Pr-820/2023-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Vučetić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Aqua mont service, OIB: 98862970595, Split, Gundulićeva 22, zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Vesne Vučetić i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju manje isplaćene plaće u ukupnom neto iznosu od 7.799,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos plaće teče kako slijedi:
- za 7/2019. na iznos od 244,00 EUR počev od 15.8.2019.,
- za 8/2019. god. na iznos 270,00 EUR počev od 15.9.2019. god. - za 10/2019. god. na iznos od 174,00 EUR počev od 15.11.2019. god. - za 11/2019. god. na iznos od 815,00 EUR počev od 15.12.2019. god. - za 1/2020. god. na iznos od 895,00 EUR počev od 15.2.2020. god. - za 5/2020. god. na iznos od 498,00 EUR počev od 15.6.2020. god. - za 11/2020. god. na iznos od 451,00 EUR počev od 15.12.2020. god. - za 4/2021. god. na iznos od 345,00 EUR počev od 15.5.2021. god. - za 5/2021. god. na iznos od 85,00 EUR počev od 15.6.2021. god. - za 8/2021. god. na iznos od 1.115,00 EUR počev od 15.9.2021. god. - za 11/2021. god. na iznos od 352,00 EUR počev od 15.12.2021. god. - za 01/2022. god. na iznos od 830,00 EUR počev od 15.2.2022. god. - za 03/2022. god. na iznos od 368,00 EUR počev od 15.4.2022. god. - za 04/2022. god. na iznos od 584,00 EUR počev od 15.5.2022. god. sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.siječnja 2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu s osnova službenog puta po putnim nalozima ukupan iznos od 2.560,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni iznos teče kako slijedi:
- za 2019. god. na iznos od 640,00 EUR počev od 1.1.2020.
- za 2020 god. na iznos od 640,00 EUR počev od 1.1.2021.
- za 2021 god. na iznos od 640,00 EUR počev od 1.1.2022.
- za 2022 god. na iznos od 640,00 EUR počev od 1.1.2023.
sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.siječnja 2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana s osnova otpremnine za odlazak u mirovinu isplatiti iznos od 627,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.1.2023. do isplate po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće od 1-og do 15-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 10.7.2023. navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 4.06.2019. radi povećanog obujma posla. Tužitelj da je kod tuženika radio sve do odlaska u mirovinu 1.1.2023. Tužitelj da je kod tuženika obavljao poslove u tehničkom uredu i to na teritoriju Republike Hrvatske, a sve u skladu sa potrebama poslodavca. Ugovorom o radu, čl.9. da je regulirana plaća koju će tužitelj primati kod tuženika i to u neto iznosu od 10.000,00 kuna, a koje plaće će radniku biti isplaćivane na njegov tekući račun. Čl.10.Ugovora je utanačeno da je poslodavac – tuženik dužan radniku – tužitelju isplatiti plaću jedan put mjesečno i to, najkasnije do tridesetog dana u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu te da je dužan prilikom isplate plaće, naknade plaće i otpremnine radniku uručiti obračun. Nadalje, istim ugovorom čl.11. da je regulirano da radnik – tužitelj ima pravo na naknadu troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu u visini propisanoj zakonom.
1.1. Međutim, navodi tužitelj u tužbi, tuženik da nije uredno i na vrijeme tužitelju isplaćivao plaće, a niti mu je prilikom isplate plaće, naknade plaće i dr. uručivao obračune plaće i pripadajućih naknada. Tužitelj da je u okviru svog redovnog i ugovorenog posla i radnih zadataka radio van Splita, odnosno radio je na teritoriju republike Hrvatske, a za što mu je tuženik bio dužan plaćati naknadu za službeni put prema dostavljenim putnim nalozima. Tuženik da nije postupao u skladu sa zaključenim ugovorom o radu te da tužitelju za određeno razdoblje (mjesece) nije isplaćivao ugovorenu plaću u mjesečnom neto iznosu od 10.000,00 kuna već da mu je plaće isplaćivao neuredno i u umanjenom iznosu. Kako tužitelj tuženiku nije prilikom isplate plaća i drugih davanja uručivao platne liste, a niti mu ih je na traženje tužitelja dostavio, tužitelj je do provedenog financijskog vještačenja svoja potraživanja zatražio i odredio temeljem kartona radnika–podaci o plaći, porezu i prirezu za 2019.god. , 2020.god. , 2021.god. i 2022.godinu.
1.2. Pregledom Kartona radnika tužitelj je utvrdio da mu je tuženik plaćao manju neto plaću od ugovorene i to uplatom od 31.08.2019.god., plaća za 7/2019 mu je uplaćeno 8.164 ,kuna/1.084 Eur-a, odnosno 1.836kuna / 244,00 EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 30.09.2019.god. , plaća za 8/2019.god. je uplaćeno 7.960,00 kuna /1010Eur-a tj.2.040,00 kuna /270 EUR-a manje od ugovorene plaće ,uplatom od 30.11.2019.god., plaća za 10/2019.god. je plaćeno 8.687,00 kuna /1153 Eur-a tj.1.313 kuna / 174 EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 20.12..2019.god. , plaća za 11/2019 mu je uplaćeno 3.865,00 kuna / 513 Eur-a, odnosno 6.135,00 kuna/ 815 EUR-a manje od ugovorene plaće. Dakle, u 2019.god. tuženik da je tužitelju na ime ugovorenih plaća istome uplatio manji ukupan iznos od 11.324,00 kuna /1500,00 EUR-a.
1.2.1. Za 2020.god. tuženik da je tužitelju isplatio manju neto plaću od ugovorene i to, uplatom od 29.02.2020.god. plaća za 1/2020 mu je uplaćeno 3.256,00 kuna /432 Eur-a, odnosno 6.744,00 kune /895 EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 23.12.2020.god., plaća za 11/2020.god. je uplaćeno 4000,00 / 531 Eura ,a 30.12..2020.god. 2.610,00 kuna /347 Eur-a odnosno ukupno 3.400,00 kuna/ 451EUR-a manje od ugovorene plaće ,a što ukupno za 2020.god. iznosi 10.144,00 kuna /1347.00 EUR-a.
1.2.2. Za 2021.god. tuženik da je tužitelju isplatio manju neto plaću od ugovorene i to uplatom od 28.09.2021.god. plaća za 8/2021 mu je uplaćeno 1.600,00 kuna / 213 Eur-a , odnosno 8.400,00 kuna / 1115EUR- a manje od ugovorene plaće, uplatom od 31.05.2021.god., plaća za 4/2021.god. je uplaćeno 7.399,82 kune / 983 Eur-a ,odnosno 2.601,oo kuna/345 EUR-a manje od ugovorene plaće, upalatom od 30.06.2021.god., plaća za 5/2021.god. je uplaćeno 3.537,oo kuna /470 Eur-a, odnosno 6.463,00,oo kuna/858 EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 31.12..2021.god., plaća za 11/2021.god. je uplaćeno 7.347 kune / 976 Eur-a, odnosno 2.653,oo kuna / 352 EUR-a manje od ugovorene plaće, a što ukupno za 2021.god. iznosi 20.117,00 kuna 2.671 EUR-a.
1.2.3. Za 2022.god. tuženik da je tužitelju isplatio manju neto plaću od ugovorene i to, uplatom od 28.02.2022.god. plaća za 1/2022 mu je uplaćeno 3.750 kuna /498 Eur-a , odnosno 6.250,00 kuna /830 EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 14.04..2022.god. ,plaća za 3/2022 mu je uplaćeno 7.230 kuna/960Eur-a , odnosno 2.770,00 kuna/368EUR-a manje od ugovorene plaće, uplatom od 23.05.2022.god. plaća za 4/2022 mu je uplaćeno je 5.600 kuna / 743 Eur-a , odnosno 4.400,kuna/ 584 EUR-a manje od ugovorene plaće, a što za 2022.god. ukupno iznosi 13.420,00 kuna / 1.782,00 EUR-a .
1.3. Dakle, navodi tužitelj, da je tuženik da je tužitelju na ime manje isplaćenih plaća u neto iznosu za period od 2019.god. pa do 2022.god. isplatio iznos od ukupno 55.000 kn / 7.300 EUR-a. Tuženik tužitelju da nije isplaćivao niti naknadu za rad van područja Splita, odnosno naknadu prema dostavljenim putnim nalozima i to za 2019.god. 7390,00 kuna / 981 Euro, za 2020 god. 8707,00 kuna / 1156 EUR-a , za 2021.god. 4 233,oo kuna / 562 EUR-a i za 2022.god. 2500,00 kuna / 332 EUR-a ,a što ukupno iznosi 22.832 kune / 3000 EUR-a. Stoga da tuženik tužitelju na ime neisplaćenih neto plaća i putnih naloga ukupno duguje iznos od 77.832,00 kune / 10.336 EUR-a radi čega tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženiku da isplati tužitelju navedeni dugovani iznos od 77.832,00 kune / 10.336 EUR-a na ime neisplaćenih neto plaća i putnih naloga u razdoblju od srpnja 2019 do travnje 2022., sve sa zateznom kamatom tekućom od 1. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 29.9.2023. tuženik navodi kako nije sporno da su tuženik i tužitelj zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme te da je tužitelj radio kod tuženika do 01. siječnja 2023.g. Sporno je da bi tuženik po osnovi navodno neisplaćenih plaća i putnih naloga bio dužan tužitelju bilo koji iznos. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare za sva eventualno nepodmirena potraživanja tužitelja koja su dospjela prije 10. srpnja 2020. Slijedom navedenog tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže da isti bude odbijen po svim osnovama. Tuženik je naveo i to, da će u knjigovodstvu provjeriti postoji li neko od spornih dugovanja prema tužitelju i u kojem iznosu.
3. Tužitelj je po punomoćniku na pripremnom ročištu predložio da se od knjigovodstvenog servisa Ulbo d.o.o. koji vodi poslovne knjige tuženika zatraže izvješća o neisplaćenim potraživanjima tužitelja s osnova plaća, putnih naloga i otpremnine zbog odlaska tužitelja u mirovinu, a sve kako bi tužitelj u skladu s tim uredio tužbeni zahtjev. Prijedlog tužitelja je prihvaćen, ali kakao je dostava prema Ulbo d.o.o. bila neuredna, naloženo je tuženik uda u spis dostavi svu potrebu dokumentaciju, a nakon čega baš knjigovodstveni servis Ulbo d.o.o. u privitku dopisa od 7.10.2024. dostavio Karto radnika i Konto karticu za tužitelja te je punomoćnica tužitelja na ročištu od 4.3.2025. u spis dostavila daljnje podatke pribavljanje od knjigovodstvenog servisa Ulbo d.o.o. koji se odnose na tužitelja, a koji podaci su uzeti u obzir u dokazne svrhe, s obzirom je sud na pripremnom ročištu od 16.7.2024. donio rješenje o pribavljanju podataka od navedenog knjigovodstva u dokazne svrhe ovog postupka.
4. Podneskom od 21.12.2024. tužitelj je zatražio isplatu manje isplaćene plaće u iznosu od 7.799,00 EUR za razdoblje od srpnja 2019. do travnja 2022., isplatu s osnove službenih putovanja po putnim nalozima u iznosu od 2.560,00 EUR za 2019., 2020., 2021., 2022. godinu te isplatu s osnove otpremnine zbog odlaska u mirovinu u iznosu od 627,00 EUR sve sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj je takvim zahtjevom preinačio tužbu jer zahtjev sada glasi i na isplatu otpremnine, a kojoj preinaci se tuženik nije usprotivio i koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem od 4.3.2025. smatrajući isto svrsishodnim za konačno rješavanje spora među strankama, a uostalom je i tužitelj još na pripremnom ročištu od 16.7.2024., dakle u fazi prethodnog postupka, zatražio da mu tuženik isplati otpremninu, ali u tom dijelu tužbeni zahtjev nije bio određeno postavljen iz razloga što do tog trenutka još nisu bili pribavljeni potrebni platni podaci koji se odnose na tužitelja, dakle tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP).
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu.
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Tužitelj traži da mu tuženik isplati manje isplaćenu plaću, troškove za službena putovanja i otpremninu.
8. Iz Ugovora o radu koji su tužitelj i tuženik sklopili 4.6.2019. na neodređeno vrijeme, proizlazi da je tužitelj za tuženika obavljao poslove na teritoriju RH (čl. 3. ), da je plaća ugovorena u neto mjesečnom iznosu od 10.000,00 kn i da će je poslodavac isplaćivati tužitelju na tekući račun (čl. 9)., da je poslodavac dužan tužitelju isplaćivati plaću najkasnije do 30. dana u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu (čl. 10), da radnik ima pravo na naknadu troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu u visini propisanoj zakonom (čl. 11.).
8.1. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik, dok je tužitelj kod njega bio u radnom odnosu, istome bio dužan isplaćivati mjesečnu neto plaću u iznosu od 10.000,00 kn i naknađivati mu troškove za službena putovanja.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao zbog odlaska u mirovinu 1.1.2023. Otpremnina se prema odredbama čl. 126. Zakonu o radu radniku isplaćuje uslijed otkaza ugovora o radu. Dakle, isplata otpremnine radnicima nije zakonska obveza poslodavca, ali to ne prijeći da poslodavac i radnik drugačije ugovore, što je konkretno bio slučaj jer iz platnih podataka pribavljenih od knjigovodstvenog servisa koji je vodio poslovne knjige tuženika i vjerodostojnost kojih podatak tuženik nije osporio, proizlazi da tuženik duguje tužitelju na ime „otpremnine za odlazak u mirovinu“ iznos od 627,99 EUR (list 38 spisa). Dakle, u tom dijelu bi tužbeni zahtjev bio osnovan te tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a tekuću na taj iznos od 1.1.2023. do isplate.
10. Nadalje, iz Konto kartice (list 33 spisa), dakle prema evidenciji knjigovodstva koje je vodilo poslovne knjige tuženika, proizlazi da tuženik tužitelju za utuženo razdoblje nije isplatio troškove za službena putovanja po putnim nalozima u ukupnom iznosu od 2.560,00 EUR-a pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, s tim da je za svaku godinu utuženog razdoblja (2019., 2020., 2021., 2022.) tužitelju na priznati iznose od po 640,00 EUR-a (640x4=2.560), priznata i zakonska zatezna kamata (čl. 29. st. 2. ZOO), od 1. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu pa do isplate.
11. Što se tiče zahtjeva za isplatu razlike neisplaćene plaće, iz spisu priloženih Kartona radnika, kada se izvrši provjera za svaki mjesec, odnosno provjera je li tužitelju isplaćena plaća od 10.000,00 kn neto (jednostavna matematička radnja oduzimanja isplaćenog iznosa od iznosa od 10.000,00 kn), proizlazi da je tuženik isplaćivao tužitelju manje iznose od onog kojeg su ugovorili Ugovorom o radu pa da je tako tuženik dužan tužitelju sljedeće iznose do punog iznosa od 10.000,00 kn na ime ugovorene plaće: za 7/2019. iznos od 244,00 EUR, za 8/2019. god. na iznos 270,00 EUR, za 10/2019. god. iznos od 174,00 EUR, za 11/2019. god. iznos od 815,00 EUR, za 1/2020. god. iznos od 895,00 EUR, za 5/2020. god. iznos od 498,00 EUR, za 11/2020. god. iznos od 451,00 EUR, za 4/2021. god. iznos od 345,00 EUR, za 5/2021. god. iznos od 85,00 EUR, za 8/2021. god. iznos od 1.115,00 EUR, za 11/2021. god. iznos od 352,00 EUR, za 01/2022. god. iznos od 830,00 EUR, za 03/2022. god. iznos od 368,00 EUR, za 04/2022. god. iznos od 584,00 EUR.
11.1. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti kao osnovan i tužitelju na svaki pojedini dio iznosa priznati zakonsku zateznu kamatu, ali ne kako je to tužitelj zatražio, od 1. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Naime, stranke su Ugovorom o radu ugovorili da je poslodavac dužan tužitelju isplaćivati plaću najkasnije do 30. dana u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu, međutim to je za tužitelja kao radnika nepovoljnije pa se na njega primjenjuju odredbe ZR-a (čl. 9. st. 3. ZR-a) i zatezna kamata mu je prema odredbi čl. 92. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u tekstu ZR) određena tekuća od 15-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec do isplate, dok je tužbeni zahtjev u dijelu više zatraže zatezne kamate tekuće od 1. do 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
11.2. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.
12. Prigovor zastare nije osnovan s obzirom najstariji dio potraživanja dospijeva 15.8.2019., a prema odredbi čl. 139. ZR-a potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za pet godina pa kako je tužba podnesena 10.7.2023., proizlazi da je podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina.
13. Tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) pripada pravo na naknadu troškova postupka koji su određeni primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife). Navedeno stoga što tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe - 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 23.12.2024. – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 16.7.2024., 9.9.2024., 4.3.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 500 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 1.250,00 EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe jer je kao radnik u radnom sporu oslobođen od plaćanja sudske pristojbe pa mu taj trošak nije nastao.
13.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 24. ožujka 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
- u spis
