REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4363/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26/I, protiv tužene EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivu Juričku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko i partneri d.o.o. u Splitu, Ćiril-Metodova 38, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19.veljače 2025 u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Ilić Radnić, odvjetnice u Splitu, i punomoćnice tužene RĆ, odvjetnice u OD Juričko i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 24.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženoj EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sveukupan iznos od 699,50 EUR (slovima:šest stotina devedeset devet eura pedeset centi) sa pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od:

 10,74 EUR teče od 27.06. 2014.g. do isplate

 13,05 EUR teče od 01.08.2014.g. do isplate

 12,29 EUR teče od 01.08.2014.g. do isplate

 13,84 EUR teče od 10.09. 2014.g. do isplate

 15,36 EUR teče od 23.10.2014.g. do isplate

 13,82 EUR teče od 09.12.2014.g. do isplate

 10,74 EUR teče od 09.12.2014.g. do isplate

 8,48 EUR teče od 23.01.2015.g. do isplate

 11,51 EUR teče od 23.02. 2015.g. do isplate

 7,66 EUR teče od 07.04.2015.g. do isplate

 9,97 EUR teče od 07.04. 2015.g. do isplate

 11,54 EUR teče od 20.05.2015.g. do isplate

 11,51 EUR teče od 14.07.2015.g. do isplate

 16,13 EUR teče od 14.07.2015.g. do isplate

 12,35 EUR teče od 09.10. 2015.g. do isplate

 13,05 EUR teče od 09.10.2015.g. do isplate

 13,05 EUR teče od 09.10.2015.g. do isplate

 10,91 EUR teče od 08.12.2015.g. do isplate

 10,74 EUR teče od 08.12.2015.g.do isplate

 10,00 EUR teče od 26.01.2016.g. do isplate

 10,74 EUR teče od 26.02.2016.g. do isplate

 9,97 EUR teče od 14.04.2016.g. do isplate

 9,20 EUR teče od 14.04.2016.g. do isplate

 11,55 EUR teče od 12.08.2016.g. do isplate

 10,74 EUR teče od 12.08.2016.g. do isplate

 15,36 EUR teče od 12.08.2016.g do isplate

 11,51 EUR teče od 12.08.2016.g. do isplate

 12,62 EUR teče od 17.10.2016.g. do isplate

 12,28 EUR teče od 17.10.2016.g. do isplate

 10,80 EUR teče od 11.01.2017.g. do isplate

 9,97 EUR teče od 11.01.2017.g. do isplate

 10,74 EUR teče od 11.01.2017.g. do isplate

 7,66 EUR teče od 05.04.2017.g. do isplate

 12,28 EUR teče od 01.06.2017.g. do isplate

 8,45 EUR teče od 01.06.2017.g. do isplate

 14,59 EUR teče od 10.08.2017.g. do isplate

 15,46 EUR teče od 10.08.2017.g. do isplate

 14,59 EUR teče od 01.09.2017.g. do isplate

 10,15 EUR teče od 20.09.2017.g. do isplate

 10,76 EUR teče od 26.10.2017.g. do isplate

 13,05 EUR teče od 02.01.2018.g. do isplate

 14,59 EUR teče od 27.02.2018.g. do isplate

 11,51 EUR teče od 22.03.2018.g. do isplate

 10,84 EUR teče od 22.03.2018.g. do isplate

 9,97 EUR teče od 29.03.2018. do isplate

 11,85 EUR teče od 19.04.2018.g. do isplate

 12,28 EUR teče od 05.06.2018.g. do isplate

 13,82 EUR teče od 06.09.2018.g. do isplate

 14,62 EUR teče od 04.10.2018.g. do isplate

 13,05 EUR teče od 04.10.2018.g. do isplate

 10,93 EUR teče od 05.11.2018.g. do isplate

 12,28 EUR teče od 31.12.2018.g. do isplate

 11,03 EUR teče od 31.12.2018.g. do isplate

 10,76 EUR teče od 31.12.2018.g. do isplate

 14,59 EUR teče od 06.03.2019.g. do isplate

 9,97 EUR teče od 28.03.2019. g. do isplate

 14,13 EUR teče od 05.04.2019.g. do isplate

 13,13 EUR teče od 17.06.2019.g. do isplate

 10,94 EUR teče od 17.06.2019.g. do isplate

sve po kamatnoj stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 8,57 EUR sa zateznom kamatom od 26.02.2017. do isplate, kao i u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu na iznose od 14,62 EUR i 13,05 EUR od 4.rujna 2018. do 3.listopada 2018.

II. Nalaže se tuženoj EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.740,58 EUR (slovima:tisuću sedam stotina četrdeset eura pedeset osam centi) sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 24.ožujka 2025 pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 28.lipnja 2019. navodi se da tužena stanuje u stanu položenom u prizemlju kuće anagrafske oznake [adresa], dok tužitelj boravi u stanu položenom na I. katu kuće iste anagrafske oznake. Za stan u prizemlju i I. katu kuće anagrafske oznake [adresa], postoji zajedničko mjerilo vode. lako tužena prebiva i boravi u prizemlju navedenog stana, te koristi i troši vodu, a ima i svoje interno mjerilo vode, ista ne participira ni na koji način u podmirenju troškova potrošnje vode. Vodovod i kanalizacija d.o.o. ispostavlja mjesečne račune za potrošnju vode na ime tužitelja jer zajedničko mjerilo vode glasi na ime tužitelja, pa tužitelj sam plaća cjelokupne iznose računa. Predmetna kuća se sastoji od još dva kata koja ne koriste niti tužena niti tužitelj i u svezi potrošnje vode za ta dva stana postoji drugo vodno mjerilo. Kako se tužitelj ne želi dovesti u situaciju da se danas sutra pokrene postupak prisilne naplate protiv njega, a radi neplaćanja računa s osnova potrošnje vode, te se ne želi dovesti u situaciju da isporučitelj zbog nepodmirenja računa s osnova potrošnje vode prestane isporučivati svoju uslugu, to je tužitelj plaćao i plaća cjelokupne iznose računa s osnova potrošnje vode, iako je tužena u obvezi podmirivati polovinu tih iznosa jer u cijelosti koristi navedeni stan u prizemlju i troši vodu. Tužitelj se, odnosno njegova supruga ĆĆ, u nekoliko navrata obraćala Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. radi rješavanja sporne situacije, međutim od istih je dobila odgovor da se bez dogovora s tuženom ne može ništa riješiti, a tužena nije spremna za dogovor.

1.1. Kako je tužitelj vršio uplate cjelokupnih računa za potrošnju vode, a tužena ni na koji način nije participirala u tim troškovima, to je tužitelj ovlašten od tužene tražiti povrat onoga što je platio za tuženu koja je trošila vodu za cijelo utuženo razdoblje, pa je stoga tužena u obvezi tužitelju isplatiti ½ iznosa po svakom računu za utuženo razdoblje sve sa pripadajućom zateznom kamatom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da isplati tužitelju iznos od 5.335,11 kn/ 708,09 EUR, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da tužena naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Tužitelj je podneskom od 9.prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje isplatu ukupnog iznosa od 708,07 EUR, čime je novčane iznose iskazao u eurima kao novoj službenoj valuti Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu uz prijedlog da sud isti odbije i naloži tužitelju da tuženoj naknadi troškove ovog postupka. Tužena ne osporava da su stranke suvlasnici dva stana u kući anagrafske oznake [adresa], te da tužitelj živi u stanu na prvom katu, a tužena u stanu u prizemlju, ali je protivno navodima tužitelja, tužena uredno podmirivala sve svoje obveze. Kako je predmet tužbe isplata s osnova potrošnje vode, tužena pozivom na odredbu čl.232. Zakona o obveznim odnosima o jednogodišnjem zastarnom roku, ističe prigovor zastare predmetnog dugovanja. Kako se tužbom traži isplata za razdoblje od lipnja 2014. do lipnja 2019., a tužba je podnesena 2019., tužena smatra da je očito nastupila zastara za sva potraživanja dospjela prije 2018.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom utuženih računa za vodu (list 6-17), ispisa pregleda zatvaranja dugovanja za potrošnju vode za razdoblje od 1. siječnja 2024.-18. travnja 2019., Djelomičnog izvoda otvorenih stavaka na dan 18. travnja 2019., dopisa Vodovoda i kanalizacije d.o.o. od 19. travnja 2024., potrošnje vode za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2019., dopisa Vodovoda i kanalizacije d.o.o. od 24. lipnja 2024., uvidom u predmet ovog suda posl. broj P-2060/2016, saslušanjem svjedokinja CĆ i ĆĆ, te saslušanjem tužitelja i tužene.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stana u obiteljskoj kući anagrafske oznake [adresa], da mu tužena, također suvlasnica te nekretnine, isplati iznos od 708,07 EUR na ime polovice računa za potrošnju vode za razdoblje od 2014.-2019.

6. Odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO) sadrži opća pravila o stjecanju bez osnove, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.), a pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.).

7. Odredbom čl.1112.st.1.ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

8. Odredba čl.1115. ZOO-a propisuje opseg vraćanja na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9. Članak 41. st. 1. ZOO-a propisuje da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Prema st.2. istog članaka kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

10. Članak 52.st. 1.ZOO-a propisuje da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

11. Člankom 53.st.1. ZOO-a propisano je da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

12. Odredbom čl.36. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV), propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi; u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki.

13. Odredbom čl.38.st.2. ZV-a propisano je da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazume.

14. Tužitelj, sin tužene, u svom iskazu navodi da stanuje u nekretnini anagrafske oznake [adresa], na prvom katu od 2000., dok tužena stanuje u prizemlju. Tužitelj je jedno vrijeme iznajmljivao stan na prvom katu, ali sada u istom stanuje u kontinuitetu negdje od 2016./2017. pa sve do danas. Mjerilo za vodu je zajedničko za prizemlje, u kojem stanuje tužena, i za prvi kat gdje stanuje tužitelj, te se nalazi u dvoru. U navedenoj nekretnini postoji još nekoliko stanova, ali oni imaju odvojeno mjerilo za vodu. Tužena u prizemlju stanuje negdje od 2006. -2008., ali ne u kontinuitetu, jer je i ona iznajmljivala stan u prizemlju. Međutim, tužena je osobno stanovala u prizemlju u utuženom razdoblju od 2014. -2019., a računi za vodu glase isključivo na ime tužitelja, koji ih i podmiruje. Obraćao se Vodovodu kako bi se razdvojilo mjerilo za tužiteljev stan i prizemlje, ali je za to potrebna procedura u kojoj je potrebno da sudjeluje i tužena, očitanjem njenog mjerila, baždarenjem i sl., a što ona nije htjela. Tužena u utuženom periodu nije ponudila tužitelju nikakav novčani iznos za podmirenje računa za potrošnju vode. Iako nije u dobrim odnosima sa tuženom, tužitelj joj je upućivao poziv za podmirenje troškova vode. U stanu tužene postoji interno mjerilo za vodu, ono nije baždareno, nije nikada skidano, a tužitelju nije poznato da li isto očitava ili mjeri potrošnju vode. Tužena je podstanare imala negdje otprilike 2008., stanovali su oko dvije godine, te se tada voda plaćala tako što su podstanari očitali potrošnju s internog mjerila u prizemlju, i prema tome bi donijeli tužitelju novac za podmirenje računa, koji je prihvatio takvo očitovanje, odnosno da barem nešto plate na ime potrošnje vode. Tužena nikad nije dostavljala tužitelju očitovanje potrošnje vode po tom istom internom mjerilu, niti je plaćala potrošnju vode nakon utuženog razdoblja. Potrošnja vode se za vrijeme dok su na prvom katu u stanu tužitelja bili podstanari od 2014. -2017. (četvoro, dvoje male djece i dvoje odraslih) plaćala na način da su podstanari plaćali polovicu računa za vodu, dok je tužitelj plaćao drugu polovicu koja je otpadala na potrošnju vode u prizemlju. Tužitelj je pomorac, i u utuženom razdoblju negdje oko 6 mjeseci godišnje boravi u [adresa], a isto toliko je i odsutan, a u stanu na prvom katu stanuje tužitelj, njegova supruga i kćerka rođena 2015.

15. Tužena, majka tužitelja, u svom iskazu navodi da ona stanuje u prizemlju nekretnine anagrafske oznake [adresa] u [adresa]. Tužena je bila u braku sa pok. BĆ, ocem tužitelja, do 2006., a kuća je napravljena prije 2006. i predstavlja bračnu stečevinu. Nakon smrti njenog supruga BĆ dana 15. kolovoza 2012., tužitelj je rekao da je njemu otac sve ostavio, te je nakon smrti muža tužene prebacio mjerilo na svoje ime bez da je tuženu išta pitao, iako se radi o bračnoj stečevini. Tužitelj se ponašao kao da je sve njegovo, što je tuženu povrijedilo i narušilo njihove odnose. U razdoblju od 2014. -2017. na prvom katu u stanu tužitelja bili su podstanari i to CĆ s obitelji, nakon čega se u taj stan 2017. doselio tužitelj i od tada živi u tom stanu sa svojom suprugom i kćeri. Dobila je poruku od tužitelja da se treba riješiti pitanje vode, a kako je njih troje (tužena, tužitelj i njegova supruga), izjavila je kako je spremna plaćati vodu svaki treći mjesec, htjela je imati nekakav račun ili nešto, ali tužitelj to nije prihvatio. Nakon toga tužena je odlučila da onda neće nikako plaćati i da neka je tužitelju tuži. I tužena je zbog financijske situacije prije 2014. u prizemlju imala podstanare (dečka i curu), koje je tlačila supruga tužitelja vezano za potrošnju vode. Naime, podstanari bi očitali interno brojilo, ali im supruga tužitelja to nije priznavala. Podstanari su davali novac za potrošnju vode supruzi tužitelja. U stanu u prizemlju postoje dva interna mjerila, jedan u banju, a drugi u kuhinji, ali isti nisu prijavljeni, već ih je postavila tužena, u čemu joj je pomogao njen brat vodoinstalater. Nikada od Vodovoda nije dobila nikakvu pisanu obavijest vezano za promjenu glavnog mjerila ili bilo čega drugoga. Tužena bi htjela plaćati vodu po stvarnoj potrošnji, odnosno da ostane glavno mjerilo, a da svatko u svom stanu ima interno i po očitanju potrošnje da plaća odnosno sudjeluje u plaćanju vode. Nadalje, tužena izjavljuje da nikada nije očitavala interna mjerila u svom stanu i o potrošnji obavještavala tužitelja niti je sudjelovala u plaćanju, iz razloga što su to radili podstanari, a tužitelj i njegova supruga to nisu priznavali. Isto tako tužitelj i njegova supruga nisu se obraćali tuženoj mjesečno prilikom dostave računa za vodu. Glavno mjerilo stavljeno je kada se tužitelj oženio 2000., s tim da je mjerilo tada glasilo na ime pok. supruga tužene BĆ, a ne na ime tužitelja. Isto tako tužitelj i njegova supruga nisu se obraćali tuženoj mjesečno prilikom dostave računa za vodu.

16. Svjedokinja CĆ u svom iskazu navodi da je u razdoblju od 2014. do siječnja 2017. stanovala na katu kuće anagrafske oznake [adresa], u [adresa], sa suprugom i dvoje djece, dok je tužena stanovala u prizemlju. Misli da je njen suprug sklopio ugovor o najmu s tužiteljem, najamnina se plaćala godinu dana unaprijed, te se radi toga odlazilo kod javnog bilježnika kako bi se ovjerilo da je najamnina dana. Za to vrijeme tužena je stanovala u prizemlju i nju je svjedokinja češće viđala, ali joj nije poznato da li nakon 2017. tužena i dalje stanuje u prizemlju. Svjedokinja nema nikakvih kontakata ni sa tužiteljem niti sa tuženom. Brigu oko režija vodio je njen suprug, koji bi imao više saznanja, misli da iste nisu bile uključene u najamninu, već su se plaćale zasebno. Uplatnica koje su dolazile za potrošnju vode glasile su na tužitelja, nije joj poznato koliko postoji vodnih ili internih mjerila, kao ni da li je bila odvojena potrošnja za prizemlje i kat.

17. Svjedokinja ĆĆ, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da je u braku s tužiteljem od 2012., s tim da su u utuženom periodu od 2014. do sredine 2017. stanovali na adresi [adresa] u [adresa], a nakon toga pa sve do danas stanuju na adresi [adresa] u [adresa]. Tužena je u utuženom razdoblju od 2014. do 2019. stanovala na adresi [adresa] u [adresa], tamo stanuje i danas, a stanovala je i prije utuženog razdoblja. Radi se o privatnoj obiteljskoj kući, tužena stanuje u prizemlju, svjedokinja i tužitelj stanuju na prvom katu, dok na drugom katu ima jedan stan i tu stanuje obitelj UĆ. U potkrovlju imaju dva stana, koji su u vlasništvu obitelji UĆ, odnosno UĆ i njegovih kćeriju. Na navedenoj adresi [adresa], postoje dva mjerila za vodu, jedan glasi na ime tužitelja, a drugi na ime UĆ. Računi za vodu i danas dolaze na ime tužitelja, uključujući i potrošnju za prizemlje u kojem stanuje tužena. Tužitelj je pokušavao odvojiti mjerilo za tuženu, ali je potreban njen pristanak, a ona ga nije dala. Međutim, nekakvo mjerilo postoji u prizemlju, jer su njeni prijašnji podstanari uredno očitavali potrošnju vode i slali podatke svjedokinji kako bi platili potrošnju vode. U stanu na prvom katu danas stanuje svjedokinja i tužitelj s obitelji, taj stan je bio iznajmljen podstanarima dok su oni stanovali na adresi [adresa] u [adresa], odnosno u periodu od 2014. do sredine 2017. U tom razdoblju dogovorili su se s podstanarima da plaćaju polovicu računa za vodu, dok je drugu polovicu na ime potrošnje tužene plaćao tužitelj, odnosno nekad i svjedokinja u njegovo ime. Račun je uvijek glasio na ime tužitelja, koji je iznosio negdje oko 26,54 EUR/200,00 kn za prizemlje i kat zajedno. Tužitelja veliki dio godine nema, jer je pomorac, isti se obraćao tuženoj vezano za plaćanje računa za vodu, ali tužena nije nikada tužitelju dostavila iznos potrošnje vode, dok su njeni podstanari to dostavljali puno prije utuženog perioda. Nakon iseljenja podstanara do useljenja tužitelja i svjedokinje, stan na prvom katu je bio prazan nekoliko mjeseci, dok su isti uređivali.

18. Pregledom parničnog predmeta ovog suda poslovni broj P-2060/2016, utvrđeno je:

-da je 21. travnja 2016. zaprimljena pred ovim sudom tužba tužiteljice EĆ protiv tuženika SĆ radi isplate iznosa od 6.967,95 EUR/52.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od studenog 2013. do travnja 2016. i to na ime korištenja tužiteljičinog suvlasničkog dijela od ½ stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa],

-da je nakon provedenog dokaznog postupka presudom od 16. svibnja 2023. naloženo tuženiku da isplati tužiteljici 8.162,45 EUR/61.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn teče od dospijeća do isplate, te je naloženu tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.298,27 EUR/ 32.385,32 kn, protiv koje odluke je žalbu izjavio tuženik,

-da je Županijski sud u Zagrebu presudom posl. broj Gž-3196/2023 od 19. travnja 2024. odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.972,53 EUR/45.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je preinačena presuda u dijelu kojem je prihvaćen zahtjev za isplatom iznosa od 2.189,93 EUR/16.500,00 kn, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je pod točkom III. naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 33,40 EUR/251,62 kn.

19. Pregledom dopisa Vodovoda i kanalizacije d.o.o. zaprimljenog 19. travnja 2024. i 24. lipnja 2024. (list 79 i 93 spisa) utvrđeno je da se na mjestu šifre kupca 164307 nalazi mjerilo broj 149350 koje se odnosi na tužitelja, evidentiranog od 19. veljače 2013., kojem se i šalju računi za vodu, te da na adresi [adresa] imaju evidentiranog i kupca UĆ na priključku 052671, i da potrošnja po članu kućanstva u prosjeku iznosi 3-5 m3.

20. Iz dostavljene tablice potrošnje vode za razdoblje od 2014- 2019. za [adresa], proizlazi da prosječna mjesečna potrošnja za mjerilo koje glasi na tužitelja iznosi od 8 do 19 m3 u razdoblju 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2019.

21. Pregledom utuženih računa za vodu (list 6-17), ispisa pregleda zatvaranja dugovanja za potrošnju vode za razdoblje od 1. siječnja 2024. -18. travnja 2019., Djelomičnog izvoda otvorenih stavaka na dan 18. travnja 2019., utvrđeno je da su na ime tužitelja ispostavljeni slijedeći računi za potrošnju vode za mjerilo broj 164307, kupca pod šifrom 149350:

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. travnja 2014. do 19. svibnja 2014., s dospijećem 22. lipnja 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 27. lipnja 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 24,58 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. lipnja 2014. do 21. srpnja 2014., s dospijećem 24. kolovoza 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 1. kolovoza 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,29 EUR,

- račun na iznos od 26,10 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. svibnja 2014. do 20. lipnja 2014., s dospijećem 26. srpnja 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 1. kolovoza 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,05 EUR,

- račun na iznos od 27,68 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. srpnja 2014. do 20. kolovoza 2014., s dospijećem 24. rujna 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 10. rujna 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,84 EUR,

- račun na iznos od 30,72 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. kolovoza 2014. do 22. rujna 2014., s dospijećem 25. listopada 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 23. listopada 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 15,36 EUR,

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 23. listopada 2014. do 20. studenog 2014., s dospijećem 25. prosinca 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 9. prosinca 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 27,64 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. rujna 2014. do 23. listopada 2014., s dospijećem 28. studenog 2014., a koji račun je tužitelj podmirio 9. prosinca 2014., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,82 EUR,

- račun na iznos od 16,96 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. studenog 2014. do 18. prosinca 2014., s dospijećem 30. siječnja 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 23. siječnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 8,48 EUR,

- račun na iznos od 23,02 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 18. prosinca 2014. do 21. siječnja 2015., s dospijećem 26. veljače 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 23. veljače 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,51 EUR,

- račun na iznos od 15,32 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. siječnja 2015. do 19. veljače 2015., s dospijećem 26. ožujka 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 7. travnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 7,66 EUR,

- račun na iznos od 19,94 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. veljače 2015. do 19. ožujka 2015., s dospijećem 23. travnja 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 7. travnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,97 EUR,

- račun na iznos od 23,08 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. ožujka 2015. do 20. travnja 2015., s dospijećem 23. svibnja 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 20. svibnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,54 EUR,

- račun na iznos od 23,02 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. travnja 2015. do 20. svibnja 2015., s dospijećem 25. lipnja 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 14. srpnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,51 EUR,

- račun na iznos od 32,26 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. svibnja 2015. do 23. lipnja 2015., s dospijećem 30. srpnja 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 14. srpnja 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 16,13 EUR,

- račun na iznos od 26,10 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 22. rujna 2015., s dospijećem 28. listopada 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 9. listopada 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,05 EUR,

- račun na iznos od 24,71 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 21. srpnja 2015., s dospijećem 22. kolovoza 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 9. listopada 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,35 EUR,

- račun na iznos od 26,10 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. srpnja 2015. do 20. kolovoza 2015., s dospijećem 25. rujna 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 9. listopada 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,05 EUR,

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. listopada 2015. do 20. studenog 2015., s dospijećem 25. prosinca 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 8. prosinca 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 21,81 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. rujna 2015. do 21. listopada 2015., s dospijećem 26. studenog 2015., a koji račun je tužitelj podmirio 8. prosinca 2015., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,91 EUR,

- račun na iznos od 20,00 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. studenog 2015. do 21. prosinca 2015., s dospijećem 27. siječnja 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 26. siječnja 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,00 EUR,

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. prosinca 2015. do 20. siječnja 2016., s dospijećem 25. veljače 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 26. veljače 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 18,40 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. veljače 2016. do 21. ožujka 2016., s dospijećem 24. travnja 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 14. travnja 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,20 EUR,

- račun na iznos od 19,94 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. siječnja 2016. do 22. veljače 2016., s dospijećem 27. ožujka 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 14. travnja 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,97 EUR,

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. travnja 2016. do 19. svibnja 2016., s dospijećem 29. lipnja 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 12. kolovoza 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 23,02 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. lipnja 2016. do 20. srpnja 2016., s dospijećem 25. kolovoza 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 12. kolovoza 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,51 EUR,

- račun na iznos od 23,09 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. ožujka 2016. do 20. travnja 2016., s dospijećem 26. svibnja 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 12. kolovoza 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,55 EUR,

- račun na iznos od 30,72 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. svibnja 2016. do 21. lipnja 2016., s dospijećem 28. srpnja 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 12. kolovoza 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 15,36 EUR,

- račun na iznos od 24,56 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. kolovoza 2016. do 21. rujna 2016., s dospijećem 27. listopada 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 17. listopada 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,28 EUR,

- račun na iznos od 25,25 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. srpnja 2016. do 22. kolovoza 2016., s dospijećem 24. rujna 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 17. listopada 2016., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,62 EUR,

- račun na iznos od 19,94 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. listopada 2016. do 21. studenog 2016., s dospijećem 24. prosinca 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 11. siječnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,97 EUR,

- račun na iznos od 21,48 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. studenog 2016. do 22. prosinca 2016., s dospijećem 27. siječnja 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 11. siječnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,74 EUR,

- račun na iznos od 21,59 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. rujna 2016. do 20. listopada 2016., s dospijećem 24. studenog 2016., a koji račun je tužitelj podmirio 11. siječnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,80 EUR,

- račun na iznos od 15,32 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 23. siječnja 2017. do 20. veljače 2017., s dospijećem 26. ožujka 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 5. travnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 7,66 EUR,

- račun na iznos od 16,89 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. ožujka 2017. do 20. travnja 2017., s dospijećem 26. svibnja 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 1. lipnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 8,45 EUR,

- račun na iznos od 24,56 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. veljače 2017. do 22. ožujka 2017., s dospijećem 26. travnja 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 1. lipnja 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,28 EUR,

- račun na iznos od 29,18 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. travnja 2017. do 22. svibnja 2017., s dospijećem 25. lipnja 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 10. kolovoza 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,59 EUR,

- račun na iznos od 30,93 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. svibnja 2017. do 20. lipnja 2017., s dospijećem 28. srpnja 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 10. kolovoza 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 15,46 EUR,

- račun na iznos od 29,18 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. lipnja 2017. do 20. srpnja 2017., s dospijećem 24. kolovoza 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 1. rujna 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,59 EUR,

- račun na iznos od 20,29 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. srpnja 2017. do 21. kolovoza 2017., s dospijećem 23. rujna 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 20. rujna 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,15 EUR,

- račun na iznos od 21,53 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. kolovoza 2017. do 21. rujna 2017., s dospijećem 25. listopada 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 26. listopada 2017., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,76 EUR,

- račun na iznos od 26,10 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. rujna 2017. do 20. listopada 2017., s dospijećem 24. studenog 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 2. siječnja 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,05 EUR,

- račun na iznos od 29,19 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. listopada 2017. do 22. studenog 2017., s dospijećem 28. prosinca 2017., a koji račun je tužitelj podmirio 27. veljače 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,59 EUR,

- račun na iznos od 21,69 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. prosinca 2017. do 22. siječnja 2018., s dospijećem 24. veljače 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 23. ožujka 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,84 EUR,

- račun na iznos od 23,02 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. studenog 2017. do 20. prosinca 2017., s dospijećem 28. siječnja 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 22. ožujka 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,51 EUR,

- račun na iznos od 19,94 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. siječnja 2018. do 21. veljače 2018., s dospijećem 28. ožujka 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 29. ožujka 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,97 EUR,

- račun na iznos od 23,70 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. veljače 2018. do 21. ožujka 2018., s dospijećem 25. travnja 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 19. travnja 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,85 EUR,

- račun na iznos od 24,57 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. ožujka 2018. do 19. travnja 2018., s dospijećem 24. svibnja 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 5. lipnja 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,28 EUR,

- račun na iznos od 27,64 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. travnja 2018. do 21. svibnja 2018., s dospijećem 26. lipnja 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 6. rujna 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,82 EUR,

- račun na iznos od 29,24 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 21. svibnja 2018. do 20. lipnja 2018., s dospijećem 27. srpnja 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 4. listopada 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,62 EUR,

- račun na iznos od 26,10 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. lipnja 2018. do 20. srpnja 2018., s dospijećem 23. kolovoza 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 4. listopada 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,05 EUR,

- račun na iznos od 21,86 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. kolovoza 2018. do 19. rujna 2018., s dospijećem 24. listopada 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 5. studenog 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,93 EUR,

- račun na iznos od 22,06 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. rujna 2018. do 19. listopada 2018., s dospijećem 23. studenog 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 31. prosinca 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 11,03 EUR,

- račun na iznos od 21,53 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 19. listopada 2018. do 20. studenog 2018., s dospijećem 23. prosinca 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 31. prosinca 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,76 EUR,

- račun na iznos od 24,56 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018., s dospijećem 26. rujna 2018., a koji račun je tužitelj podmirio 31. prosinca 2018., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 12,28 EUR,

- račun na iznos od 29,18 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. studenog 2018. do 20. prosinca 2018., s dospijećem 26. siječnja 2019., a koji račun je tužitelj podmirio 3. ožujka 2019., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,59 EUR,

- račun na iznos od 28,26 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. prosinca 2018. do 22. siječnja 2019., s dospijećem 24. veljače 2019., a koji račun je tužitelj podmirio 5. travnja 2019., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 14,13 EUR,

- račun na iznos od 19,94 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. siječnja 2019. do 20. veljače 2019., s dospijećem 28. ožujka 2019., a koji račun je tužitelj podmirio 28. ožujka 2019., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 9,97 EUR,

- račun na iznos od 21,89 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 20. ožujka 2019. do 23. travnja 2019., a koji račun je tužitelj podmirio 17. lipnja 2019., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 10,94 EUR,

- račun na iznos od 26,26 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 23. travnja 2019. do 23. svibnja 2019., a koji račun je tužitelj podmirio 17. lipnja 2019., te potražuje isplatu polovice tog iznosa od 13,13 EUR, odnosno tužitelj potražuje sve ukupan iznos od 699,50 EUR prema naprijed citiranim računima.

22. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelj i tužena nasljednici pok.BĆ na jednake dijelove, te da su nakon njegove smrti 2012. naslijedili dio obiteljske kuće anagrafske oznake [adresa] u [adresa], koji naslijeđeni dio u naravi predstavlja stan u prizemlju i stan na prvom katu obiteljske kuće, a što između stanaka nije niti sporno. Tužitelj je posjedu i stanuje u stanu na prvom katu kuće, s tim da je u razdoblju od 2014. -2017. tužitelj dao taj stan u najam, tako da su u tom razdoblju u stanu bili podstanari. Nakon prestanka najma i obnove stana tužitelj stanuje u stanu na prvom katu sa suprugom i kćerkom, dok je tužena stanovala u prizemlju kuće u utuženom razdoblju, gdje stanuje i danas. Obiteljska kuća u kojoj stanuju tužitelj i tužena sastoji se od prizemlja u kojem se nalazi stan u kojem stanuje tužena, prvog kata na kojem se nalazi stan u kojem živi tužitelj s obitelji, drugog kata na kojem se nalazi stan u kojem stanuje UĆ i potkrovlja u kojem se nalaze dva stana koji pripadaju obitelji UĆ. Glavno mjerilo za potrošnju vode za stan u prizemlju i na prvom katu nalazi se u dvoru i glasi na ime tužitelja, koji se kod tvrtke Vodovod i kanalizacija d.o.o. vodi pod šifrom kupca broj 164307, dok obitelj UĆ ima odvojeno mjerilo za vodu. Sve navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih stranaka i svjedokinja ĆĆ i CĆ, a nije niti sporno između stanaka.

23. Kako računi za vodu glase na ime tužitelja, iako isporučenu vodu koristi i tužena, tužitelj je da izbjegne ovrhe, plaćao račune za potrošnju vode u utuženom razdoblju od 2014.-2019. u cjelokupnom iznosu, dok tužena potvrđuje da nije sudjelovala u podmirenju računa za vodu u utuženom razdoblju. Iako su suvlasnici prema čl.38. st.2. ZV-a dužni podmirivati troškove koji terete stvar u suvlasništvu sukladno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, navedena odredba se ne može primijeniti u ovom slučaju. Navedena obiteljska kuća nije etažirana na način da bi bio uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova zgrade, a očito nisu riješeni ni suvlasnički udjeli svakog pojedinog suvlasnika. Budući da nije sporno da su tužitelj i tužena (sin i majka) naslijedili pok.BĆ na jednake dijelove, u konkretnom slučaju se ima primijeniti odredba čl.36.st.2.ZV-a prema kojoj se u sumnji smatra da su suvlasnički dijelovi jednaki. Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi obveza tužene da sudjeluje u podmirenju troškova za potrošenu vodu, koju ista nesporno troši, i to polovicu troškova prema zakonskoj presumpciji o jednakim suvlasničkim dijelovima.

24. Tužitelj svoj obveznopravni zahtjev prema tuženoj temelji na stjecanju bez osnove iz čl.1111.st.1.ZOO-a jer se tužena bez osnove obogatila za onoliki iznos koliki je morala platiti za potrošnju vode u utuženom razdoblju, dok je tužitelj za taj isti iznos osiromašio. U ovom slučaju ne radi se o izdatku učinjenom za drugoga, jer se navedeni institut primjenjuje samo kod ispunjena nečije zakonske obveze, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj obvezi koju tužitelj ima prema isporučitelju pitke vode. S druge strane, tužitelj je izvršio plaćanje cijelog iznosa računa, iako je znao da plaća i onaj dio koji bi trebala podmiriti tužena, kako bi izbjegao pokretanje prisilne naplate i s tim u vezi daljnje troškove, pa nema mjesta primjeni odredbe čl.1112.ZOO-a.

25. Tužena je istaknula prigovor zastare, pogrešno smatrajući da se u konkretnom slučaju ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok. Takav rok je predviđen za zastaru potraživanja isporučitelja usluge prema onom tko se koristi tom uslugom, dok tužitelj svoje potraživanje temelji na stjecanju bez osnove za koji je propisan opći zastarni rok od 5 godina iz čl.225.ZOO-a. Dospijeće "najstarijeg" utuženog iznosa je 27.lipnja 2014., dok je tužba podnesena preporučenom pošiljkom 27.lipnja 2019., iz čega proizlazi da za niti jedan pojedinačni utuženi iznos nije protekao zastarni rok od 5 godina, pa je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare.

26. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, za istaknuti je kako je tužitelj dokazao postojanje računa za potrošnju vode, visinu računa, razdoblje potrošnje vode na koje se odnose računi i kada je tužitelj svaki pojedini račun platio, s tim da tužitelj potražuje polovicu svakog pojedinog iznosa, ili zbrojeno 699,50 EUR, kako je detaljno navedeno pod točkom 21.

27. Tužena prigovora visini tužbenog zahtjeva iz razloga što je stan koji koristi tužena površinom dvostruko manji od stana tužitelja na prvom katu, ali ničim to ne dokazuje i taj prigovor ističe tek pred zaključenje glavne rasprave. Nadalje, tužena prigovara da ona u prizemlju stanuje sama, dok u stanu na prvom katu stanuje tužitelj s obitelji, i prethodno četvero podstanara, dakle obitelji s više članova, i da tužitelj nije dokazao potrošnju koja otpada na svaki stan. Što se tiče ovog prigovora, treba istaknuti da tužena u svom iskazu potvrđuje da u stanu u prizemlju ima čak dva interna brojila, koji bilježe količinu potrošene vode samo za taj stan u prizemlju. Dakle, tužena je kroz cijelo utuženo razdoblje mogla očitati mjesečnu potrošnju vode i platiti razmjerni dio računa, ako ne tužitelju zbog narušenih odnosa, onda izravno pružatelju usluge Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. Tužena svoje navode da supruga tužitelja i sam tužitelj takve izračune internog brojila nisu priznavali nije ničim dokazala niti to proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Prema tome tužena koja priznaje da u utuženom razdoblju nije nikada očitala interno brojilo i potrošnju u stanu u prizemlju, iako je znala da je kao suvlasnica u obvezi sudjelovati u podmirenju troškova potrošene vode, ne može se sada pozivati da u stanu na prvom katu stanuje više članova, dok ona stanuje sama u stanu u prizemlju i da bi ona trebala plaćati manji iznos. Tužena je potvrdila da u cijelom utuženom razdoblju nije očitala svoje interno brojilo, čime je s namjerom zanemarila svoje obveze kao suvlasnice nekretnine, dok bi sada na temelju zloupotrebe tog svog prava htjela u ovom postupku izbjeći podmirenje troškova isporučene vode. Takvo postupanje je protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela obveznog prava, pa se tužena postupajući protivno tom načelu ne može osloboditi svoje obveze.

28. Slijedom navedenoga, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelj i tužena suvlasnici stana u prizemlju i stana na prvom katu, s tim da tužena stanuje u prizemlju, a tužitelj na katu. Utvrđeno je kako za navedene stanove postoji jedno mjerilo koje glasi na ime tužitelja, kojem Vodovod i kanalizacija d.o.o. dostavlja račune za izvršenu uslugu isporuke pitke vode, koje račune je tuženik u utuženom razdoblju od 2014. do 2019. uredno podmirivao. S druge strane, tužena kao suvlasnica nije sudjelovala u plaćanju troškova vode, niti je sa svog internog brojila očitavala mjesečnu potrošnju i sukladno istoj podmirivala troškove vode bilo tužitelju ili isporučitelju usluge Vodovod i kanalizacija d.o.o. Prema zakonskoj presumpciji da su tužitelj i tužena suvlasnici dvaju stanova u jednakim dijelovima, to je tužena dužna sudjelovati u podmirenju troškova vode za cijelo utuženo razdoblje i to plaćanjem polovice iznosa. To iz razloga što je tužena svom krivnjom i nesavjesnim postupanjem onemogućila da svoju potrošnju očita s internog brojila u prizemlju, do kojeg tužitelj nema pristupa, pa je zbog toga nemoguće odrediti stvarnu potrošnju vode od strane tužene u odnosu na potrošnju vode u stanu gdje boravi tužitelj.

29. Kako zbog skrivljenog ponašanja tužene nije bilo moguće utvrditi njen stvarni udio u potrošnji vode, pravilno se tužitelj pozvao na odredbe čl.41. i 53.ZOO-a, koje se imaju primijeniti u ovom slučaju, na način da na svakog dužnika odlazi jedan dio duga.

30. Radi svega navedenoga sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 699,50 EUR, dok je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17,15 EUR na ime potrošnje vode za razdoblje od 22. prosinca 2016. do 23. siječnja 2017. s dospijećem 26. veljače 2017. jer u spisu nema dokaza da li je i kada tužitelj podmirio navedeni iznos.

31. Tužitelju je zatezna kamata priznata od dana plaćanja do isplate, jer je priložio dokaze iz kojih je nedvojbeno vidljivo kada je podmirio svaki pojedinačni iznos, dok se tuženu iz naprijed navedenih razloga ima smatrati nepoštenim stjecateljem, sve sukladno čl.1115.ZOO-a.

32. Djelomično je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu na iznose od 14,62 EUR i 13,05 EUR od 4.rujna 2018. do 3.listopada 2018., jer je iz priložne dokumentacije vidljivo da je navedene iznose tužitelj platio 4.listopada 2018., a ne 4.rujna 2018. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a)

33.1. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 708,07 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 3.listopada 2022. i 9.prosinca 2024. po 75 bodova za svaki podnesak (75x2), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 24.listopada 2023., 8.travnja 2024., 13.lipnja 2024., 11.prosinca 2024. i 19.veljače 2025. po 75 bodova za svako ročište (75x5), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 19.listopada 2022. i 27.studenoga 2024. po 37,5 bodova za svako ročište (37,5x2), odnosno ukupno zbrojeno 675 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.350,00 EUR, i uz uvećanje za 25% PDV-a daje iznos od 1.687,50 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR (list 32-33 spisa) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak od 1.740,58 EUR.

33.2. Budući da je između stranaka bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, tužitelj je u osnovi uspio 100%, a u visini postigao uspjeh od 98%, odnosno ukupan uspjeh tužitelja iznosi 99 % (100+98/2=99). Kako se radi o neznatnom dijelu u kojem tužitelj nije postigao uspjeh, u pogledu kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi, tužitelju je priznat trošak u cjelokupnom iznosu od 1.740,58 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 24.ožujka 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženoj putem punomoćnika,

-u spis.