REPUBLIKA HRVATSKA

P-960/2021-39

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, 2. ZZ. NZ iz [adresa], 3. ČZ pok. NZ, Dominikanski samostan, Kod sv. Petra 3, Stari Grad, Hvar i 4. KZ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika zakonskog zastupnika tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE - Ante Čale, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao vlasništvo:

a) dijela kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u Skici mjesta očevida izrađenoj od strane VZ, d.i.g., **.**.2022., označen točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 površine 336 m2,

b) dijela kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u Skici mjesta očevida izrađenoj od strane VZ, d.i.g., **.**.2022., označen točkama 8-9-10-11-8 površine 294 m2,

c) dijela kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u Skici mjesta očevida izrađenoj od strane VZ, d.i.g., **.**.2022., označen točkama 12-13-14-15-16-17-12 površine 1.204 m2,

d) dijela kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u Skici mjesta očevida izrađenoj od strane VZ, d.i.g., **.**.2022., označen točkama 15-16-17-18-19-15 površine 68 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (narodnog naziva „Hodomeščica“) upisana tuženica, dok da su kao posjednici dijela rečene nekretnine upisani on i sada pok. mu majka AZ. Ujedno je naveo da je realne dijelove predmetne nekretnine označene u izreci ove presude stekao na temelju Ugovora o diobi od 16. siječnja 1991. sklopljenog s braćom i sestrom, i to sve za majčinog im života koja, pak, da ih je stekla nasljeđivanjem roditelja R i Z. Naveo je i da se odgovarajući realni dijelovi predmetne nekretnine dugi niz generacija tj. više od 200 godina nalaze u neometanom vlasničkom posjedu njega i njegovih pravnih prednika. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelj je konačno predložio donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je za stjecanje predmeta spora dosjelošću nužan pošteni i zakoniti posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika glede istog. Ujedno je navela da valja uzeti u obzir i činjenicu da su mnoge nekretnine dok su bile u društvenom vlasništvu uzurpirane od strane mještana radi prehranjivanja njihovih obitelji, s tim uzurpacija predstavlja samovlasno zauzeće određenog zemljišta u namjeri da se prisvoji, međutim, da prisvajanjem nije moguće steći nekretninu. Osim toga, navela je da tužitelj za stjecanje prava vlasništva odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine mora dokazati neprekinuti posjed istih tijekom 40 godina prije 1941. Stoga je predložila da se tužitelj pozove da dostavi dokaze na rečenu okolnost, u suprotnom da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Ostali tuženici nisu pristupili na pripremno ročište odnosno glavnu raspravu, niti su se pisanim putem očitovali o tužbi i njome stavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 2. rujna 2022., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku KZ (nom. VZ) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 10. listopada 2022., Geodetske situacije izrađene od strane dipl. ing. geod. ĆZ **.**.2014., Ugovora o diobi od 16. siječnja 1991., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-820/94 od 18. siječnja 1995., djelomičnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića br. O-559/05 od 7. studenog 2005., iskaza svjedoka ŠZ i NZ, te iskaza tužitelja, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju kako slijedi:

a) dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ing. geod. TZ **.**.2022. označen točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 površine 336 m2 (a koji je ujedno identično prikazan na Geodetskoj situaciji izrađenoj od strane dipl. ing. geod. ĆZ **.**.2014., i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-A), u naravi je zemljište (kojem se pristupa poljskim putem) u cijelosti ograđeno starim suhozidom te su na istom zatečene četiri masline i ostaci starih loza,

b) dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ing. geod. TZ **.**.2022. označen točkama 8-9-10-11-8 površine 294 m2 (a koji je ujedno identično prikazan na Geodetskoj situaciji izrađenoj od strane dipl. ing. geod. ĆZ **.**.2014., i to kao površina omeđena slovima G-H-I-J-G), u naravi je zemljište (kojem se pristupa poljskim putem) vidno odijeljeno od susjednih nekretnina te su na istom zatečene dvije smokve i ostaci starih loza,

c) dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ing. geod. TZ **.**.2022. označen točkama 12-13-14-15-16-17-12 površine 1.204 m2 (a koji je ujedno identično prikazan na Geodetskoj situaciji izrađenoj od strane dipl. ing. geod. ĆZ **.**.2014., i to kao površina omeđena slovima K-L-M-N-O-P-K), u naravi je zemljište (kojem se pristupa preko susjednih parcela) u cijelosti vidljivo odijeljeno od susjednih nekretnina starim suhozidom te su na istom zatečeni ostaci starih loza i d) dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane ing. geod. TZ **.**.2022. označen točkama 15-16-17-18-19-15 površine 68 m2 (a koji je ujedno identično prikazan na Geodetskoj situaciji izrađenoj od strane dipl. ing. geod. ĆZ **.**.2014., i to kao površina omeđena slovima M-N-O-R-S-M), u naravi je zemljište (kojem se pristupa preko susjednih parcela) u cijelosti ograđeno suhozidom karakterističnim za predmetno podneblje te su na istom zatečene tri masline,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice, dok je u razdoblju ranijeg društvenog uređenja bila u režimu društvenog vlasništva, a što među strankama nije sporno (ovo potonje polazeći i od navoda tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE istaknutih u odgovoru na tužbu, a kraj činjenice da su zemljišne knjige ovog suda za predmetnu nekretninu uništene),

- da se predmet spora (narodnog naziva „Hodomešica“), kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ŠZ /rođ. 1959./ i NZ /rođ. 1939./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim realnim dijelovima predmetne nekretnine, kao i saznanjima stečenima od starijih članova obitelji, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka), dugi niz generacija tj. nekoliko stotina godina kontinuirano nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja, a ranije (i to najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena je u postupku stariji saslušani svjedok NZ imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta) i u posjedu jednake kvalitete njegovih pravnih prednika (i to pradjeda mu N, djeda R i oca NZ /koji je na predmetu spora nakon što je vinograd posađen na istom propao 60-ih godina prošlog stoljeća posadio maslinik koji se redovito održava/, koji su do istih pristupali brodom odnosno uz pomoć magarca), kao i da su sporni realni dijelovi predmetne nekretnine (ranije sastavni dijelovi velikog kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji AZ odgovarajući dijelovi kojeg su diobama unutar te obitelji pripali pojedinim članovima iste), a koji su u cijelosti omeđeni starim kamenim suhozidima, po imenovanima kontinuirano korišteni u poljoprivredne svrhe (kao vinograd i voćnjak, a kasnije i kao maslinik).

8. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu,

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

9. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanim tijekom postupka iz kojih proizlazi i da se predmet spora dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu njega i njegovih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika glede spornih realnih dijelova predmetne nekretnine izvršavan najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA tijekom postupka nije niti isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužitelj (koji je prema podacima iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina] zajedno sa sada pok. mu majkom AZ upisan kao suposjednik dijela predmetne nekretnine u ukupnoj površini od 14.271 m2, i to svatko od njih za po ½ dijela, dok su predmet ovog postupka realni dijelovi predmetne nekretnine ukupne površine 1.632 m2) odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekao makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV- a), i to sve na temelju rezultata diobe provedene s braćom i sestrom 1991. (u ispravi o kojem pravnom poslu je predmet spora označen pod nazivom „Hodomeščica donja“), zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci, u svezi s čim se ističe da je iz petita tužbe izostavljen dio kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je vlasništvo spornih realnih dijelova predmetne nekretnine stekao diobom i nasljeđivanjem (budući da je, odlučujući i o zahtjevu tužitelja u granicama određenima činjeničnim navodima tužbe kojima je upućeno i na stjecanje predmeta spora dosjelošću, utvrđeno da je tužitelj predmet spora upravo stekao utemeljenjem u navedenom zakonskom osnovu), te u svezi s kojom odlukom se ističe da po tuženici ad. 1. REPUBLICI HRVATSKOJ tijekom postupka ničim nisu potkrijepljene generalno iznesene tvrdnje da bi predmet spora bio predmetom uzurpacije od strane pravnih prednika tužitelja.

11. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 24. ožujka 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženici ad. 1., po zakonskom zastupniku

- tuženicima ad. 2. - ad. 4., osobno