Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-4072/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NR, vlasnika uslužnog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Davora Bestvine, odvjetnika u Osijeku i punomoćnice tuženika, po objavi 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kako glasi:

„I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora, od 31. ožujka 2021., nije dopušten i da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostavi kontinuitet radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., te da prizna sva prava iz rada i po osnovu rada.

III. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu izgubljene plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa, i to:

- iznos od 564,08 EUR / 4.250,00 kn, na ime plaće za mjesec travanj 2021., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,

- iznos od 564,08 EUR / 4.250,00 kn, na ime plaće za mjesec svibanj 2021., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknaditi tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 825,00 eura (slovima: osamsto dvadeset pet eura), u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. svibnja 2021. navodi da je radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 4. ožujka 2021. na poslovima instruktora vožnje te da je 8. travnja 2021. zaprimio Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora, od 31. ožujka 2021. Protiv navedene odluke, 22. travnja 2021. podnio je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u roku od 15 (petnaest) dana. Smatra da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nije na zakonu utemeljena, te da je ista nedopuštena, da nije učinio nikakvu, a pogotovu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), a koja bi bila razlog za Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te smatra da su navodi iz obrazloženja Odluke tuženika paušalni i gotovo u cijelosti neistiniti. Nije istina da je tužitelj odbio objasniti poslodavcu razloge zbog kojih je narušen odnos prema kandidatu koji se požalio poslodavcu, nije istina da je tužitelj odbio nastaviti raditi sa kandidatom, kao ni da je odbio napustiti ured autoškole, odnosno da se drsko ponašao prema poslodavcu. Prije nego što je tuženik donio Odluku, dogodio se incident u poslovnim prostorijama tuženika, a u kojem je tužitelj verbalno i fizički napadnut i ozlijeđen od strane vlasnika tuženika. Naime, 30. ožujka 2021. tužitelj je u 8,00 sati imao dogovorenu vožnju sa kandidatkinjom MR, toga dana je stigao u dogovoreno vrijeme na adresu mjesta rada kandidatkinje ([adresa]), a koje mjesto rada se nalazi na istoj adresi, u istoj zgradi i na istom katu u kojoj je i sjedište poslodavca tužitelja. Kako ispred zgrade nikoga nije zatekao, ušao je u zgradu i popeo se na 2. kat vidjeti je li kandidatkinja tamo. U međuvremenu je primijetio propušten poziv od kandidatkinje, te ju je odmah nazvao. Ona mu je rekla da ga čeka na „Zrinjevcu“, ta da su se tako i dogovorili. Shvativši da je pogriješio i zabunom došao na krivu adresu, ispričao se te na dogovorenu adresu stigao u 08,07 sati. Kandidatkinja potom ulazi u auto ljutita i počinje se svađati, no unatoč tome s njom je odvozio do 9,30 sati, ostavio ju pred autoškolom, te joj je napomenuo da zbog njenog nedoličnog ponašanja (od prije, te od tog dana) neće moći nastaviti poslovnu suradnju kao njezin instruktor, te da će prvom prilikom o tome obavijestiti i voditelja. Nakon toga tužitelj je, sukladno svom rasporedu sa drugom kandidatkinjom odvozio sat vožnje, te potom oko 11,00 sati sa knjižicom kandidatkinje MR došao u sjedište poslodavca kako bi obavijestio voditelja o nastalom problemu, te kako bi zajednički našli neko rješenje. U tom trenutku je samo tajnica bila u prostorijama autoškole. Dok je tužitelj rješavao svoju papirologiju u uredu autoškole, NR, u 11,20 ušao je u ured sa upitom što je bilo sa kandidatkinjom MR (budući se kandidatkinja u međuvremenu požalila voditelju). Tužitelj je objasnio kako je upravo donio njezinu knjižicu kako bi probali riješit nastali problem. Nakon toga komunikacija postaje jednostrana, te se poslodavac sa visoka obraća radniku, šefuje, drsko i bahato govori da će mu napisati opomenu pred otkaz koju će morati potpisati. Tužitelj je odmah napomenuo poslodavcu da će odbiti potpisati bilo kakvu opomenu, budući je sve radio u skladu sa pravilima struke. Nakon te izjave poslodavac mu je zaprijetio na način da mu je rekao da će morati potpisati i otkaz, a tužitelj je i na to odgovorio da, ukoliko otkaz i bude napisan, isti iz navedenih razloga, također neće potpisati. Očito iziritiran takvim odgovorom, poslodavac je tužitelja potjerao iz poslovnih prostorija. Tužitelj se istog trenutka ustao i krenuo van, a poslodavac počeo odbrojavati „do tri“. Kako tužitelj nije bio dovoljno brz (jednom nogom je zakoračio van), dok je poslodavac izbrojao do tri, poslodavac ga je udario šakom svoje desne ruke u njegov desni predio vrata. Nakon toga tužitelj odlazi na policiju prijaviti događaj i na hitni prijam u KBC Osijek po medicinsku pomoć i na pregled. Nakon toga, zbog fizičkih ozljeda nastalih uslijed udarca od strane poslodavca, kao i zbog psihičkog stanja koji je posljedica tog fizičkog napada, tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad idućeg dana od spornog događaja. Zbog navedenog događaja, u tijeku je prekršajni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, Prekršajnim odjelom, pod poslovnim brojem Pp-1111/2021. Niti u jednom trenutku od zasnivanja radnog odnosa i dolaska na radno mjesto, tužitelj se nije nedolično ponašao, a pogotovu se nije drsko ponašao ni prema jednom kandidatu niti poslovnom kolegi. Niti jedan kandidat bilo kakvim postupanjem radnika nije oštećen te je sa svakim postupao krajnje profesionalno i odgovorno. Tužitelj je uvijek nosio zaštitnu masku u skladu s epidemiološkim mjerama, nikada nije vikao ili omalovažavao kandidate, nije psovao niti ih pogrdno nazivao kako to tuženik neistinito u svojoj Odluci navodi. Slijedom navedenog, razvidno je da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu nije zakonita jer tuženik kao poslodavac može otkazati ugovor o radu samo ako zato ima opravdani razlog, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Osnovno načelo radnog prava je da je otkaz ugovora o radu krajnje sredstvo za kojim se može posegnuti samo ako se ni na koji način ne mogu otkloniti problemi koji su nastali u vezi s radom. Tužitelj drži da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2021. nezakonita i time prekid radnog odnosa nedopušten, a svakako da su mu na ovaj način povrijeđena prava iz radnog odnosa, pa sukladno odredbama članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.) podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora, od 31. ožujka 2021., nije dopušten i da radni odnos nije prestao, zatim kojom se nalaže tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa, te da prizna sva prava iz rada i po osnovu rada, zatim kojom se nalaže da tužitelju isplati naknadu izgubljene plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa, u mjesečnom iznosu od 4.300,00 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svako mjesečni iznos izgubljene plaće od svakog 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, kao i da tuženik naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana.

1.1. Tijekom postupka (podneskom od 17. siječnja 2023. i na ročištu 13. ožujka 2023.) tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kako slijedi:

„I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora, od 31. ožujka 2021., nije dopušten i da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostavi kontinuitet radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., te da prizna sva prava iz rada i po osnovu rada.

III. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu izgubljene plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa, i to

IV. Nalaže se tuženiku NR, vlasniku uslužnog obrta „ [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.„

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme 4. ožujka 2021. na poslovima instruktora vožnje kao i da je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu s 31. ožujka 2021. Nadalje navodi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme na rok od 3 mjeseca, da je kod tuženika bio u radnom odnosu svega 3 tjedna, odnosno 17 radnih dana, u kojem periodu je počinio niz povreda radnih obveza, na koje je dobivao gotovo svakodnevne usmene opomene. To se konkretno odnosi na: redovito kašnjenje na posao, čak od nekoliko sati, te kašnjenja kandidatima na dogovorene sate vožnje; isti se neodgovorno odnosio prema radnim zadacima koji se tiču održavanja vozila, pa vozilo za koje je tužitelj bio zadužen nije održavao tehnički ispravnim čime je ugrožavao sudionike prometa i kandidate; kasnio na dogovorene termine servisa i popravaka vozila, te preuzimanja vozila nakon popravka; tužitelj je odbijao obavljati radne zadatke sukladno uputama voditelja autoškole, već je iste izvršavao na svoj način unatoč izričitim uputama da to nije po pravilima postupanja autoškole (poslodavca); na usmene opomene načina izvršavanja poslova suprotno pravilima autoškole, tužitelj je jasno odgovorio voditelju da neće postupati po uputama; tužitelj je na pozive voditelja autoškole odbijao doći na razgovore oko obavljanja radnih zadataka, već je smatrao da mogu razgovarati porukama; tužitelj je odbijao raditi sa kandidatima za koje je bio zadužen, već je smatrao da on može sam odlučivati sa kojim kandidatima će raditi a sa kojima neće. U odnosu na rad sa kandidatima autoškole, prema tužitelju su od strane kandidata bile usmjerene primjedbe na rad i to da kasni na dogovorene sate vožnje po kandidate, da se osjetio kao da je konzumirao marihuanu, da neprimjereno komunicira sa kandidatima podižući glas te obraćajući im se pogrdnim riječima. Unatoč svim usmenim opomenama na takvo neprikladno ponašanje prema radu, tužitelj nije izmijenio svoj način obavljanja radnih zadataka, već je nastavio kršiti radne obveze. Konkretnog dana 30. ožujka 2021. tužitelj se nalazio u prostorijama autoškole, gdje je voditelj došao kako bi obavio razgovor sa istim povodom još jednog prigovora od strane kandidata na njegovo postupanje. U istoj prostoriji autoškole su bili prisutni voditelj, tajnica, te žena sa maloljetnim djetetom, pred kojima se odvijao cjelokupni incident koji je bio povod otkazu ugovora o radu. Tužitelj se na zahtjev voditelja odbio očitovati o primjedbama kandidata, bacio knjižicu kandidata na stol, te izjavio da on više neće raditi sa tim kandidatom, da on odlazi iz autoškole čim mu istekne ugovor o radu, da više ne želi tu raditi, da njega to ne zanima. Voditelj ga je upozorio da ne može birati radne zadatke koje će obavljati i onda ih obavljati kako on to smatra već prema uputama voditelja i pravilima autoškole, te da će ovaj puta dobiti pisanu opomenu. Na to se tužitelj naljutio, te počeo glasno i neprimjerenim tonom obraćati se voditelju, govoreći da neće on primiti nikakvu pisanu opomenu, počeo vrijeđati voditelja i ostale djelatnike, na što je voditelj zatražio da napusti prostorije autoškole. Tužitelj je odbio napustiti prostorije, te se počeo unositi voditelju u lice, gdje se voditelj obranio te odgurnuo tužitelja. Nakon toga je tužitelj izlazeći iz autoškole i prolazeći kroz cijelu zgradu (gdje je bilo drugih ureda) vikao i vrijeđao voditelja i djelatnike autoškole, govoreći da su nenormalni, da je ovo bolesna organizacija, da on ne mora raditi ovaj posao ali da neće nit voditelj, prijeteći da će zatvoriti autoškolu te prijaviti svim institucijama, te dolaskom do vozila autoškole kako bi preuzeo svoje osobne stvari, radnik je lupio rukom po krovu vozila. Tužitelj je odlazeći voditelju opsovao majku, nakon čega je istome poslan izvanredni otkaz ugovora o radu. Upornost tužitelja u svome nedoličnom ponašanju tužitelj je pokazao već sutradan kada je počeo na društvenim mrežama širiti lažne i uvredljive navode o autoškoli, te imenom i prezimenom ponižavao voditelja autoškole, čime je naštetio ugledu poslodavca. Zbog navedenog, tuženik smatra da je svojim ponašanjem tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, gdje nastavak rada tužitelja kod tuženika više nije moguć. Stoga, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 22. travnja 2021. (stranica 5-7 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad HZZO-a od 2. travnja 2021. (stranica 8 spisa), nalaz broj: 2021003695, KBC-a Osijek, Objedinjenog hitnog prijama od 30. ožujka 2021. (stranica 9 spisa), nalaz broj: 2021000918, KBC-a Osijek, Klinike za psihijatriju, Ambulante za psihijatriju – hitne od 3. travnja 2021. (stranica 10 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2021. (stranica 11-12 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (stranica 13 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pp-1111/2021 od 5. srpnja 2021. (stranica 26-36 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. ožujka 2021. (stranica 46 spisa), iskaz svjedokinje UR (stranica 49-50 spisa), JR (stranica 51-52 spisa), MR (stranica 53-54 spisa), tužitelja (stranica 55-57 spisa) i tuženika (stranica 57-59 spisa) te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2021., zahtjev tužitelja da mu tuženik uspostavi kontinuitet radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., prizna sva prava iz rada i po osnovu rada, te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčane iznose s osnove naknade izgubljene plaće za travanj i svibanj 2021. godine.

5. U podnesku od 31. ožujak 2023. tužitelj je naveo da je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu tuženika donijeta 31. ožujka 2021., a tužitelj je odluku zaprimio 8. travnja 2021., da je tužitelj bio na bolovanju od 30. ožujka 2021. do 28. travnja 2021., pa da je Odluka o otkazu i donijeta i primljena za trajanja privremene nesposobnosti za rad (zbog oporavka od ozljede na radu). Kod Hrvatskog zavoda za osiguranjem, Regionalnog ureda Osijek, da je u tijeku postupak utvrđivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Navedeni postupak je prekinut rješenjem HZZO, Regionalnog ureda Osijek, Klasa: UP/I-502-03/21- 02/302, Urbroj: 336-14-02-01-21-8, od 7. srpnja 2021. zbog prethodnog pitanja, a do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod brojem Pp-1111/2021-8 (koji je u fazi odlučivanja po žalbi). Obzirom je Zakonom o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), člankom 38. propisano da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom oporavka od ozljede na radu, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu (bilo redovno ili izvanredno), to je jasno da, ukoliko se u postupku koji se vodi kod HZZO utvrdi da je sporna ozljeda nastala na radu, tuženik kao poslodavac, a sukladno citiranoj odredbi nije mogao otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom oporavka od ozljede na radu, te da bi osporavana Odluka bila i iz tog razloga nezakonita, pa tužitelj predlaže da sud, sukladno odredbi članka 213. stavka 1. točka 1., u vezi s člankom 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2.2) prekine postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja pravomoćne odluke u postupku koje se vodi pred HZZO.

5.1. Na ročištu 5. ožujka 2025. tužitelj je odustao od prijedloga za prekidom ovog postupka, a kako je to iznijeto u podnesku od 31. ožujka 2023.

6. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. ožujka 2021. za obavljanje poslova instruktora vožnje, da mu je 31. ožujka 2021. tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj 22. travnja 2021. uložio zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženiku uručen 27. travnja 2021. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. ožujka 2021., Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2021., Zahtjeva za zaštitu prava od 22. travnja 2021. te potvrde o uručenju.

7. Spornim se prije svega ukazuje je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2021. dopuštena, te je li tužitelju prestao radni odnos temeljem navedene odluke.

8. Izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran je odredbama članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17, 98/19. i 151/22. – dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

9. Radi utvrđenja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, ovaj sud je saslušao svjedokinju UR, JR, MR, tužitelja i tuženika te pročitao spisu priležeću dokumentaciju.

9.1. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2021. (dalje u tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 4. ožujka 2021., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju stoji da zbog nedoličnog ponašanja prema kandidatima, radnim kolegama i voditelju/vlasniku/odgovornoj osobi autoškole nije moguća daljnja suradnja. Incident na dan 30. ožujka 2021. u koji je uključena i policija, a iz koje slijedi prekršajni postupak prema radniku AR i vlasniku Autoškole IR dokaz je da je daljnja suradnja neodrživa. Poslije pritužbe kandidata, voditelj autoškole zatražio je očitovanje instruktora vožnje AR o problemu koji je nastao u njihovom poslovnom odnosu, koji je odbio objasniti razloge zbog kojih je narušen odnos prema kandidatu koji se požalio autoškoli, odbio je nastaviti raditi s kandidatom, odbio je primiti pisanu opomenu i počeo se drsko ponašati prema voditelju autoškole. Nadalje proizlazi da je odbio napustiti ured autoškole i povišenim tonom je vrijeđao voditelja autoškole u prisutnosti djelatnice, supruge i malodobnog djeteta. Pri uzimanju svojih stvari udario je rukom po službenom vozilu uz prijetnju da će zatvoriti i uništiti autoškolu i voditelja, da će se osvetiti i da ne znaju s kim imaju posla, prijetio je inspekcijom rada, MUP- om, HAK-om. Nadalje u obrazloženju stoji da je proces osposobljavanja kandidata vrlo složen proces i kandidati su suočeni s novim situacijama i nimalo nije poticajno da u tim trenucima netko viče na njih, da ih omalovažava, da im kasni na sate vožnje, da ih psuje i naziva "debilima", što je AR učinio. Usprkos epidemiološkim mjerama nije nosio zaštitnu masku i poticao je kandidate da ne nose ni oni. Nadalje je uvidom u knjižice kandidata/polaznika autoškole utvrđeno kako se isti djelatnik oglušio na upute dane od strane voditelja autoškole koji je za njega odgovoran, a koje su vezane za organizaciju posla i prijavu ispita te je svjesno i namjerno radio na svoj način i na štetu kandidata.

9.2. Uvidom u Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 22. travnja 2021. utvrđeno je da ga je tužitelj podnio protiv Odluke o izvanrednom otkazu, da se istoj protivi, da izričito negira navode tuženika. Opisuje događaj od 30. ožujka 2021. koji sadržajno u cijelosti odgovara opisu događaja iznijetom u tužbi. Predlaže poslodavcu da prihvati zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, da ukine osporavanu Odluku i vrati ga na poslove s kojih je udaljen.

9.3. Svjedokinja UR, supruga tuženika, je iskazala da suprugu pomaže u obrtu, autoškoli, da je bila prisutna razgovorima svog supruga sa AR. Zna da je AR radio negdje 3 tjedna, s time da je već u 2. tjednu bilo problema s njim u komunikaciji, kako s njima tako i drugim instruktorima, kasnio je na sastanke, nije htio raditi po zakonu, pravilniku, pravilima autoškole. Htio je raditi po svome, odrađivati duple sate sa kandidatima. Sjeća se da su suprug i ona s djetetom bili u vožnji prema autoškoli kada je supruga nazvala tajnica koja mu je ispričala da joj se obratila kandidatkinja MR te rekla da ju je AR vrijeđao, prijetio joj, verbalno maltretirao, a sve iz razloga što ga je zamolila da na sat dođe pravovremeno jer mora izostati s posla kako bi pristupila na sat. Suprug je tada rekao tajnici da pozove AR da dođe u ured. Kad su stigli u ured AR je već bio tu pa ga je njezin suprug pozvao da se očituje u vezi pritužbe MR. AR je rekao da se ne želi o tome očitovati i da mu ne pada na pamet da radi s takvim kandidatima i pri tome je bacio knjižicu MR na stol. Kad ga je suprug i dalje pozvao da se očituje, AR je to odbijao, a kad je suprug AR spomenuo da će dobiti pismenu opomenu, AR je rekao da će ga prijaviti, da će ga zatvoriti. Nakon toga suprug mu je rekao da iziđe van, time da je AR inzistirao da uzme stvari koje su se nalazile u autu. Krenuli su suprug, AR i svjedokinja prema izlazu, prema autu. Na izlazu, AR se unio suprugu u lice rekavši "Šta mu može", na što je svjedokinja rekla da se smiri. Prilikom uzimanja stvari iz auta, AR je šakom udario o krov auta, očito želeći isprovocirati svjedokinjina supruga. Vikao je da će ići na policiju, a naposljetku mu je opsovao i majku. Nakon toga svjedokinjin suprug je obavio razgovor sa kandidatkinjom MR, koja je rekla da je AR radio duple sate, kasnio na zakazane termine. Nakon toga AR se obraćao u Viber grupi instruktora gdje je pogrdno i sa namjerom da im našteti govorio o svjedokinjinu suprugu. NR je smireno pitao AR da se očituje na pritužbe kandidatkinje, a nakon što je AR na njegovo odbijanje spomenuo opomenu, AR je počeo vikati, agresivno se ponašati. Kad je AR izlazio iz ureda, izlazio je vičući, time da je na samim vratima prilikom izlaska iz ureda naglo se zaustavio, okrenuo prema svjedokinjinu suprugu, unio mu se u lice i rekao da ne želi izaći, da što mu može. Suprug mu je rekao da izađe van i da će brojati do tri, a kako AR i tada nije htio izići, suprug ga je samo gurnuo kroz vrata, time da je AR i dalje nastavio vikati izlazeći iz zgrade. Svjedokinja je u to vrijeme radila u osnovnoj školi u Đakovu, ali je bila na bolovanju jer je bila trudna. U trenutku razgovora između tužitelja i tuženika stajala je kraj njih odnosno na vratima koja su dijelila prostoriju u kojoj su se nalazili tužitelj i tuženik i prostoriju koja je bila njezina maloljetna kći. Vrata su bila otvorena. Njezin suprug nije fizički napao tužitelja, samo ga je gurnuo kroz vrata. Njezin suprug je brojao do tri, i kad je došao do dva, AR mu se ponovno unio u lice i nakon toga ga je suprug odgurnuo kroz vrata ne želeći ikakav fizički sukob obzirom na prisutnost djeteta. Tajnica se zove JR, i suprug, svjedokinja i dijete su zajedno ušli u prostoriju autoškole. Kad su ušli u prostoriju autoškole, AR je sjedio za tajničinim stolom gdje je pokušao ispuniti neku papirologiju, šihtericu, pa mu je svjedokinjin suprug prije započinjanja razgovora pomogao u ispunjavanju iste. U vezi ovog događaja davala je iskaz na prekršajnom sudu. Na upit zašto sada tvrdi da je bila u istoj prostoriji s tužiteljem i tuženikom, a u prekršajnom postupku je rekla da je bila u susjednoj prostoriji, odgovara da nikad nije rekla da je bila u susjednoj prostoriji, već na vratima. Točno je da je u susjednoj prostoriji djetetu dala kiflu ali to je trajalo svega par sekundi i vratila se na poziciju vrata. Uostalom to je sve jako blizu, nije udaljeno ni dva metra i vrata tada nisu bila zatvorena, uostalom skoro nikad nisu ni zatvorena.

9.4. Svjedokinja JR bivša djelatnica obrta tuženika, je iskazala da se sjeća da je ujutro došla raditi, oko 10, pola 11 sati došla je kandidatkinja A se požalila na AR jer da je vikao na nju, kasnio, naglo zakočio dok je ona vozila. Kandidatkinja A je mladi kandidat i to je na nju bilo vrlo stresno. Nazvala je NR i to mu je rekla, pri tome ga je stavila na razglas i A je plačući razgovarala sa NR. Nakon toga, nakon kojih pola sata, 45 minuta u ured je došao AR, donio je šihtericu i knjižice kandidata, sjeo je preko puta svjedokinje i svjedokinja ga je zamolila da sačeka NR da dođe. Došavši u ured, NR je normalnim tonom pitao AR što se dogodilo, tada je AR ustao, počeo vikati da je njemu dosta A, da njemu nitko neće naređivati, bacio je knjižicu kandidatkinje A, i rekao da neće više raditi sa njom. U to vrijeme autoškola je imala pet instruktora. Nakon što je AR rekao da neće više raditi s A, NR je od njega tražio da se pismeno očituje o konkretnom događaju koji je uključivao kandidatkinju A, time da je AR dobio već nekoliko usmenih upozorenja na rad. AR je rekao da se on neće nikome opravdavati na što mu je NR onda rekao neka onda da otkaz. AR je i dalje nastavio vikati i urlati. Onda su NR i AR krenuli ka autu gdje je AR trebao pokupiti svoje stvari. Kad je AR došao do vrata ureda okrenuo se i rekao NR da će ga uništiti, da će uništiti njegovu autoškolu. NR je u ured došao sa suprugom i djetetom i cijelo to vrijeme Antonieve i Slavenove komunikacije dijete, Antonieva supruga i svjedokinja bili u istoj prostoriji s njima. Kad je pri izlasku AR stao na vrata svjedokinja je uzela dijete i odvela ga u prostoriju do. Nakon što je izišao iz stana, AR je i dalje vikao spustio se dolje i onda je došla policija. Otkaz ugovora o radu pisala je svjedokinja, šef joj je rekao da ga napiše, time da se ne sjeća da li joj je on diktirao sam sadržaj otkaza. Koliko se sjeća, AR je u autoškoli radio 3 tjedna. Od samog početka rada, AR je dobivao usmene opomene jer je kasnio, nije izvršavao zadatke, servisirao vozilo. Obzirom da rade sa kandidatima vrlo je bitno doći na vrijeme, javiti se kandidatima na telefon, komunikacija s kandidatima. Kad je MR došla u ured ona je bila jako rastresena, tresla se, nije se mogla smiriti, nije ju nikad takvu vidjela. AR je od početka bio Anin instruktor. Kad je AR krenuo van iz ureda, NR je išao iza njega. Kad se AR okrenuo, NR je stao iza njega i tu je došlo do naguravanja. U jednom trenutku tuženik je počeo odbrojavati AR jedan, dva ..., time da ne zna da li je došao do tri, a to iz razloga što AR nikako nije želio izići iz ureda. Naguravanje znači da je to kad te netko malo gurne, u ovom slučaju AR je išao naprijed, NR iza njega, a do naguravanja je došlo kad se AR okrenuo NR stao iza njega. AR je normalno krenuo prema vratima, i NR normalno za njim, sve dok nisu stali na pragu. Nije vidjela da bi itko ikoga udario jer je pokupila dijete i odvela ga u drugu prostoriju. Ne zna sada da li se naguravanje dogodilo prilikom odbrojavanja. Kad joj se čitao dio iskaza danog u prekršajnom postupku a gdje je izjavila gdje je vidjela da je NR odgurnuo AR, odgovara da to sad ne može reći jer je prošlo dosta vremena i ne sjeća se. Kad je tužitelj silazio iz ureda tuženik ga je pratio. Tuženik se također derao i to prilikom izlaska iz ureda. Taj ured ima dvije prostorije. U kancelariji u kojoj je sjedila za stolom koji se nalazio nasuprot ulaznih vrata, nalazio se i AR koji je sjedio za stolom nasuprot svjedokinje, a u prostoriju su ušli zajedno NR, njegova supruga i dijete. Antonieva supruga je odmah po ulasku odložila stvari u prostoriju do i stala na vrata koja su dijelila kancelariju u kojoj su svi bili i tu drugu prostoriju tj. učionicu. Vrata te druge prostorije od svjedokinjinog stola su bila udaljena pola metra. Dijete je bilo u prostoriji u kojoj su svi tada bili. Cjelokupni incident počevši od Antonievog dolaska pa do Slavenovog odlaska trajao je oko pola sata. Ne sjeća da bi tog dana tuženik uručio tužitelju bilo kakvu pismenu opomenu. Spominjalo se da se očituje na događaj s kandidatkinjom A koji je prethodio svemu ovome. AR je rekao da se on neće očitovati i da neće njemu nitko govoriti što da radi, i tom prilikom AR je bio vidno uzrujan, vikao je. NR je normalno razgovarao s tužiteljem za vrijeme dok su bili u uredu, normalno je pozdravio pri ulasku u ured, normalno pitao tužitelja što je bilo, time da je tek po izlasku iz ureda tuženik povisio ton. Ne zna da li je tužitelj imao sukoba s nekim drugim kandidatima, kao niti razlog zašto je došlo do sukoba s A.

9.5. Svjedokinja MR je iskazala da joj je na početku vožnje tužitelj dodijeljen kao instruktor, vozili su uvijek blok sate, kasnio je na sate. On je u to vrijeme radila i vožnja u blok satu kao i kašnjenje instruktora joj je bio problem zbog opravdanja na poslu. Sjeća se da je 30. ožujka 2021. na početku sata rekla instruktoru AR da ne kasni, da se drži dogovorenog vremena jer da joj to predstavlja problem zbog odlaska s posla. On je tada postao verbalno agresivan, derao se, psovao. Ta dernjava i vika odvijala se za vrijeme dok je vozila i svjedokinja je bila fokusirana na vožnju i promet. Sjeća se da je rekao da neće ona njega učiti poslu, a niti vlasnik autoškole. Rekao joj je da je ona ta koja je poslana kako bi vlasnicima autoškole prenosila što on radi i govori, a to iz razloga što je radila u istoj zgradi u kojoj se nalazila i autoškola. Također, rekao joj je da je mogla imati sve, a da sad neće imati ništa i da će tek sada vidjeti kakvi su drugi instruktori. Taj dan je odvozila svoj blok sati i odmah nakon završetka je otišla u prostorije autoškole. Tamo je zatekla tajnicu i ispričala joj sve što se toga dana dogodilo. Također ispričala joj je i slučaj koji se dogodio na kraju termina prije ovog gore opisanog, kada ju je tužitelj vozio kući, kad su stigli pred njezinu kuću ona mu je u autu nešto rekla u vezi blok sati ili kašnjenja, on nije odmah reagirao, ali kad je izišla iz automobila, on je naglo krenuo autom. Taj događaj tada nije smatrala važnim, pripisivala ga je njegovom lošem danu. Nakon što je tajnici ispričala što joj se događalo sa tužiteljem, ona je nazvala vlasnika, svjedokinja je u tom trenutku napustila ured autoškole dok je tajnica nastavila razgovarati sa vlasnikom. Nije se mogla zadržati u uredu jer je zbog cjelokupne situacije kasnila na posao. Kasnije se vratila jer su ju pozvali zbog dolaska policije. Bila je pod šokom zbog svega što se zbilo 30. ožujka 2021. i ustvari se ne sjeća svih detalja, a događaj je osvijestila tek pri razgovoru sa tajnicom. Nakon toga dodijeljena joj je druga instruktorica. Verbalna agresija tužitelja je trajala cijela dva sata vožnje, time da se on na trenutke znao smiriti, a onda se ponovno vraćao na događaj. U jednom trenutku, sjeća se da su se vozili kroz Retfalu, na raskrižju je bio znak stop, ona ga nije skužila pa je krenula, dok je on naglo stao na kočnicu i tada se jako uplašila. Znak stop je previdjela jer je bila u šoku. Kad je došla u ured, rasplakala se. Toga dana, 30. ožujka 2021. dogovoreno je vrijeme vožnje u 8 sati, time da je tada radila u uredu koji se nalazio na istoj adresi kao i autoškola, [adresa]. S tužiteljem je odradila 10-15 sati što znači da su se vidjeli 4, 5 ili 6 puta. Kada su se nalazili, dogovoreno mjesto je bilo jednom iz ureda, a u ostalim slučajevima kao i svi ostali na Zrinjevcu. Tog dana 30. ožujka 2021. tužitelj je kasnio na sat, ne sjeća se da li ga je telefonski zvala niti se sjeća da bi on nju telefonski zvao. Kašnjenje tog dana je bilo 10-15 minuta. Tužitelju je prigovorila u vezi kašnjenja, kad je sjela u auto, rekla je da li postoji mogućnost da se pridržavaju dogovorenog vremena. Ne sjeća se da li je tužitelj išta rekao na njezin prigovor, ali se sjeća da je knjigu u koju se upisuju sati bacio na kontrolnu ploču i tada je sve krenulo. Tužitelj se derao ali se ne sjeća da li ju je vrijeđao, time da smatra da se uvreda može smatrati i to što joj je rekao da ga ona neće učiti poslu. Sjeća se da su termin ili dva ranije od termina 30. ožujka 2021. išli do stana tužitelja jer je on zaboravio sunčane naočale. Sa tužiteljem je vozila po dva puta tjedno. Prije početka odlaska u autoškolu nije poznavala tuženika niti je znala da je u zgradi u kojoj radi autoškola. U pauzi za pušenje koju je imala na kraju hodnika u zgradi, upoznala je tajnicu iz autoškole, time da nije odmah znala da ona radi u autoškoli već joj je to ona rekla kad joj je spomenula da je u postupku upisivanja u autoškolu, pa joj je ona predložila da se upiše kod njih. Svjedokinju niti tajnica niti vlasnik autoškole nisu ništa pitali u vezi sati koje je odrađivala sa tužiteljem, nego tek nakon što je prijavila događaj od 30. ožujka 2021. Prije nego što je krenula u autoškolu, u toj zgradi je radila jako kratko, možda dva, tri mjeseca. U toj zgradi bila je i IT firma sa otprilike desetak zaposlenih.

9.6. Tužitelj AR je iskazao da je kod tuženika došao na preporuku svog starog šefa kod kojeg je povremeno znao raditi. Na razgovoru s tuženikom mu je rečeno da ima par instruktora ali da isti želi baš njega obzirom na preporuku njegovog bivšeg šefa. Radni odnos kod tuženika je trajao samo 17 dana. Problema s radnim kolegama i kandidatima nije imao, osim sa MR. Radio je s 18 kandidata i nitko od njih se nije žalio na njega. MR je radila na istom katu gdje je bila i autoškola. Tuženik mu je rekao da je A njihova i da se mora posebno odnositi prema njoj i učiniti joj obuku što ugodnijom. Međutim, već prilikom prvog susreta s A ista se pokazala vrlo čudnom, postavljala je čudna pitanja, pitanja seksualne naravi, okretala očima, nije ga prihvaćala kao autoritet već je radila po svom. O tome je odmah obavijestio tuženika kao i da bi moglo doći do nekih čudnih situacija, ali tuženik nije imao za to razumijevanja. Rekao mu je da je ona poseban kandidat i da mora odraditi s njom do kraja. S A je imao nekih desetak susreta, misli na vožnju, i nije niti jednom zakasnio osim taj zadnji put 30. ožujka 2021. Tada je umjesto na dogovoreno mjesto na Zrinjevcu, došao po A na njeno radno mjesto. Kad je nije tu zatekao, nazvao ju je i tada mu je rekla da su se trebali naći na Zrinjevcu. Otišao je do Zrinjevca i zakasnio je nekih 7 minuta. Za zakašnjenje se ispričao A i bio joj je spreman nadoknaditi tih 7 minuta, bilo da ih odvoze taj ili idući put. Međutim, A čim je sjela u auto počela je s prigovaranjem, deranjem, histeriziranjem. Uredno je odvozio blok sati s A, time da napominje da je upravo Anin izbor bio da odvoze blok sati. Nakon vožnje vratio je A na radno mjesto, a potom odvezao još jedan sat s drugom kandidatkinjom. Nakon toga otišao je u autoškolu, u kancelariji je bila samo tajnica, ispunio je odgovarajuće papire. Nakon vožnje s A želio je popričati s tuženikom u vezi iste. Dok je sjedio u kancelariji autoškole ušao je tuženik sa ženom i djetetom i još sa vrata mu se povišenom tonom obratio "Što je s A, što se to opet događa?" Pokušao je objasniti što se dogodilo s A, ali tuženik mu to nije dopustio, već je rekao da će potpisati pismenu opomenu, nakon čega se predomislio pa je rekao da će potpisati izvanredni otkaz. Nije mu pri tom dao do znanja iz kojeg razloga bi mu dao izvanredni otkaz, a on je svu tu situaciju shvatio vrlo čudnom. Nakon što je odbio potpisati otkaz, vrlo brzo je protjeran iz kancelarije. Ostavio je svoje stvari u uredu i krenuo prema izlaznim vratima, time da mu je tuženik prije nego što je krenuo prema izlaznim vratima, još dok je sjedio za stolom, krenuo odbrojavati. Odbrojavao mu je jedan, dva, i kad je došao do tri, kada je bio na samim vratima, tada ga je udario u vrat. Nakon udarca je izišao van, želeći nazvati policiju ali je shvatio da su mu stvari u autu pa se morao ponovno vratiti gore. Rekao je da su mu stvari ostale u autu. Tada su se tuženik i njegova supruga spustili s njim do auta, time da je tuženik cijelim putem nastupao vrlo agresivno i htio se fizički sukobiti s njim u čemu ga je supruga sprječavala. Kad je pokupio stvari iz auta, tada je podigao glas i lupio dlanom o auto, pri čemu na autu nije nastala nikakva šteta. Tokom svih vožnji koje je imao s A nikada nije na nju vikao, vrijeđao je, jedino je u situacijama kao što je nestajanje na znak "stop", znao povisiti ton a što smatra da je normalno. Nakon što je napustio autoškolu pješke je otišao do policijske postaje prijaviti događaj, naime policijska postaja se nalazi vrlo blizu autoškole. Rukom je udario po vozilu jer ga bilo strah obzirom je tuženik nasrtao na njega putem do vozila, iz nekog revolta jer nije znao da se nosi s tom situacijom, na taj način se branio. Kad mu je tuženik rekao da mora potpisati opomenu, odnosno otkaz, tada mu nije uručena nikakva pisana opomena, niti otkaz, nikakav papir. Prije nego što je započeo raditi kod tuženika radio je u par autoškola u kojim je njegov radni odnos završio bilo da je sam dao otkaz ili da mu je istekao ugovor, jer tako je to u tom poslu koji je na neki način sezonski. U autoškoli Starčević nije imao problema sa drugim kolegama instruktorima, nije ih ni upoznao. Bio je u Viber grupi drugih kolega instruktora u autoškoli Starčević, ali ni tu nije imao nikakvih sukoba s istima. Od svog poslodavca, tuženika nije dobivao nikakve opomene glede održavanja vozila, načina i organizacije rada i slično, već je štoviše dobivao pohvale. Spornog dana kad je odvozio s MR nije dobio poziv tajnice autoškole da dođe u ured, već je došao sam. Kad je došao u ured tajnica ga je upoznala činjenicom da je došla MR i da je iznijela primjedbe. Tijekom komunikacije sa tuženikom, a u vezi spornog dana i rada s MR, nije odbio raditi s MR. Nije ni u jednom trenutku rekao da ne želi ostati raditi kod tuženika. Tog dana je tuženiku rekao "Evo knjižica od MR, opet ima problem, ajmo ga riješiti." Ništa više nije mogao reći. U kancelariji nije povisio glas, nije vikao. Tuženik mu je eventualno mogao zamjeriti njegovo učestalo prigovaranje na neispravnost vozila, naime, već pri prvom satu rada kod tuženika je utvrdio da je vozilo autoškole neispravno, da curi plin, i o tome je svakodnevno upozoravao tuženika.

9.7. Tuženik NR je iskazao da je 30. ožujka 2021. na putu prema autoškoli dobio poziv od tajnice da se instruktor tj. tužitelj nedolično ponašao na satu MR, da je rekao tajnici da ga nazove, da je došavši u autoškolu, tužitelj bio tu i ispunjavao papirologiju, pa ga je pustio da dovrši, a nakon toga ga je pitao što je sa A. Tom prilikom nije nimalo vikao. Tužitelj je bacio Aninu knjižicu i rekao da više neće raditi s njom. Zatražio je do njega da mu objasni što se dogodilo s A, na što mi je on odvratio da mu se ne mora očitovati. Nakon toga mu je rekao da se ne mora odmah očitovati, da ide kući i neka onda pismeno sastavi očitovanje. I na to mu je tužitelj rekao da neće, pa je rekao tajnici da napiše opomenu. Tužitelj je rekao da opomenu neće potpisati i da će on raditi do isteka ugovora o radu. Tom prilikom nije bilo nikakvog govora o otkazu, samo je tužitelj rekao da neće raditi s kandidatima. Tužitelj je rekao da mu ne pada na pamet objašnjavat se i da nije ni mislio raditi duže od 3 mjeseca jer da su oni nenormalna organizacija i ljudi. Rekao mu je da ostavi papire i da iziđe. Tužitelj je krenuo ka izlazu a tada se tuženikova supruga sjetila da mora vratiti ključeve od auta. Tužitelj mu je dao ključeve i krenuo je van i on je mislio da je sve u redu. Krenuo je za tužiteljem van, međutim isti je stao na vratima tako da se skoro zabio u njega. Tada mu je rekao da ima 3 sekunde da iziđe iz ureda i počeo je odbrojavati do 3, na 2, on se okrenuo da neće izići, ga je izgurao iz prostorije ureda i zatvorio vrata, da ga odvoji od djeteta i trudne supruge. Ona i supruga su krenuli za tužiteljem kako bi mu dao stvari iz auta. Za vrijeme puta do auta, tužitelj je prijetio da će ih zatvoriti, prijaviti policiji. Tužitelj je uzeo stvari iz auta i kad je vidio da ga ne može isprovocirati, tada je, pretpostavlja, otvorenim dlanom udario o auto. Pokušao je uzeti knjižice kandidata, na što mu je rekao da knjižice ne može uzeti. Dao mu je ostatak stvari, a on mu je još odlazeći, opsovao majku. Tužitelj je bio u Viber grupi instruktora autoškole Starčević s time da se s jednim odmah na početku zakačio. Kačio se i s instruktorima drugih autoškola na poligonu za vježbanje jer se nije želio izmjenjivati s drugim instruktorima na radnjama na poligonu. Sve primjedbe i savjete koje mu je kao voditelj i vlasnik autoškole davao, on nije htio poslušati već je htio raditi po svom, čak je išao provjeravati ono što mu je rekao u HAK, na koji način je narušavao njegov ugled. Bilo je problema u radu s tužiteljem npr. odbijao je prati vozilo za koje je bio zadužen, a bilo je pravilo da svaki instruktor pere vozilo za koje je zadužen on je rekao da to neće raditi. Čak mu je predložio da on odradi vožnju, pa vrati vozilo u autoškolu pa će ga sam oprati vozilo. Kad je izgorjela lampica na vozilu, on je tražio da ju ide promijeniti na servis što je odobrio, dok su instruktori rekli da je to mogao sam zamijeniti. Što se tiče primjedbe tužitelja da je curio plin navodi da je odmah organiziran popravak time da je tužitelj kasnio sa dovoženjem vozila na popravak, a isto tako nije došao po vozilo nakon što je popravak obavljen, u subotu ujutro, već me tek u nedjelju navečer nazvao da mu se majstor ne javlja a da bi on pokupio auto. Tužitelj je vozio duple sate, tako je sa MR vozio dva puta tjedno po dva sata iako bi obuka bila puno kvalitetnija da je vozio četiri puta po jedan sat. Kandidati su stalno prigovarali na tužiteljevo kašnjenje, a i sam je bio svjedok njegovog kašnjenja, već je prvi dan zakasnio na sastanak. Tužitelj je počeo raditi kod njega, jer ga zamolio kolega. Ne stoji navod tužitelja, da je rad instruktora sezonski, već se radi o radu na puno radno vrijeme. Također ponašanje instruktora da povisi glas na kandidata jer ovaj nije stao na znak "stop" nije normalno. U vrijeme otkazivanja tužitelju u obrtu je radilo šest ljudi, a obrt nije imao radničko vijeće ni sindikalnog povjerenika. Prvo je mislio samo maknuti tužitelja iz obuke i da bude kod kuće sve dok mu ne istekne ugovor o radu. Međutim, obzirom na ponašanje tužitelja koje je uslijedilo njegovim putem od vrata ureda gdje se zaustavio do vozila u koje je udario, odlučio mu je dati izvanredni otkaz ugovora o radu. Tim više što je tužitelj nakon toga u Viber grupi instruktora u Osijeku, HAK-u na području RH govorio protiv njega i autoškole. Kad ga je tajnica nazvala rekla je kako je A kod nje, da je uplakana i uplašena, stavila ju je na razglas. Tajnica mu je tada rekla da se tužitelj derao na A, vikao, nedolično ponašao govoreći joj da je mogla imati cijelog instruktora, a da će sad vidjeti kakvi su ostali. Sama A mu tada nije ništa rekla već je samo čuo da plače. Rekao joj je da se smiri i da više neće voziti sa AR. Nije htio puno preko telefona jer je htio čuti i AR. Tog istog dana, nakon dolaska policije, razgovarao je s A, ista nije mogla doći k sebi. Tu je bila prisutna i Anina šefica koja je rekla da A nije mogla tog dana raditi, kao i da je imala problema na poslu zbog kašnjenja kako bi odradila sat vožnje. Tada je ta rekla da ne zna kako je uopće uspjela izdržati vožnju blok sati uz stalnu viku i dreku tužitelja. Nije rekla da ju je tužitelj opsovao, već da je povišenim tonom govorio da neće njega niti ona, niti NR učiti raditi. Također rekla je da je pred njom rekao da su drugi kandidati debili. Upravo je to bio razlog da ga udalji iz obuke. Rekla mu je da je u jednom navratu osjetila marihuanu kod tužitelja. Ranije mu se A nije žalila na tužitelja, jer da jest odmah bi odreagirao i promijenio joj instruktora, jer je u to vrijeme pored tužitelja imao još pet instruktora. Niti sam tužitelj mu nikada nije govorio o nikakvim problemima s A. Kad je došao u ured i tamo zatekao tužitelja, sačekao je da isti završi ono što je radio i normalnim tonom ga pitao što se dogodilo s A u vezi događaja od tog dana, a to stoga da bi mogao znati koje mu kandidate ubuduće uputiti. Kad je tužitelj počeo odbijati očitovati se i kad je bacio Aninu knjižicu, rekao mu je da ne traži od njega ništa posebno, nego da samo kaže što se dogodilo. U otkazu je kao otkazni razlog naveo i nepridržavanje tužitelja epidemiološkim mjerama koje su vrijedile u jeku Covid pandemije, a to je nenošenje zaštitnih maski, na što je tužitelj više puta usmeno upozoravan. Njegova namjera nije bila prvotno dati otkaz tužitelju ali njegovim izlaskom iz ureda autoškole, vikom, dernjavom, prijetnjama, lupanjem o auto, odlučio mu je dati izvanredni otkaz. Upravo zbog tog razloga nije bio moguć nastavak radnog odnosa sa tužiteljem. Naime, svojim ponašanjem, tužitelj je štetio ugledu autoškole i nije mu bilo moguće dopustiti rad sa kandidatima. U obrazloženju odluke o otkazu navedeno je da je tužitelj odbio primiti pisanu opomenu je nakon što je tužitelju rekao da ode kući i pismeno se očituje, a na što je on rekao da neće, rekao je JR tajnici da napiše opomenu. Međutim, ista ju nije stigla napisati. Pod time misli da je tužitelj odbio primiti pismenu opomenu. Usmeno je upozoravao, ustvari obučavao tužitelja kako da se ponaša na način da mu je rekao da mora dolaziti po kandidate jer da se time ostvaruje kvalitetnija obuka. Ustvari sva njegova upozorenja su predstavljala načine na koji tužitelj treba ispravno postupati. Ta upozorenja su davana na sva upozorenja u njegovom radu. Nije tužitelja hvalio za njegov posao i jedino što zna da mu je rekao je bilo da ima lijep rukopis. Povod sukoba između tužitelja i MR je bio u tome što je A tužitelju prigovorila što stalno kasni. Kandidat i instruktor moraju imati dobar odnos, a ovo nije bio dobar odnos. Ton tužitelja prilikom njihovog razgovora u uredu, bio bahat, bacio je knjižicu, odbio je objašnjenje. Sve do trenutka dok nije spomenuo pismenu opomenu komunikacije je bila donekle dobra, nije vikao, kad je spomenuo pismenu opomenu on je počeo vikati da su oni svi nenormalni, da su nenormalna organizacija, da je on odmah znao da neće raditi duže od roka na koji je ugovor sklopljen. Kad je tužitelj počeo izlaziti iz ureda on mi je bio okrenut leđima, on je bio odmah iza njega, i kad je stao, skoro se zabio u njegova leđa. Stao je u okviru vrata, okrenuo se prema njemu, unio mu se u lice i rekao "Neću, šta mi možeš?!" Prostorija u kojoj su se nalazili je veličine 2,5 x 7 metara, a u kojoj su se nalazile i JR i njegova supruga, a u sobi do i njegova kći. Stol za kojim je sjedio tužitelj bio je udaljen pola metra od vrata prostorije u kojoj se nalazila njegova kći. Poslije događaja raspitao se o tužitelju, od kolege koji mu ga je preporučio pa do onih kod kojih je ranije radio, te su mu rekli da je svojeglav, da ne izvršava zadatke, da kasni. Čak mu je jedan vlasnik autoškole nakon što ga je zaposlio tužitelja, da mu odmah da otkaz, jer da se ne ponaša normalno, a on je smatrao da mu treba pružiti šansu. U trenutku kada ga je tajnica JR nazvala, s njom u uredu je bila i MR. Još dok su tužitelj i on bili u uredu autoškole, a nakon što se tužitelj odbio očitovati, rekao je tužitelju da će mu dati pismenu opomenu, a nakon toga i da će dobiti otkaz. Nije rukom udario o desnu stranu vrata tužitelja.

9.8. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Pp-1111/2021-7 od 5. srpnja 2021. utvrđeno je da je vođen prekršajni postupak protiv NR i AR zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju optužnog prijedloga Policijske uprave Osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek, broj: 511-07322/05-5-68-1/2021 od 31. ožujka 2021., da su NR i AR, proglašeni krivima što su 30. ožujka 2021. oko 11,20 sati, u Osijeku, I.Gundulića 5/II.kat, na javnom mjestu remetili javni red i mir, a na način da je u poslovnim prostorijama auto škole "Starčević", I. okr. NR, kao vlasnik auto škole "Starčević", obavijestio II. okr. TR kao zaposlenika i instruktora vožnje u auto školi "Starčević" da je dobio otkaz i da napusti prostorije poslovnog prostora auto škole, a nakon što se II. okr. uputio prema vratima, I. okr. ga je desnom rukom zatvorenim dlanom (šakom) udario sa desne strane u predjelu vrata; nakon toga je II. okr. na stubištu poslovne zgrade počeo vikati riječima: "Vi ste nenormalna i bolesna organizacija, svi ste vi bolesni, ne može mene nitko otjerat", na što mu I. okr. vikom uzvraća riječima: "Ne znaš s kim se zamjeraš"; po dolasku okrivljenika do vozila, nastavili su sa vikom, a II. okr. je rukom udario po vozilu auto škole "Starčević" kojom prilikom nisu nastala nikakva oštećenja, dakle, vikom i neprimjerenim ponašanjem, a I. okr. i tjelesnim napadom na javnom mjestu remetili javni red i mir. Protiv navedene presude AR nije podnio žalbu, žalbu je podnio NR, pa je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Ppž-10063/2021 od 23. listopada 2024. prihvaćena žalba okr. NR, ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Pp-1111/2021-7 od 5. srpnja 2021. u odnosu na okr. NR te je predmet dostavljen prvostupanjskom sudu u odnosu na tog okrivljenika na ponovno suđenje i odluku.

9.9. Cijeneći ovako izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da se razlozi za otkaz ugovora o radu mogu svesti na događaje koji su se zbili 30. ožujka 2021., a koji su prije svega proizašli iz sukoba između tužitelja i kandidatkinje autoškole MR, što je kasnije eskaliralo sukobom između tužitelja i tuženika.

9.9.1. Ovaj sud utvrđuje da je tužitelj 30. ožujka 2021. u 8,00 h imao dogovoren sat vožnje s kandidatkinjom MR, da je tužitelj trebao pokupiti kandidatkinju MR, ali je umjesto na dogovoreno mjesto (Zrinjevac), došao na drugo mjesto, na adresu njezinog radnog mjesta. Kako je tužitelj zaboravio na kojem mjestu su se on i kandidatkinja trebali naći, to je sa zakašnjenjem od kojih desetak minuta stigao na dogovoreno mjesto. Po ulasku u auto kandidatkinja MR mu je prigovorila zbog kašnjenja, jer da to njoj stvara probleme jer mora izostajati s posla.

9.9.2. O onome što se poslije događalo u vozilu, iskazi tužitelja i svjedokinje MR su proturječni, pa tako tužitelj iskazuje da je A, čim je sjela u auto, počela s prigovaranjem, deranjem, histeriziranjem, da joj se on ispričao za kašnjenje i predložio joj da nadoknade izgubljenu vožnju, da je odradio vožnju s kandidatkinjom, i da je uzeo njezinu knjižicu i odlučio s vlasnikom autoškole porazgovarati o problemima koje ima s njom i od ranije. Naveo je i da je kandidatkinja već od prvog sata bila nedolična, da mu je postavljala intimna pitanja, ustvari da je bila čudna. S druge strane MR navodi da je tužitelj bio verbalno agresivan, da se derao i psovao, da se ta dernjava i vika odvijala za vrijeme dok je vozila, da je rekao da neće ona njega učiti poslu, a niti vlasnik autoškole, da je to trajalo s prekidima cijela dva sata koliko je vozila taj dan pa da je bila pod stresom i da je zbog svega nakon vožnje otišla u autoškolu prijaviti ponašanje tužitelja. Također je navela da su se vozili kroz Retfalu, na raskrižju je bio znak stop, ona ga nije skužila pa je krenula, dok je on naglo stao na kočnicu i tada se jako uplašila, znak stop je previdjela jer je bila u šoku.

9.9.3. Obzirom na ovako suprotstavljene iskaze ovaj sud poklanja vjeru iskazu svjedokinje MR, i utvrđuje da se sukob odvijao na način na koji ga je ona iznijela. Naime, da je kandidatkinja uistinu bila problematična kako to navodi tužitelj, tada je sam tužitelj mogao već nakon prvog susreta s njom prijaviti njezino ponašanje i ishoditi da ista bude kod drugog instruktora, jer to je u konkretnoj situaciji bilo moguće jer je kod tuženika radilo više instruktora (njih petero) i nije životno ni logično da bi tuženik, da mu se tužitelj obratio s eventualnim problemima koje ima s A, inzistirao na tome da on i dalje radi s njom, već bi joj dodijelio drugog instruktora, što se u konačnici i dogodilo. Nadalje, da se događaj odvio onako kako ga je iznio tužitelj, ne bi niti bilo potrebe da svjedokinja MR odmah nakon odvoženih sati taj dan ode u autoškolu i tamo se žali tajnici tuženika na ponašanje tužitelja prema njoj, kako od tog dana tako i od ranije. Jednako tako, da je svjedokinja MR vikala, prigovarala, derala se, histerizirala, kako to tvrdi tužitelj, tada on takvoj osobi, kao iskusan instruktor vožnje, ne bi smio dozvoliti da odvozi sat vožnje (a kud li dva sata vožnje), jer je morao biti svjestan da takovo stanje uvelike utječe na njezinu koncentraciju u prometu i vozačke sposobnosti.

9.9.4. Pri tome ovaj sud poklanja vjeru iskazu svjedokinje kad navodi da je tužitelj tijekom vožnje toga dana (30. ožujka 2021.) bio neugodan, prigovarao, vikao, pa da je zbog svega toga propustila stati na znak stop, na što je tužitelj naglo zakočio. Zbog postupanja tužitelja prema njoj toga dana, MR je nakon odrađene vožnje otišla u autoškolu i tamo se požalila tajnici KR, iznijevši joj kako je tužitelj zakasnio na sat vožnje kao i njegovo postupanje prema njoj, pri čemu je bila rastresena, tresla se, nije se mogla smiriti. Tajnica je telefonski o tome obavijestila tuženika.

9.9.5. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da se tužitelj po odrađenim vožnjama toga dana vratio u ured autoškole, gdje je ga je tajnica KR upoznala s činjenicom da je došla MR i da je iznijela primjedbe. Za vrijeme dok je tužitelj u uredu rješavao papirologiju, došao je tuženik koji je zatražio od tužitelja da mu pojasni što se zbilo s A. Iako je tužitelj iznio da mu se tom prilikom tuženik obratio povišenom tonom, ovaj sud na temelju iskaza svjedokinje UR, KR kao i samog tuženika, utvrđuje da tom prilikom tuženik nije prema tužitelju nastupio s povišenim tonom, već ga je normalnim, smirenih glasom upitao da pojasni što se zbilo s A. Na upit tuženika, tužitelj je odbio dati bilo kakvo objašnjenje, već je naveo da mu se on ne mora očitovati, odnosno da njemu neće nitko govoriti što da radi, kao i da je bacio Aninu knjižicu. Nakon toga tuženik traži od tužitelja da potpiše opomenu, što tužitelj također odbija, a kad mu je tuženik spomenuo otkaz tužitelj je vičući to odbio. Nakon toga, tuženik je zatražio od tužitelja da napusti prostorije autoškole, pri čemu je tuženik, da bi ubrzao tužiteljev izlazak iz prostorije počeo s odbrojavanjem 1,2,3, a na kraju, uslijed ponašanja tužitelja, kad se ovaj tuženiku na izlazu iz ureda unio u lice, tuženik ga je izgurao kroz vrata. Takovo ponašanje tuženika dodatno je razljutilo tužitelja, te je isti spuštajući se stepenicama do izlaznih vrata iz zgrade vikao, prijetio tuženiku da će ga prijaviti policiji, da su oni nenormalna i bolesna organizacija, a za što je utvrđena i njegova prekršajna odgovornost. Naposljetku, tužitelj je na parkiralištu ispred zgrade, otvorenim dlanom demonstrativno, udario dlanom o službeni auto tuženika.

9.9.6. Prema stavu suda radi se o dokazanim razlozima za izvanredni otkaz. Naime, rad instruktora u autoškoli predstavlja rad s kandidatima koji su u pravilu mlađe životne dobi i potpuno nevješti u upravljanju vozilom kao i pod stresom koje izaziva ulazak u svijet vozača i promet. Radi se o situaciji gdje između instruktora i kandidata treba postojati potpuno povjerenje kako bi kandidat što lakše svladao gradivo i vještine upravljanja motornim vozilom. U tom odnosu nikako nije normalno niti dopušteno vikati u prisustvu kandidata niti na samog kandidata. Tužitelj je u konkretnom slučaju postupio upravo onako kako instruktor vožnje ne bi smio, kao prvo, zakasnio je na zakazani termin, a potom ne mogavši otrpjeti kritiku kandidatkinje, tim više što je ista bila opravdana jer je kandidatkinja izbivala s posla zbog vožnje, on viče u njezinom prisustvu, čini ju nervoznom, dovodi u stanje šoka, i sve to dok je ista za volanom uključena u promet što je i dovelo do toga da je previdjela znak stop. Nadalje, tužitelj umjesto da se očituje o događaju i poslodavcu iznese što se dogodilo, odbija dati objašnjenje, već se upušta u verbalni sukob s istim, viče na njega, vrijeđa ga, lupa po imovini tuženika.

9.9.7. Obzirom na sve iznijeto ovaj sud utvrđuje da ponašanje tužitelja, u svojoj ukupnosti, predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je riječ o ponašanju zbog kojeg je izgubljeno povjerenje između stranaka i zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Stoga, iako tuženik nije dokazao sve razloge koje je naveo u odluci u otkazu, ovaj sud ocjenjuje da sve utvrđene činjenice predstavljaju dovoljan i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je, ako postoji više otkaznih razloga, dovoljno da tuženik dokaže samo jedan od njih, koji i sam predstavljati opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, kao što je to ovdje slučaj (Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-703/04-2 od 30. kolovoza 2005.). Budući se tužitelj neprofesionalno i neprimjereno ponašao u komunikaciji s kandidatkinjom MR, kao i sa tuženikom, to se radi o osobito teškoj povredi radnog odnosa uslijed kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je prilikom otkazivanja postupio u roku propisanom odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a.

9.9.8. Uvažavajući činjenicu da samo obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka, to navodi tuženika iz odgovora na tužbu, ne mogu biti predmet ispitivanja u ovom postupku.

10. Od utjecaja na zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu nije okolnost što je tuženik donio Odluku o otkazu odnosno istu uručio tužitelju za vrijeme dok je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad, budući u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti iz članka 38. ZR-a, za vrijeme kojih tuženik kao poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu radniku. Naime, tužitelj nije dokazao da je 30. ožujka 2021. pretrpio ozljedu na radu, pa da je nakon toga bio privremeno nesposoban za rad zbog te ozljede te da mu tuženik za vrijeme privremene nesposobnosti nije mogao dati otkaz.

10.1. Tuženik je ispoštovao obvezu iz članka 119. ZR, je je odmah po dolasku u prostorije autoškole upitao tužitelja da se očituje o onome što se dogodilo sa MR, dajući mogućnost tužitelju da iznese svoju obranu.

11. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. ožujka 2021. neosnovan, a samim time otpala je i osnova za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje kontinuiteta radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., kao i za potraživanje tužitelja koje se tiče isplate novčanih potraživanja na ime izgubljene zarade.

12. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je tužbeni zahtjev, a kako je postavljen podneskom od 17. siječnja 2023. i na ročištu 13. ožujka 2023., u cijelosti odbiti i odlučiti kao u izreci.

13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23.), te su tuženiku priznati i dosuđeni troškovi zastupanja prema Tbr. 7. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Naime, odredbom Tbr. 7. točka 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to u sljedećim postupcima: radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1.

13.1. Tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenjem Odluke o otkazu nedopuštenom, postavio i zahtjev za naknadu izgubljene plaće, koji zahtjev je u podnesku od 17. siječnja 2023. naznačio u vrijednosti od 1.128,16 eura, pa se u ovom slučaju radi o procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Tuženiku je za radnje: sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 15. studenoga 2021. i zastupanja na ročištu 18. siječnja 2023. priznat trošak u visini od 150,00 eura (75 bodova) za svaku od tih radnji, obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora. Za zastupanje na ročištu 3. ožujka 2023., zastupanje na ročištu 13. ožujka 2023., zastupanje na ročištu 5. ožujka 2025. tuženiku je priznat iznos od po 100,00 eura za svaku pojedinu radnju sukladno njegovu traženju, budući je tuženik tražio manji iznos od onog koji bi mu po zakonu pripadao obzirom na vrijednost predmeta spora. Za zastupanje na ročištu 20. ožujka 2023. tuženiku je priznat iznos od 37,50 eura (Tbr. 9. točka 5.), za zastupanje na ročištu 4. travnja 2023. iznos od 37,50 eura (Tbr. 9. točka 5.). Dakle, tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 825,00 eura.

13.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17. siječnja 2023., budući je isti predan u spis dan prije održavanja ročišta zakazanog za 18. siječnja 2023., na koje ročište je tuženik pristupio, priznat mu je trošak pristupa na isto, pa je i navode iz predmetnog podnesak mogao iznijeti na tom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 8. veljače 2023. i 18. travnja 2023., jer se radi o podnescima koji nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025., budući je isti predan u spis dan prije održavanja ročišta zakazanog za 5. ožujka 2025., na koje ročište je tuženik pristupio, priznat mu je trošak pristupa na isto, pa je i navode iz predmetnog podnesak mogao iznijeti na tom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i za presudu, budući taj trošak nije imao.

14. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 24. ožujka 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku

2. Marina Burić, odvjetnica u Osijeku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte