Poslovni broj: P Ob-73/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andrei Jurković-Venturini u pravnoj stvari tužitelja: MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene: EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, zamj. pun. tužitelja, tužene i zamj. pun. tužene, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da iznos od 19.890,00 eura predstavlja bračnu stečevinu tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene EĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

II. Nalaže se tuženici da isplati ½ iznosa, koji iznosi 9.945,00 eura na tekući račun tužitelja, sa zateznom kamatom koja teče od 2. ožujka 2021. pa do isplate, a obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope, na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, u iznosu od 2.396,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2021. navodi da su stranke u bračnoj zajednici od 12. listopada 2002., a u kojoj je rođeno troje zajedničke djece. Tužena je bez najave napustila obiteljski dom 25. siječnja 2021. u pratnji svoje sestre te se odselila na adresu [adresa], te je tom prilikom otuđila novčani iznos od 19.890,00 eura i prekinula svaki kontakt s tužiteljem. Tužitelj navodi kako je u radnom odnosu te je jedini ostvarivao dohodak za kućanstvo dok je tužena osoba koja nije bila u radnom odnosu i nema vlastitog dohotka bilo koje vrste. Stoga navedeni iznos predstavlja dohodak tužitelja, a s obzirom da je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao takav predstavlja bračnu stečevinu. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka udovolji zahtjevu tužitelja te da obveže tuženu istom isplatiti ½ iznosa, odnosno 9.945,00 eura, počev od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena navodi da je napustila bračnu zajednicu bez ikakvih prihoda koje je navodno otuđila od tužitelja. Tužena je prilikom napuštanja bračne zajednice uzela jedino svoje osobne stvari. Tužena nadalje osporava iskaz svjedokinje LĆ jer je s istom u svađi i ista je po prestanku bračne zajednice stranaka nastavila živjeti s ocem koji je zajedno sa kćerkom odlučio podnijeti predmetnu tužbu, a sve kako bi se osvetio tuženoj iz razloga jer je napustila bračnu zajednicu. Tužena ne zna da je tužitelj imao novac u kući, stoga ne može niti znati gdje se isti nalazi, da li ga je i tko uzeo. Stranke su u zavadi i zbog zajedničkog mlt. sina ĐĆ jer se ne mogu dogovoriti kome će mlt. dijete biti povjereno. Stoga tužena predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu stranke, te svjedoka LĆ, LĆ i AĆ.

4. Iz iskaza tužitelja na ročištu održanom 30. lipnja 2022. u bitnome je utvrđeno da je sa tuženom zaključio brak 12. listopada 2002., a u braku je rođeno troje djece, VĆ i LĆ koji su punoljetni i mlt. ĐĆ koji ima osam godina. Tužena je napustila bračnu zajednicu 25. siječnja 2021. dok je tužitelj bio na poslu. Nazvala su ga djeca VĆ i LĆ i rekli da je mama uzela mlt. ĐĆ i pokupila sve stvari u kući. Djeci je rekla da ide za Rijeku i po nju su došle njezine dvije sestre. U kući su u tom trenutku imali novac u iznosu 19.900,00 eura, držali su ga u sefu koji je bio zaključan, a ključ je bio na jednom mjestu u kući za koje su znali tužitelj i tužena. Misli da su i starija djeca znala gdje se ključ nalazi. U sefu je bilo i 4.000,00 kn. Tužena je uzela i svu zlatninu od djece, ali ju je kasnije vratila. Novac koji se nalazio u sefu tužitelj je zaradio i štedio godinama, možda 15-tak godina. Njegovo radno vrijeme je i do 12 sati na dan, radio je po nekoliko mjeseci u Njemačkoj, a tužena nije nikada radila. Čim je doznao da je tužena otuđila novce, tužitelj ju je nazvao i rekao joj je da može zadržati polovinu iznosa, ali da mu drugu polovinu vrati, međutim ista je rekla da je ona to uzela za sebe da si isplati za sve godine koje je provela sa tužiteljem. Da su imali novce u kući za to su znala njihova starija djeca i nitko drugi. Tužitelj dodaje da su dva dana prije predmetnog događaja kod njih došle u petak dvije sestre tužene, OĆ i CĆ, provele su kod njih vikend, a isti ih je odveo na autobus za Rijeku, normalno su se ponašale, a da bi drugi dan došle po tuženu i odvele je s djetetom u Rijeku. Nisu pričali o ušteđevini stranaka, ali su se njezine sestre nekoliko puta razvodile i slično su napravile svojim partnerima. Nakon nekoliko dana tužena je počela nazivati da je pogriješila, da bi se vratila, govorila je mlt. ĐĆ da kaže ocu da ju nazove i dijete ga je molilo da se oboje vrate. Tužitelj u početku nije htio da se tužena vrati, ali je htio da se vrati mlt. ĐĆ. Kako je tužena i nadalje inzistirala da se vrati i da počnu ponovno, rekla je da će vratiti sav novac i zlatninu, tužitelj je ipak to prihvatio, došao je na [adresa] po tuženu i dijete i kada su došli kući nakon pet minuta tužena je počela "kopati" po torbi i rekla je da nema novaca te je optužila kćerku LĆ da je ona ukrala novce. LĆ je bila jako uplakana, razočarana i tužitelj je bio razočaran, preko toga nije mogao prijeći i zamolio je tuženu da napusti dom. Tužena je prenoćila i drugi dan je otišla, te su se nekako uspjeli dogovoriti da mlt. ĐĆ ostane kod tužitelja do okončanja sudskog postupka. Nakon desetak dana ponovno je došla tužena sa svojim sestrama i "otela" mlt. dijete ispred škole.

5. Iz iskaza tužene na ročištu održanom 9. srpnja 2024. u bitnome je utvrđeno da je od tuženika otišla pred četiri godine, a tada su živjeli u [adresa]. Kako se nisu slagali, jednu večer su se posvađali i rekla je tužitelju da odlazi. Drugo jutro pospremila je kuću, uzela je mlt. ĐĆ i djetetove stvari, nazvala je sestru da dođe po njih iz [adresa], popila je kavu i s djetetom otišla. Sa njima su u kući živjeli VĆ i LĆ. LĆ je znala da će napustiti obitelj iako je tada bila u školi, a VĆ je bio u kući sa njegovom bivšom zaručnicom i on joj je dao 500,00 kn i 100,00 eura. Tužena ne zna da li je u kući ikada bilo nekih novaca i sa sigurnošću tvrdi da nije nikakve novce uzela. U kući je bio sef koji se nalazio iza vrata u njihovoj spavaćoj sobi i na vratima tog sefa je uvijek bio ključ. U sefu su spremali neki papiri, uglavnom uplatnice od režija i bilo je nešto zlatnine, tužiteljeve, od tužene i od maloga ĐĆ. Tužena je uzela zlatninu koja je pripadala njoj, a zlatnina od mlt. ĐĆ ostala. Kasnije je tužitelj pozivao tuženu da mu vrati novce, međutim tužena nije nikakve novce uzela, a niti je novce vidjela. Sa kćerkom LĆ nije u dobrim odnosima i ista živi s ocem, punoljetna je i ista ne želi komunicirati sa tuženom i nije ju ni pitala zbog čega. Ne zna zašto je LĆ pričala da ju je tužena optužila da je ukrala novce, misli da je to izmislila, a razlog je zato što je ostala s ocem i pod njegovim je utjecajem. Netočno je da je tužena uzela njezinu zlatninu, jer ju nije ni imala. Imala je dvije narukvice koje nisu od zlate, a jedna narukvica je kod tužene. Tužitelj je znao raditi u Njemačkoj i nosio bi kući novce i tada su te novce stavljali u sef i s tim novcem su uređivali kuću, to je bilo davno, VĆ se nije tada još rodio, a isti danas ima 24 godine. Tužitelj je kasnije radio u "fušu" sve dok se nije zaposlio u komunalcu, međutim tužena ne zna kada se zaposlio. Tužena je tamo bila "sluga" i sada joj je žao kada se toga sjeti.

6. Iz iskaza svjedoka VĆ, na ročištu održanom 9. srpnja 2024. u bitnome je utvrđeno da je u korektnim odnosima i sa majkom i s ocem, a živi sa majkom. Njegovi roditelji su se razišli pred nekih tri godine, a razlog je taj što je tata imao ljubavnicu, nikada se to nije utvrdilo sa sigurnošću. Ujutro je majka odlučila napustiti oca, u kući je bio svjedok, njegova zaručnica, njegova sestra LĆ i mlađi brat ĐĆ. Po majku je došla njezina sestra i njezin muž. Uzela je brata ĐĆ, svoje osobne stvari, uzela je posteljinu, jastuke, neke slike, uzela je obiteljsko zlato, lančiće njegove sestre, uzela je još neku zlatninu od svjedoka i brata sa krštenja i uzela je oko 20.000,00 eura gotovine. Novci su se nalazili u sefu koji se nalazio u njihovoj bračnoj sobi, iza vrata. Ključ je bio pokraj ulaznih vrata gdje je bio stalak za sve ključeve. Otključala je sef i uzela je sve, nije to vidio osobno, ali zna kada se otac vratio sa posla provjerio je da u sefu nema novaca, nazvao je majku i tada mu je majka rekla da je uzela novce i da se naplatila za svaku godinu braka što je bila s njim, to je svjedok čuo jer je kada ju je otac nazvao stavio ju je na zvučnik, to je čuo kao i njegova sestra LĆ i njegova zaručnica. Da je u sefu bilo oko 20.000,00 eura poznato je svjedoku jer je otac brojao novce, a svjedok bi im davao novce jer je živi o s djevojkom u zajedničkom kućanstvu od 1.000,00 kn do 1.200,00 kn. Majka nije vratila te novce, ali se vratila kući nakon nekoliko dana. Došla je bez novaca, donijela je jedan dio zlata i tada je optužila sestru LĆ da je ona ukrala te novce. Majka je rekla dok je sjedila na kauču i da dok se okrenula da je LĆ uzela te novce. Točno je da je svjedok majci dao oko 100,00 eura i 500,00 kn, kada je odlazila i nije tada znao da je uzela novce iz sefa. Zna da je majka bila kod svojih sestara. Svjedok je s majkom obavio jedan razgovor nakon što je doznao da je uzela novce i rekao joj je da vrati te novce, bio je šokiran zbog njezinog ponašanja i ista mu je stalno ponavljala da nije uzela novce. Otac je uvijek govorio da je to njihov novac, da je to namijenjeno za njih ako nekom bude trebalo, odnosno bio je namijenjen za njihova školovanja, vozačke ispite. Svjedok s majkom živi i znali su pričati često o predmetnoj situaciji, a njihov odnos je bio zasnovan na "lažima" s jedne i druge stranke. Svjedok je prije živio jednim lošim životom i sada je prvi put došao na sud i odlučio je reći istinu. Nakon što su se roditelji razišli bio je godinu dana na Krku nije se javljao ni mami ni tati, tada je svakakve priče čuo, da je novac inozemstvu, da je stavljen na račun svjedoka što nije istina da je podijeljen među obitelji s majčine strane međutim svjedok ne zna gdje je taj novac. Svjedok nikada u kući nije otvarao sef, ali je znao da je novac tamo, jer kada bi odlazili na neka putovanja otac bi taj novac izvadio iz sefa i sakrivao ga po kući. Nije znao koliko ima novaca u sefu, već je to doznao kada je otac otvorio sef i rekao da nema 20.000,00 eura. U sefu je bio papirić i točan iznos sa kemijskom olovkom, koji je otac pisao. Otac je jedini bio zaposlen, radio je kao građevinar, radio je u firmi privatno i donosio je novac kući. Svjedok smatra da je to zajednički novac njegovih roditelja.

7. Iz iskaza svjedoka AĆ, na ročištu održanom 13. studenog 2024. u bitnome je utvrđeno da dobro poznaje stranke jer su oni njezini "svekrva i svekar", oduvijek ih tako zove, a ista je u vezi s njihovim sinom VĆ zadnjih mjesec dana ponovno, a prije su bili u vezi od 09. studenog 2019. do studenog 2021. Prvi puta živjeli su kod roditelja od LĆ, svjedokinja je tada bila trudna četiri mjeseca, a rodila je sina M u ožujku 2021. i tada su otišli živjeti kod njezinih roditelja. Sa tužiteljem i tuženom je u dobrim odnosima. Njihova bračna zajednica prestala je u siječnju 2021. Tužena je tada otišla sa mlt. ĐĆ u [adresa] sa svojim sestrama. Tada su bili u kući svjedokinja, mlt. E i VĆ. Kada su se probudili oko devet ili deset ujutro vidjela je da se tužena sprema, cijela je soba bila u "kaosu" sve je bilo razbacano, gledala je što će uzeti, a što neće. Svjedokinja je vidjela da je tužena uzela zlato koje je visilo na ormariću. Zna da su stranke imale sef i da je tužitelj stavljao u taj sef novce kako je zarađivao i kada je došao kući otvorio je sef i vidio je da u sefu nema novaca, a u sefu je bilo oko 21.000,00 eur-a po njezinom saznanju, odnosno tužitelj je rekao da je u sefu bilo 21.000,00 eur-a. Svjedokinja ne zna kako se sef otvarao, a nalazio se iza vrata i bio je pokriven krpom. Kada je tužena odlazila pozdravljali su se, plakali su i bilo im je žao, dali su joj 2.000,00 kn, a to su bili novci od djeteta svjedokinje jer tada nisu znali da je tužena ukrala novce. Nitko nije vidio da je tužena uzela novce, oni su bili u sobi i spavali su. Poslije nekoliko dana tužitelj je razgovarao sa tuženom i sama je rekla da se ona naplatila, svjedokinja je čula taj razgovor, sjedila je sa sinom dok su oni razgovarali na razglasu. Svjedokinja sa tuženom nije razgovarala o tome. Nakon par dana tužitelj je tuženoj rekao da se može vratiti, a ista je rekla da novce ima kod sebe u torbici i crnoj čarapi, međutim kada je došla rekla je da su svjedokinja i LĆ ukrale te novce. Bez obzira što je tužena svjedokinju optužila da joj je ukrala novce, s istom je u dobrim odnosima obzirom joj je "svekrva" pa joj je sve oprostila.

8. Cijeneći ovako provedene dokaze, a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Naime, među strankama je prijeporno da su se novčana sredstva koja su predmet tužbenog zahtjeva nalazila u kući u trenutku kada je tužena napustila bračnu zajednicu, te je prijeporno pitanje li je tužena otuđila predmetna novčana sredstva.

10. Odredbom članka 35. Obiteljskog zakona, u daljnjem tekstu ObZ, propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina definirana je odredbom članka 36. ObZ-a u kojoj se navodi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je definicija vlastite imovine navedena u odredbi članka 39. ObZ-a i koji propisuje da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug imao u trenutku sklapanja braka.

11. Saslušanjem tužitelja i svjedoka VĆ, LĆ i AĆ, koji su gotovo suglasni iskazima i potvrdili su navode tužbe sud je utvrdio da su stranke za vrijeme trajanja braka čuvale ušteđevinu u kući. Svi saslušani svjedoci znali su gdje se novac nalazi i u kojem iznosu jer im je o tome pričao tužitelj. Tužitelj i svjedoci bili su uvjerljivi prilikom davanja iskaza o postojanju iznosa od 19.890,00 eura, te njihovih navoda da je novac iz kuće otuđila tužena.

12. Nadalje, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tužene jer isti nije bio vjerodostojan, a niti uvjerljiv, a posebno prilikom iskazivanja da ista uopće ne zna o kojem se novcu radi i u dijelu u kojem navodi da je kćerka LĆ izmislila da ju je majka optužila da je ukrala novce kako bi se majci osvetila jer iste nisu u dobrim odnosima. Naime, ti navodi tužene nisu ničim potkrijepljeni, a niti dokazani.

13. Dakle, novčana sredstva koja su predmet tužbenog zahtjeva predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela jer su ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Budući da tužitelj ne osporava da ½ novčanih sredstava pripada tuženoj na osnovi bračne stečevine, a tužena ničim ne dokazuje svoje navode da novaca nije bilo u kući u trenutku napuštanja bračne zajednice, valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i odlučiti kao u točki 1. i 2. izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastavljanja dva podneska i to za svaki u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na dva ročišta i to za svaki u iznosu od 100,00 eura i zastupanja na pet ročišta i to za svako u iznosu od 200,00 eura, dakle sveukupno u iznosu od 1.800,00 eura, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 450,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura i na presudu u iznosu od 73,00 eura dakle sve ukupno u iznosu od 2.396,00 eura.

U Rijeci, 24. ožujka 2025.

Sudac:

Andrea Jurković-Venturini

UPUTA U PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene