REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2170/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], , zastupan po punomoćniku Srđan Kalebota, odvjetniku u Split, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupan po odvjetničkom društvu „ O i O“ [adresa] radi Obvezno - ništetnost, 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 90.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 90.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 451,21 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 41.671,90 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

2,40 EUR 30.03.2007.

20,40 EUR 15.11.2007.

18,11 EUR 10.12.2007.

22,11 EUR 10.01.2008.

25,89 EUR 10.02.2008.

53,23 EUR 10.03.2008.

40,94 EUR 06.05.2008.

41,04 EUR 30.05.2008.

44,22 EUR 16.06.2008.

41,77 EUR 10.07.2008.

42,99 EUR 29.09.2008.

42,99 EUR 29.09.2008.

52,25 EUR 15.10.2008.

60,15 EUR 11.11.2008.

65,31 EUR 29.12.2008.

73,44 EUR 23.01.2009.

70,56 EUR 23.03.2009.

65,74 EUR 28.05.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

67,38 EUR 10.09.2009.

84,95 EUR 10.09.2009.

81,02 EUR 26.10.2009.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

104,42 EUR 07.05.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

135,32 EUR 15.11.2010.

144,78 EUR 16.02.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

182,17 EUR 14.06.2011.

201,42 EUR 15.07.2011.

205,06 EUR 17.08.2011.

176,18 EUR 15.09.2011.

165,20 EUR 14.10.2011.

164,12 EUR 15.11.2011.

165,28 EUR 14.12.2011.

176,29 EUR 13.01.2012.

180,40 EUR 15.02.2012.

176,55 EUR 17.03.2012.

175,80 EUR 13.04.2012.

180,73 EUR 21.05.2012.

179,91 EUR 24.11.2012.

176,97 EUR 19.12.2012.

165,59 EUR 18.01.2013.

177,06 EUR 27.02.2013.

175,79 EUR 26.03.2013.

178,68 EUR

17.04.2013.

166,75 EUR

20.05.2013.

164,84 EUR

28.06.2013.

165,52 EUR

31.07.2013.

170,00 EUR

30.08.2013.

175,48 EUR

30.09.2013.

172,50 EUR

31.10.2013.

174,61 EUR

30.11.2013.

177,05 EUR

31.12.2013.

179,17 EUR

19.02.2014.

180,61 EUR

31.03.2014.

178,21 EUR

28.04.2014.

176,25 EUR

13.06.2014.

180,51 EUR

29.07.2014.

180,51 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

105,80 EUR

29.07.2014.

31.561,74 EUR 30.01.2015.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.546,33 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 4. Lipnja 2019. godine tužba tužitelja PT protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb radi utvrđenja i isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj dana 21.2.2007., s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 3208469360, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 90.000,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB.

Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 2. i ćl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,50% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i iskijučivo o jednostranoj odluci same banke („temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugradenom u ZZP, prouzročlo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovaadm sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenorn postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod posiovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, Kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u torn postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u sidadu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrduje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12,2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz kojti je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zakijučenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u djelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i ti svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita izrađen je izračun u smislu utyrdenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik cjelokupno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 310.892,56 kuna.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj, od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individuaine pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese sljedeću:

Presudu

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez plavnog učinka nepoštena, ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broi 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavija na raspolagane krectit u kunskoj protuvrijednosti 90.000,00 CHF, obračunato prerna srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućlm lumatarna u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 90.000,00 CHF platiti u anuitetlma i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosfi obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 451,21 Clif obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 310.892,56 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi 15 % do 31. 12. 2007. od 1. 01. 2008. do 31. 7. 2015. Godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena a od 1.8.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim u trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Ističe prigovor zastare na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja a dospjeli su prije 4. Lipnja 2014. Godine. Tuženik osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji ih je predmet spora. Prigovara nedostatak aktivne legitimacije jer da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivali obveze po kreditu.

Podneskom od 19. Lipnja 2024. Godine punomoćnik tužitelja između ostalog navodi sljedeće:

"Tužitelj je zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jović pa ističe kako nema primjedbi na isti te drži kako je sudski vještak pravilno i točno utvrdio više plaćeno po kamati i valuti švicarski franak u ukupnom iznosu od 41.671,90 Eura. Samo se napominje kako je točan zbroj relevantnog stupca nalaza i mišljenja označenog kao „ukupna razlika anuiteta u Eur“ iznos od 41.671,90 Eura, a ne 41.643,04 Eura, a do razlike dolazi jer je vještak u zbroj uračunao i tzv. negativnu razliku redcima 2-6 u iznosu od – 28,90 Eura, a tužitelj naravno traži ono što je više platio po mjesecima, a zbroj tih mjeseci je prema podacima u samoj Tablici 41.671,90 Eura.

Tužitelj drži da ovo može utvrditi i sam sud jer se ne radi o znanju kojim sam sud ne bi raspolagao (čl. 250. ZPP-a) pa i nema potrebe samo na ovu okolnost pozivati dodatno sudskog vještaka no odluka se o tome prepušta sudu. Slijedom izrađenog nalaza i mišljenja uređuje se tužbeni zahtjev na način da isti kao cjelina glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 90.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 90.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 451,21 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3208469360 od 21.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 41.671,90 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

2,40 EUR 30.03.2007.

20,40 EUR 15.11.2007.

18,11 EUR 10.12.2007.

22,11 EUR 10.01.2008.

25,89 EUR 10.02.2008.

53,23 EUR 10.03.2008.

40,94 EUR 06.05.2008.

41,04 EUR 30.05.2008.

44,22 EUR 16.06.2008.

41,77 EUR 10.07.2008.

42,99 EUR 29.09.2008.

42,99 EUR 29.09.2008.

52,25 EUR 15.10.2008.

60,15 EUR 11.11.2008.

65,31 EUR 29.12.2008.

73,44 EUR 23.01.2009.

70,56 EUR 23.03.2009.

65,74 EUR 28.05.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

68,40 EUR 09.06.2009.

67,38 EUR 10.09.2009.

84,95 EUR 10.09.2009.

81,02 EUR 26.10.2009.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

96,53 EUR 10.02.2010.

104,42 EUR 07.05.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

136,36 EUR 24.09.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

128,66 EUR 02.10.2010.

135,32 EUR 15.11.2010.

144,78 EUR 16.02.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

151,00 EUR 28.04.2011.

182,17 EUR 14.06.2011.

201,42 EUR 15.07.2011.

205,06 EUR 17.08.2011.

176,18 EUR 15.09.2011.

165,20 EUR 14.10.2011.

164,12 EUR 15.11.2011.

165,28 EUR 14.12.2011.

176,29 EUR 13.01.2012.

180,40 EUR 15.02.2012.

176,55 EUR 17.03.2012.

175,80 EUR 13.04.2012.

180,73 EUR 21.05.2012.

179,91 EUR 24.11.2012.

176,97 EUR 19.12.2012.

165,59 EUR 18.01.2013.

177,06 EUR 27.02.2013.

175,79 EUR 26.03.2013.

178,68 EUR 17.04.2013.

166,75 EUR 20.05.2013.

164,84 EUR 28.06.2013.

165,52 EUR 31.07.2013.

170,00 EUR 30.08.2013.

175,48 EUR 30.09.2013.

172,50 EUR 31.10.2013.

174,61 EUR 30.11.2013.

177,05 EUR 31.12.2013.

179,17 EUR 19.02.2014.

180,61 EUR 31.03.2014.

178,21 EUR 28.04.2014.

176,25 EUR 13.06.2014.

180,51 EUR 29.07.2014.

180,51 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

105,80 EUR 29.07.2014.

31.561,74 EUR 30.01.2015.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

U dokaznom postupku sud je pregledao Analize kreditnih obveza i … od 8. 5. 2019., Ugovor o namjenskom kreditu od 21. 2. 2007., karton zemljišta broj 1504 K. O. [katastarska općina] s ovjerom, kopije povratnice, dopis Zagrebačke banke od 21. 9. 2018., efektivne kamatne stope, promet po kreditu, otkaz kredita od 15. srpnja 2014., nalog od 15. 7. 2014., izvatka iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 15. 7. 2014., izlaganja od 24. veljače 2000., te od 19. 11. 2004., novinske članke, obavijest o novostima ZB od 8. 2. 2013., opće uvjete promjene kamatnih stopa od 1. 10. 1999., proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke, saslušao svjedokinju MT, i tužitelja kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom odredbu sadržanu u članaku 1. Ugovora o kreditu br. 3208469360 od 21.02.2007. godine, zaključen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. Ugovoren iznos kredit u kunskoj protuvrijednosti 90.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 90.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 451,21 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, odredba članak 2. u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. Te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, te da tuženik isplati tužitelju iznos od 41.671,90 Eura, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog utuženog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.

Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 3208469360 dana 21.02.2007. godine i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor, na iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski, s rokom otplate 30 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,50 % godišnje, Interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

Nije sporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala kao i da je tužitelj u cijelosti isplatio predmetni kredit 30. 01. 2015. God. Nije sporna ni činjenica da tužitelj s tuženikom nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu, pa tako ni o spornim odredbama, jer se radilo o tipiziranim ugovorima kreditora. Iz sadržaja ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom potrošačkom kreditu za adaptaciju obiteljske kuće.

Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.

Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – dalje: ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

Treba navesti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

U odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, da nije bila razumljiva pa time niti poštena.

Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Nadalje, ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva

- načela savjesnosti i poštenja.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala je odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra kako tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pregovarao sa tužiteljem, te je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nije na transparentan način objašnjen razlog i mehanizmi promjene valutne klauzule i kamatne stope, kao niti međusobni odnos pa ni odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost valute i kamatne stope po odluci Banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su utužene odredbe Ugovora o kreditu suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima.

Stoga je trebalo odlučiti kao pod točkom I i II izreke ove presude.

Tuženik je istakao prigovor zastare.

U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata i promjene tečaja valute koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata i razlike tečaja koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kad počinje teći opći zastarni rok od pet godina.

Predmetne kamate preplaćivane su od 1. 10. 2007. do isplate kredita u siječnju 2015. God. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. dao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je 4. travnja 2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u Zagrebu. Računajući od tog dana pa unatrag pet godina (opći rok zastare – čl. 388. ZOO) dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 7. 10. 2006. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare.

Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. Stoga zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., dakle 13. lipnja 2019.

U konkretnom slučaju predmetna individualna tužba podnesena je 04. 06. 2019., god., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina, početak kojeg je potrebno računati od 13. lipnja 2014. U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Trebalo je raspraviti i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva pod toč. III

Vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije Marijanu Joviću sud je utvrdio:

- da je predmetni kredit broj: 3208469360 sklopljen na iznos glavnice od 90,000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita,

- da je predmetni kredit trebao otplatiti u roku od 30 godina,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a početna je iznosila 4,50 % godišnje,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- da je tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana,

- da je u razdoblju od 01. 04. 2007. do konačne otplate kredita dana 30. 01. 2015. godine zbog promjene kamatne stope i promjene srednjeg tečaja tuženika za CHF u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,50 % i tečaj za CHF u odnosu na kunu na dan zaključenja ugovora 21. 02. 2007. Godine s osnova anuiteta po ugovoru tužitelj više platio 41.643,04 eura, sve po mjesečnim anuitetima kako je to iskazano u pregledu obračuna.

Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća kao logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke.

Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 01. studenoga 2007. Godine do 31. 7. 2014. Godine platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorna kamatna stopa u ukupnom iznosu od 6.878,12 EUR. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnom dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen u ukupnom iznosu od 34.764,91 EUR. Zbirni iznos pretplate anuiteta iznosi 41.643,04 EUR. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnom dinamici kredita.

Kako je tužitelj tužbom tražio ono što je više platio po mjesečnim obrocima sud nije uračunao tzv. negativnu razliku.

Sud smatra neosnovan prigovor tuženika kojim se protivi preinaci tužbe budući je odredbom čl. 191. st. 2. ZPP određeno da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je banka, sukladno citiranoj odredbi dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive redovne kamate i tečaja valute. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. St. 1. ZPP-a.

Tužitelju je trošak obistinjen sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava tužbe 1.000,00 eura, sastav dvije žalbe po 500,00 eura, sastav 3 podneska po 1.000,00 eura, za zastupanje po punomoćniku na 3 ročišta po 1.000,00 eura, ročište za objavu 100,00 eura, ukupno 8.100,00 eura. Utvrđenom iznosu je potrebno pridodati trošak 25% PDV-a od 2.025,00 eura, trošak financijskog vještačenja od 499,04 eura, te trošak pristojbi tužbe 459,09 eura i presude 463,20 eura, ukupno 11.546,33 eura.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. OT, [adresa] zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u [adresa],

2. ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, [adresa] Zagreb zastupan po odvjetničkom društvu „Porobija i porobija“ Zagreb