REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-153/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja JG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Radoniću, odvjetniku iz Ploča, protiv tuženika UG, [adresa], zastupan po punomoćniku Julijanu Dropuliću, odvjetniku iz Ploča, radi prestanka uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja Gorana Radonića, odvjetnika u Pločama, tužene osobno te punomoćnika tuženika Julijana Dropulića, odvjetnika u Pločama, dana 24. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 kn, u roku 15 dana, zajedno s zakonskim zateznim kamatama, koje se određuje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Tuženiku se nalaže u roku 15 dana prestati uznemiravati tužiteljicu u suvlasništvu č. zgr. [katastarska čestica] ZKU 2026, k. o. [katastarska općina] na način da ukloni WC školjku i umivaonik s vanjskog zada objekta tužiteljice, da ukloni spojeve verande (odrine) koji su pričvršćeni na fasadu (zid) objekta tužiteljice.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u visini od 1.400,00 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dozvoljava se povlačenje tužbe učinjeno podneskom od 13. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 3. veljače 2022. navodi se kako je tužiteljica suvlasnica i isključiva posjednica nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška]. Tuženik je na istočnom vanjskom zidu nekretnine tužiteljice ugradio WC školjku i umivaonik, a usred prodora vlage, na unutarnjim zidovima nekretnine [adresa], k. č. zgr. [katastarska čestica], nastala su oštećenja. Također, tuženik je spojio verandu/odrinu s kamenom na fasadi/zidu objekta tužiteljice i ne dopušta pristup tužiteljici. Tužiteljica se obratila tuženiku s zamolbom da riješe prijepor mirnim putem, međutim tuženik ne želi razriješiti spor na ovaj način.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu, tužbeni zahtjev te tužbene navode u cijelosti. Tužiteljica već duže vrijeme uznemirava tuženika na sve moguće načine, pa tako i u izvršenju njegovih suvlasničkih ovlasti u odnosu na nekretninu anagrafske oznake [adresa], Gradac. Tuženik ističe prigovor aktivne legitimacije, budući je razvidno iz priloženog z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] da tužiteljica nije jedina vlasnica nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] zgr. K. O. [katastarska općina]. Tuženik ističe i prigovor pasivne legitimacije, budući tužiteljica uz tužbu nije priložila niti jedan dokaz koji bi upućivao sa koje nekretnine potječe tzv. "uznemiravanje" tužiteljice niti tko su sve njezini vlasnici ili suvlasnici. U odnosu na činjenični navod iz tužbe "kako je tuženik spojio verandu/odrinu s kamenom na fasadi/zidu objekta tužiteljice i ne dopušta pristup tužiteljici" ističe se da se predmetna odrina nalazi unutar objekta koji ne pripada tužiteljici, pa je nejasno o kakvom pristupu objektu tužiteljica govori. Nadalje što se tiče verande ona na istom mjestu u nepromijenjenom obliku stoji više od 70 godina i nitko se tome nije protivio izuzev same tužiteljice. Dio zida na koji je naslonjena veranda/odrina nalazi se unutar objekta koji ne pripada tužiteljici (sa druge strane zida nalazi se objekt tužiteljice), pa je zid evidentno zajednički i u tom smislu nejasno je što ista zapravo želi postići sa predmetnom tužnom. Međutim sve i da tako nije, odnosno da je predmetni zid u isključivom vlasništvu tužiteljice, što tuženik dakako osporava, pravo služnosti dosjelošću osniva vršenjem posjeda prava služnosti kroz 20 godina. Za osnivanje prava služnosti dosjelošću potrebno je faktično vršenje stvarne služnosti kroz vrijeme od 20 godina, pri čemu je dovoljno da se vlasnik posluženog dobra vršenju takve služnosti nije protivio. A nitko se u proteklih 70 godina nije protivio postavljanju ove odrine do ove tužbe. Što se tiče WC školjke i umivaonika nejasno je o kakvom prodoru vlage je riječ i što je uzrok tome, međutim objekt u posjedu tuženika ima sanitarni čvor kao i svi drugi uljuđeni objekti.

3. Referirajući se na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj je naveo da u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije razvidno je da tužiteljica kao suvlasnik ima pravo na ovakvu vrstu zaštite, a u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe se da nije bitno dokazati s koje nekretnine potječe uznemiravanje, niti tko su vlasnici ili suvlasnici, nego tko uznemirava. Aktivno legitiman za ovu tužbu je kako isključivi vlasnik, tako i suvlasnik, etažni vlasnik i zajednički vlasnik, kojega drugi bespravno uznemirava u izvršavanju njegova prava vlasništva. S druge strane kod negatorijske tužbe u smislu odredbe čl. 167. st. 2. ZV-a pasivno je legitimirana svaka osoba koja vlasnika bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede njegove stvari. U tom smislu, pasivno je legitimirana kako osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, bilo postupajući u svoje ime, bilo to po nalogu ili u korist trećega, tako i osoba po čijem se nalogu to uznemiravanje čini, ali i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava, a koje ona znajući što se čini to odobrila ili se time okoristila. Tuženik ne dopušta pristup tužiteljici do njezinog objekta, iako je taj pristup bio nesporan godinama. Veranda nije naslonjena na zid, već je željezo umetnuto uz kameni zid, tuženik je, da je htio mogao ugraditi uz zid tužiteljice metalne stubove i fiksirati odrinu na te stubove, tako da ugradnja željeza u estetski kamen nije potreba, nego iživljavanje. Tužiteljici unutar objekta prodire na zid i unutrašnju stranu zida vlaga, točno na mjestu gdje je umivaonik i wc školjka tuženika, ali tu će činjenicu utvrditi vještak, a ne tuženik.

4. Podneskom od 13. srpnja 2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i to na način da je smanjio iznos koji potražuje sa osnova naknade štete, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te je također povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje WC školjke i umivaonika sa vanjskog zida objekta tužiteljice.

Na ročištu održanom dana 16. srpnja 2024. tuženik se je protivio povlačenju tužbe. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje ZPP) propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

Budući da tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, to je riješeno kao u izreci. Također, tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora u visini naznačenoj u tužbi u iznosu od 5.001,00 kn. Sukladno odredbi čl. 40. st 3. ZPP-a ročištu održanom dana 16. svibnja 2023. sud je raspravnim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 eur.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijedloga za mirno rješenje spora "Ploče 28.5.2001.", dopisa punomoćnika tuženika punomoćniku tužiteljici od 18. lipnja 2021. sa potvrdom slanja, zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru Službe za nadzor zaštite, okoliša i vodopravna inspekcija klasa: 325-05/21-01/733 od 23. lipnja 2021., zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Split, ispostava Metković, klasa: 540-02/21-01/409 od 23.6.2021., fotografija odrine na listovima 28-31 spisa, fotografije na listovima 55-58 spisa, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za građevinu Inoslava Nikolića te pregledom njegova nalaza i mišljenja, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka RG, HG, TG, CG, FG i SG.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik prestane uznemiravati tužitelja u suvlasništvu nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] ZKU 2026 K. O. [katastarska općina] na način da ukloni spojeve verande (odrine) koji su pričvršćeni na fasadu (zid) objekta tužiteljice, ukloni WC i umivaonik, kao i da mu nadoknadi štetu koja je nastala prodorom vlage.

8.1. Dana 3. studenog 2023. proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za građevinu Inoslava Nikolića te je sud pristupio na čest. zem. k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], koje je u vlasništvu tuženika. Prošlo se kroz dvorište do malog sanitarnog čvora. Sanitarni čvor sastoji se od wc-a i lavaboa. Kada se izađe na druga vrata, dođe se do dvorišta. Dvorište je ograđeno s jedne strane zidom kuće tužiteljice. Također uz rub kuće tužiteljice postavljen je okapnik, čiji izljev završava ispod sanitarnog čvora. Također se konstatira da je između kuće tužiteljica i sanitarnog čvora tuženik izgradio zid koji se proteže duljinom sanitarnog čvora.

Fasada je ožbukana sa vidljivim tragovima pljesni i pukotinama. Za vrijeme očevida pada jaka kiša te je vidljivo da voda sa krova tužitelja kroz okapnik prolazi kanalom ispod spornog wc-a, a uz zid kuće tužiteljice.

Utvrđuje se da se ispred ulaza u nekretninu tuženika nalazi odrina – metalni nosači za nadstrešnicu. Utvrđuje se da su krajevi nosača s jedne strane učvršćeni u kameni zid za koji tužiteljica navodi da je njezin. Vještak navodi da ne može procijeniti starost odrine, budući je bojana u zadnje vrijeme. Konstatira se da se ne vidi izlaz kanala kroz koji se vodi voda od okapine.

Ulazi se u kuću tužiteljice te tužiteljica pokazuje štetu od vlage koja je nastala u njenom stanu, iza kauča koji je smješten uz rub vanjskog zida tužiteljice vidljiva su na zidu oštećenja od vlage. Također su oštećenja vidljiva u wc-u te tužiteljica navodi da je ovo proljeće stavila novu kuhinju, budući je prijašnja zbog vlage pala. Vidljiva su i oštećenja od vlage na pločicama u sobi tužiteljice.

8.2. Dana 8. veljače 2024. zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za građevinu Inoslava Nikolića u kojem isti navodi kako je Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da sporni dio nekretnine tuženika predstavljaju prostorije wc-a (ispod stepeništa) i metalna konstrukcija odrine, sve izgrađeno na međi sa sjeverozapadno položenom nekretninom tužiteljice. WC na nekretnini tuženika izveden je ukupnih tlocrtnih dimenzija 2,95 x 1,37 m, u što ulazi prostorija sa wc školjkom ispod stepeništa i predprostor wc-a sa umivaonikom, pisoarom i bojlerom. Isto je vidljivo na priloženoj situacija sa lica mjesta, kao i na priloženim fotografijama br. 6. -11. Sa sjeverne vanjske strane wc-a vidljiv je dvojni betonski zid debljine 15 cm (fotografija 8.), koji je izveden uz zid kuće tužiteljice. Uz navedeni zid, sa vanjske sjeverne strane, na podu je izveden otvoreni betonski kanal u koji se ulijeva voda iz krovnog odvoda sa kuće tužiteljice (vidljivo na fotografijama 1., 3., 4. i 8.). U isti kanal je izveden i odvod pisoara u wc-u tuženika (na fotografijama br. 1., 7. i 8. vidljiva je s unutarnje i vanjske strane zida plastična kanalizacijska cijev). Voda iz otvorenog kanala ulazi u prostor ispod poda wc- a tuženika, te dalje nije vidljiva trasa odvoda. Izvidom je uočen betonski poklopac šahte ispred stepeništa (fotografija 12.), južno od wc-a tuženika, za koji stranke za vrijeme očevida navode da se radi o šahti koja prikuplja vodu iz navedenog kanala. Na podu wc-a tuženika, ispred vrata prostorije sa wc školjkom, vidljiv je dio poda dimenzija oko 40x40 cm sa pločicama različite boje (fotografija 11.), te postoji mogućnost da je ispod izvedena kolektorska ili revizijska šahta. S vanjske strane stepeništa (udaljeno cca. 140 cm od međe), na nekretnini tuženika vidljiv je sudoper sa dva korita i slavina. Dalje, južno od stepeništa, nalazi se odrina, izvedena od željeznih profila (većim dijelom okruglih, manjim dijelom pravokutnih) bojanih zelenom bojom. Odrina je pričvršćena na način da željezni profili ulaze u kameni zid prema nekretnini tužiteljice. Profili su ubušeni u prostor fuga između kamenih blokova od kojih je zid zidan, te su djelomično učvršćeni cementnim malterom oko profila. Očevid je nastavljen u nekretnini tužiteljice gdje je utvrđeno postojanje oštećenja zida od vlage, i to na dijelu zida ispod stepenica u kući tužiteljice. Na dijelu zida se nalaze tragovi plijesni i mrlje od vlage, i to u donjem dijelu zida na visini nešto višoj od 50 cm (fotografije 25. -28., 31.). S druge strane zida, na nekretnini tuženika, djelomično se nalazi prostorija wc-a. Također, tužiteljica pokazuje i mrlje na podnim pločicama (fotografija 29.), a koje su udaljene oko 3-4 metra od pozicije vlaženja i međe prema tuženikovoj nekretnini. Očevid nije nastavljen u prostorijama nekretnine tužiteljice s druge strane kamenog zida na koji je pričvršćena odrina, te tužiteljica nije navodila eventualnu štetu na tom dijelu nekretnine. Na dijelu fotografija, prema navodu punomoćnika tuženika, prikazana su pročelja kuće tužiteljice, na kojima su vidljiva oštećenja od pukotina i vlage (fotografije 13.-16.). Temeljem navedenoga, posebno kada se uzme u obzir da oštećenja od vlage u nekretnini tužiteljice se nalaze u donjem dijelu zida, te da na gornjim dijelovima zida nisu uočena nikakva oštećenja, može se zaključiti da prodor vlage ne dopire sa gornjih dijelova nekretnine (krov, oštećenja na fasadi). S obzirom da se sa duge strane oštećenog zida, na nekretnini tuženika, nalazi opisani kanal za odvod oborinske i fekalne vode, isti je vjerojatni uzročnik vlaženja na zidu. Da li i pokazana oštećenja na udaljenim podnim pločicama imaju isti uzrok, vještak ne može utvrditi te, s obzirom na nedostupnost, ne može se utvrditi točno stanje samog kanala i podnih konstrukcija. Prilog nalaza i mišljenja je i troškovnik radova, u kojem su iskazani troškovi potrebni za hidroizolaciju (s unutarnje strane, s obzirom da nema pristupa vanjskoj) i saniranje oštećenog zida na nekretnini tužiteljice. Isti ne obuhvaća eventualna, skrivena oštećenja, kao ni izmjenu podnih pločica. Vrijednost radova je 277,50 eur (uključen PDV).

8.3. Dana 11. srpnja 2024. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem isti navodi kako nema posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje uređujućeg građevinskog vještaka.

8.4. Dana 13. srpnja 2024. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem isti ističe da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je nadalje dana 26. kolovoza 2024. dopunio podnesak u pogledu izjašnjavanja o nalazu i mišljenju vještaka navodeći da sudski vještak ne navodi što se treba poduzeti da se opisani kanal za odvod oborinske i fekalne vode popravi i dovede u ispravno prvobitno stanje koje neće prouzročiti buduću štetu te je predložio sudu da ponovno pozove vještaka da dopuni svoj nalaz na naprijed navedene okolnosti.

8.5. Sud je pozvao sudskog vještaka radi očitovanja na primjedbe tuženika te se vještak očitovao da prema fotografiji kanal za odvod oborinske vode je izveden uz navedeni zid istočno uz navedeni zid, te prema tome ne vidim da je on nužno onemogućio prolaz vode te je naveo da je na fotografiji 1. prikazana odvodna cijev ispušta vodu u otvoreni kanal uz ranije navedeni zid. Također je naveo da postavljenjem ovog wc-a i ploče iznad kanala je sužen poprečni presjek kanala, a da li je smjer promijenjen to ne može sa sigurnošću utvrditi, obzirom da je isti nedostupan. Da bi se opisni kanal doveo u ispravno stanje potrebno je napraviti zatvoreni sistem odvoda, a ne otvoreni.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući je isti napravljen stručno, argumentirano i sukladno pravilima struke, a također sve primjedbe su otklonjene na ročištu na kojem je vještak saslušan.

9.1. U dokaznom postupku izveden je i dokaz saslušanjem parničnih stranaka, te svjedoka RG, HG, TG, CG, FG i SG.

9.2. Tužiteljica je u bitnom iskazala da koliko se sjeća ta odrina se radila u dužem vremenskom razdoblju. Prvi put su samo naslonili komad željeza, to je bilo otprilike 2008., dakle dvije godine prije nego što je njezina teta umrla. U to vrijeme je njezina teta bila vlasnica, a navodi kako ju je ona naslijedila i sada je vlasnica. Njezina teta se cijelo vrijeme protivila izgradnji takve odrine. Zid u koji je učvršćena odrina je njezin, odnosno prije je bio u vlasništvu njezine tete. Kako bi tuženik našao koji komad željeza on bi ga slagao u odrinu i svaki put njezina teta i ona bi se bunile. U početku je bila samo naslonjena na zid, a prije otprilike 5 godina tuženik ju je učvrstio u zid, stavio malter. Navodi kako se tome svemu protivila, išla je do njih, pokušavala stvar riješiti mirnim putem i govorila im da prestanu bušiti kamen, jer su time uništavali njezin zid. Prije 17 godina u nekretnini tuženika se otvorio kafić i od tada se u njezinoj nekretnini osjeti vlaga te fekalije. Navodi kako su micali sve pločice, stavljali su hidro izolaciju, ali su se mirisi i dalje osjetili. Prije nego što je otvoren kafić tamo su napravili zid te sanitarni čvor u kojem se nalazi wc i lavabo, a to su sve radili iza zatvorenih vrata, tako da ne zna kada su točno radovi izvedeni, ali može reći da ju nitko ništa nije niti pitao niti obavijestio. Tamo nema cijevi koja bi taj odvod vodila do kanalizacije, već sve stoji ispod na mjestu. Ove godine restoran tuženika ne radi i sada je sve suho, ali je nastala šteta i navodi kako će ona nakon sezone sve morati renovirati. Zadnje veliko renoviranje bilo je prije 10 godina i od tada više nemaju pločice u stanu, jer to više nema smisla, obzirom na prodor vlage. Također je pala kuhinja i unutar zidova sve je bilo ruzinavo, a što je sve posljedica prodora vlage od odvoda.

Odgovarajući na pitanja navela je da je nakon smrti svoje tetke izvela radove obnove krova i oluka, i tada je usmjerila odvod oluka na ovaj odvod, ali da tu nema odvoda dalje. Naime, voda ulazi, ali ne izlazi.

9.3. Tuženik u bitnom je naveo kako je odrinu počeo raditi njegov brat prije otprilike 40 godina. Napravljena je u dva dijela, prvo su postavljeni metalni lukovi, koji se fiksiraju na zid, taj zid se nalazi na međi između njegove nekretnine i nekretnine tužiteljice i smatra da se radi o zajedničkom zidu. Prije otprilike 25 - 30 godina loza koja je tada bila posađena se osušila i tada su napravili nastavak odrine. Otprilike svako drugo ljeto djelomično obnove odrinu na način da promijene sture koje su propale i stave nove, ali izgled odrine nije se mijenjao u zadnjih 25 - 30 godina. Navodi kako on ništa nije radio na odrini. Unazad 7 - 8 godina tužiteljica je počela prigovarati što se tiče odrine i to čovjeku koji je držao kafić u njihovoj nekretnini. Prigovarala je i tuženiku osobno i njegovom bratu i to sve u nazad 7 – 8 godina kada su i počele tužbe. Odrina nije nigdje zabušena nego je samo metalni klin postavljen između kamenja i to se uvijek može izvaditi.

Problemi glede wc-a i umivaonika počeli su prije 5 – 6 godina, tužiteljica se počela žaliti osobi koja je na njegovoj nekretnini držala kafić. Naime i tužiteljica ime kafić i to su bili kafić do kafića. Ove godine kafić u njegovoj nekretnini ne radi, ona je dobila terasu i misli da je to razlog svemu. U toj kući prije su živjeli baka i djed. WC postoji od 70-ih godina i on je spojen na kanalizaciju, nikada tu nije bilo prije problema. Problemi su se počeli stvarati kada je tužiteljica radila na rekonstrukciji krova i kada je postavila oluke, a kojih prije nije bilo. Tada je svu kišnicu kroz cijevi usmjerila na taj odvod i smatra da to stvara štetu, a ne sanitarni čvor.

Odgovarajući na pitanja istaknuo je da nije istina da željezni profili ulaze u kameni zid te da su profili ubušeni u prostor fuga između kamenih blokova, budući ništa nije bušeno, nego su kasnije samo stavili malter i to zato da bolje izgleda, a malter je puno ranije, kada se radila odrina. Naveo je da se teta tužiteljice ĐG nije protivila izradi odrine, a i da opet ponavlja da ništa nije bušeno. Naveo je da na toj nekretnini ima otprilike 7 – 8 suvlasnika i to od njegovog pokojnog brata žena i od pokojnog oca sestrina djeca, budući je njegov otac imao dvije sestre. U toj kući je živio djed ŽG, koji je umro 60-ih godina, zatim su tu živjeli majka, otac i četvoro djece, s time da je otac umro 1969. Odrina je napravljena poslije njegove smrti. Odgovorio je da je on u toj kući živio do 70-ih godina, kada su odselili u drugu kuću, ali bi svako ljeto tamo boravili i dalje i kada su preselili u novu kuću odrina je tada već postojala. U susjednoj nekretnini živjela je samo ĐG, ona je živjela sama i umrla je prije otprilike 10- ak godina, bili su u dobrim odnosima, međusobno su se posjećivali i ona nije prigovarala postavljanju odrine niti je ikada spominjala vlaženje zida. Renovacija krova i oluci provedeni su nakon smrti ĐG, s time da tužiteljica nije tražila suglasnost za postavljanje oluka.

9.4. Svjedokinja RG iskazala je kako je jedna od suvlasnica predmetne nekretnine, a tuženik joj je djever. Odrinu je počeo raditi njezin pok. suprug KG, a počeo ju je raditi prije više od 40 godina. Odrina je rađena u 2 dijela, odnosno kada je loza usahnula tada se stara loza skinula, stavljene su sture, a to je sve bilo prije otprilike 30 godina. Nakon toga nisu rađeni nikakvi radovi na odrini. U to vrijeme vlasnica susjedne nekretnine bila je ĐG i ona se nije protivila toj odrini, ona je bila u dobrim odnosima sa njezinim suprugom i često bi dolazila njima u dvorište. Predmetni zid se nalazi dijelom na međi između njihovih dviju nekretnina, odnosno smatra da se dijelom nalazi i na njezinoj nekretnini. Vezano za odvod svjedokinja iskazuje da je tužiteljica radila rekonstrukciju krova, ne zna točno kada, a moglo bi biti prije 6-7 godina i tada je odvod vode sa krova spustila u njihovo dvorište i to bez njihove suglasnosti, odnosno nije ih ništa niti pitala. Njihov wc se oduvijek nalazi tamo i oni nisu ništa radili vezano uz njega.

Odgovarajući na pitanja istaknula je da na zidu je prije bio klak, koji je ispao i nakon što je ispao oni su stavili malter, dok nije bilo nikakvih posebnih radova, a tome ima sigurno preko 7 godina. Stvarnih vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi ograda i wc vlasnika je 13, dok na zk ulošku ih ima upisano 23, s time da je i ona jedna od suvlasnica, a što je poznato i tužiteljici. Istaknula je da joj je poznata prednica tužiteljice ĐG, oni su bili rod i bili su u dobrim odnosima, između njih nije bilo nikakvog prijepora i ona je često dolazila na našu nekretninu. Također je istaknula da je njezin pokojni muž napravio odrinu i financirao je njezinu gradnju. Njezin pok. suprug je brat tuženika.

9.5. Svjedokinja HG je iskazala kako tužiteljica i ona imaju istu baku i ona je bila prijašnja vlasnica te kuće i kako je ona svoje djetinjstvo, a i kasnije preko ljetnih praznika boravila u toj kući kada bi došla vidjeti svoju baku. 50-tih, 60-tih godina još nije bilo odrine, a sjeća se da nije bilo niti vrata. Navodi kako ne zna točno kada je postavljena odrina. Prije nekih 25 - 30 g. sjeća se da je došla u posjetu sa svojim mlađim sinom ĐG, koja je tada imala 75-80 godina i ona je bila tada vrlo uznemirena, hodala je po stanu i tada joj je rekla da je rađena intervencija na zidu kuće. Rekla joj je da je pitala brata tuženika: " J, što to radiš?" na što joj je on odgovorio da što joj može i da se skloni. Ona je bila uznemirena, jer je znala da više neće moći pristupiti svome zidu, a kasnije je to tako i bilo. Navodi kako se dalje u to nije miješala, a kasnije ne zna što je bilo sa odrinom. Ne može se sjetiti kako je odrina izgledala tada kada su izvođeni radovi, dakle prije 25- 30 godina. Što se tiče odvoda ne zna ništa i o tome ne može svjedočiti.

Navela je da vlasnici nekretnine su tuženi i njegova obitelj, odnosno potomci od djedove dvije sestre, a poznato joj je da ima više suvlasnika. Također joj je poznata supruga KG, odnosno RG, koja je svjedočila prije nje.

9.6. Saslušani svjedok TG je iskazao kako je prije u kući, koju je naslijedila njegova supruga, živjela njezina teta ĐG, a oni da su živjeli u drugoj kući koja ima istu adresu, radi se o dvojnom objektu. Ne zna kada je napravljena odrina. U to vrijeme vlasnica je bila teta njegove supruge i u to vrijeme njega ta odrina nije interesirala. Poznato mu je da su je popravljali prije nego što je kafić počeo raditi ili te godine kada je počeo raditi, a to bi bilo otprilike između 1997. - 2000. Tada su postavljena i vrata. To je sve radio pok. brat tuženika KG. Prije otprilike 4-5 godina navodi kako je vidio osobno tuženika kako radi na učvršćivanju odrine i to na način da je istu učvršćivao u zid, odnosno da je bušio zid. Također je tuženik UG odrinu proširio prema dvoru, s time da ne može točno reći za koliko. Problemi sa odvodom su nastali kada tuženik nije stavio cijev na odvodni kanal i zato izbijaju fekalije. Školjka i pisoar su stavljeni kada je kafić počeo raditi, otprilike 1999. - 2001., a misli da je isti postavio pok. brat tuženika, KG. Zid je napravljen kasnije, misli prije 4-5 godina, misli da je to radio onaj tko je vodio kafić, BG, a pomagao mu je MG. Napominje da točno kako su mijenjali krov su i postavili oluke na način da odvode vodu u taj kanal, jer je to i bio kanal od kišnice i u taj kanal slijeva se kišnica još sa kuće od tuženika i još jedne kuće, dakle slijeva se kišnica sa tri krova.

Istaknuo je da se ĐG stalno protivila postavljanju odrine, prigovarala je stalno pok. bratu tuženika, jer je on to prvi radio. Dvorište iznad kojeg se nalazi odrina ima puno vlasnika, a jedna od suvlasnica je i RG, koja je svjedočila prije njega. Cijev za odvodnju kišnice, gurla postavljena je po nalogu njegove supruge i njega te nisu nikoga pitali za suglasnost za postavljanje, pa tako ni tuženika, budući ni oni njega nisu ništa pitali.

9.7. Svjedok CG iskazao je kako se sa UG druži cijeli život i dolazio je u predmetnu nekretninu još kao dijete i mladić. Tu je prije živio njegov djed U, koji je živio sam i volio je da mu se dođe u posjetu. Ne zna točno kada je napravljena odrina, napravio ju je brat UG, KG koji je bio majstor i razumio se u to. Odrina nije napravljena od jedanput, misli da su prvo bila dva luka, a kasnije je još nešto nadodano, ali se ne može točno sjetiti. Nije mu poznato da bi UG išta radio vezano uz odrinu, ali misli da je nešto radio da bi ga zvao da mu pomogne, jer si oni inače pomažu. Prema njegovom sjećanju zadnji radovi na odrini bili su davno, možda početkom osamdesetih. Vezano za odvod nije mu poznato ništa, može samo napomenuti da su wc i kameni lavandin tamo bili oduvijek i koliko je njemu poznato UG nije izvodio nikakve radove vezano uz odvod.

Naveo je da mu je poznata pok. ĐG, ona je prije živjela u kući tužiteljice JG i ona je s njima bila u dobrim odnosima i često je svraćala u njihovu kuću, pa tako i nakon što je postavljena odrina, on nikada nije čuo da bi se ona protivila postavljanju iste.

9.8. Saslušani svjedok FG je iskazao kako živi u blizini, zna obje stranke, kao dijete se igrao na tom predjelu oni to nazivaju Laguna ili Bošac i stoga mu je poznato kako je nekretnina prije izgledala, naveo je kako sada skoro svaki dan šeta uz tu nekretninu i stoga mu je poznato kako nekretnina i sada izgleda. Poznato mu je da je odrina već dugo u istom stanju. Sjeća se da je KG, pok. brat od tuženika, tu držao svoje parkirane automobile, jedino u to vrijeme još nisu bila postavljena vrata, ali odrina u jednom dijelu je već bila postavljena. BG je otvorio lokal u tom prostoru, ima tome sigurno 10-ak godina i tada je napravljen ostatak odrine. S druge strane odrina se nastavljala na kuću susjede R, no kada je ona obnavljala zid tada je odrina maknuta s njega i sada s te strane se više ne naslanja na zid, to je bilo prije otprilike 4 godine. Sa druge strane na zidu prema PG ništa se nije mijenjalo, osim što su postavljena vrata kojih nije bilo, prije 20 godina.

Naveo je kako mu je JG u više navrata rekla da se njezina baka ĐG protivila postavljanju te odrine, a to mu je govorila prije nekih 3 - 4 godine, istaknuo je kako je poznavao ĐG, ali ona njemu nikada nije ništa govorila o odrini, o tome nisu razgovarali, niti ne zna u kakvim je ona odnosima bila sa tuženikom. Poznato mu je da ona nije pokretala nikakve postupke glede te odrine. Navodi kako je radio radove na fasadi kod susjeda prije jedno 3 – 4 godine i tada mu je tuženik dao ključeve da može prolaziti njegovom nekretninom i sjeća se da je tada bio wc ispod skala, a što je bilo prije, ne može se sjetiti.

9.9. Saslušani svjedok SG je iskazao kako živi u [adresa] godina, da bi došao do kuće mora proći ispred predmetne nekretnine i stoga mu je poznat izgled te nekretnine i prije i sada. Konstrukciju za odrinu radio je KG prije više od 30 godina i tada je odrina bila moćna, štitila je od sunca i od kiše. Potom se loza osušila, ostala je samo konstrukcija, a kada se otvarao kafić u tom prostoru tada je napravljen i drugi dio konstrukcije. U zadnje vrijeme nije vidio da se išta radilo na toj konstrukciji za odrinu. Koliko je njemu poznato, tu konstrukciju je radio samo KG. Pok. ĐG je poznavao, ona je sa svima bila u dobro, zna da je bila u dobrim odnosima i sa obitelji tuženika i nije nikada čuo da bi se protivila postavljanju konstrukcije. Ne zna od kada je izgrađen wc, možda je davno bio na toj nekretnini, sada se ne može sjetiti kako izgleda.

Pun. tuženika je pokazao svjedoku fotografiju broj 18 na listu 88 spisa te je svjedok naveo da je to konstrukcija na koju je bila postavljena odrina, odnosno divlja loza. Sve što je vidljivo, radio je KG, on nikada nije vidio UG da išta izvodi od radova.

9.10. Ovaj sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima RG, CG, EG i SG, kao i tuženiku, smatrajući da su iskazivali sukladno svojim saznanjima. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, svjedoka TG i svjedokinje HG i to u dijelu u kojem su iskazali sa se je ĐG protivila izgradnji konstrukcije za odrinu, budući isto ne proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka, ista nije pokretala nikakve sporove vezano za odrinu, a također je tijekom postupka dokazano da je bila u dobrim odnosima sa obitelji tuženika, što sigurno ne bi bila da se je protivila izgradnji odrine.

10. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. toga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

Nadalje, odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a propisano je da stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Također, odredbom čl. 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Ovaj sud smatra dokazanim da je odrina postavljena u dva navrata; prvi puta prije više od 30 godina, a dugi put prije više od 10 godina, a postavljao ju je pok. KG, brat tuženika. U novije vrijeme postavljen je malter, kojim su željezni klinovi odrine učvršćeni u kameni zid, no sama konstrukcija svoj izgled nije mijenjala. Također je utvrđeno da je vanjski WC na istom mjestu postavljen sigurno prije više od 10 godina, s time da odvodna cijev vjerojatno završava negdje na sredini dvorišta, odnosno da nema odvodnju izvan nekretnine. Utvrđeno je da je tužiteljica mijenjala krov na svojoj kući te da je odvodnju kišnice usmjerila u isti odvod.

12. Prema stavu ovog suda, a vezano za postavljanje odrine osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Naime, iz iskaza stranka i svih saslušanih svjedoka razvidno je da je upravo pokojni brat tuženika, KG, prije barem 30 godina postavio prvi dio konstrukcije za odrinu, dok je drugi dio postavljen naknadno, a sigurno prije otvaranja kafića, odnosno prije više od 10 godina.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja nije razvidan razlog zbog kojeg je tužba adresirana samo na tuženika, budući je tijekom postupka utvrđeno da na istoj ima više suvlasnika, dok nije utvrđeno da bi upravo tuženik izvodio ikakve radove na postavljenju konstrukcije za odrinu, niti da je dao nalog za postavljanje iste, niti je ista napravljena isključivo u njegovu korist, već je tijekom postupka dokazano da je upravo pok. brat tuženika KG postavljao konstrukciju.

Iako je svjedok TG jedini iskazao da je tuženik zadnji izvodio radove na odrini, niti on nije iskazao da je upravo on istu postavio. Navod je da je upravo tuženik izvodio radove na odrini tužitelji nisu dokazali, slijedom čega osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Također je za navesti da su tužiteljica i njezin suprug navodili da je zid na koji je postavljena predmetna konstrukcija u njihovom vlasništvu, no kako je tuženik tu činjenicu osporio, odnosno kako je naveo je je navedeni zid barem u suvlasništvu, tužiteljica je bila u obvezi dokazati da se radi o zidu u njezinom vlasništvu, sukladno odredbi čl. 101. st. 1. ZV-a. Sukladno odredbi čl. 101. st. 3. ZV-a zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, s time da ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine. Tijekom postupka tužiteljica nije dokazala niti jedno od gore nabrojanih ograničenja, slijedom čega se i iz tog razloga tužbeni zahtjev ukazuje kao neosnovan.

Tuženik je osporavao tužbeni zahtjev, navodeći kako je, ako ništa drugo, stekao dosjelošću pravo služnosti imati konstrukciju za odrinu.

Za navesti je da također tijekom postupka nije dokazano da se je prednica tužiteljice protivila izgradnji odrine. U tom smjeru su iskazivali tužiteljica, svjedokinja HG i svjedok OG, suprug tužiteljice, čije iskaze ovaj sud ne prihvaća kao vjerodostojne, budući su u suprotnosti sa ostalim dokazima. Naime, da se je LG protivila izgradnji konstrukcije o tome bi iskazivali i svjedoci koji nisu povezani sa tužiteljicom, budući se radi o malom mjestu, u kojem takvo protivljenje nije moglo proći neopaženo. Svi ostali svjedoci iskazali su kako su oni bili u rodbinskim vezama sa pok. ĐG, da su bili u dobrim odnosima, da se ona nije protivila izgradnji odrine, te su neki naveli kako je ona često dolazila na njihovu nekretninu i to i nakon postavljanja odrine.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su u tom dijelu ispunjene pretpostavke za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću.

Iako je tijekom postupka dokazano da dio konstrukcije je izgrađen prije 10 godina, dakle još nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost, za napomenuti je da tužiteljica nije precizirala koji dio odrine je napravljen kasnije. No, isto nije od značaja za predmet spora, budući je sud našao da je tužbeni zahtjev neosnovan iz gore navedenih razloga, nevezano za dosjelost.

Vezano za tužbeni zahtjev glede naknade štete za navesti je da je nesporno da su tužitelji radili rekonstrukciju krova, te da su odvodnju kišnice sa svoga krova usmjerili upravo u taj isti odvodni kanal, iako su znali da isti nema izvod izvan dvorišta. Štoviše, svjedok OG naveo je da u isti kanal odvodi se kišnica sa još jedne kuće. Pokraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelji nisu dokazali da je upravo izgradnja WC dovela do prodiranja vlage, budući nikako se ne može isključiti da na prodiranje vlage utječe i odvodnja kišnice upravo sa njihovog krova, kao i eventualno kišnica sa krova treće kuće. Tužbenim zahtjevom nije traženo uređenje odvodnog kanala, već samo naknada štete, a za koju tužiteljica nije dokazala da su ostvarene pretpostavke temeljem kojih bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi isti.

Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao u izreci pod točkom I.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT: Tbr. 7. st. 1., Tbr 9., Tbr 48. i 50.). Tuženiku priznaje se trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8.1. Tarife, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim dana 16.05.2023., 03.11.2023., 16.07.2024., 6.11.2024. i 18.2.2024. (Tbr. 9.1. Tarife), kao i za sastavak obrazloženog podneska od 11.07. 2024. temeljem Tbr. 8. Tarife, sve u vrijednosti od 100 bodova, što daje ukupan iznos od 700 bodova, odnosno 1.400,00 eur, koliko iznosi ukupan trošak tuženika.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 24. ožujka 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.