REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4256/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Jelaska d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 13, OIB:91414187009, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tužene UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o. iz Splita, Ćiril-Metodova 38, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Gatare, odvjetnika u Rijeci, i punomoćnice tužene BB, odvjetnice u OD Juričko i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 24.ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Tužena UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju Jelaska d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 13, Split, Ruđera Boškovića 13, OIB: 91414187009, vratiti uplatom na žiro račun tužitelja iznos od 105.058,39 EUR (slovima: stotinu pet tisuća pedeset osam eura trideset devet centi), sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 27. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužena UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju Jelaska d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 13, Split, Ruđera Boškovića 13, OIB:91414187009, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.580,69 EUR (slovima: dvadeset sedam tisuća pet stotina osamdeset eura šezdeset devet centi) sa zateznom kamatom od 24.ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 23.travnja 2020. tužba u kojoj se navodi da su tužitelj kao zakupnik i tužena kao zakupodavac sklopili 23. siječnja 2022. Ugovor o zakupu poslovnog prostora, koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu prizemlja zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine od cca 62 m2, anagrafske oznake Marmontova 10, Split i to na razdoblje od 5 godina počevši od 1. ožujka 2020. Člankom 1. toč. 4. Ugovora o zakupu poslovnog prostora određeno je da će zakupnik poslovni prostor koji je predmet ugovora koristiti isključivo za obavljanje trgovine i ugostiteljstva, dok je člankom 3. istog ugovora predviđeno plaćanje godišnje zakupnine unaprijed i to u iznosu od 127.500,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan izdavanja računa, što da je tužitelj i učinio uplativši tuženoj na njen žiro račun iznos od 126.070,08 EUR/ 949.875,00 kuna. Tužitelj je sukladno ugovoru ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora, te započeo s uređenjem istog kako bi ga osposobio za obavljanje ugostiteljske djelatnosti prodaje brze hrane, napitaka i slastica, ali je u međuvremenu 19. ožujka 2020. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih djelatnosti, kojom je propisana obustava rada iz navedenih djelatnosti, te je nesporno kako je takvom odlukom tužitelju zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Iz tih razloga tužitelj se 23. ožujka 2020. obratio tuženoj dopisom kojim ju obavještava da je, zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje da se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i za koje ne odgovara niti jedna ugovorna strana, ispunjenje ugovornih obveza za zakupnika, ali i zakupodavca, postalo nemoguće, odnosno nesporno pretjerano otežano, te da će mu nanijeti pretjerano veliki gubitak, zbog čega raskida ugovor, te ju je ujedno pozvao, sukladno članku 10. točki 4. ugovora, na povrat uplaćene godišnje zakupnine. Tužena je odgovorila na citirani dopis putem svog punomoćnika 26. ožujka 2020. i navela kako potvrđuje raskid ugovora od 23. siječnja 2020., s tim da je osporila nastup okolnosti na koje se tužitelj pozvao, tvrdeći da je već ispunio svoju obvezu, te je odbila povrat unaprijed plaćene zakupnine.

1.1. Nadalje, tužitelj se obratio tuženoj novim dopisom od 26. ožujka 2020. u cilju pokušaja mirnog rješenja nastale situacije, i predložio da zadrži iznos dvomjesečne zakupnine, a da preostali iznos vrati tužitelju, no tužena na taj dopis nije odgovorila, pa se ugovor o zakupu poslovnog prostora smatra raskinutim suglasnošću volje stranaka (raskid tužitelja od 23. ožujka 2020. i prihvaćanje raskida tužene 26. ožujka 2020.). S obzirom da je otpala bilo kakva pravna osnova da tužitelj i dalje koristi predmetni poslovni prostor, isti je 7. travnja 2020. deponirao ključeve predmetnog poslovnog prostora kod javnog bilježnika i dopisom obavijestio tuženu da ih može preuzeti u bilo koje doba, čime je izvršio predaju u posjed poslovnog prostora. Slijedom navedenog, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim traži da sud naloži tuženoj da isplati tužitelju iznos od 115.564,24 EUR/870.718,75 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2020. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu, tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, te predložila isti odbiti kao neosnovan. Tužena ne osporava da su tužitelj kao zakupnik i tužena kao zakupodavac zaključili 23. siječnja 2020. Ugovor o zakupu poslovnog prostora, predmet kojeg je zakup prostora na sjeverozapadnom dijelu zgrade anagrafske oznake Split, Marmontova 10, sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 62 m2, na određeno vrijeme od 1. ožujka 2020. do 28. veljače 2025. za obavljanje trgovine i ugostiteljstva kao svoje redovne registrirane djelatnosti i da je tužitelj uveden u posjed predmetnog prostora odmah po zaključenju ugovora. Nadalje, tužena ne osporava da su stranke ugovorile godišnju zakupninu u iznosu od 102.000,00 EUR, uvećano za iznos PDV-a, da je tužitelj sukladno ugovoru uplatio tuženoj prvu godišnju zakupninu u iznosu od 100.856,06 EUR/759.900,00 kuna (kunska protuvrijednost ugovorenog iznosa zakupnine) uvećano za PDV od 25%, da su stranke dogovorile da zakupnik može otkazati ugovor za slijedeću godinu zakupa najkasnije do 1. studenog tekuće godine, te predati posjed zakupodavcu do 15. studenog tekuće godine, a ako ne poštuje prethodno navedene rokove, te mimo njih otkaže ugovor obvezuje se uz ukupan iznos zakupnine za tekuće razdoblje u roku od 8 dana od pisanog poziva zakupodavca podmiriti i ugovornu kaznu od 25.500,00 EUR, da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donio Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja, kojom je obustavljen rad u djelatnosti trgovine i ugostiteljskih objekata, uz izuzetak pripreme i dostave hrane, sve zbog epidemije COVID -19 virusa u Republici Hrvatskoj, i da je obavljanje trgovačke djelatnosti u Republici Hrvatskoj omogućeno od 27. travnja 2020., a obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 11. svibnja 2020.

2.1. Međutim, tužena ističe da se tužitelj neosnovano poziva na članak 10.4. Ugovora o zakupu, kojim je određeno kako zakupnik ima pravo na povrat razmjernog dijela zakupnine u odnosu na vrijeme provedeno u predmetnom poslovnom prostoru u slučaju da je prestanak ugovora posljedica više sile (požar, potres, uništenje prostora i sl.) zbog čega ne može doći do nastavka obavljanja djelatnosti zakupnika, te da se situacija uzrokovana COVID-19 virusom ne bi mogla podvesti pod taj članak ugovora, jer se ne radi o trajnoj višoj sili, odnosno nema trajne nemogućnosti obavljanja djelatnosti, ili nemogućnosti rada u cijelom vremenu trajanja zakupa (radi se o privremenim okolnostima). Stoga tužitelj kao zakupnik ne ostvaruje pravo na povrat zakupnine, prema tom članku ugovora, jer je ukupno trajanje nemogućnosti obavljanja djelatnosti trajalo manje od dva mjeseca. Isto tako tužena osporava da tužitelj ima pravo na jednostrani raskid ugovora pozivom na članak 369. Zakona o obveznim odnosima, jer su u konkretnom slučaju izvanredne okolnosti trajale manje od dva mjeseca, nakon kojih je omogućeno normalno obavljanje registriranih djelatnosti zakupnika, s tim da je u tijeku bila i turistička sezona, jer više nisu bile na snazi zabrane ni ograničenja kretanja, pa je od svibnja 2020. tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru mogao u punom obujmu obavljati poslovnu djelatnost i ostvarivati prihod.

2.2. Tužena je tužitelju ponudila pravičnu izmjenu ugovora, odnosno korekciju visine zakupnine, na koji prijedlog tužitelj nije pristao, pa nije ni pravično da cjelokupni teret zbog privremene izvanredne situacije padne na tuženu kao zakupodavca, jer ona nije odgovorna, niti je mogla predvidjeti izvanrednu situaciju nastalu zbog epidemije virusa, a u prilog tome je navela i kako je kao zakupodavac tužitelju kao zakupniku člankom 6.2. Ugovora dala suglasnost za podzakup trgovačkim društvima Top-shop d.o.o. i Classic shop d.o.o., pa je tužitelj mogao svakako i davanjem predmetnog poslovnog prostora u podzakup ostvarivati daljnji prihod. Posebno je navela kako predmetni ugovor nije raskinut suglasnošću volja ugovornih strana, kako to navodi tužitelj u tužbi, već je tužena u dopisu od 26. ožujka 2020., u kojem je navela da potvrđuje raskid ugovora, ukazala na obvezu predaje predmetnog poslovnog prostora, slobodnog od osoba i stvari do 15. studenog 2020. i navela da ne postoji njena obveza na povrat zakupnine, pozivajući se pritom na odredbu članka 10.3. ugovora kojom je predviđeno da zakupnik može otkazati ugovor za slijedeću godinu zakupa do 1. studenog tekuće godine, te predati posjed zakupodavcu do 15. studenog tekuće godine. Stoga tužena nije preuzela ključeve od tužitelja iz razloga što je zakupni odnos još uvijek na snazi, jer se tužena nikada nije suglasila s raskidom ugovora za tekuću godinu, već je primila na znanje da tužitelj neće koristiti predmetni prostor u idućoj godini, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. siječnja 2020., solemniziranog po javnom bilježniku Iliji Šariću pod posl. br. OV-350/2020 (list 8.,9.,10.,11.,12. i 13. spisa), Računa R2 -Obračun prema naplaćenoj naknadi br. 5-20-1 od 1. ožujka 2020. (list 14. spisa), Potvrde o izvršenom nalogu od 10. ožujka 2020. (list 15 spisa), fotografija (listovi 16, 17, 18 spisa), Ponude 401836 od 16. siječnja 2020. Ugooprema d.o.o. (list 19, 20, 21 spisa), Računa 85-01-3001 od 13. ožujka 2020. Globo d.o.o. (list 22 spisa), Računa broj 5-1- 1 od 16. ožujka 2020. Marin Interijeri j.d.o.o. (list 24 spisa), Izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za tužitelja od 21. travnja 2020. (list 25, 26, 27 spisa), dopisa tužitelja od 23. ožujka 2020. s potvrdom o primitku (listovi 28, 29, 30 spisa), dopisa Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski i Primorac upućen odvjetniku IB od 26. ožujka 2020. (list 31 spisa), dopisa odvjetnika IB tužitelju od 26. ožujka 2020. (listovi 32, 33 spisa), dopisa tužitelja tuženoj od 7. travnja 2020. s Potvrdom i Zapisnikom o preuzimanju na čuvanje isprava javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita pod posl. br. OU-13/20 (listovi 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41 spisa), e-mail korespondencije odvjetnika IB s tužiteljem i punomoćnikom tužitelja (listovi 50, 51 spisa), Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja od 19. ožujka 2020. (listovi 70, 71 spisa), Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 10. svibnja 2020. (listovi 72, 73 spisa), Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene kao zakupodavca i TELE2 d.o.o. kao zakupnika od 3. rujna 2020., ovjerenog od strane javne bilježnice Vesne Pučar iz Zagreba pod posl. br. OV-11211/2020 i OV-11212/2020 (listovi 79, 80, 81, 82, 83 spisa), Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene kao zakupodavca i TELE2 d.o.o. kao zakupnika od 3. rujna 2020., ovjeren od strane javne bilježnice Vesne Pučar iz Zagreba pod posl. br. OV-11209/2020 i OV-11210/2020 (listovi 84, 85, 86, 87, 88 spisa), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između Classic shop d.o.o. i Jelaska d.o.o. od 9. ožujka 2020. (list 94 spisa), Ugovora o zajmu zaključenog između SMARAGD-B.VAMA d.o.o. i Jelaska d.o.o. (list 95 spisa), novinskih članaka s portala hrturizam.hr od 9. veljače 2021. (listovi 96, 97,98,99,100 spisa), ispisa s Internet stranice Vlada.hr od 26. svibnja 2021. (listovi 158, 159, 160 spisa), saslušanjem svjedoka IB (list 142, 143, 144, 145, 146 spisa), SB (list 182, 183, 184 spisa) i GB (list 184, 185 spisa), te saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja OB (list 131, 132, 133 spisa) i tužene (list 133, 134 spisa).

4.Presudom ovog suda posl.br.P-1124/2020-48 od 19.srpnja 2022. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, te je naloženo tužitelju da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 19.095,49 EUR/143.875,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4.1. Iz obrazloženja citirane presude proizlazi:

-da tužitelj ne ostvaruje pravo na povrat uplaćenog iznosa zakupnine za prvu godinu trajanja zakupa jer nije ostvario pravo na jednostrani raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja sukladno članku 373. Zakona o obveznim odnosima, budući da je nemogućnost obavljanja ugostiteljske djelatnosti uslijed pandemije virusa SARS-CoV-2 trajala manje od dva mjeseca, a nemogućnost obavljanja trgovačke djelatnosti i kraće;

-da je predmetni ugovor o zakupu zaključen na razdoblje od pet godina, pa se očito radilo o ograničenju privremene naravi i kratkog trajanja u odnosu na ukupno ugovorno razdoblje,

- da tužitelj nema pravo na jednostrani raskid ni pozivom na odredbe članka 369. Zakona o obveznim odnosima, jer ako je tužitelj smatrao da zbog promijenjenih okolnosti („korona kriza“) ima pravo na raskid, ugovor nije mogao raskinuti jednostranom izjavom, s obzirom da se pozivom na odredbe o promijenjenim okolnostima ugovor može raskinuti isključivo konstitutivnom odlukom suda,

-da tužitelj nije postavio zahtjev da sud raskine predmetni ugovor o zakupu, niti je postavio zahtjev za sniženje zakupnine zbog promijenjenih okolnosti, ili zbog nemogućnosti djelomičnog ispunjenja,

-da strane nisu sporazumno raskinule predmetni ugovor,

-da je tužitelj dopisom tražio jednostrani, trenutačni raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti i povrat zakupnine, dok je tužena sukladno članku 10.3. ugovora pristala na otkaz ugovora za sljedeću godinu zakupa,

-da tužitelj iz navedenih razloga ne ostvaruje pravo na povrat uplaćene zakupnine za prvu godinu zakupa.

5. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br.Gž-1113/2022-2 od 13.travnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je pobijana presuda pod točkom I. izreke, dok je preinačena odluka o trošku postupka pod točkom II.izreke.

5.1. Drugostupanjski sud smatra da je do nastupa izvanrednih okolnosti po navodima samog tužitelja došlo nakon što je ispunio svoju obvezu plaćanja zakupa za tekuću godinu, a na strani tužene zbog izvanrednih vanjskih događaja na koje se poziva tužitelj nije bilo onemogućeno izvršavanje njezine obveze (koju je nesporno i izvršila predavši u posjed tužitelju predmet zakupa), pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 373. ZOO za isplatu dospjelog i plaćenog iznosa zakupnine.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Revd-3751/2023-2 od 20.prosinca 2023. dopušteno je tužitelju izjavljivanje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1113/2022-2 od 13. travnja 2023. zbog pravnog pitanja: „Da li je ugovor o zakupu raskinut i prestao zakupodavčevim izričitim pismenim prihvaćanjem zakupčeve pismene izjave da raskida ugovor?“.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev-861/2024-2 od 3.rujna 2024. ukinute su točke I. i III. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž-1113/2022-2 od 13. travnja 2023. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1224/2020-48 od 19. srpnja 2022., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

7.1. Revizijski sud je analizom svih dokaza utvrdio da su se ispunile pretpostavke iz čl. 10.4. Ugovora o zakupu, te je tužena dužna tužitelju vratiti plaćenu zakupninu umanjenu za 2 mjeseca prije izbijanja epidemije i donošenja odluke Stožera civilne zaštite. Isto tako ističe da iako između stranaka nije sporna visina plaćene zakupnine, tužena nije izričito priznala visinu tužbenog zahtjeva (odnosno iznos zakupnine za 10 mjeseci), a utuženi iznos ne odgovara iznosu plaćene zakupnine za 10 mjeseci.

8. U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dosadašnjeg raspravljanja, tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 11.veljače 2025. istaknuo da smanjuje tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 105.058,39 EUR, jer je godišnja zakupnina zaista smanjena za jednu mjesečnu zakupninu umjesto dvije, kojem povlačenju se tužena nije usprotivila.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom plaćenog iznosa na ime raskinutog ugovora o zakupu poslovnog prostora u iznosu od 105.058,39 EUR.

11. Između parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužitelj kao zakupnik i tužena kao zakupodavac 23. siječnja 2020. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora, predmet kojeg ugovora je zakup poslovnog prostora površine 62 m2 na sjeverozapadnom dijelu zgrade u [adresa], anagrafske oznake Marmontova 10, sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na određeno vrijeme od 1. ožujka 2020. do 28. veljače 2025. za iznos godišnje zakupnine od 102.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan izdavanja računa, uvećan za iznos propisanog PDV- a od 25%, odnosno ukupno iznos od 127.500,00 EUR u navedenoj kunskoj protuvrijednosti,

-da je tužitelj 10. ožujka 2020. uplatio tuženoj prvu ratu godišnje zakupnine u ukupnom iznosu od 126.070,08 EUR/949.875,00 kuna, koliko iznosi protuvrijednost u eurima ugovorenog iznosa godišnje zakupnine s pripadajućim PDV-om,

- da je prema zaključenom ugovoru u predmetnom prostoru tužitelj kao zakupnik mogao obavljati djelatnosti trgovine i ugostiteljstva,

-da je tužitelj 23. ožujka 2020. uputio dopis tuženoj u kojem je naveo da radi donošenja naprijed navedene Odluke Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020., te radi izvanrednih okolnosti nastalih nakon zaključenja ugovora, raskida ugovor sukladno odredbi članka 369. Zakona o obveznim odnosima i poziva tuženu na povrat uplaćene godišnje zakupnine sukladno odredbi članka 10.4. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. siječnja 2020.

12. Međutim, između stranka je sporno:

- ima li tužitelj pravo na raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. siječnja 2020. pozivom na odredbe članka 369. (promijenjene okolnosti) i članka 373. (nemogućnost ispunjenja) Zakona o obveznim odnosima, odnosno predstavlja li privremena zabrana rada ugostiteljske i trgovačke djelatnosti od strane državne vlasti radi sprječavanja širenja virusa SARS-CoV-2 višu silu radi nastupa koje okolnosti stranka može jednostrano raskinuti ugovor,

- je li predmetni ugovor o zakupu među strankama sporazumno raskinut (temeljem dopisa tužene upućenog putem punomoćnika dana 26. ožujka 2020.),

- ostvaruje li tužitelj pravo na povrat uplaćene jednogodišnje zakupnine.

13. Odredbom čl. 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), propisano je da kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

14. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

-da su čl. 10.3. predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora stranke ugovorile da zakupnik može otkazati ugovor za sljedeću godinu zakupa do 1. studenog tekuće godine te predati predmetni poslovni prostor zakupodavcu do 15. studenog tekuće godine, dok su člankom 10.4. ugovora regulirale prijevremeni prestanak ugovora, na način da zakupnik nema pravo zahtijevati povrat uplaćene zakupnine u slučaju prijevremenog prestanka ugovora o zakupu, osim u slučaju da je prestanak ugovora posljedica više sile (požara, potresa, uništenja prostora i slično) zbog čega ne može doći do nastavka obavljanja djelatnosti zakupnika te da isti u tom slučaju ima pravo na povrat srazmjernog dijela zakupnine u odnosu na vrijeme provedeno u predmetnom poslovnom prostoru,

- da je tužitelj dopisom upućenim tuženoj 23. ožujka 2020. izjavio da raskida predmetni ugovor o zakupu pozivom na odredbu članka 369. Zakona o obveznim odnosima, jer je ispunjenje obveze za njega postalo pretjerano otežano radi izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, te ju pozvao da sukladno odredbi članka 10.4. predmetnog ugovora, a radi nastupa više sile, na povrat uplaćene godišnje zakupnine,

-da je tužena po svom tadašnjem punomoćniku IB, odvjetniku u [adresa], **.**.2020. odgovorila na naprijed navedeni dopis tužitelja, na način da je izjavila kako potvrđuje raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. siječnja 2020., te mu je ukazala na obvezu da joj predmetni poslovni prostor, slobodan od osoba i stvari, preda do 15. studenog 2020.;

-citiranim dopisom od 26.ožujka 2020. tužena je istaknula kako tužitelj nema pravo na povrat uplaćene zakupnine pozivom na odredbu članka 10.4. ugovora, odnosno da zakupnik nema pravo na povrat plaćene zakupnine, osim u slučaju da ne može doći do nastava obavljanja djelatnosti, a što da zabrana rada zbog korona virusa ne predstavlja, posebno uzimajući u obzir da zabrana rada ima privremeni karakter, te traje tek sedam dana,

- da je dopisom od istog dana, 26. ožujka 2020. tužitelj odgovorio tuženoj i predložio da zadrži iznos od 21.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (s pripadajućim PDV-om), koji iznos predstavlja dvije mjesečne zakupnine, a da mu ostatak od 106.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uplati na njegov žiro račun u roku od 3 dan,

-da iz e-mail korespondencije između punomoćnika tužitelja i ranijeg punomoćnika tužene, proizlazi da je tužena e-mailom od 16. travnja 2020. ponudila tužitelju izmjenu ugovora o zakupu poslovnog prostora na način da mu je ponudila smanjenje zakupnine za 50% tijekom razdoblja zabrane rada u ugostiteljskoj djelatnosti, koja zabrana je određena Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 19. ožujka 2020.,

-da tužitelj nije prihvatio ponudu tužene, već ju je e-mailom od 16. travnja 2020. obavijestio kako je 7. travnja 2020. deponirao ključeve predmetnog poslovnog prostora u njenu korist kod javnog bilježnika,

-da je uz dopis tužitelja od 7.travnja 2020. priložene potvrda i zapisnik o preuzimanju na čuvanje isprava sastavljeni od strane javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita, i upisanih pod poslovnim brojem OU-13/2020 iz kojih je razvidno kako je OB, zakonska zastupnica tužitelja, pristupila u ured imenovanog javnog bilježnik, te mu kao polog predala snop ključeva predmetnog poslovnog prostora, sa zahtjevom da ih isti preda tuženoj kada pristupi u njegov ured,

-da je tužena na navedeni e-mail tužitelja odgovorila da deponiranje ključeva predmetnog poslovnog prostora ne predstavlja način predaje u posjed, odnosno način izlaska tužitelja iz posjeda predmetnog poslovnog prostora,

-da iz dvaju Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenih između ovdje tužene kao zakupodavca i Tele 2 d.o.o. kao zakupnika, oba od 3. rujna 2020., proizlazi da je ovdje tužena umanjila tom zakupniku iznose mjesečne zakupnine za vrijeme trajanja mjera ograničenja donesenih od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i to za poslovne prostore kojih je navedeni zakupnik bio zakupu,

-da je čl.III. Odluke Stožera civilne zaštite o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja od 19. ožujka 2020., propisana obustava rada u djelatnosti trgovine (osim izričito nabrojanih izuzetaka), te obustava rada ugostiteljskih objekata svih kategorija, uz izuzetak pripreme i dostave hrane, usluge smještaja te rada pučkih i studentskih kuhinja u roku od trideset dana od dana donošenja iste,

-da je uvidom u Odluku o izmjeni Odluke Stožera civilne zaštite o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 24. travnja 2020. i 10. svibnja 2020., utvrđeno da je naprijed navedena protuepidemijska mjera zabrane obavljanja trgovačke djelatnosti trajala do 27. travnja 2020., a zabrana obavljanja ugostiteljskih djelatnosti do 12. svibnja 2020.

15. Zakonska zastupnica tužitelja KB, u svom iskazu navodi da predmetni poslovni prostor tužitelj nakon zaključenja ugovora i uvođenja u posjed, počeo preuređivati za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, ali su se okolnosti nastale nakon širenja virusa COVID-19 promijenile. Stoga su obavijestili tuženu kako tužitelj nije više zainteresiran za zakup predmetnog poslovnog prostora, kao i da je tužena na takvu obavijest potvrdno odgovorila prihvaćajući raskid ugovora. Nadalje, iskazala je kako je tužitelj, nakon više pokušaja dogovora s tuženom u vezi raskida predmetnog ugovora, deponirao ključeve predmetnog poslovnog prostora kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića, o čemu da je obavijestio tuženu. Ista je navela kako je tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru namjeravao otvoriti slastičarnicu sa zdravom hranom, te proizvoditi sladoled, kao i da je novac za prvu godinu zakupnine pozajmila od firme čiji je direktor njezin suprug ŠB i to iznos od oko 145.995,09 EUR/1.100.000,00 kn. Navela je kako su trgovačka društva Top-shop d.o.o. i Classic shop d.o.o., koje su u vlasništvu njezinog supruga, imale pravo na podzakup predmetnog poslovnog prostora, da su trgovačka društva nje i njezinog supruga bila u zakupu oko deset poslovnih prostora u to vrijeme u kojima su nastavili obavljati djelatnost, ali im je u tim prostorima npr. za četvrti mjesec 2020. oprošten zakup, a ubuduće do kraja 2021. da su plaćali 50% „najma“. Navela je i da je tužitelj od države dobio potporu radi nastale situacije s virusom COVID-19, no da je to bila viša sila te da su radi toga odlučili raskinuti predmetni ugovor.

16. Tužena u svom iskazu ne osporava da je tužitelj zatražio raskid predmetnog ugovora o zakupu, ali osporava da je prihvatila takav prijedlog tužitelja, jer se za to nisu ostvarili uvjeti iz ugovora o zakupu. Naime, tužena potvrđuje da je tužitelj nakon uvođenja u posjed predmetnog poslovnog prostora počeo isti preuređivati, no da ga je i ona preuredila u tom periodu, kao i da se nakon razgovora sa suprugom zakonske zastupnice tužitelja, kojim ju je isti obavijestio da prostor ipak planira preurediti u tzv. tobacco shop, suglasila s time. Tužena je potvrdila primitak obavijesti tužitelja da su ključevi predmetnog poslovnog prostora deponirani kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića, no da je iste preuzela polovinom mjeseca prosinca 2020., a ne 7. travnja 2020. jer da je u predmetnom ugovoru o zakupu bilo navedeno do 15. studenog tekuće godine. Nadalje, iskazala je kako je točno da je tužitelju ponudila smanjenje zakupnine za 50% za vrijeme dok je trajala zabrana obavljanja ugostiteljske djelatnosti, no da tužitelj na to nije pristao, kao i da je isto ponudila i ostalim zakupnicima koji su se u to vrijeme nalazili u zakupu njenih drugih poslovnih prostora, na što da su svi pristali na smanjenje zakupnine. Isto tako, tužena je navela da je razgovarala sa suprugom zakonske zastupnice tužitelja koji joj je kazao da će je, ukoliko sezona 2020. bude ispod očekivanja, o tome obavijestiti 1. studenog, a da će 15. studenog izaći iz prostora i da će samim tim ugovor za sljedeće četiri godine biti raskinut. Također je potvrdila da je ovlastila tadašnjeg punomoćnika, odvjetnika IB, da odgovori na dopis tužitelja od 23. ožujka 2020.

17. Svjedok IB u svom iskazu navodi da su mu poznate okolnosti ovog spora, kao i činjenica da su stranke u ovom postupku 23. siječnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Marmontovoj 10 u Splitu. Nadalje, navodi je da je dobio obavijest 23. ožujka 2020. kako tužitelj raskida predmetni ugovor, na koji dopis da je on, po ovlaštenju tužene odgovorio, navodeći u istome da je, s obzirom na to da je tužitelj platio tuženoj iznos zakupnine za prvu godinu trajanja zakupa, ugovor konzumiran, te da se sukladno odredbama članka 10.3. i 10.4. predmetni poslovni prostor ima vratiti u posjed tuženoj do 15. studenog 2020. Istaknuo je da je u više navrata kontaktirao sa suprugom zakonske zastupnice tužitelja, ŠB, koji je vodio većinu pregovora s tuženom, te u cilju dobrih odnosa, uz suglasnost tužene, iako je smatrao da je „korona“ zabrana privremene naravi, ponudio tužitelju da preda predmetni poslovni prostor u posjed tuženoj, a da će ona tužitelju vratiti pola već uplaćenog iznosa zakupnine, a što bi se odnosilo na vrijeme koje je tužitelj već bio u posjedu prostora te dio na ugovornu kaznu iz članka 10.3. ugovara o zakupu u iznosu od 25.500,00 EUR. Uz navedeno, da je tužitelju ponudio i opciju će se za vrijeme trajanja mjera koje utječu na rad tužitelja u predmetnom objektu zakupnina umanjiti za 50% iznosa. Sve opcije tužitelj je odbio. Ovaj svjedok je još jednom naveo da je ŠB bio glavni pregovarač s tuženom u vezi predmetnog poslovnog prostora, te da se isti nije mogao odlučiti kojom djelatnosti će se tužitelj baviti u tom prostoru, jer da ga je bilo strah da netko od konkurentskih društva ili obrta ne uđe u taj prostor. Nadalje, istaknuo je da je 7. travnja 2020. dobio obavijest da je tužitelj deponirao ključeve predmetnog poslovnog prostora kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića, ali da je sugerirao tuženoj da ključeve ne preuzima do 15. studenog 2020., sve sukladno odredbama ugovora o zakupu, do kojeg datuma je tužitelj imao pravo koristiti predmetni poslovni prostor. Nadalje, iskazao je da prema njemu, tadašnja situacija s virusom COVID-19, nije predstavljala višu silu radi koje je tužitelj ugovor mogao jednostrano raskinuti, jer nije bilo trajne nemogućnosti obavljanja djelatnosti tužitelja u poslovnom prostoru. Svjedok je naposljetku naveo i kako je tužena ostalim zakupnicima koji su u trenutku propisanih mjera i zabrana bili u zakupu poslovnih prostora čijih je ista vlasnica, također ponudila umanjenje zakupnine na što su isti pristali i nastavili s radom u mjeri u kojoj im je bilo dozvoljeno, ali nije znao navesti za kolike iznose je učinjeno umanjenje zakupnina.

18. Svjedok ŠB u svom iskazu navodi da je vlasnik trgovačkih društva Top-shop d.o.o. i Classic Shop d.o.o., da je njegova supruga vlasnica i direktorica tvtrke tužitelja, da je tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru namjeravao obavljati ugostiteljsku djelatnost i da je nakon predaje u posjed krenuo s adaptiranjem prostora, no da je nedugo nakon toga Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio odluku kojom je obustavio rad, između ostalog, ugostiteljske djelatnosti. Radi navedenog tužitelj je krajem ožujka 2020. obavijestio tuženu kako raskida predmetni ugovor o zakupu poslovnog prostora, na što da je tužena odgovorila prihvaćajući raskid ugovora, no da ne želi vratiti uplaćeni iznos zakupnine. Nadalje, potvrđuje da je on osobno kontaktirao s odvjetnikom IB u vezi tadašnje situacije, koji mu je ponudio kompromisno rješenje iste, no da konkretan prijedlog nikada nije dobio. Nadalje, iskazuje da je on osobno otišao s ključevima kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića koji mu je potvrdio da ih može deponirati kod njega. Svjedok je napomenuo da nije mogao obavljati radove na uređenju predmetnog poslovnog prostora, jer da je zabrana rada u ugostiteljstvu trajala gotovo godinu dana. Istaknuo je da su društva čijih je on vlasnik, Top-shop d.o.o. i Classic shop d.o.o. pozajmila tužitelju svaki po 66.361,40 EUR/ 500.000,00 kuna radi plaćanja zakupnine za prvu godinu zakupa tuženoj, kao i da su navedena društva u to vrijeme bila u zakupu osam poslovnih prostora, čiji vlasnici su im ponudili umanjenje zakupnine za gotovo 50% na što su oni pristali. Potvrdio je kako su navedena društva u njegovom vlasništvu imala mogućnosti podzakupa predmetnog poslovnog prostora, no da je to ugovoreno radi zaštite zajma kojeg su pozajmili tužitelju, no i da navedena društva u njegovom vlasništvu imaju zaključene ugovore o postavljanju bankomata pa da je i postojala mogućnost da postavi jedan i u predmetnom poslovnom prostoru.

19.Svjedoka MB u svom iskazu navodi da zaposlenik trgovačkog društva Classic shop d.o.o. kao administrator, da su mu poznati razlozi tužbe, kao i da je OB kao vlasnica i direktorica tužitelja sklopila ugovor o zakupu prostora sa tuženom, i to baš prostora u Marmontovoj ulici u Splitu, no da ne zna detalje ugovora. Svjedok je naveo da ga je ŠB osobno izvijestio da je raskinut ugovor sa tuženom zbog nepredviđenih situacija i nemogućnosti da se bave ugostiteljskom djelatnošću u predmetnom prostoru zbog virusa COVID-19, te da je bio prisutan u predmetnom prostoru kada je tužena predala tužitelju ključeve prostora. Naveo je i kako se u istome trebao prodavati sladoled, vafli i piće te da je on bio uključen u tehnički aspekt opremanja prostora u smislu rekonstrukcije vodovodne i tehničke instalacije, a da mu je poznato i da se tužitelj, otkada je on zaposlenik društva Classic shop d.o.o., bavio prodajom obuće, konkretno sandala i japanki.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, i uvažavajući u cijelosti zaključke iznijete u revizijskoj odluci, sud nedvojbeno zaključuje da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. siječnja 2020. pozivom na odredbu čl. 369. (promijenjene okolnosti) i čl. 373. (nemogućnost ispunjenja) ZOO-a jer izbijanje epidemije bolesti Covid-19 (pandemija virusa SARS- CoV-2) koja se po prvi puta pojavila i nije se mogla predvidjeti, kao i Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja (dalje u tekstu: Odluka Stožera), predstavljaju višu silu.

21. Nadalje, izjava tužene od 26. ožujka 2020. ima značaj prihvaćanja jednostrane izjave o raskidu ugovora od strane tužitelja, jer iz citiranog dopisa proizlazi da tužena potvrđuje raskid ugovora. Daljnji navodi tužene iz tog dopisa da tužitelju ne pripada pravo na povrat zakupnine, jer da nije ostvaren ugovoreni slučaj predstavlja njenu interpretaciju odredbe čl. 10.4. ugovora odnosno njezino tumačenje da u slučaju raskida tužitelj nema pravo na povrat zakupnine. Prema tome, u ovom konkretnom slučaju ugovor o zakupu je raskinut i prestao je zakupodavčevim (tužena) izričitim pismenim prihvaćanjem zakupčeve (tužitelj) izjave da raskida ugovor, što ujedno predstavlja.

22. Slijedom navedenog, valjano je raskinut ugovor o zakupu, a Odluka Stožera je donesena na razdoblje od 30 dana, s tim da se u trenutku njezina donošenja nije moglo znati koliko će dugo ograničenja trajati i hoće li i na koliko dugo ta odluka o ograničenju rada biti produžavana, s obzirom na to da se radilo o novoj i nepoznatoj bolesti te stoga i o potpuno nepredvidivoj situaciji. Imajući na umu da su se ispunile pretpostavke iz čl. 10.4. ugovora o zakupu, tužena je dužna tužitelju vratiti plaćenu zakupninu umanjenu za 2 mjeseca prije izbijanja epidemije i donošenja odluke Stožera civilne zaštite. Dakle, tužitelj na temelju odredbe čl.373. ZOO-a ima pravo na povrat jednogodišnje zakupnine umanjene za dva mjeseca, ili na povrat iznosa od 105.058,39 EUR.

23. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od raskida ugovora, odnosno sljedećeg dana 27.ožujka 2020. do isplate sukladno čl.1115.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

24. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a), budući da je u cijelosti uspio u sporu, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu od 105.058,39 EUR, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR i popis troška.

24.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe 578 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 15.rujna 2020., 11.veljače 2021., 15.prosinca 2021. i 10.svibnja 2022. po 578 bodova za svaki podnesak (578x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 4.ožujka 2021., 8.srpnja 2021., 18.listopada 2021., 15.ožujka 2022., 11.svibnja 2022., 5.srpnja 2022. i11.veljače 2025. po bodova za svako ročište (578 x7), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 29.siječnja 2021. i 12.travnja 2021. po 289 bodova za svako ročište (289x2), za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 722,5 bodova (uvećanje za 25%), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 867 bodova i za sastav revizije 867 bodova (uvećanje za 50% prema Tbr.10.toč.5.Tarife), odnosno ukupno zbrojeno 9.970,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 19.941,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 24.926,25 EUR.

24.2. Na taj iznos treba pridodati trošak plaćene sudske pristojbe za presudu u od 19.srpnja 2022. u iznosu od 663,61 EUR (list 228 spisa), plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 EUR (list 235 spisa), plaćene sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 663,61 EUR (list 235 spisa), zatim trošak pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,61 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 27.580,69 EUR.

24.3. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za novu (ovu) presudu u iznosu od 663,61 EUR jer se u slučaju ukidanja presude i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje ne plaća nova pristojba za presudu. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR budući u spisu nema dokaza da je tužitelj platio navedenu pristojbu. U odnosu na trošak parničnog postupka, treba navesti da je tužitelj prema vrijednosti predmeta spora imao pravo na nagradu od 791 boda po radnji, ali je sud tužitelju priznao nagradu od 578 bodova koliko je tužitelj tražio, jer bi u protivnom sud prekoračio zahtjev tužitelja.

24.4. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 27.580,69 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 24.ožujka 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženoj putem punomoćnika,

-u spis.