REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 ZAGREB

Poslovni broj: O-6737/2019-29

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u ostavinskom postupku iza umrlog ŽL (ime oca: Ž) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1949. / datum smrti: **.**.2019.), državljanina Republike Hrvatske, nakon održanog ročišta, 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Općinski građanski sud u Zagrebu oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Ostavinski postupak iza umrlog ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenut je 10.10.2019. pred ovim sudom na prijedlog nasljednika RL.

2. Ostavinski postupak pokrenut je pred nenadležnim sudom.

3. Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (Uredba br. 650/2012) uređuje niz pitanja vezanih uz prekogranično nasljeđivanje: nadležnost, mjerodavno pravo, priznavanje, izvršivost i izvršenje odluka, javnih isprava i sudskih nagodbi te uspostavu Europske potvrde o nasljeđivanju. Uredba obuhvaća sve građanskopravne aspekte nasljeđivanja, tj. sve oblike prijenosa imovine, prava i obveza do kojih dolazi u slučaju smrti fizičke osobe (ostavitelja). Svrha navedene uredbe je osigurati građanima u europskom pravnom prostoru (nasljednicima, zapisovnicima, vjerovnicima i drugim osobama) učinkovitu pravnu zaštitu njihovih prava koja nastaju u slučaju smrti fizičke osobe (ostavitelja). Navedeno se postiže, između ostaloga, i na način da se uvodi osnovno pravilo prema kojem nasljeđivanje uređuje predvidivo pravo koje je blisko povezano i koje uređuje nasljeđivanje u cijelosti, tj. nasljeđivanje sve imovine koja čini ostavinu bez obzira na vrstu imovine (pokretnine, nekretnine, prava i dr.) i bez obzira je li imovina smještena u drugoj državni članici EU ili u trećoj državi – sprječavanje fragmentacije nasljeđivanja. Također, svrha navedene uredbe postiže se i uvođenjem usklađenih pravila o rješavanju sukoba zakona (kolizijskih pravila) kako bi se spriječio nastanak oprečnih ishoda.

3.1. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.4. propisuje da su za odlučivanje o nasljeđivanju nadležni sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti.

3.2. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.15. propisuje da će se sud, kada se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koji taj sud u skladu s ovom Uredbom nije nadležan, po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.

3.3. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.83. propisuje da se ista primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17.08.2015. ili nakon toga.

3.4. Uredba (EU) br. 650/2012 u toč.23. Uvoda propisuje da bi opća poveznica za potrebe utvrđivanja i nadležnosti i mjerodavnog prava trebala biti uobičajeno boravište ostavitelja u vrijeme smrti.

3.5. Prilikom utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja ostavinski sud vrši ukupnu procjenu životnih okolnosti ostavitelja tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve odlučne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti ostavitelja u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost (toč.23. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).

3.6. U slučaju da je ostavitelj zbog profesionalnih ili ekonomskih razloga otišao živjeti u inozemstvo kako bi tamo radio, ponekad dugo vremena, ali je zadržao blisku i stabilnu vezu sa svojom državom podrijetla, može se smatrati da je ostavitelj imao svoje uobičajeno boravište u svojoj državi podrijetla u kojoj je bilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život (toč.24. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).

3.7. Ako je ostavitelj živio u nekoliko država naizmjence ili ako je putovao iz jedne države u drugu, a da se nije stalno nastanio u bilo kojoj od njih. Ako je ostavitelj bio državljanin jedne od tih država ili ako je imao svu svoju glavnu imovinu u jednoj od tih država, državljanstvo ili mjesto te imovine mogli bi biti poseban čimbenik u ukupnoj procjeni svih činjeničnih okolnosti (toč.24. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).

3.8. U slučaju da je ostavitelj preselio u državu svojeg uobičajenog boravišta relativno nedavno prije svoje smrti i sve okolnosti slučaja ukazuju na to da je očigledno bio više povezan s drugom državom može se smatrati da pravo mjerodavno za nasljeđivanje ne bi trebalo biti pravo države uobičajenog boravišta ostavitelja, nego radije pravo države s kojom je ostavitelj očigledno bio više povezan (toč.25. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).

4. Razlozi zbog kojih je potrebno utvrditi sve navedene činjenice je kako bi na taj način utvrđeno uobičajeno boravište bilo ono uobičajeno boravište koje ostavitelja dovodi u blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve Uredbe.

5. Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u čl.288. propisuje da uredba ima opću primjenu, da je obvezujuća je u cijelosti i da se izravno primjenjuje u svim državama članicama.

5.1. Ustav Republike Hrvatske (Ustav RH) u čl.141.c.st.1. propisuje da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.

5.2. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije (čl.141.c.st.2. Ustav RH).

5.3. Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije (čl.141.c.st.3. Ustav RH).

5.4. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava (čl.115.st.2. Ustav RH).

6. S obzirom na navedene odredbe Ustava RH i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) hrvatski su sudovi u obvezi primjenjivati pravo EU (uključujući i pravna stajališta Suda EU), kao i hrvatsko (domaće) pravo tumačiti u skladu s pravom EU – tzv. usklađeno tumačenje.

7. Iz spisa predmeta (isprava i iskaza stranaka) proizlazi da je ostavitelj imao prijavljeno prebivalište u [adresa] u razdoblju od 27.06.1966. do 24.06.2019., tj. do trenutka smrti (list 94. spisa). Međutim, iz iskaza ostaviteljeve druge žene FL (s kojom je bio u braku od 1996. do svoje smrti) proizlazi da je ostavitelj posljednjih 50 godina živio u [adresa] u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je u istom gradu radio kao domar u školi. Posljedično, ostavitelj zbog posla nije putovao u Republiku Hrvatsku. Republiku Hrvatsku ostavitelj je posjećivao godinama za vrijeme godišnjeg odmora u trajanju 2 – 3 tjedna i to po 2 – 3 puta godišnje. Nakon što je otišao u mirovinu posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj bi ostajao po 2 – 3 mjeseca (ne dulje od toga uslijed liječenja kojem je bio podvrgnut u Saveznoj Republici Njemačkoj). Tijekom tog vremena boravka u Republici Hrvatskoj posjećivao bi rodbinu, a znao je boraviti u kući u [adresa]. Iz iskaza FL proizlazi da je ostavitelj umro u [adresa] te da je oporuku sastavio u [adresa]. Sud je ocijenio iskaz žene ostavitelja FL vjerodostojnim jer je isti dala osoba koja je bila u braku s ostaviteljem od 1996., što među strankama nije sporno, i koja po mišljenju suda najbolje zna podatke o tome gdje je ostavitelj živio i radio te koliko je često putovao i boravio u [adresa]. Također, iskaz žene ostavitelja nije proturječan ispravama koje prileže spisu. Naime, iz izvatka iz matice umrlih (list 3. spisa) proizlazi da je ostavitelj umro u [adresa] i po svemu sudeći sastavio oporuku u [adresa] (na oporuci ispod imena i prezimena oporučitelja stoji: „Nbg: 17.05.2019.“). U tom smislu različiti podaci o tome gdje je ostavitelj umro, gdje je sastavio oporuku i koliko je dugo tijekom posljednjih godina života, nakon odlaska u mirovinu, boravio u [adresa] (više od 2 – 3 mjeseca godišnje), koje je dao sin ostavitelja RL na ročištu od 24.11.2021. nisu po mišljenju suda doveli u pitanje vjerodostojnost iskaza FL.

8. Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja sud ocjenjuje da je uobičajeno boravište ostavitelja u trenutku smrti bilo na području Savezne Republike Njemačke. Posljedično, sud smatra da upravo utvrđeno uobičajeno boravište ostavitelja dovodi u blisku i stabilnu vezu sa Saveznom Republikom Njemačkom, a ne s Republikom Hrvatskom.

9. S obzirom da ostavitelj u trenutku smrti nije imao uobičajeno boravište u [adresa], sud se na temelju čl.4., a u vezi čl.15. Uredbe br. 650/2012 oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari tj. u ovom ostavinskom postupku.

9.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

SUDAC:

Andrija Krivak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.188. ZN).

DOSTAVITI:

1. Nasljedniku / predlagatelju 1. – RL, po punomoćniku

2. Nasljedniku / predlagatelju 2. – FL, po punomoćniku

3. O tome obavijest – Landgericht Nürnberg – Fürth, uz dopis

4. U spis