REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV P-1609/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) IF, OIB [osobni identifikacijski broj], Žirije, Obala Zorana Mrvice 23, zastupa ga Srđan Kalebota odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupaju je odvjetnici u OD „Porobija i Porobija“ d.o.o. u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, p.p.92, Galleria Importanne, radi utvrđenja isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 05. veljače 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Josipe Simsig Zorić odvjetnice u ZOU "Željko Živković i Josipa Simsig Zorić" u Šibeniku, te punomoćnika tuženika Filipa Fuština odvjetnika u OD „Porobija i Porobija“ d.o.o. u Zagrebu, na ročištu objave odluke dana 24. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, tužitelju (ime u nominativu) IF, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.215,05 eura (dvije tisuće dvjesto petnaest eura i 05/100 euro centa), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do dana 31. prosinca 2007. godine, od dana 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:
4,16 kn ili 0,55 eura od 12. studenog 2007. godine
26,51 kn ili 3,52 eura od 12. siječnja 2008. godine
45,17 kn ili 6,00 eura od 12. veljače 2008. godine
87,18 kn ili 11,57 eura od 12. ožujka 2008. godine
66,12 kn ili 8,78 eura od 12. travnja 2008. godine
40,16 kn ili 5,33 eura od 12. svibnja 2008. godine
38,36 kn ili 5,09 eura od 12. lipnja 2008. godine
25,06 kn ili 3,33 eura od 12. srpnja 2008. godine
20,32 kn ili 2,70 eura od 12. kolovoza 2008. godine
XIV P-1609/2024
36,20 kn ili 4,80 eura od 12. rujna 2008. godine
111,74 kn ili 14,83 eura od 12. listopada 2008. godine
139,73 kn ili 18,55 eura od 12. studenog 2008. godine
70,19 kn ili 9,32 eura od 12. prosinca 2008. godine
181,00 kn ili 24,02 eura od 12. siječnja 2009. godine
210,50 kn ili 27,94 eura od 12. veljače 2009. godine
230,89 kn ili 30,64 eura od 12. ožujka 2009. godine
173,08 kn ili 22,97 eura od 12. travnja 2009. godine
181,45 kn ili 24,08 eura od 12. svibnja 2009. godine
154,11 kn ili 20,45 eura od 12. lipnja 2009. godine
165,07 kn ili 21,91 eura od 12. srpnja 2009. godine
159,80 kn ili 21,21 eura od 12. kolovoza 2009. godine
186,15 kn ili 24,71 eura od 12. rujna 2009. godine
163,68 kn ili 21,72 eura od 12. listopada 2009. godine
178,89 kn ili 23,74 eura od 12. studenog 2009. godine
173,76 kn ili 23,06 eura od 12. prosinca 2009. godine
220,36 kn ili 29,25 eura od 12. siječnja 2010. godine
242,59 kn ili 32,20 eura od 12. veljače 2010. godine
235,81 kn ili 31,30 eura od 12. ožujka 2010. godine
270,91 kn ili 35,96 eura od 12. travnja 2010. godine
304,70 kn ili 40,44 eura od 12. svibnja 2010. godine
329,83 kn ili 43,78 eura od 12. lipnja 2010. godine
397,86 kn ili 52,81 eura od 12. srpnja 2010. godine
326,51 kn ili 43,34 eura od 12. kolovoza 2010. godine
465,13 kn ili 61,73 eura od 12. rujna 2010. godine
410,92 kn ili 54,54 eura od 12. listopada 2010. godine
416,82 kn ili 55,32 eura od 12. studenog 2010. godine
518,77 kn ili 68,85 eura od 12. prosinca 2010. godine
579,66 kn ili 79,63 eura od 12. siječnja 2011. godine
479,85 kn ili 63,69 eura od 12. veljače 2011. godine
519,60 kn ili 68,96 eura od 12. ožujka 2011. godine
470,42 kn ili 62,44 eura od 12. travnja 2011. godine
548,71 kn ili 72,83 eura od 12. svibnja 2011. godine
644,96 kn ili 85,60 eura od 12. lipnja 2011. godine
688,86 kn ili 91,43 eura od 12. srpnja 2011. godine
998,86 kn ili 132,57 eura od 12. kolovoza 2011. godine
714,32 kn ili 94,81 eura od 12. rujna 2011. godine
635,33 kn ili 84,32 eura od 12. listopada 2011. godine
635,51 kn ili 84,35 eura od 12. studenog 2011. godine
641,41 kn ili 85,13 eura od 12. prosinca 2011. godine
692,99 kn ili 91,98 eura od 12. siječnja 2012. godine
714,80 kn ili 94,87 eura od 12. veljače 2012. godine
714,51 kn ili 94,83 eura od 12. ožujka 2012. godine, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.
i
r i j e š i o j e
XIV P-1609/2024
I. Odbacuje se predmetna tužba pod poslovnim brojem P-1609/2024 u dijelu koji je tužitelj (ime u nominativu) IF, OIB [osobni identifikacijski broj], zatražio:
„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3208409073/2007 od 14.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.700,96 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 18.700,96 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 354,64 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3208409073/2007 od 14.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 6., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."
II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, platiti tužitelju (ime u nominativu) IF, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.418,64 eura (dvije tisuće četiristo osamnaest eura i 64/100 euro centa), uključivo sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom na isti iznos tekućom od dana suđenja pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-1289/2019 dana 08. rujna 2022. godine koji su potvrđeni presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž- 31/2023 od dana 21. svibnja 2024. godine, uz ispravak iste odluke rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Gž-31/2023 od dana 14. siječnja 2025. godine, u dijelu prvostupanjske presude koji glasi:
" I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene odredbe Ugovora o kreditu broj 3208409073/2007 zaključenog 14. veljače 2007. godine između tužitelja IF, OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473 (u daljnjem tekstu: Ugovor) i to u dijelu u kojem je u stavku 1. članka 1. Ugovora ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.700,96 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan
XIV P-1609/2024
isplate kredita, te u dijelu stavka 2. članka 1. Ugovora u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen citiranim ugovorom, u dijelu članka 2. Ugovora u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 18.700,96 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te u dijelu članka 6. Ugovora u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 354,64 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 2. Ugovora u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., u dijelu članka 6. stavka 2. u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.",
te je potvrđeno i prvostupanjsko rješenje u dijelu koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj IF, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio tužbenog zahtjeva istaknutog u ovoj pravnoj stvari prema tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, radi isplate preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude.",
dok je citiranom drugostupanjskom odlukom ukinuta navedena presuda prvog stupnja u dijelu koji glasi:
"III. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, tužitelju EF, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 16.689,15 kuna (šesnaest tisuća šesto osamdeset devet kuna i 15/100 lipa) ili 2.215,03 eura (dvije tisuće dvjesto petnaest eura i 03/100 centa), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do dana 31. prosinca 2007. godine, od dana 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
4,16 kn od 12. studenog 2007. godine
26,51 kn od 12. siječnja 2008. godine
45,17 kn od 12. veljače 2008. godine
87,18 kn od 12. ožujka 2008. godine
66,12 kn od 12. travnja 2008. godine
40,16 kn od 12. svibnja 2008. godine
XIV P-1609/2024
38,36 kn od 12. lipnja 2008. godine
25,06 kn od 12. srpnja 2008. godine
20,32 kn od 12. kolovoza 2008. godine
36,20 kn od 12. rujna 2008. godine
111,74 kn od 12. listopada 2008. godine
139,73 kn od 12. studenog 2008. godine
70,19 kn od 12. prosinca 2008. godine
181,00 kn od 12. siječnja 2009. godine
210,50 kn od 12. veljače 2009. godine
230,89 kn od 12. ožujka 2009. godine
173,08 kn od 12. travnja 2009. godine
181,45 kn od 12. svibnja 2009. godine
154,11 kn od 12. lipnja 2009. godine
165,07 kn od 12. srpnja 2009. godine
159,80 kn od 12. kolovoza 2009. godine
186,15 kn od 12. rujna 2009. godine
163,68 kn od 12. listopada 2009. godine
178,89 kn od 12. studenog 2009. godine
173,76 kn od 12. prosinca 2009. godine
220,36 kn od 12. siječnja 2010. godine
242,59 kn od 12. veljače 2010. godine
235,81 kn od 12. ožujka 2010. godine
270,91 kn od 12. travnja 2010. godine
304,70 kn od 12. svibnja 2010. godine
329,83 kn od 12. lipnja 2010. godine
397,86 kn od 12. srpnja 2010. godine
326,51 kn od 12. kolovoza 2010. godine
465,13 kn od 12. rujna 2010. godine
410,92 kn od 12. listopada 2010. godine
416,82 kn od 12. studenog 2010. godine
518,77 kn od 12. prosinca 2010. godine
579,66 kn od 12. siječnja 2011. godine
479,85 kn od 12. veljače 2011. godine
519,60 kn od 12. ožujka 2011. godine
470,42 kn od 12. travnja 2011. godine
548,71 kn od 12. svibnja 2011. godine
644,96 kn od 12. lipnja 2011. godine
688,86 kn od 12. srpnja 2011. godine
998,86 kn od 12. kolovoza 2011. godine
714,32 kn od 12. rujna 2011. godine
635,33 kn od 12. listopada 2011. godine
635,51 kn od 12. studenog 2011. godine
641,41 kn od 12. prosinca 2011. godine
692,99 kn od 12. siječnja 2012. godine
714,80 kn od 12. veljače 2012. godine
714,51 kn od 12. ožujka 2012. godine,
sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."
XIV P-1609/2024
2. U nastavku postupka tužitelj je kao u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je sa tuženom kao kreditorom dana 14. veljače 2007. godine zaključio Ugovor broj 3208409073/2007 kojim da je tužena stavila tužitelju na raspolaganje kredit iskazan u iznosu od 18.700,96 CHF, koji da je isplaćen u kunskom iznosu prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.
3. Naglašavao je da je unaprijed formuliranim standardiziranim Ugovorom tužene, člankom 1. predmetnog Ugovora utanačena valutna klauzula u švicarskim francima, a člankom 2. i člankom 6. utuženog Ugovora otplata kredita vezana uz valutu CHF-a, uz utanačenje kamatne stope u visini od 5,20% godišnje, uz odredbu da je ista promjenjiva, a ista promjena da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke tužene bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se visina kamatne stope mijenjati.
4. Opisanim utanačenjima predmetnog Ugovora u isti da su ugrađene nepoštene i ništetne ugovorne odredbu na način da je glavnica vezana uz valutu CHF-a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno utanačenjem odredbe o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala niti utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna parametara koji utječu na promjenu visine stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakon o zaštiti potrošača, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.
5. Istaknuo je da je zbog opisanog protupravnog postupanja tužene protiv iste vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, u kojem postupku da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 13. lipnja 2014. godine, odlučujući po žalbi tužene, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II., potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu donesenu u postupku pod poslovnim brojem P-1401/12, a kojom je utvrđeno da je ovdje tužena Zagrebačka banka d.d. (kao prvo tužena u P-1401/12 Trgovačkog suda u zagrebu) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze utanačena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P1401/12 kojom je utvrđeno da je tužena Zagrebačka banka d.d. (kao prvo tužena u P-1401/12) u razdoblju u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je glavnicu kredita vezivala uz
XIV P-1609/2024
valutu švicarskog franka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj: 96/03 – dalje: ZZP/03), to člancima 81., 82. i 90., a od dana 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07), to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
6. Slijedom iznesenog, smatrajući da je po opisanim osnovama tužena neosnovano stekla do konačne otplate predmetnog kredita iznos od 16.689,15 kuna (tako podneskom od dana 19. kolovoza 2022. godine nakon provedenog financijsko – računovodstvenog vještačenja), navodeći da je zbroj više plaćenih stavki prema vještačenju vještaka Gorana Miljasa ipak iznos od 16.689,28 kuna ili 2.215,05 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 Euro (na razliku od 0,13 kuna ili 0,02 euro centa po spomenutom tečaju između postavljenog zahtjeva i nalaza i mišljenja vještaka Miljasa ukazivao je i sud drugog stupnja) susljedno čemu je tužitelj podneskom od 15. studenog 2024. godine postavio konačni zahtjev tražeći od tužene isplatu 2.215,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama vrhu svakog pojedinog dospjelog iznosa, te je predložio usvojiti tužbeni zahtjev, a tuženu obvezati na plaćanje parničnog troška.
6.1. Važno je ovdje za dodati da je tužitelj podneskom od dana 15. studenog 2024. godine opetovano iskazao i dio tužbenog zahtjeva (kako je naveden u točki 1. ovog obrazloženja) o kojem je već pravomoćno presuđeno pa je sud taj dio tužbe sukladno odredbama članka stavka 3. članka 301. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70719, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), odbacio i zato riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužena Zagrebačka banka d.d. se i dalje tijekom raspravljanja kao i u pisanom odgovoru na tužbu od dana 24. srpnja 2019. godine (listovi 19 do 28 spisa) i pisanim očitovanjima, u cijelosti protivila osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i visine utužene tražbine, pa i one istaknute u podnesku od dana 15. studenog 2024. godine.
7.1. Posebice je naglasila da tužena nije znala niti mogla ili morala znati, posebice ne i sumnjati u buduće kretanje (porast) tečaja CHF-a u odnosu na kunu kao ranije važeću valutu u Republici Hrvatskoj, to naročito, jer da je tečaj CHF-a u odnosu na Euro i DEM, a tako time i u odnosu na hrvatsku kunu dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Suviše, tužena da je tužitelju prilikom sklapanja predmetnog ugovora pružila sve potrebne informacije koje da su mogle ili trebale biti relevantne tužitelju za donošenje odluke o sklapanju predmetnog ugovora, susljedno tome da tužena nije
XIV P-1609/2024
propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju posljedično kojoj bi odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF-u bile nerazumljive u smislu Direktive 93/13 EU.
8. Predložila odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženoj.
9. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 14. srpnja 2007. godine pod brojem 3208409073/2007, pregledan je otplatni plan predmetnog kredita od dana 05. travnja 2019. godine, pročitani su podatci o promjenama kamatnih stopa s nadnevkom od 05. travnja 2019. godine, te promet – specifikacija uplata po utuženom kreditu za razdoblje od dana 13. veljače 2007. godine do dana 12. ožujka 2012. godine, pregledan je financijski izračun obavljen temeljem portala tužene, pročitane su presude Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetima pod poslovnim brojevima P- 1401/2012 i Pž-6632/17 koliko su iste odluke u svezi sa zahtjevom iz ovog postupka sukladno odredbama članka 502.a i 502.c ZPP-a, pročitani su izvodi iz edukacijskog materijala tuženika za prodajno osoblje iz 2005. godine, pročitan je zapisnik glavne rasprave od dana 19. studenog 2019. godine sa iskazom tužitelja kao stranke, pročitano je financijsko računovodstveno vještačenje stalnog sudskog vještaka za financijsko računovodstvene poslove Gorana Miljasa iz srpnja 2022. godine, dok su kao suvišni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocjeni ovog prvostupanjskog suda, odbijeni prijedlozi tužitelja i tužene iz odgovora na tužbu i podneska od dana 28. kolovoza 2019. godine da se u dokaznom postupku pročitaju reklamni materijali trećih država, novinski isječci, intervjui financijskih stručnjaka, analiza oglašavanja poslovnih banaka, između kojih i tuženika u utuženom razdoblju.
9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
10.1. Tužba tužitelja je djelomično nedopuštena.
11. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio odlučne činjenice koje su krijepile tužbenu tezu tužitelja o obvezi tužene isplatiti mu utuženu glavnicu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu ocijenjen osnovanim, kao takav prihvaćen i zato suđeno kao u izreci ove presude, nastavno utvrđeno u kojem je dijelu o zahtjevu predmetne tužbe pravomoćno presuđeno pa je ista u tom dijelu odbačena, te je stoga uz odluku o parničnom trošku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
12. Između stranaka nije bila sporna činjenica da su dana 14. veljače 2007. godine zaključile Ugovor broj 3208409073/2007 kojim da je tužena stavila tužitelju na raspolaganje kredit za kupnju motornog vozila iskazan u iznosu od 18.700,96 CHF, koji je isplaćen u kunskom iznosu prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 60 mjeseci od puštanja kredita u tečaj to u
XIV P-1609/2024
jednakim mjesečnim anuitetima u visini od 354,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, kao i činjenica da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen dana 01. ožujka 2012. godine. također nije bilo sporno da su stranke citiranim kreditom utanačile kamatnu stopu od 5,20% godišnje promjenjivu sukladno promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tužene Zagrebačke banke d.d.
13. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, kojom tužitelj krijepi svoju tražbinu, razvidno je da je Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, kao tužitelj u istoj parnici, ishodio odluku kojom se i u odnosu tuženu iz ovog postupka utvrđuje da su u razdoblju od dana 01. lipnja 2004. godine do dana 31. prosinca 2008. godine povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača kao korisnika kredita, to zaključivanjem ugovora o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena glavnica vezana uz valutu švicarskog franka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače, tijekom pregovora i u vezi s zaključenjem ugovora o kreditu, u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima važnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je jedna od tuženih u spomenutom postupku, a tužena i u ovoj parnici, postupila suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 96/03), to u razdoblju od dana 01. lipnja 2004. godine do dana 06. kolovoza 2007. godine, te protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i suprotno odredbama ZOO-a, sve u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, pače, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima bila promjenjiva sukladno jednostranoj odluci i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, tako time i ovdje tužitelja, uz ocjenu ovog suda da je neutemeljen prigovor tužene da se navedena odluka ne (može) odnosi(ti) na tužitelja, jer isti nije bio sudionik spomenutog postupka.
14. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine odbio je žalbu tuženih banaka i potvrdio u točki 14. ovog obrazloženja citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, te je tako time pravomoćno utvrđeno da su osam banaka (sudionica spomenute parnice), između kojih i tužena, koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je ranije obrazloženo.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući po izjavljenim revizijama u citiranoj parnici Trgovačkog suda u Zagrebu donio je odluku pod poslovnim brojem Rev-
XIV P-1609/2024
2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. godine, kojom je, u bitnom, odbio revizije, tako i onu tužene, potvrđujući time utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
16. Ovdje valja naglasiti da je odredbama članka 81. stavaka 2., 3. i 4. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, a smatralo se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebice ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pače, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, bio je dužan to dokazati.
16.1. Odredbom članka 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je člankom 87. stavkom 1. ZZP/03 bilo određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava, suviše stavkom 2. citiranog članka propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
17. Ocjenom predmetnog Ugovora (listovi 8 do 10 spisa), a tako i iz iskaza tužitelja (listovi 48 i 49 spisa), ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu redovnu kamatnu stopu ovlašću ugovorenih odredbi, pa iako tužena povišenjem kamatne stope nije prekoračila gornju granicu ugovorne kamatne stope od 19% sukladno članku 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa (Nar. nov. broj 153/04), opisana ugovorna odredba o kamatnoj stopi i primjena iste od strane kreditora, ovdje tužene, u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.
17.1. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja naglasiti da je time tužena mijenjala dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope su utvrđene ništetnima naprijed spomenutom presudom i za tužitelja je jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,30% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima preko potonje navedenog iznosa, ali i zbog promjene tečaja CHF kakav je bio u odnosu na kunu na dan isplate kredita.
18. Ovdje iznesena utvrđenja u točkama 17. i 17.1. ovog obrazloženja o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno su sukladna onima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od dana
XIV P-1609/2024
04. srpnja 2013. godine kojom su spomenuta utanačenja utvrđena ništetnim, susljedno čemu nije postojala obveza ovog suda provoditi dokaze o tome da su ovom tužbom osporene odredbe Ugovora ništetne, to neovisno o činjenici što se u postupcima kolektivne zaštite, pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
18.1. Prema odredbi članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj (u postupcima kolektivne zaštite ovlašten štititi), u kojim slučajevima je sud vezan za ista utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj poziva u ovom postupku. Pravna posljedica ovakvih parnica je specifično proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti (afirmirajućih) presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava po tužbama ovlaštenih osoba, a tako jeste u konkretnom slučaju.
19. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužiteljeva potraživanja provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku iste struke Goranu Miljasu dipl. oecc. kojem je naloženo očitovati se o tome je li i ako jeste koliko je tužitelj platio više tuženiku, zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu predmetnim Ugovorom, uključivo iskazati i eventualne pretplate zbog promjene tečaja CHF prema kuni, po srednjem tečaju kune iskazanom po HNB- u prema CHF-u na dan isplate odnosno korištenja kredita.
20. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, kojeg je sud prihvatio cijeneći ga objektivnim, argumentiram te izrađenim u skladu s pravilima struke, uz napomenu da stranke nisu tražile da se vještak i usmeno sasluša na glavnoj raspravi i dodatno obrazlaže izneseni nalaz i mišljenje, susljedno čemu sud nije usmeno saslušavao vještaka (članak 260. stavak 1. ZPP-a), isti je sukladno raspoloživoj dokumentaciji, posebice knjigovodstvenoj kartici prometa po utuženom kreditu, zaključio da je isti isplaćen (pušten) dana 23. veljače 2007. godine u kunskom iznosu od 84.484,56 kuna uz primijenjeni srednji tečaj kreditora (tužene) od 4,517659 kuna za 1,00 CHF na dan isplate, a na bazi ugovorenih parametara izračunati početni anuitet u kunama iznosio je 1.602,14 kuna. Početni anuitet vještak je doveo u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama) a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike anuiteta u utuženom kreditu postoje, nastale su prije promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope zbog plaćanja po manjem tečaju od ugovorenog u svezi s čim ovdje valja naglasiti da tužena u ovoj parnici nije postavljala nikakvih zahtjeva prema tužitelju glede kojih bi sud morao odlučivati u odnosu na spomenute negativne razlike anuiteta.
21. Na temelju izvršenog izračuna razlike anuiteta koje je vještak detaljno vremenski i po iznosima tablično prikazao u pisanom nalazu i mišljenju, isti je zaključio da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita broj 3208409073/2007 (kreditna partija 7103502216) uplatio ukupno 112.630,61 kuna na ime glavnice i redovne kamate, a
XIV P-1609/2024
da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 96.128,56 kuna po istom osnovu. Razlika anuiteta, koja uključuje pozitivne i negativne razlike, nastala je uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF prema kuni u promatranom razdoblju, iznosi 16.502,05 kuna od čega se 3.491,51 kuna odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 13.010,55 kuna na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF.
21.1. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale su uslijed plaćanja zbog uvećane kamatne stope u odnosu na ugovorenu i višem tečaju valute CHF prema kuni u odnosu na početni tečaj, iznose 16.689,28 kuna ili 2.215,05 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, tj. iskazano po mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika (na dane plaćanja anuiteta) kako je to navedeno u izreci ove presude.
21.2. Samo podredno se napominje, uz navedeno u točki 21. ovog obrazloženja, da negativne razlike anuiteta po predmetnom kreditu nastale uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF prema kuni u odnosu na početni tečaj, iznose ukupno 187,09 kuna, a vještak je tabelarno prikazao u nalazu i mišljenju spomenuti ukupni iznos iskazan po mjesecima i dospijećima, ali tužena u odnosu na iste nije iskazivala kakvu tražbinu prema tužitelju.
22. Tužitelj je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa (podneskom od dana 15. studenog 2024. godine), pa je stoga sud tužbeni zahtjev istaknut radi isplate iznosa od 16.689,28 kuna ili 2.215,05 eura iskazano u eurima po fiksnom tečaju od 7,53450 kuna za 1,00 euro, uključivo sa zatraženim zateznim kamatama, ocijenio osnovanim.
23. Naime, člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Nedvojbeno je, po ocjeni ovog suda, da je tužitelju plaćanjem anuiteta prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema srednjem tečaju za CHF u kunskoj protuvrijednosti, važećem na dan dospijeća u promatranom razdoblju, nastala šteta (umanjenje imovine), dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi Ugovora, pri čemu je za naglasiti da je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa tako time mijenjao i dugovani iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, pa kako su odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je isti bio upoznat i koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora u visini od 5,30 % godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko navedenog iznosa kamatne stope, ali i zbog promjene tečaja CHF od onog na
XIV P-1609/2024
dan isplate kredita. Tužitelju su suđene i zatražene zatezne kamate na dosuđenu glavnicu po stopi iz članka 29. ZOO-a s obzirom da je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to ako je stjecatelj nepošten, a u konkretnom slučaju tužena to jeste bila upravo zbog načina utanačenja spornih čimbenika (jer se kod promjena kamatne stope i korištenja devizne klauzule u CHF-u tužena kao ugovorna strana morala rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, a nije), od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.
24. Ovdje ovaj prvostupanjski sud mora primijetiti, a na koju razliku je opravdano ukazao i sud drugog stupnja u ranije citiranoj odluci, da je tužitelj postavljenim zahtjevom danas (podnesak od 15. studenog 2024. godine) doista povećao svoju tražbinu za ukupno 0,02 euro centa (ili 0,13 lipa), ali je ovaj sud dopustio takav zahtjev odlučujući o istom smatrajući da je opravdano konačno razriješiti odnose među strankama, te da se ne radi o "klasičnom" preinačenju (povećanju postojećeg) tužbenog zahtjeva iz stavka 1. članka 191. ZPP-a, već o (minornoj) razlici nastaloj (očito omaškom) u zbroju više iznosa zbog zaokruživanja nekoliko decimala fiksno iskazanog tečaja kune prema euru kao novo uvedenom platežnom sredstvu u RH prilikom iskazivanja ranije traženih iznosa u kunama i svođenja istog na zatraženi iznos u eurima, pri čemu je tužitelj "pratio" iskazani nalaz i mišljenje vještaka Miljasa,
24.1. Međutim, tužitelj je podneskom od dana 15. studenog 2024. godine, a ovaj sud nije razmatrao da li se radi o omašci u pisanju, potpuno nelogično i neutemeljeno iskazao (postavio, zatražio) i dio zahtjeva o kojem je već pravomoćno odlučeno (točka I. i II. izreke presude P-1289/2019 od dana 26. listopada 2022. godine koji dio je potvrđen presudom suda drugog stupnja), pa je stoga u tom dijelu sada tužbu pod poslovnim brojem P-1609/2024 valjalo odbaciti i riješiti kako je naprijed navedeno.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a, uz VPS od 17.143,69 kuna iskazanog u tužbi ili 2.275,36 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, sud je tužitelju koji je uspio u parnici i određeno popisao parnični trošak isti utvrdio za sastav tužbe 100,00 bodova, za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku na ročištima dana 12. rujna i 19. studenog 2019. godine, te 09. rujna 2022. godine, kao i dana 05. veljače 2025. godine, ukupno 400,00 bodova (4X100,00 bodova), kao i za sastav dva obrazložena podneska od dana 12. rujna 2019. godine (očitovanje na odgovor na tužbu) i 19. kolovoza 2022. godine (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), ukupno 200,00 bodova (2X100,00 bodova), sveukupno 700,00 bodova, sve sukladno Tbr. 7. stavak 1. točka 1., te Tbr. 9. točke 1. i Tbr. 8. točke 1. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.400,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 350,00 eura, kao i 521,00 kuna sudske pristojbe na tužbu ili 69,15 eura, te 516,89 kuna ili 68,60 eura pristojbe na presudu i rješenje (uz obračun po ranije navedenom tečaju), to po Tar. br. 2. u svezi sa Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), kao i iznos od 4.000,00 kuna ili 530,89 eura po spomenutom tečaju
XIV P-1609/2024
uplaćenog predujma za vještačenje, susljedno čemu je tužitelju dosuđen ukupan trošak u visini od 2.418,64 eura i zato riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
25.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja presude do isplate sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.
26. Konačno je za navesti da ovaj sud nije tužitelju računao kao neuspjeh u parnici u onom dijelu u kojem je odbačena tužba u P-1609/2024, jer je tužitelj u bitnom i u tom dijelu uspio u parnici (P-1289/2019).
U Šibeniku, dana 24. ožujka 2025. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave poziva za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Prema zapisniku o objavi odluke.
