Poslovni broj: Pn-44/2020-108
vREPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu protiv tuženice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. u prisutnosti prvotužiteljice i drugotužitelja, punomoćnika tužitelja te tuženice i punomoćnika tuženice, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženoj KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljima ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.508,06 eura (šteta radi nemogućnosti održavanja) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. godine, pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020.g., pa do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11 % godišnje, a od 01.07.2020. pa do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021.g. pa do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021.g. pa do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, 01.07.2022.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31% godišnje do 30.06.2021. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god., do 30.06.2023.god., po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god., pa do 31.12.2023.god., po stopi od 7% godišnje, te od 01.01.2024. god., do 30.06.2024. god., po stopi od 7,5%, od 01.07.2024.god., pa do isplate po stopi od 7,5%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljima ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ iz [adresa], iznos [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.579,43 Eura (izgubljena dobit do dana izrade vještačkog nalaza) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. godine, pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020.g., pa do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11 % godišnje, a od 01.07.2020. pa do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021.g. pa do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, a od 01.07.2021.g. pa do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, 01.07.2022.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje do 30.06.2021. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god., do 30.06.2023.god., po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god., pa do 31.12.2023.god., po stopi od 7% godišnje, te od 01.01.2024. god., do 30.06.2024. god., po stopi od 7,5%, od 01.07.2024.god., pa do isplate po stopi od 7,5%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženoj KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljima ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno od 10.557,00 Eura (izgubljena dobit nakon vještačkog nalaza) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. godine, pa do isplate po stopi od 6,30 %, a u slučaju promjene prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, tekućom na iznos: od 207,00 Eura od 01.09.2019.g,
od 207,00 Eura od 01.10.2019.g.,
od 207.00 Eura od 01.11.2019.g,
od 207,00 Eura od 01.12.2019.g.,
od 207,00 Eura od 01.01.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.02.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.03.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.04.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.05.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.06.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.07.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.08.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.09.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.10.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.11.2020.g.
od 207,00 Eura od 01.12.2020.g.,
od 207,00 Eura od 01.01.2021.g,
od 207,00 Eura od 01.02.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.03.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.04.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.05.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.06.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.07.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.08.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.09.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.10.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.11.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.12.2021.g.,
od 207,00 Eura od 01.01.2022.g,
od 207,00 Eura od 01.02.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.03.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.04.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.05.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.06.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.07.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.08.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.09.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.10.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.11.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.12.2022.g.,
od 207,00 Eura od 01.01.2023.g,
od 207,00 Eura od 01.02.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.03.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.04.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.05.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.06.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.07.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.08.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.09.2023.g.,
od 207,00 Eura od 01.10.2023.g.,
od 207,00 Eura od 29.11.2023.g.
zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2019. godine, pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020.g., pa do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11 % godišnje, a od 01.07.2020. pa do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021.g. pa do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, a od 01.07.2021.g. pa do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, 01.07.2022.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje do 30.06.2021. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god., do 30.06.2023.god., po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god., pa do 31.12.2023.god., po stopi od 7% godišnje, te od 01.01.2024. god., do 30.06.2024. god., po stopi od 7,5%, od 01.07.2024.god., pa do isplate po stopi od 7,5%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženoj KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.".
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 31. siječnja 2025.
II Nalaže se prvotužiteljici ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelju JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od petnaest dana naknade tuženici KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 eura.
III Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 eura.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.012,49 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženice podnijeli tužbu radi naknade štete u kojoj su naveli da su suvlasnici nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 704 m[2] , a koja se u naravi sastoji od dvorišta površine 588 m[2] , izgrađenog zemljišta površine 18 m , gospodarske zgrade površine 15 m2 i stambene zgrade, [adresa] površine 83 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, a da je tuženica, koja je vlasnica susjedne nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protupravno postavila metalnu ogradu na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina zapravo nije u njezinom vlasništvu već predstavlja nerazvrstanu cestu, te je na taj način u potpunosti onemogućila tužitelje u pristupu do njihove nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno uzurpirala je cestu koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi slijedom čega tužitelji već više od od dvije godine nisu u mogućnosti pristupiti svojoj nekretnini, uslijed čega im svakim danom nastaje sve veća šteta budući da zbog nemogućnosti samog pristupa nekretnini istu uopće ne mogu održavati.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila navode tužitelja da bi im njezinim djelovanjem nastala ikakva šteta, a istaknula je i prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u neslužbene kopije zk izvadaka (list 5 i 7 spisa), rješenje Zagrebačke županije, Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet (list 6), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Zlatka Omerhodžića (list 8-19), rješenje Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove (list 28-29), neslužbenu kopiju zk izvatka (list 30), presudu Upravnog suda u Zagrebu (list 32-33), presudu Visokog upravnog suda RH (list 34-36), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. listopada 2017. (list 37-39), neslužbenu kopiju zk izvatka (list 49 i 51), rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 14. studenog 2019. (list 60-61), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 11. travnja 2022. (list 75-79), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici od 25. kolovoza 2022. (list 93-95), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 171), izvod iz katastarskog plana (list 172), skicu lica mjesta (173), posjedovnice (list 174-177), rješenje Općine Velika Gorica, Sekratarijata za upavno-pravne poslove od 25. rujna 1974. (list 195-196), izveo uviđaj na mjestu događaja 15. travnja 2024. (zapisnik list 156-158), vještačenje po vještaku geodetske struke Vladimiru Zeleniki (list 169-170) i vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina Zlatku Omerhodžiću (list 179-190), saslušao je stranke te svjedoke BČ, DČ, CČ, MČ i OČ.
4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji su tražili naknadu štete u iznosu od 70.348,00 kuna na ime naknade materijalne štete, u iznosu od 18.685,00 kuna na ime troškova radova potrebnih radi otklona nastale štete te u iznosu od 2.312,50 kuna s osnova otklona metalne ograde sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019., dakle tražili su isplatu iznosa od 92.345,50 kuna/12.256,35 eura[1] .
5.1. Preinakom tužbe od 31. siječnja 2025. tužitelji traže naknadu štete u iznosu od 22.644,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužbeni zahtjev odnosi se na štetu radi nemogućnosti održavanja u iznosu od 2.508,06 eura, izgubljenu dobit do dana izrade vještačkog nalaza u iznosu od 9.579,43 eura i izgubljenu dobit nakon vještačkog nalaza u iznosu od 10.557,00 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2019. do isplate.
5.2. Sud je, u smislu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 31. siječnja 2025. cijenivši je svsishodnom za rješenje spora među strankama te je riješeno kao u točki I izreke rješenja.
6. Imajući u vidu navedeno, sud je, odlučujući o predmetu spora primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”broj: 35/07, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018; dalje ZOO) o naknadi štete.
7. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
7.1. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
7.2. Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su subjekti odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno- posljedična veza između štetne radnje i štete.
7.3. U konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a teret dokaza je na tužiteljima da iznesu činjenice i predlože dokaze na kojima temelje svoj zahtjev kao i da dokažu postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. Na tužiteljima je dakle da predlože dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njegovog zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.
8. Odlučne činjenice koje je u ovom postupku valjalo utvrditi jesu je li tuženica postavljanjem ograde na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] onemogućila tužitelje da pristupe svojoj nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je li zbog toga tužiteljima nastala šteta u utuženom iznosu. Teret dokaza tih činjenica je, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, na tužiteljima.
9. Radi utvrđivanja tih odlučnih činjenica sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka BČ, DČ, CČ, MČ i OČ, kao i uviđaj na licu mjesta, izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Zlatka Omerhodžića izrađen za potrebe osiguranja dokaza u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem R1-18/2019, te izveo vještačenje po vještaku geodetske struke Vladimiru Zeleniki i građevinsko vještačenje po vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina Zlatku Omerhodžiću koji vještaci su svoj nalaz i mišljenje iznijeli i usmeno na raspravi.
10. Prvotužiteljica ŠČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2022. navela je da je drugotužitelj JČ, njezin brat i da su suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se u naravi radi o obiteljskoj kući, garaži, šupi i dvorištu u [adresa], u [adresa] u [adresa]. Navedenu nekretninu su naslijedili iza roditelja time da je njihov otac umro 2015., a do 2014. prije nego je otišao u dom živio je u navedenoj kući. Nakon njegove smrti, ona i brat su imali namjeru urediti kuću i omogućiti svojoj djeci stanovanje u istoj te su u tom smislu 2015. poduzeli određene radnje radi uređenja i obrađivali su vrt. Kuća je visoka prizemnica, sastoji se od dvije sobe, boravka, kuhinje i ostalih prostorija. Ista je bila useljiva, međutim, trebalo ju je osvježiti, pokrečiti i očistiti. Zbog navedenog su godinu dana dolazili preko vikenda, radili i obrađivali vrt sve tamo do proljeća 2016. kada im je tuženica to onemogućila na način da je postavila ogradu na početak i sredinu [adresa] uslijed čega oni nisu više imali prilaz svojoj nekretnini. Navela je da su oni obaviješteni od susjeda o postavljanju navedene ograde kao i činjenici da je povodom toga izašla komunalna služba te uz asistenciju policije uklonila ogradu. Prethodno je bilo doneseno rješenje za uklanjanje ograde, ali kako tužena po istom nije postupila ograda je uklonjena od strane komunalnog redarstva i policije. Nakon uklanjanja, drugi dan tužena i njezin brat BČ ponovo su postavili ograde na istom mjestu i kada su izašli komunalni redari došlo je do incidenta u kojem je brat tužene BČ istukao komunalne redare, isti su se povukli a ograda je tamo ostala do dana davanja iskaza prvotužiteljice. Prvotužiteljica je navela da zbog navedenog, oni od te 2016. nisu mogli doći na svoju nekretninu, jer do nje nema drugog puta pa čak nisu mogli utvrditi ni stanje nekretnine nakon potresa. Kako bi utvrdili stanje nekretnine i eventualna oštećenja koja su nastala uslijed nemogućnosti korištenja iste, 2019. su kod suda pokrenuli postupak radi osiguranja dokaza u kojem je izveden očevid i vještačenje po građevinskom vještaku te su utvrđena oštećenja kao posljedica nemogućnosti pristupa na predmetnu nekretninu i radovi koje je potrebno poduzeti radi otklanjanja štete kao i trošak uklanjanja sporne ograde. Napomenula je da je taj očevid izveden prije oba potresa i zagrebačkog i petrinjskog. Navela je da se [adresa] spominje u Službenom glasniku grada Zagreba 1992. i tada je bila formirana u dužini od 250 metara, a Odlukom Grada [adresa] koja je objavljena u Službenom glasniku Velike Gorice 2008. ista je smanjena na 170 metara. Radi se o cesti koja već više od 100 godina postoji u naravi, a svi vlasnici nekretnina pa tako i njezini prednici morali su se odreći dijelova svojih čestica kako bi se ista formirana i kako bi kasnije mogli dobiti građevinske dozvole za izgradnju kuće, zbog mogućnosti pristupa sa javnog puta. Napomenula je da su njezini prednici ishodili građevinsku dozvolu već 1967. i 1972. za dodatne objekte i oni ne bi dobili građevinsku dozvolu da nije bio formiran put. Također je navela da nikada nije bilo nikakvog drugog nužnog prolaza i da su se svi koristili tom ulicom kao i da nisu oni odgovorni što Grad Velika Gorica do danas nije uskladio faktično stanje sa zemljišnoknjižnim i regulirao status navedene ceste.
10.1. Dopunski saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2025. prvotužiteljica je prvo iskazala da je tuženica ogradu postavila 2018. godine, a nakon intervencije svog punomoćnika je navela kako je tužena ogradu postavila 2016. godine. Dalje je navela kako je do 2015. u kući živio njezin otac, a nakon njegove smrti ona je dolazila u kuću vikendima, zato jer je u to vrijeme još radila te je zajedno sa drugotužiteljem, svojim suprugom i šogoricom kuću čistila, iznosila stare stvari, uredili su podove i imali su namjeru iznajmljivati kuću. Tužiteljica navodi kako je obrađivala i vrt. Na pitanje suda prvotužiteljica je navela da nisu imali upite za iznajmljivanje kuće. Do kuće su mogli dolaziti dok tuženica nije postavila ogradu na kč. br. [katastarska čestica], s time da su jedno kraće vrijeme mogli dolaziti preko kč. br. [katastarska čestica] koja predstavlja livadu, ali da su OČ i EČ stavili metalnu ogradu između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nakon čega oni više nisu mogli pristupiti kući. Navela je da su OČ i EČ ogradu stavili između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nakon što je tuženica stavila ogradu na k. č. br. [katastarska čestica]. Prvotužiteljica je navela da od 2016. do negdje 2018., 2019. nisu imali pristup kući dok nisu dobili presudu Vrhovnog suda kojom je odlučeno da su OČ i EČ dužni ukloniti ogradu koju su postavili i omogućiti tužiteljima prolaz do njihove nekretnine na način kako je to bilo prije postavljanja ograde. Nakon toga jedno vrijeme OČ i EČ su uklonili ogradu, odnosno ostavili su otvorenu ogradu preko čestice tako da su tužitelji mogli prolaziti do kuće. Sjeća se da su njezin suprug i ona negdje 2020. na taj način došli do kuće njezinog pokojnog oca te su iz nje iznijeli frižider i televizor. Nakon toga OČ i EČ su ponovno zatvorili ogradu te tužitelji nisu mogli onuda više prolaziti. Navela je kako misli da je ograda koju je postavila tuženica na kč. br. [katastarska čestica] uklonjena 2023. i da ju je uklonio grad [adresa]. Također je navela kako su nakon što su postavljene ograde na kč. br. [katastarska čestica] i između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] tužitelji pokušali doći do kuće, ali da im je BČ, brat tuženice prijetio, a nakon što je ograda uklonjena s kč. br. [katastarska čestica] BČ na taj put pušta psa kojeg se tužitelji boje. Isto su prijavili Komunalnom redarstvu Grada Velike Gorice, ali nisu dobili odgovor. Navela je kako im je OČ ponudio da kupe kč. br. [katastarska čestica] kako bi mogli dolaziti do kuće, međutim da je u dogovoru s bratom, ovdje drugotužiteljem odustala od takve ponude jer su došli do zaključka da je kuća sagrađena 1967. i to na temelju građevinske dozvole te je Grad Velika Gorica dopustio nesmetani prolaz do kuće u dužini 250 metara koju dužinu je kasnije smanjio na 170 metara tako da je taj put završavao otprilike na početku njihove garaže. Prvotužiteljica je navela kako ne zna je li kuća imala oluke u trenutku kada je njezin otac još živio u njoj odnosno u trenutku kada se do kuće još moglo prolaziti te da od trenutka kada je njezin otac otišao u dom, kao i nakon njegove smrti kuća nije bila u najmu niti je itko u njoj živio osim što je prvotužiteljica vikendima dolazila. Navela je kako su imali namjeru iznajmljivati kuću, ali da je kuću prije toga trebalo urediti, kao i vrt i dvorište s kojim radovima su oni započeli dok im nije bio omogućen pristup njihovoj nekretnini. Na pitanje suda prvotužiteljica je odgovorila da nakon što je ograda s kč. br. [katastarska čestica] uklonjena, negdje 2023. ona ne dolazi na svoju česticu iz razloga što BČ drži psa koji je na lancu, ali je taj lanac dugačak tako da pas može s jedne na drugu stranu puta. Istaknula je kako ni s automobilom ne ide prema kući kako ne bi udarila psa i imala štetu na automobile. Prvotužiteljica je navela kako je na očevidu 15. travnja 2024. čula da je BČ svom odvjetniku rekao neka kaže tužiteljima da im je to sada zadnji put da su došli do kuće i da više neće prolaziti. Na pitanje punomoćnika tuženice prvotužiteljica je navela kako zna da su njezin brat, ovdje drugotužitelj i Š imali neke nesuglasice, ali ne zna jesu li imali kakve sporove te da joj nije poznato da bi drugotužitelj do njihove kuće prelazio preko čestice OČ. Navela je da kuća nije u boljem stanju od posljednjeg očevida. Na pitanje suda od koga je saznala za postavljanje ograde prvotužiteljica je navela da je saznala od brata, ovdje drugotužitelja i šogorice da je tuženica postavila ogradu na k. č. br. [katastarska čestica]. Na pitanje suda kako objašnjava da je o postavljanju ograde saznala od drugih osoba, kada je navela da je vikendima, a ponekad i u tjednu dolazila u kuću, prvotužiteljica je navela da je ograda vjerojatno postavljena između njezina dva dolaska odnosno između dva vikenda.
11. Drugotužitelj JČ saslušan je na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2022. te je naveo da je slušao iskaz prvoužiteljice, da potvrđuje njezine navode te da ništa dodatno nema za iskazati.
11.1. Dopunski saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2025. drugotužitelj JČ iskazao je da je ograda na kč. br. [katastarska čestica] postavljena je negdje 2016., a tužena je od grada [adresa] dobila nalog negdje u kolovozu 2016. da ogradu ukloni. O postavljanju ograde na kč. br. [katastarska čestica] od strane tuženice saznao je tako što je to vidio jer živi u blizini. Naveo je da do kuće nisu mogli doći već od 2015. i to iz razloga jer su im Š zatvorili prolaz sa tri strane i to na način da su i oni stavili ogradu na kč. br. [katastarska čestica] prvo u dužini od 124 metra, a kasnije je i tuženica zatvorila prolaz s kč. br. [katastarska čestica] s dvije ograde koje je postavila na 120 metara i 70 metara. Naveo je da su nakon što je tuženica stavila svoju ogradu na kč. br. [katastarska čestica], Š maknuli ogradu koju su oni postavili na kč. br. [katastarska čestica]. Na pitanje suda drugotužitelj je odgovorio da on nikako nije mogao doći do kuće, pa čak niti preko kč. br. [katastarska čestica] te je naveo kako od 2016. nije bio u kući uz izuzetak očevida koji je održan 2019. i 2024. Naveo je kako je njegova sestra u tom razdoblju u kući bila jedanput prema njegovom saznanju. Na pitanje suda drugotužitelj je odgovorio da kuća nije imala oluke kada je u njoj živio pokojni otac, a nema ih ni danas te da su za kuću prije otprilike 2 godine imali upite radi prodaje, ali budući da se vodi spor ne mogu ju prodati. Na pitanje suda drugotužitelj je naveo da nije niti pokušao doći do kuće otkada je ograda s kč. br. [katastarska čestica] uklonjena jer je brat tuženice na posljednjem očevidu, 2024. prijetio tužiteljima, a osim toga postavio je psa koji je na dugačkom lancu i može prelaziti preko puta. Na pitanje suda zašto na očevidu nisu sucu prijavili da im brat od tuženice prijeti drugotužitelj je odgovorio da je on htio prijaviti, ali da je odvjetnik tuženice rekao neka ništa ne prijavljuje i da će on to srediti. Dalje je na pitanje suda drugotužitelj naveo da im je OČ negdje 2015. ili 2016. ponudio da kupe kč. br. [katastarska čestica] za 10.000,00 DEM ali da oni nisu na to pristali. Istaknuo je da je on u toj kući rođen, da je njegov otac imao građevinsku dozvolu za kuću i put do kuće i da ne vidi zašto bi on sebi trebao kupovati drugi put. Na pitanje suda drugotužitelj je naveo da bi, da su kupili kč. br. [katastarska čestica] tužitelji imali nesmetan prilaz svojoj kući jer je to oduvijek bio put. Naveo je da je presudom suda u Vrbovcu 2018. naloženo J da uklone ogradu koju su postavili na kč. br. [katastarska čestica], odnosno oko kuće tužitelja i na livadi, ali ograde nisu uklonili te da uopće nisu dopustili tužiteljima da prođu do svoje kuće. Drugotužitelj je naveo da su i on i sestra sa OČ i EČ u sporovima još od 2015. Na pitanje punomoćnika tuženicee je li kojom od presuda donesenim u tim sporovima drugotužitelju zabranjeno prolaziti po kč. br. [katastarska čestica] autom ili pješice drugotužitelj je odgovorio da nije nego da mu je zabranjeno prolaziti po kč. br. [katastarska čestica] koja predstavlja livadu koja je u suvlasništvu više osoba uključujući i njegovu sestru ovdje prvotužiteljicu. Na pitanje punomoćnika tuženice drugotužitelj je naveo da je u postupku pred sudom tražio da se utvrdi da Š nisu valjano stekli kč. br. [katastarska čestica], ali da je taj postupak još u tijeku, a na posebno pitanje punomoćnika tuženice odgovorio je kako ne zna da li je u kojem od tih postupaka tražio naknadu štetu od OČ radi nemogućnosti pristupa kući.
12. Tuženica KČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2022. navela je da je vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi se radi o obiteljskoj kući, pomoćnoj zgradi i dvorištu u [adresa]. Njezina kuća postoji još od 1973. i ona je tek prilikom podnošenja zahtjeva za legalizaciju iste 2013. saznala da je njezina čestica smanjena za 405 m2 te da je na toj površini upisan Grad Velika Gorica i od tada se nalazi u sporu sa gradom vezano za navedeno. Navela je da je Grad od dijela njezine čestice kao i prednje čestice koja je bila u vlasništvu njezine sestre formirao novu česticu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tu se upisao kao vlasnik nerazvrstane ceste. Navela je da je na svoju česticu uvijek imala pristup sa glavne [adresa] i to preko te prednje čestice u vlasništvu njzine sestre koja joj je dala punomoć, a kasnije joj je istu darovala. Navela je da su roditelji ovdje tužitelja, a koji su u rodbinskim vezama s njezinom obitelji, od izgradnje njihove kuće tamo 60-tih godina prošlog stoljeća prolazili preko njezinog dvorišta kako bi došli do svoje nekretnine, a u naravi su oni tu bili nasipali šljunčani put i na taj način formirali prilaz. Kasnije je teta ovdje tužitelja susjednu nekretninu prodala ĐČ i EČ. Navela je da tužitelji imaju mogućnost pristupa na svoju nekretninu i na drugačiji način, ali bi za to od ĐČ trebali kupiti dio čestice i na taj način si osigurati prilaz. Iskazala je da je točno je da je njezin brat BČ postavio dvije ograde i to na međi i kako bi ogradio dvorište, te da on ima pravo doživotnog uživanja predmetne nekretnine u kojoj stanuje zajedno s njom te da je ona za to znala i nije joj smetalo što je on poduzeo radnju podizanja ograde. Navela je i da je OČ njezin susjed i susjed ovdje tužitelja i kada je on saznao da prelazi preko njezinog dvorišta prestao je koristiti taj put, kupio si je parcelu do svoje i na taj način si osigurao prilaz sa [adresa]. Navela je da bi i tužitelji na isti način mogli sebi osigurati prilaz sa glavnog puta. Navela je da je na [adresa] odnosno navedenom šljunčanom putu, a koja se nalazi na njezinoj čestici prolazila ralica za čišćenje snijega sve do kuća roditelja ovdje tužitelja, a također kada je bilo potrebe prolazio je kamion za odvoz smeća. Istaknula je da je njezin brat postavio ograde na novoformiranoj čestici na koju se upisao Grad Velika Gorica, a u odnosu na koju se tuženica smatra vlasnikom. Navela je da njezin brat koji ima pravo doživotnog uživanja i može raditi na predmetnoj čestici jer je tu doma, to je njegovo očinstvo i da mu ona nije branila postavljanje ograde te da nema ništa protiv toga što je poduzeo. Također je navela da nakon što bi se te ograde uklonile, tužitelji bi mogli pristupiti na svoju česticu.
12.1. Dopunski saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2025. tuženica je u svom iskazu navela da ostaje kod svojeg iskaza kojeg je dala pred ovim sudom 26. siječnja 2022. Navela je da nije ona postavila ogradu na kč. br. [katastarska čestica] već je to učinio njezin brat. Navela je da je kč. br. [katastarska čestica] njezino dvorište koje joj je "oteo" grad [adresa] i da se s gradom spori oko tog zemljišta na sudu i da taj postupak još nije gotov. Navela je da je točno da njezin brat ima psa, ali da kad je pas pušten on je pod nadzorom. Istaknula je da je u petak, dakle par dana prije održavanja ovog ročišta od OČ dobila presudu iz spora koji je on vodio sa tužiteljima oko iste stvari. Na pitanje suda tuženica je odgovorila da je od komunalnog redara dobila nalog da ukloni ogradu s kč. br. [katastarska čestica].
13. Svjedok BČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom na 5. travnja 2022. je naveo da je brat tuženice KČ, koja je vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok on na navedenoj nekretnini ima pravo doživotnog uživanja. Poznato mu je da su ovdje tužitelji vlasnici susjedne nekretnine koja se gledano od [adresa] nalazi odmah iza njegove nekretnine i imaju zajedničku među. Od nekretnine koja je u vlasništvu njegove sestre i njega Grad Velika Gorica oduzeo je 405 m2 radi formiranja prolaza odnosno nerazvrstane ceste koja se proteže od [adresa] pa preko nekretnine koja je u suvlasništvu njegove dvije sestre i ove predmetne nekretnine. Radi navedenog oni kod ovog suda vode i spor. Naveo je da je točno da je on prije dosta godina ispred i na kraju svog dvorišta, gdje je međa stavio ogradu kako bi onemogućio prolaz tim putem i kako bi se zaštitio. Naveo je da mu je po nalogu DČ, koji je komunalni redar, VG Komualac uz asistenciju policije prvi puta ispilio i uklonio obadvije ograde, ali da je on kasnije ponovo iste postavio i one tako stoje do dan danas. Naveo je da su roditelji ovdje tužitelja još negdje za vrijeme Jugoslavije na ovoj čestici iza njihove sagradili kuću i s obzirom na to da su rođaci, po njihovom dopuštenju prelazili su preko njihove parcele da bi došli do svoje. Naveo je da je taj put odnosno prolaz kojim su prolazili on održavao, nasipavao ga šljunkom, a u to vrijeme po njihovom zahtjevu po zimi je znala doći ralica i očistiti snijeg kao i kamioni sa smećem. Naveo je da su i drugi prolazili tim putem, npr. prijatelji koji su išli tužiteljima kao i vlasnik jedne od susjednih parcela koji je započeo sa gradnjom. Inače se iza njegove zadnje međe nalazi prostor od cca širine cca 9 metara koji je planiran za izgradnju ceste i tužitelji bi se mogli dogovoriti sa susjedom OČ i ostalim suvlasnicima te čestice i tuda prolaziti i to na način da imaju prilaz sa [adresa]. Međutim, da se tužitelji ne žele dogovoriti oko toga. Napomenuo je da se ni OČ ne koristi tim putem već si je kupio drugu nekretninu preko koje dolazi do svoje i to kada je vidio da je svjedok postavio ograde na svoje zemljište. Naveo je da je rekao tuženici da će postaviti ograde kako bi se zaštitio te da ona s tim nije imala nikakve veze već je on sve napravio. Naveo je da je kuća sad u vlasništvu tužitelja, a prije je bila od njihovih roditelja te je zidana, ali nije stavljena deka već samo grede i trstika. U toj kući je živio otac tužitelja dok nije otišao u dom i relativno brzo zatim i umro. Ne zna jesu li tužitelji nakon toga kuću održavali jer nisu išli preko njegovog zemljišta, već su prolazili drugim putem preko onog puta širine 9 metara kojeg je ranije u iskazu spomenuo.
14. Svjedok DČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. travnja 2022. naveo je da je komunalni redar u Gradu Velika Gorica i da je komunalno redarstvo 2016. zaprimilo prijavu da je u [adresa] postavljena metalna ograda i time spriječena komunikacija prometa. Dana 8. lipnja 2016. on je donio rješenje te ovdje tuženoj kao vlasnici naložio uklanjanje ograde. Ona se na to rješenje žalila, ali je više tijelo županije potvrdilo njegovo rješenje. Nakon toga on je imao više razgovora s tuženicom te je ona pristala i sama uklonila ogradu. Međutim, nakon nekog vremena ponovo su zaprimili prijavu da je ograda postavljena na isti način te je on 15. studenoga 2018. donio novo rješenje o uklanjanju. S obzirom na to da je primao prijetnje od brata gospođe KČ, BČ, prilikom radnji na uklanjanju ograde imao je asistenciju policije. Ograda je uklonjena 6. ožujka 2019., na način da je otpiljena i ostavljena na dvorištu KČ. Napomenuo je da govori o ogradi koja se nalazila na prednjem dijelu nekretnine KČ prema [adresa]. Sjeća se da je spominjana i zadnja ograda na zadnjoj međi, da je i ona nepravilno postavljena i pomaknuta, ali rješenje se nije odnosilo na nju jer je ova prva smetala komunikaciju po [adresa]. Dva, tri dana nakon što je ograda fizički uklonjena dobili su ponovo dojavu da je vraćena pa je on otišao na teren i dok je stajao na glavnoj cesti s leđa mu je prišao BČ i fizički ga napao te ozlijedio. Došle su policija i hitna, a BČ je proveo jednu noć u policiji te je protiv njega pokrenut postupak radi napada na službenu osobu. Naveo je da je KČ uvijek isticala da je ona vlasnik nekretnine, ali da je njen brat BČ postavio ogradu, a da mu ona tu ništa ne može zabraniti. Napomenuo je da je ograda stavljena na put odnosno nerazvrstanu cestu koja je u vlasništvu Grada Velike Gorice i koja uz nekretninu tužene vodi prema kući tužitelja. Tu cestu koja je u naravi šljunčani put Grad je održavao na način da ju je posipao šljunkom, čistio od snijega i ima saznanja da je to tako rađeno unazad 20-tak godina koliko on radim kao komunalni redar. Otkad je ograda ponovo postavljena Grad put održava samo do ograde. Naveo je da je Grad Velika Gorica vlasnik nekretnine na kojoj je postavljena ograda.
15. Svjedok CČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. listopada 2022. je naveo da poznaje parnične stranke cijeli svoj život jer su svi susjedi i odrasli su u [adresa]. Napomenuo je da je on predsjednik gradske četvrti [adresa] dugi niz godina i da svake godine u svoj plan stavljaju i održavanje [adresa]. Grad Velika Gorica održavao je tu ulicu do postavljanje ograde od strane tužene i to na način da ju je posipao šoderom, odvozili su smeće, ralica je čistila snijeg i slično. Od kada pamti, a to je više od 40 godina ulica je postojala na način kao što je opisao, a u naravi se radilo o slijepoj ulici koju su koristili svi koji su išli do obitelji BČ, roditelja ovdje tužitelja. Na toj ulici nalazile su se i druge nekretnine koje su se njome koristile radi pristupa, pri čemu doista ne zna tko je i formalno bio upisan kao vlasnik te zemlje. Poznato mu je da je prije par godina postavljena ograda od strane Majura i to negdje 70-80 u dubinu gledajući od [adresa] te je na taj način svima, pa tako i ovdje tužiteljima onemogućen prolazak do te nekretnine, te prema njegovim saznanjima oni više ne mogu prići svojoj kući. Sjeća se da su dolazili na lice mjesta predstavnici, grada, policije i komunalnog redarstva i odstranili su ogradu, ali je ona ponovno postavljena i takvo stanje i dan danas egzistira. Naveo je da ne zna kakav status ima predmetna ulica ali da se po njegovom mišljenju radi o javnom dobru, a tužitelji nemaju drugog načina pristupa do svoje kuće osim tim putem, do koje su mogli dolaziti do postavljanja ograde. Naveo je kako misli da zbog postavljene ograde niti obitelj OČ čija se kuća nalazi na kraju ulice ne može pristupiti na svoju nekretninu. Osobno nije vidio tko je konkretno postavljao ogradu.
16. Svjedok MČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. listopada 2022. je naveo da cijeli život živi u [adresa] i poznaje parnične stranke jer su odrasli svi zajedno. [adresa] koristile su još najmanje dvije generacije prije njega tako da je ona u funkciji prolaza sigurno oko 150 godina. Tu ulicu koristili su svi članovi obitelji BČ i bake i djede i stričevi ovdje tužitelja pa čak i rođaci koji su kasnije J prodali nekretninu koja se sada nalazi na kraju ulice iza nekretnine ovdje tužitelja. Inače Grad Velika Gorica je [adresa] posipao šljunkom i čistio snijeg, te je prije negdje više od 5 ili 6 godina, u svakom slučaju prije ovog incidenta sa postavljanjem ograde ulicom prošao i plinovod i to sve od glavne [adresa] do Pukšića koji se nalaze na kraju [adresa]. Sjeća se da su prije par godina Š, a nakon smrti roditelja ovdje tužitelja zagradili dio [adresa] i to u visini nekretnine samih tužitelja, te im na taj način onemogućili pristup, time da su im ostavili cca 1 m širine prolaza pješice do njihove nekretnine, a zatim su BČ i ovdje tužena postavili dvije ograde na put i to gledano od početka od glavne [adresa] i na kraju njihove parcele, te su u taj prostor pustili psa. Na taj način oni su potpuno onemogućili tužitelje u pristupu njihovoj nekretnini putem [adresa] koja se tako za prolaz koristila minimalno 150 godina. Na poseban upit punomoćnika tužitelja decidirano je naveo da do kuće tužitelja ne postoji drugi put osim [adresa]. Naveo je da je OČ isto koristio ovu [adresa] za prilaz na svoju nekretninu, ali da je prije par godina kupio susjednu nekretninu do svoje i preko nje sebi osigurao izlaz na [adresa], s time da je ova cesta usporedna sa glavnom [adresa], a ima isto ime.
17. Svjedok OČ u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. studenog 2024. je naveo da mu je poznato, jer je to vidio, da je bila postavljena ograda pored kuće gospođe KČ prema njegovoj čestici 4065/3, ali ne zna kada je ograda točno postavljena. Naveo je da je čestica tužitelja smještena od njegove čestice lijevo te da on više ne prolazi tim putem na kojem je bila ograda do svoje čestice jer je s bratom kupio drugu česticu preko koje prelazi do svoje čestice, a to je učinio jer je imao problema s drugotužiteljem JČ. Naveo je da su tužitelji neovisno o tome što je bila postavljena ograda mogli pristupati na svoju česticu a što su i činili. Ne može se točno sjetiti koje godine je vidio tužitelje da pristupaju svojoj čestici odnosno jesu li tužitelji pristupali čestici prije 28. srpnja 2015. ili nakon tog datuma jer on često boravi u inozemstvu i u Hrvatsku dolazi 3 puta godišnje. Naveo je da u vrijeme kada su njegov brat i on vodili sporove sa tužiteljima, za vrijeme sudskih uviđaja tužitelji su na svoju česticu pristupali sa svih strana, ali se ne može sjetiti koje je to godine bilo. Naveo je da je 2019. godine vidio prvotužiteljicu i njezinog supruga kako dolaze na svoju česticu, a to su činili preko čestice koja je u suvlasništvu njegovog brata i njega te prvotužiteljice, a to je i fotografirao. Naveo je da je tužitelje prvi puta vidio negdje 2013. godine, a da je u to vrijeme u kući na čestici tužitelja živio njihov otac sa svojom nevjenčanom suprugom. Nakon 2015., čini mu se da je bilo pred Božić 2018., vidio je prvotužiteljicu u kući. Na pitanje suda da li je moguć pristup tužiteljima do kuće preko čestice kč. br. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu svjedoka, njegovog brata i prvotužiteljice te još dvoje suvlasnika svjedok je naveo da je moguć i dan danas te da je vidio prvotužiteljicu 2019. kako je autom i pješice prelazila do svoje kuće po toj čestici kč. br. [katastarska čestica]. Svjedok je naveo da mu je drugotužitelj JČ negdje 2015., ali prije nego što je tužena postavila ogradu prepriječio prolaz preko čestice kč. br. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu svjedoka i prvotužiteljice na način da je postavio ogromne drvene kolce te između njih povukao žicu. Drugotužitelj je prepreku na čestici 4154 postavio između javne ceste, [adresa] i čestice 4154. Svjedok je naveo da je ta prepreka koji je postavio drugotužitelj bila na čestici oko 3 godine, ali se ne sjeća točno kada ju je drugotužitelj uklonio. Naveo je da nakon što je drugotužitelj postavio ogradu na česticu kč. br. [katastarska čestica] po njoj se moglo prolaziti pješice. U trenutku kada je drugotužitelj postavio prepreke na česticu kč. br. [katastarska čestica], na svoju česticu tužitelji su još mogli dolaziti s čestice gospođe KČ. Naveo je da je na čestici tuženice bila postavljena fiksna metalna ograda, dok su on i njegov brat na svojoj čestici kč. br. [katastarska čestica] ostavili vrata kako bi tužitelji i oni sami mogli dolaziti do svojih čestica. Svjedok je naveo da on nije do svoje čestice kč. br. [katastarska čestica] prolazio kroz česticu tužene jer mu je brat tužene to zabranio budući da je tvrdio da je to njihovo privatno vlasništvo na što je svjedok otišao u katastar te u Grad Veliku Goricu gdje je vidio da je predmetna čestica upisana kao privatno vlasništvo tužene, a ne kao javno dobro. Naveo je kako tužitelji do svoje čestice nisu mogli prelaziti preko njegovih čestica kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] jer se na tim česticama nalaze obiteljske kuće njegovog brata i njega te su iste ograđene. Svjedok je naveo kako nema saznanja da bi tužitelji od njega potraživali kakvu naknadu štete.
18. Sud je 15. travnja 2024. izveo dokaz uviđajem u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Na uviđaju je utvrđeno da je mjesto uviđaja izmijenjeno u odnosu na posljednji uviđaj 8. svibnja 2019. na način, da je na glavnoj južnoj strani uklonjena metalna ograda što je građevinski vještak utvrdio fotografiranjem. Također je uklonjena i metalna ograda na sjevernoj strani kč. br. [katastarska čestica], što je građevinski vještak utvrdio fotografiranjem. Stranke su suglasno iskazale da su obje ograde uklonjene 29. studenog 2023. Utvrđeno je se da je žičana ograda, u naravi međa između čestice tužitelja kč. br. [katastarska čestica] i graniči sa kč. br. [katastarska čestica] u dužini od 4 metra, te je u dužini od 2 metra ista skinuta radi pristupa tužitelja na njihovu nekretninu, dok preostala žičana ograda graniči sa česticom kč. br. [katastarska čestica] i ona je u suvlasništvu privatnih osoba TČ i TČ OČ, svaki u polovici.
19. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2024. (list 169-177 spisa) stalni sudski vještak, ing. geod. Vladimir Zelenika naveo je da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja pristupni put u vlasništvu Grada velike Gorice te da je na južnoj strani te čestice uklonjena metalna ograda, što je na skici označeno slovima A i B, te je na sjevernoj strani te čestice uklonjena metalna ograda na skici označena slovima C i D. Vještak je također naveo da svi pristupi do kč. br. [katastarska čestica], osim pristupa preko kč. br. [katastarska čestica] podrazumijevaju prelazak preko čestica u privatnom vlasništvu ili suvlasništvu.
19.1. Vještak ing. geod. Vladimir Zelenika je svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2025. te je naveo kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2024. Na pitanje punomoćnika tuženice je li moguć pristup predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] preko čestice kč. br. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu prvotužiteljice ŠČ u 1/8 dijela vještak je naveo da je ta čestica ograđena žičanom ogradom te obiteljskim kućama i da bi se uspostavio prolaz preko nje bilo bi potrebno na njoj osnovati služnost prolaza dok to nije potrebno učiniti na čestici kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu Grada Velike Gorice koja je javno dobro u općoj uporabi. Osim toga vještak je naveo kako preko čestice kč. br. [katastarska čestica] nema izravnog pristupa na nekretninu tužitelja već je potrebno prelaziti preko kč. br. [katastarska čestica] koja je u privatnom vlasništvu i na kojoj bi se također trebalo osnovati pravo služnosti prolaza. Na pitanje punomoćnika tuženice zna li vještak kada je kč. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu OČ ograđena vještak je odgovorio da to ne zna.
19.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vladimira Zelenike sud je u cijelosti prihvatio jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, jasno i pri čemu je sudski vještak iznoseći svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi uspješno otklonio primjedbe tuženice.
20. Sud je na okolnost nastanka i visine štete na nekretnini tužitelja izveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Zlatku Omerhodžiću (list 179-190 spisa), a izvršio je i uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem R1-18/2019 (list 8 do 18 spisa).
20.1. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića sačinjen u postupku osiguranja dokaza koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem R1-18/2019 (list 8 do 18 spisa) sud je utvrdio da je vještak u nalazu i mišljenju evidentirao i opisao štetu na nekretnini tužitelja kao i njezine moguće uzroke, što je prikazao u tablici 2. i 3. na poleđini lista 9 i listu 10. tog nalaza. Iz nalaza proizlazi da se šteta na kući tužitelja očituje u mirisu ustajale vlage zbog neprozračivanja kuće, mrlji na stropu od vlage, otpadanja završnog sloja žbuke i boje na stopu kao posljedice vlage što vještak povezuje s pomakom pojedinih krovnih crijepova budući da je vlaga došla odozgo, vlage na zidovima prizemlja i podruma, uzdužne pukotine po čitavoj dužini na sastavu gornje ploče i zida garaže, vertikalne pukotine po čitavoj dužini na fasadnom zidu prema gospodarskim objektima, kose pukotine na fasadnom vanjskom zidu prema prilaznom putu, vertikalne pukotine na dijelu sokla na fasadnom zidu prema prilaznom putu, vertikalne pukotine na vanjskom zidu prema dvorištu zbog nepostojanja vertikalnog i horizontalnog oluka na kućo, razbijenih stakala na garaži što može biti uzrokovano najmjernim udarcem ili uslijed djelovanja vanjske sile-oluje, uzdužne pukotine po čitavoj dužini na sastavu gornje ploče i zida garaže koje su uzrokovane nepostojanjem oluka na kući.
20.2. Vještak je izračunao da bi izgubljena dobit uslijed nemogućnosti korištenja kuće u razdoblju od 28. srpnja 2015. do 28. srpnja 2019., odnosno u trajanju od 46,27 mjeseci u iznosu od 71.348,00 kuna, da je vrijednost radova koje je potrebno izvesti radi otklona štete opisane u tablici 3. nalaza i mišljenja u iznosu od 18.685,00 kuna dok je iznos troška radi otklanjanja ograda u iznosu od 2.312,50 kuna.
20.3. Vještak Zlatko Omerhodžić je u napomeni vještaka 2, na poleđini lista 10 nalaza i mišljenja od 6. lipnja 2019. naveo da kod analize uzroka štetama nije moguće ustanoviti kada su te štete nastale, odnosno njihov vremenski slijed kao i uzrok od čega su one nastale (odnosno da li su iste nastale prije 28. srpnja 2015. od kada je predlagatelju onemogućen pristup na nekretninu ili poslije tog datuma).
20.4. Dalje, na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka ing. Zlatka Omerhodžića sačinjenog u ovom posutpku (list 179 do 182 spisa) sud je utvrdio da se stanje nekretnine ne može dovesti u vezu s navodima iz tužbe. Vještak je u nalazu naveo da se u konkretnom slučaju ne može tehnički pravilno utvrditi uzročno posljedična veza između pristupanja tužitelja kući i njenog održavanja. Pristupanje kući nema automatski direktnu posljedicu da vlasnik kuće istu održava. Održavanje kuće može biti povezano i sa ekonomskim i drugim razlozima, a ne samo sa pristupanjem istoj. Uzroci lošijeg stanja kuće u odnosu na stanje utvrđeno u postupku osiguranja dokaza nisu nastali samo od neodržavanja već moguće i od djelovanja dva potresa koja su se u međuvremenu dogodila.
20.5. Vještak Zlatko Omerhodžić je svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. studenoga 2024. te je naveo da je 2019. izradio osiguranje dokaza u kojem je obradio sve elemente koje je predlagatelj predložio. Nakon toga da je izradio nalaz i mišljenje 2024. u kojem je isto prema nalogu nadležnog suda obradio sve elemente tužbe te da je isto tako u 2024. još dodatno pojasnio sa svojim očitovanjem dodatno nerazumijevanje ili objašnjenje. U odnosu na primjedbe tužitelja naveo je da se uzrok pukotina ne može utvrditi niti analizom na očevidu, niti analizom sudskog spisa, niti analizom tehničke dokumentacije. Naveo je da je na očevidu koji je obavljen 2019. primijetio jednu stvar koju je naveo u elaboratu, a to je da kuća u vrijeme očevida nije imala kišne oluke. Istaknuo je da postoji mogućnost da takav jedan oluk curi ispod temelja i na taj način uzrokuje pomake u kući koje onda rezultiraju pukotinama na samoj kući. Također je istaknuo da je kuća izgrađena 1967. mimo građevinske dozvole što znači isto tako i mimo statičkog proračuna što ju stavlja u veći stupanj opasnosti od mogućih oštećenja jer nije rađena prema projektu. Od vremena kad je izgrađena kuća do vremena kad je zabranjen prolaz je prošlo 48 godina što se smatra polovicom uporabne vrijednosti kuće prema građevinskim normativima. Od 2015. do 2019. kad je napravljen prvi očevid je prošao vremenski period od četiri godine u kojem postoji mogućnost dodatnih deformacija. Od vremena prvog očevida pa do vremena drugog očevida je prošlo dodatnih pet godina gdje se u međuvremenu dogodio katastrofalni potres koji je prouzročio mnoga oštećenja na kućama u okolici pa vjerojatno i na predmetnoj kući, međutim, da jer utjecaj potresa na moguću štetu na kući isključen jer se potres dogodio 2020. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li održavanje utječe na životni vijek vještak je odgovorio kako održavanje svakako utječe na životni vijek, međutim istaknuo je da stanovanje i održavanje nisu međusobno povezani jer postoje slučajevi u praksi da se u kući stanuje, a da se ista ne održava, a isto tako postoje u praksi slučajevi da se kuća održava, a da se u istoj ne stanuje. To znači da održavanje i stanovanje nisu međusobno zavisni. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak vodio računa o tome da je pokojni otac tužitelja za gradnju imao dvije građevinske dozvole vještak je naveo kako je o tome vodio računa te da se druga građevinska dozvola odnosi na garažu koja nema veze s kućom. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li situacija kada je objekt sagrađen u većim gabaritima nego što je za njega izdana građevinska dozvola sa statičkim proračunom vezanim uz izdanu građevinsku dozvolu, nužno dovodi do statičke nestabilnosti tog objekta vještak je odgovorio da ta činjenica ne mora nužno izazvati statičke poremećaje, ali da je to činjenica koja sigurno ide u negativne okolnosti. Vještak je naveo da je moguće oluke na kući postaviti na način da se oni donesu pješice, pa i preko tuđeg zemljišta ukoliko to vlasnici tog zemljišta dopuste, ali da to nije uobičajena i standardna građevinska praksa već da se radovi obavljaju na način da se materijal dovozi kamionom ili na sličan način.
20.6. Vještak Zlatko Omerhodžić ostao je kod svog nalaza i mišljenja danog u postupku osiguranja dokaza kada je utvrdio da kod analize uzroka štetama nije moguće ustanoviti kada su te štete nastale, odnosno njihov vremenski slijed kao i uzrok od čega su one nastale (odnosno da li su iste nastale prije 28. srpnja 2015. od kada je predlagatelju onemogućen pristup na nekretninu ili poslije tog datuma). Naveo je da je za točnije utvrđenje stvarnog stanja stvari odnosno uzroka štete trebalo izvesti osiguranje dokaza 28. srpnja 2015., odnosno kada je ograda postavljena. Vještak je u izračun visine štete i propasti kuće uzeo u obzir vremensko razdoblje od gradnje kuće do trenutka prvog očevida na osiguranju dokaza pri čemu je visinu štete podijelio na dva dijela na način da je prvi dio štete izračunao visinu štete na pukotinama za koje se ne može vremenski odrediti njena prisutnost prema prethodnim objašnjenjima dok je u drugom dijelu izračunao visinu štetu gdje je uzeo u obzir nemogućnost stanovanja u periodu od 2015. do 2019. te je u točci 2.,3. i 1. elaborata izračunao da bi po toj osnovi šteta bila prema iznosu koji je izračunao na stranici 13.
20.7. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, a sam nalaz i mišljenje je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, pri čemu je valjano obrazložen i u suglasju s pravilima struke, a vještak je u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda odnosno stranaka te otklonio primjedbe.
21. Sud je izvedene dokaze cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.
21.1. Iskaze prvotužiteljice ŠČ i drugotužitelja JČ sud je prihvatio u dijelu u kojem su iskazali da je 2016. godine na kč. br. [katastarska čestica] postavljena metalna ograda pri čemu je razliku u iskazu prvotužiteljice od 12. veljače 2025. u odnosu na iskaz prvotužiteljice od 26. veljače 2022. vezano uz vrijeme postavljanja ograde sud pripisao proteku vremena.
21.2. Iskaz tuženice KČ sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan jer je iskazivala jednako tijekom postupka, te sud u njezinom iskazu danom na ročištu održanom 26. siječnja 2022. u odnosu na iskaz dan na ročištu održanom 12. veljače 2025. nije uočio bitna odstupanja.
21.3. Sud je kao vjerodostojne prihvatio iskaze svjedoka BČ, DČ, CČ i MČ i OČ u dijelu u kojem su suglasno iskazivali o činjenici da su na kč. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina] bile postavljene metalne ograde.
22. Slijedom navedenog, u odnosu na odlučnu činjenicu je li tuženica postavila ograde na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sud je prihvatio iskaze stranaka te svjedoka BČ, DČ, CČ i MČ i OČ te je na temelju suglasnih iskaza stranaka i navedenih svjedoka utvrdio da je tuženica postavila metalne ograde na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je ograde uz njezino znanje i dopuštenje postavio njezin brat BČ na južnoj strani te čestice što je na skici vještaka označeno slovima A i B, te na sjevernoj strani te čestice što je na skici označeno slovima C i D. Prihvativši nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vladimira Zelenike kojeg je sud u cijelosti ocijenio jasnim i stručnim, a iz kojeg proizlazi da su tužitelji jedino preko kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imali pristup na svoju nekretninu, sud je utvrdio da je tuženica postavljanjem metalnih ograda na način kako je to u ovom postupku utvrđeno onemogućila tužitelje da pristupe na svoju nekretninu.
23. S tim u vezi valja naglasiti da sud ocjenjuje kako je tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku. Naime, uvidom u rješenje Ureda komunalnog redarstva Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet Grada Velike Gorice Klasa : UP/I-363- 04/2017-01/18, URBROJ: 238-21-05/210-2017-2 od 20. studenoga 2017. utvrđeno je da je upravo tuženici naloženo ukloniti metalnu ogradu sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka ing. geod. Vladimira Zelenike i skicu lica mjesta utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženice KČ susjedna čestica čestici kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj je ograda postavljena. Konačno, i iz iskaza tuženice proizlazi da ona nije osobno postavila predmetne metalne ograde već da je to učinio njezin brat, uz njezinu suglasnost i odobrenje.
24. Na temelju navedenog, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju tužitelji dokazali štetnu radnju štetnika i protupravnost te radnje, a dokazali su i da je na njihovoj nekretnini, odnosno kući nastala šteta.
25. Međutim, da bi uspjeli s tužbenim zahtjevom tužitelji su trebali dokazati i uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje i štete budući da pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno, a ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.
25.1. Pritom se napominje da pravno relevantna uzročna veza postoji samo ako je određena štetna radnja bila podobna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice.
25.2. Nije sporno da je pristup do kuće bitan za održavanje i to po mogućnosti kolni pristup za pristup vozilom. Međutim, nemogućnost pristupa tužitelja kući po redovnom tijeku stvari, samo po sebi ne dovodi do štete na kući. Posebno kada se uzme u obzir da iz dokaza izvedenih tijekom postupka, odnosno iskaza samih tužitelja te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića proizlazi da kuća nije bila adekvatno održavana ni prije štetnog događaja budući da nije imala ni kišne oluke, a nepostojanje kojih je vještak, u Tablici 3 nalaza i mišljenja danog u postupku osiguranja dokaza (list 10 spisa) doveo u vezu s pukotinama na kući.
25.3. Osim toga, iz iskaza prvotužiteljice ŠČ proizlazi da tužitelji pristup kući nisu imali do negdje 2018., 2019., odnosno dok OČ i EČ nisu uklonili ogradu koju su oni postavili između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], te da su negdje 2020. ona i suprug došli do kuće te iz nje iznijeli frižider i televizor. Iz navedenog slijedi da su tužitelji ipak u razdoblju dok su još bile postavljene ograde koje je postavila tuženica (a koje su uklonjene 2023.) imali pristup svojoj nekretnini. Međutim, tužitelji nisu dokazali da su u tom razdoblju, kada im je omogućen pristup kući pokušali pristupiti nekretnini, popraviti štetu na svojoj kući, odnosno utjecati da ona bude manja ili uopće poduzeti ikakve radnje u smislu održavanja kuće. Za postojanje štetnikove odgovornosti potrebno je ujedno da je uzročna veza između njegovog ponašanja i štete neprekinuta, što znači da za štetu koja je nastala nakon prekida uzročne veze štetnik više ne bi odgovarao, odnosno u konkretnom slučaju tuženica ne bi odgovarala za štetu nakon što je ograda uklonjena i omogućen pristup kući tužitelja.
26. Pritom sud, iskaze tužitelja da u razdoblju nakon što su ograde s kč. br. [katastarska čestica] uklonjene nisu pristupali svojoj nekretnini zbog psa kojeg je pustio tuženičin brat kao i zbog prijetnji tuženičinog brata, cijeni neistinitima i usmjernima na postizanje uspjeha u postupku jer u prvom redu tvrdnje o prijetnjama nisu ničim dokazali, a nije logično da ne bi kući pristupali automobilom, iako su to mogli, zbog straha da automobilom na udare psa i ne načine si štetu na automobilu, a kako je to u svom iskazu navela prvotužiteljica ŠČ. Isto tako prvotužiteljica nije dokazala tvrdnju da je puštanje psa na prilaznu cestu, odnosno na kč. br. [katastarska čestica], od strane tuženičinog brata prijavila komunalnom redarstvu.
27. Sud je nevjerodostojnim ocijenio iskaz prvotužiteljice ŠČ da su tužitelji 2015. poduzeli određene radnje i započeli radove radi uređenja kuće te da su radi toga godinu dana dolazili preko vikenda, a ponekad i u tjednu jer te tvrdnje nisu potkrijepljene nikakvim dokazima, a kada se taj dio iskaza prvotužiteljice dovede u vezu s dijelom njezinog iskaza da su susjedi tužiteljima javili za postavljanje ograde, sud zaključuje da tužitelji nisu redovito dolazili do svoje nekretnine pa tako nisu ni vršili radove radi održavanja kuće. Pritom sud posebno cijeni činjenicu da tužitelji na kuću uopće nisu postavili oluke, ni prije nego što su onemogućeni u pristupu kući, ni nakon što je ograda s kč. br. [katastarska čestica], k.o. Velika Gorica 2023. uklonjena, a šteta koja je uočena na očevidu 8. svibnja 2019. u vidu pukotina na kući prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka je uzrokovana upravo procjeđivanjem oborinskih voda ispod temelja kuće.
27.1. Također, iz iskaza drugotužitelja JČ i svjedoka OČ proizlazi da tužitelji, osim predmetnog prijepora, vode sporove i vlasnicima drugim nekretnina u svojoj neposrednoj blizini, odnosno s OČ i TČ koji su također postavljali ogradu između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] te da je i drugotužitelj 2015. prepriječio prolaz preko kč. br. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu OČ i prvotužiteljice ŠČ na način da je postavio drvene kolce i između njih provukao žicu. Također, iz iskaza prvotužiteljice i drugotužitelja, kao i iz iskaza svjedoka OČ proizlazi da su tužitelji, 2015. ili 2016., imali mogućnost od svjedoka OČ kupiti kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kako bi si preko nje osigurali izravan pristup kući, ali da tužitelji na to nisu pristali. Naime, drugotužitelj JČ je u svom iskazu od 12. veljače 2025. naveo da bi, da su kupili kč. br. [katastarska čestica]. tužitelji imali nesmetan prilaz svojoj kući jer je to oduvijek bio put, međutim da on nije vidio razlog zbog čega bi si do kuće trebao kupovati drugi put osim onog preko kč. br. [katastarska čestica]. Navedene činjenice nisu u izravnoj vezi s tužbenim zahtjevom, međutim, relevantne su za šire sagledavanje okolnosti iz kojih je proistekao predmet ovog spora.
27.2. Imajući u vidu da je u postupku radi naknade štete između svih mogućih uzroka nastanka štete potrebno utvrditi upravo onaj koji je podesan da dovede do štete, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice, imajući u vidu sve prethodno navedeno, posebno činjenicu da iz nalaza i mišjenja sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića proizlazi da se šteta uglavnom ogleda u pukotinama na kući detaljno opisanim u Tablici 3 na listu 10 spisa, a što je vještak doveo u vezu s nepostojanjem oluka na kući, za koje je nesporno tijekom postupka, na temelju iskaza i samog drugotužitelja utvrđeno da nisu postojali na kući prije štetne radnje, sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je uzrok štete na njihovoj nekretnini radnja postavljanja ograde na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Odnosno, tužitelji nisu dokazali da bi kuću održavali da im nije onemogućen pristup do nje preko kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a zbog čega preinačenim tužbenim zahtjevom traže isplatu iznosa od 2.508,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 15. srpnja 2019. do isplate. Stoga je njihov zahtjev istaknut u točki I preinačenog tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 1045. ZOO-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti.
28. Osim naknade štete radi nemogućnosti održavanja kuće, tužitelji tužbom traže i naknadu štete radi izgubljene dobiti.
29. S tim u vezi ističe se da pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi postoji jedino u slučaju da se izmakla korist mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom štetnom radnjom ili propuštanjem. Nije dovoljno da se radi o mogućnosti ostvarivanja dobitka. Dokazivanje i tih činjenica je na tužiteljima.
30. Međutim, samim time što je tuženica onemogućila tužiteljima pristup njihovoj nekretnini, tužiteljima nije nastala šteta u vidu izmakle koristi jer nisu dokazali da su imali ugovoreno iznajmljivanje kuće u tom razdoblju (ili u prethodnom, a koje bi im radi postupanja tuženice bilo otkazano) ili barem da su imali konkretne ponude za davanje nekretnine u najam.
30.1. Upravo suprotno, iz iskaza prvotužiteljice ŠČ proizlazi da tužitelji nisu imali upita za iznajmljivanje kuće. Osim toga, prvotužiteljica je u svom iskazu od 26. siječnja 2022. navela da su ona i brat, drugotužitelj JČ imali namjeru urediti kuću i omogućiti svojoj djeci stanovanje u njoj. Dakle, iz navedenog slijedi da tužitelji nisu imali namjeru kuću iznajmljivati.
30.2. Sud cijeni da tužitelji nisu ni imali namjeru kuću uređivati ni iznajmljivati, a tu ocjenu temelji na činjenici da na kući do zaključenja glavne rasprave nisu stavili oluke, iako je građevinski vještak u nalazu i mišljenju naveo da zbog toga nastaje šteta na kući, kao i na činjenici da u vrijeme kada su i mogli doći do kuće, pa makar i pješice tužitelji nisu poduzimali kakve radnje radi održavanja kuće i okućnice, a prema ocjeni suda iznošenje iz kuće kućanskih aparata nije radnja koja ukazuje na namjeru uređenja kuće u svrhu iznajmljivanja.
30.3. U konkretnom slučaju, kada za vrijeme dok su mogli pristupati kući, kuću nisu iznajmljivali, niti su dokazali tvrdnje o namjeri njezinog iznajmljivanja, tužitelji nisu dokazali da je ostvarenje izgubljene zarade radi nemogućnosti iznajmljivanja kuće spriječeno upravo štetnom radnjom tuženice. Stoga, imajući u vidu pravila o teretu dokaza iz članka 219. ZPP-a sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali da im je nastala šteta po osnovi izmakle koristi zbog čega je valjalo odbiti njihov tužbeni zahtjev istaknut u točkama II i III preinačenog tužbenog zahtjeva te je presuđeno kao u izreci ove presude.
31. Zaključno, budući da je sud utvrdio kako tužitelji nisu dokazali osnovu tužbenog zahtjeva, nije posebno ocjenjivao prigovor zastare iako se napominje da bi tužbeni zahtjev, imajući u vidu odredbu članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala, djelomično bio u zastari. Naime, tužitelji su tužbom podnesenom 21. srpnja 2020. tražili isplatu iznosa od 92.345,50 kuna/12.256,35 eura. Za obujam i visinu štete saznali su u trenutku uviđaja u postupku osiguranja dokaza, dakle 8. svibnja 2019. , a podneskom od 31. siječnja 2025. tužitelji su povećali tužbeni zahtjev i tražili su isplatu iznosa od 22.644,49 eura. Stoga bi tužbeni zahtjev bio u zastari preko iznosa od 12.256,35 eura, odnosno u iznosu od 10.388,14 eura budući da su protekli rokovi iz članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a. Navedeno stoga što je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, a prema stavu Vrhovnog suda Repulike Hrvatske u odluci broj Revr-1460/2013 od 24. siječnja 2017., kao i u odluci broj Rev-x-848/2014 od 24. veljače 2015.
32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženica, koja je u cijelosti uspjela u parnici, osnovano potražuje naknadu troška koji se odnosi na sastavljanje odgovora na tužbu u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje OT) u iznosu od 500,00 eura, za zastupanje na dva ročišta (18. ožujka 2021. i 28. listopada 2021.) sukladno odredbi Tbr. 9. t. 2. OT u iznosu od po 250,00 eura po radnji, za zastupanje na pet ročišta sukladno odredbi Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od po 500,00 eura po radnji, te troška sastavljanja podneska od 30. listopada 2024. sukladno Tbr. 8. t. 4. OT u iznosu od 50,00 eura, sveukupno u iznosu od 3.550,00 eura sve uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 887,50 eura, slijedom čega je tuženici priznato pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 eura te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
32.1. Tuženičin zahtjev za naknadu troška postupka odbijen je u iznosu od 4.312,50 eura do ukupno zatraženog iznosa naknade troška od 8.750,00 eura jer joj prema odredbama OT ne pripada. Naime, podnesci od 15. listopada 2020., 9. ožujka 2021., 28. listopada 2021., 28. travnja 2022. i 10. veljače 2025. u traženim iznosima od po 500,00 eura po radnji uvećano za PDV po stopi od 25% nisu bili potrebni za vođenje ove parnice s time da podnesak od 15. listopada 2020. koji je naslovljen kao odgovor na tužbu nije bio potreban jer je tuženica već podneskom od 22. rujna 2020. dala odgovor na tužbu, a taj trošak joj je priznat. Trošak zastupanja na ročištima održanim 18. ožujka 2021. i 28. listopada 2021. preko iznosa od 250,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% tuženici prema odredbama OT ne pripada jer se na tim ročištima nisu izvodili dokazi, dok podnesak od 30. listopada 2024. predstavlja podnesak iz Tbr. 8. t. 4. OT za kojeg je tuženici priznato pravo na naknadu troška u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% dok je preko tog iznosa njezin zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.
32.2. Tužiteljima, koji su u cijelosti izgubili parnicu ne pripada pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 9.012,49 eura zbog čega je njihov zahtjev, na temelju odredbe članak 154. stavak 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.
Velika Gorica, 24. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
