redovitim nadzorom mogao isto spriječiti, ukazati na isto zaposleniku koji upravlja viljuškarom, što je očito izostalo a time je izostala i organizacija u procesu rada u smislu kretanja zaposlenika na siguran način u krugu radnog prostora. S druge strane kraj činjenice da je tužiteljica očito slučajno zapela za nepropisno parkiran viljuškar odnosno da je do štetnog događaja došlo slučajem opet ne oslobađa tuženika odgovornosti u konkretnom slučaju.
10. Radi utvrđenja obima i visine pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju te je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Tini Tepšić pa iz nalaza imenovane vještakinje proizlazi da je tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan i to na dan ozljede i idućeg dana, no nakon postavljanja imobilizacije i mirovanja bol regredira u bol srednjeg intenziteta. Bol srednjeg intenziteta je trpjela 10 dana u nastavku boli jakog intenziteta koji su dijelom spontano te dijelom uz analgetsku terapiju regredirali do bolova srednjeg intenziteta a isti bolovi javljali su se tijekom i nakon fizikalne terapije, tj. prva 3 ciklusa intenzivnog razgibavanja lakta dok još nije bila utvrđena ligamentarno tetivna ozljeda lakta. Nadalje bol slabijeg intenziteta trpjela je 3 mjeseca. Strah jakog intenziteta da se javlja na dan ozljede, do utvrđivanja zadobivenih ozljeda, strah srednjeg intenziteta traje oko 2 tjedna i vezan je uglavnom uz neizvjesnost dijagnoze i liječenja te se javlja više puta tijekom liječenja obzirom na produljeno liječenje, dugotrajne bolove te nove momente u liječenju poput naknadno utvrđenih ozljeda (prijelom prsta, ligamentarno i tetivno oštećenje lakta) i promjene modaliteta liječenja, tj, indiciranja operacijskog liječenja ozljede lakta a strah blagog intenziteta javlja se tijekom liječenja, ali nakon postavljanja točne dijagnoze uglavnom radi straha za definitivni funkcionalni ishod ozlijeđenog lakta no regredirao bi po provedenim fizikalnim terapijama kada je funkcionalni nalaz bio izvjesniji i ukupno je tijekom liječenja mogao trajati 2 mjeseca. Vještakinja navodi da posljedično predmetnoj ozljedi kod tužiteljice nije zaostalo naruženje. Nadalje obzirom da se radi o ozljedi dominantne ruke, tužiteljici je nestručna pomoć i njega bila potrebna pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima te prijevozu na liječničke preglede i terapije. Tijekom nošenja imobilizacije u trajanju 30 dana, tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 3 sata dnevno uzimajući u obzir da se ne radi o uobičajenoj podlaktičnoj imobilizaciji već o nadlaktičnoj imobilizaciji koja imobilizira cijelu šaku, podlakticu i lakat do polovice nadlaktice. Pomoć i njegu joj je pružao suprug. Dodatno, pomoć joj je bila potrebna tijekom provođenja prva tri ciklusa fizikalnih terapija, do povratka prihvatljive funkcije desne ruke radi pomoći pri nošenju stvari, kućanskim poslovima, prijevozima na liječničke preglede i terapije. Radi se o vremenskom razdoblju od 2 mjeseca tijekom kojih je pomoć tužiteljici bila potrebna svakodnevno u trajanju 2 sata radnim danom te 1 sat vikendom, obzirom da je radnim danom odlazila na terapije. Nakon trećeg ciklusa fizikalnih terapija, tuda pomoć više nije bila potrebna. Zaključno je tužiteljici ukupno tuđa pomoć trebal 30 dana x 3 sata odnosno 90 sati, potom 40 dana x 2 sata što je 80 sati i16 dana x 1 sat dakle16 sati, ukupno : 186 sati. Kod tužiteljice je radi predmetne ozljede došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 15%, radi se o trajno umanjenoj pokretljivosti desnog lakta sa objektivno dokazanom nestabilnosti lakta, obje kliničkom procjenom lakoga stupnja. Povremeni bolovi i nelagoda koje tužiteljica trpi prilikom određenih aktivnosti uključeni su u postotak umanjenja životnih i radnih sposobnosti.
11. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Tine Tepšić sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan a u konačnici niti stranke nisu isticale primjedbe na isti.
12. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, sve sukladno odredbi članka 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
13. Sukladno navedenom, tužiteljici je na ime povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova priznat iznos od 2.000,00 eur a uzevši u obzir njihovo trajanje i jačinu (bol jakog intenziteta 1 dan, bol srednjeg intenziteta 10 dana, bol slabijeg intenziteta 3 mjeseca) te lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda te sve neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja.
14. Uzimajući u obzir trajanje i jačinu pretrpljenog straha tužiteljici je na ime povrede prava osobnosti za pretrpljeni strah priznata pravična novčana naknada od 500,00 eur. Naime, prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja tužiteljici pripada po osnovi ove kvalifikatorne okolnosti, sud je uzeo u obzir da se strah jakog intenziteta javljao na dan ozljede do utvrđivanja zadobivenih ozljeda, strah srednjeg intenziteta da je trajao oko 2 tjedna i bio vezan uz neizvjesnost dijagnoze i liječenja te se javljao više puta tijekom liječenja obzirom na produljeno liječenje, dugotrajne bolove te nove momente u liječenju poput naknadno utvrđenih ozljeda (prijelom prsta, ligamentarno i tetivno oštećenje lakta) i promjene modaliteta liječenja, tj, indiciranja operacijskog liječenja ozljede lakta. Cijenjeno je i da se strah blagog intenziteta javljao tijekom liječenja iukupno je tijekom liječenja mogao trajati 2 mjeseca.
15. Na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti izazvane umanjenjem životne aktivnosti tužiteljici je valjalo priznati iznos od 2.500,00 eur, cijeneći utvrđeni postotak umanjenja od 15 %, dob tužiteljice, spol, zanimanje, kao i oblike u kojim se očituje, odnosno cijenjeno je da je kod tužiteljice zaostalo trajno umanjena pokretljivost desnog lakta sa objektivno dokazanom nestabilnosti lakta (obje kliničkom procjenom lakoga stupnja) a tužiteljica trpi i povremene bolove i nelagodu prilikom određenih aktivnosti.
16. Na ime pravične novčane naknade zbog tuđe pomoći, tužiteljici je primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku dosuđen iznos od 744,00 eur uzevši u obzir da je tužiteljici bila pomoć potrebna od strane nestručne osobe i to pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima te prijevozu na liječničke preglede i terapije. Uzeto je u obzir da joj je tijekom nošenja imobilizacije u trajanju 30 dana, tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno a dodatno joj je pomoć bila potrebna tijekom provođenja prva tri ciklusa fizikalnih terapija, do povratka prihvatljive funkcije desne ruke radi pomoći pri nošenju stvari, kućanskim poslovima, prijevozima na liječničke preglede i terapije u vremenskom razdoblju od 2 mjeseca tijekom kojih joj je pomoć bila potrebna svakodnevno u trajanju 2 sata radnim danom te 1 sat vikendom. Dakle zaključno je tužiteljici ukupno tuđa pomoć trebala (30 dana x 3 sata odnosno 90 sati, potom 40 dana x 2 sata što je 80 sati i16 dana x 1 sat dakle16 sati) ukupno 186 sati. Sud je sat cijene tuđe pomoći i njege cijenio 4,00 eur po satu obzirom su joj pomoć pružali članovi kućanstva.
17. Nadalje, iz provedenih dokaza, nalaza i mišljenja vještaka ortopeda, razvidno je da je tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja, a tijekom višemjesečnog liječenja, nedvojbeno imala određene putne i druge troškove vezane uz odlaske na liječničke preglede i fizikalne terapije, a koje je sud tužiteljici dosudio u iznosu od 150,00 eur, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, smatrajući da navedeni iznos realno odgovara iznosu minimalnih troškova koji u takvoj situaciji mogu nastati.
18. Dakle, u provedenom je postupku utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela štetu (imovinsku i neimovinsku) u iznosu od ukupno 5.894,00 eur, pa je s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika za tako nastalu štetu, valjalo sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a dosuditi tužiteljici naprijed navedeni iznos, a odbiti je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Zatezna kamata tužiteljici pripada sukladno odredbi čl. 1103. i čl. 29. ZOO- a, pa je na neimovinsku štetu tužiteljici kamata priznata od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, kako tužiteljica potražuje od 02. veljače 2021., iako je zahtjev podnijet ranije, dok kamata na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege i troškove putovanja radi liječenja tužiteljici pripada od dana presuđenja.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe i vansudskog zahtjeva po 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 22.09.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na ročištu 22.12.2022. i 03.02.2023. po 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 21.10.2024. 100 bodova (Tbr.8/1) i zastupanje na ročištu 03.02.2025. 100 bodova (Tbr.9/1), što sukladno uspjehu u sporu tužiteljice od 80% i uvećano za PDV iznosi 1.300,00 EUR. Tužiteljici je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR pa je ukupno na ime parničnog troška tužiteljici priznat ukupan iznos od 1.631,81 EUR.
U Puli, 24. ožujka 2025. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Dna:
- Tužiteljici po pun.
- Tuženoj po ODO u Puli-Pola, GUO
