Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-39/2023-91

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Juraju Rajiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Republike Hrvatske 1a, iz Požege, zastupano po punomoćniku OD Leko & partneri iz Zagreba, umješač na strani tuženika Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice, Vinogradska cesta 29, iz Zagreba, radi naknada štete, nakon glavne rasprave održane 7. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, da tužitelju CŽ, [adresa] l , Požega, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime pravične novčane naknade iznos od 43.789,52 eura kn s zakonskom zateznom kamatom, od dana podnošenja ove tužbe pa do 31 .prosinca 2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godina pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama, prema èl.29.st.2.i 8.ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

2. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, da tužitelju CŽ, [adresa] l , Požega, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 5.803,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 650,34 eura od dana 3. kolovoza 2017. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godina pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama, prema čl.29.st.2.i 8.ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana na iznos od 4.460,51 eura od dana 30. studenog 2017. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godina pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama, prema čl.29.st.2.i 8.ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana na iznos od 692,83 eura od dana 29. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godina pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama, prema čl.29.st.2.i 8.ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

3. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OiB:26187994862, da tužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove s zakonskim zateznim kamatama, prema čl.29.st.2.i 8.ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju CŽ OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od dana presuđenja pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju CŽ OIB [osobni identifikacijski broj] da umješaču na strani tuženika Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 294,30 eura u roku od 15 dana.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka umješač na strani tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice se kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj CŽ podnio je tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da je supruga tužitelja AŽ liječena u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Klinici za urologiju, Zavod za opću i plastičnu rekonstruktivnu urologiju, te nakon toga pri Zavodu za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje bolesti, Odjel za intenzivno liječenje te je ista preminula dana **.**.2017. po svemu sudeći uslijed stručne pogreške. Tijek liječenja kao i uzrok smrti vidljivi su iz otpusnih pisama i obdukcijskog nalaza. Pokojna supruga tužitelja primljena je u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice i podvrgnuta operativnom zahvatu radi bubrežnog kamenca te je prilikom operacije liječnik kirurg zarezao debelo crijevo uslijed čega nakon operacije dolazi do izlijevanja sadržaja debelog crijeva što uzrokuje sepsu i u konačnosti smrt supruge tužitelja. Klinički bolnički centar sestre milosrdnice je osiguranik tuženika te je radi toga pasivno legitimiran u ovom postupku što je tuženi potvrdio. Tužitelj je zatražio od tuženog dostavu ugovora o osiguranju i općih uvjeta, ali je to tuženik odbio. Tužitelj se obratio tuženom s odštetim zahtjevom, ali tuženik je odštetni zahtjev otklonio navodeći da je supruga oštećenog umrla zbog komplikacija u liječenju, a ne pogreške u liječenju. Tužitelj je na navedeno uložio prigovor te je tuženik prigovor odbio radi čega tužitelj nema druge nego ustati s ovom tužbom. U odnosu na stav tužene tužitelj ističe da su potpuno pravno promašeni navodi da se radi o komplikaciji u liječenju, a ne pogreški pa nema primjenu instituta odgovornosti za štetu. Evidentno je da navedeno ističe Povjerenstvo kliničkog bolničkog centra očito sastavljeno od liječnika u čije medicinsko znanje tužitelj ni najmanje ne sumnja, a ne od pravnika. Komplikacija nije pravni termin i s pravnog stajališta isto nema pravno značenje. Da bi odgovornost za štetu postojala potrebno je imati štetnu radnju – zarezivanje debelog crijeva, štetnu posljedicu – sepsa i smrt, uzročnu vezu – uslijed zarezivanja debelog crijeva izlio se sadržaj istog i to je uzrokovalo sepsu, a sepsa je uzrokovala smrt, da navedeno nije uzrokovano višom silom ili iz uzroka koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, a što nije slučaj jer nije npr. došlo do potresa pa je kirurgova ruka zadrhtala. Dakle, osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu nedvojbeno postoje, a nema okolnosti koje bi isključilo primjenu ovog instituta. Posebno se naglašava da se ne mora, niti tužitelj to smatra raditi o namjernoj pogreški. Naravno da liječnik kirurg nije namjerno zarezao debelo crijevo ali se to može tijekom operacije dogoditi neovisno o njegovoj namjeri i nažalost u ovom slučaju to se i dogodilo. U ovom postupku se ne raspravlja o namjeni jer se ne radi o kaznenom postupku niti je namjera potrebna za primjenu instituta odgovornosti za štetu. Naposljetku sam liječnik kirurg doktor ĆŽ koji je izvršio operaciju tužitelju je nakon operacije rekao da je pogriješio. S obzirom da je nedvojbeno da postoji odgovornost tuženika to sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 220.000,00 kn. U odnosu na naknadu materijalne štete u vidu nastalih troškova tužitelj potražuje iznos od 43.727,91 kn jer su to stvarni troškovi koji su uslijed smrti pokojne nastali tužitelju, a sukladno računima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime pravične novčane naknade iznos od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 43.727,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.900,00 kn od dana 3. kolovoza 2017. pa do isplate tužitelju, na iznos od 33.607,75 kn od dana 30. studenog 2017. pa do isplate tužitelju i na iznos od 5.220,16 kn od dana 29. srpnja 2018. pa do isplate kao i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik ne može prihvatiti pravnu osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. temeljnu činjeničnu i pravnu osnovu na kojoj se isti zahtjev temelji, a to je navod da bi liječenje prednice (supruge tužitelja) bila počinjena pogreška u liječenju, odnosno odstupanje od pravila medicinske struke. Kada se govori o liječničkoj greški tada ne bi trebalo biti sporno da se govori o postupku ili propustu u provođenju liječničkih zahvata u liječenju koji odstupa od pravila medicinske struke. Upravo je to odstupanje od pravila struke suštinski element pojma pogrešnog liječenja po je posve nejasno, zapravo notorno da se ne može govoriti o pogrešnom liječenju ukoliko je isto liječenje provedeno lege artis odnosno po pravilima medicinske struke. Odgovornost za liječničku grešku ocjenjuje se prema kriteriju presumirane krivnje, a sam pojam krivnje u svom sadržaju jest odstupanje od pravila medicinske struke. U konkretnom slučaju, odnosno konkretnom liječenju prednice tužitelja nesporno je došlo do neželjenog ishoda, odnosno smrti prednice tužitelja, ali ta tragična posljedica nije nastala iz uzroka koji se može smatrati pogreškom u liječenju već je nastala zbog ostvarenja moguće, u medicinskoj znanosti i praksi poznate i opisane komplikacije – rizika do koje je komplikacije – rizika došlo unatoč tomu što su svi liječnički zahvati u okviru predmetnog liječenja poduzeti pravilno, sveobuhvatno i pravodobno. Slijedom prethodno ukazanog nužno je prezentirati temeljene činjenične odrednice koje upućuju na navedeni zaključak o nepostojanju pogrešnog liječenje u slučaju prednice tužitelja. U predmetnom liječenju došlo je do nastupa rizika/komplikacije čiji je nastup moguć te u medicinskoj teoriji i praksi poznat i opisan kao komplikacija koja može nastupiti kod operativnog zahvata kakav je proveden nad prednicom tužitelja. U predmetnom liječenju nastup komplikacije pravovremeno uočen te se u odnosu na istu okolnost pravilno i bez odgode poduzeti daljnji liječnički zahvati. Prednica tužitelja prije poduzimanja predmetnog operativnog zahvata bila je upoznata sa svim mogućim nepoželjnim rizicima koji se mogu ostvariti kod istog liječničkog zahvata, uključujući ovdje upravo i rizik koji se i ostvario – lezija okolnih organa (crijeva) te je po primitku takve informacije u pisanom obliku iskazala svoj pristanak na isti operativni zahvat. Nad prednicom je tužitelja na dan 11. srpnja 2017. učinjena rutinska perkutana endoskopska litotripsija s ekstrakcijom fragmenata destruiranog kamena. Prvog postoperativnnog dana (12. srpnja 2017.) u prijepodnevnim satima provedena je rutinska radiološka kontrola na kojoj nisu nađene rezidue kamenca te je vidljiv uredan položaj nefrostome u bubregu. Na istom nalazu nije opisana znakova lezije intraabdominalnih organa niti je opisan ileus. Nakon radiološke kontrole u ranim prijepodnevnim satima odstranjen je nefrostoma te tom prilikom nije bilo znakova lezije debelog crijeva. Drugog operativnog dana (13. srpnja 2017.) u ranim jutarnjim satima priliko prevoja operativne rane prepoznata je lezija crijeva te je odmah i bez odgode učinjen eksplorativni zahvat s odstranjenjem lediranog segmenta debelog crijeva i formiranjem ileostome. U konkretnom slučaju liječenja prednice tužitelja nije moguće uočiti perforaciju crijeva odmah odnosno tijekom provođenja operativnog zahvata zbog same tehnike izvođenja operativnog zahvata. Niti prvog postoperativnog dana nisu postojali elementi za zaključak o postojanju lezije crijeva jer na kontrolnoj rtg snimci učinjenog tog dana nije bilo opisanih znakova oštećenja intraabominalnih organa niti je opisano ileusa, a vrh nefrostomijskog drena je bio uredno položen u nakapnici bubrega. Isto je proizlazilo i iz uredne kliničke slike i rutinski laboratorijskih nalaza učinjenih tog jutra pa nije bilo razloga posumnjati na perforaciju crijeva unatoč pravilno i potpuno poduzetim liječničkim, dijagnostičkim postupcima. Prvi klinički znakovi paralitičkog ileusa utvrđeni su 13. srpnja 2017. oko 8,00 sati te je potom hitno i bez odgode učinjen operativni eksplorativni zahvat s odstranjen lediranog segmenta debelog crijeva i formiranje ileostona. Prethodno opisani tijek liječenja prednice tužitelja ukazuje da su u liječenju prednice tužitelja bili pravilno poduzeti svi predviđeni liječnički postupci, da je nastup moguće komplikacije u istom liječenju prepoznat čim je to bilo moguće uz pravilnu kontrolu i dijagnostiku te da je predmetna komplikacija bez odgode i odgovarajuće liječnički tretirana. Navod tužbe kako pojam komplikacije u liječenju nije pravno relevantan pojam nije moguće prihvatiti. Iako se načelno moguće prihvatiti tvrdnja da se pojmu komplikacija samo po sebi ne može pripisati neko pravno značenje važno je imati na umu da se u pravno relevantnom smislu postojanje komplikacije u liječenju može i mora cijeniti kao razlog isključenja odgovornosti medicinske ustanove u konceptu odgovornosti na temelju presumirane krivnje ako su ispunjene navedene temeljne činjenične odrednice da se radi o poznatoj i mogućoj komplikaciji koja je pravilno i pravodobno uočena, koja je pravodobno i pravilno tretirana i po kojoj je postojalo znanje pacijenta te u odnosu na to znanje i pristanak istog pacijenta. Kako su u konkretnom slučaju liječenja prednice tužitelja ispunjene sve navedene pretpostavke to se ne može govoriti o postojanju krivnje na strani medicinske ustanove odnosno odstupanja od pravila medicinske struke pa tako nisu ispunjene sve nužne pretpostavke za postojanje odnosa odgovornosti za štetu između medicinske ustanove i pacijenta. Tuženik predlaže odbijanje tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te nalaganje tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se o ovom parničnom postupku obavijesti medicinska ustanova Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u svojstvu umješača na strani tuženika.

3. Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u podnesku od 5. studenog 2018. prijavio je miješanje u ovaj spor na strani tuženika. U istom navodi da se umješač pridružuje navodima tuženika. Dana 10. srpnja 2017. supruga tužitelja AŽ primljena je u ustanovu umješača radi operativnog liječenja odljevnog kamenca u nakapnici desnog bubrega. Nakon učinjene predoperativne primjene uz antibiotiku profilaksu i profilaksu tromboembolije dana 11. srpnja 2017. u općoj anesteziji učinjena je rutinska perkutana endoskopska litotripsija s ekstradicijom fragmenta destruiranog kamena. Sam zahvat protekao je u redu. Nakon uredne radiološke kontrole prvi postoperativni dan odstranjena je nefrostona. Drugi postoperativni dan u ranim jutarnjim satima prilikom prijevoja operativne rane prepoznata je lezija crijeva te je odmah uz konzultaciju abdominalnog kirurga inducira i hitno učinjenog eksplorativni zahvat s odstranjenjem lediranog segmetna debelog crijeva i formiranjem ileostome. Odmah po učinjenom zahvatu bolesnica je premještena za Zavod za anesteziologiju i intenzivno liječenje. Nažalost, unatoč pravovremeno prepoznatoj komplikaciji, hitnom učinjenom zahvatu i provedenim postupcima intenzivnog liječenje bolesnica je dana **.**.2017. preminula sa slikom sepse i multiorganskog zatajenja. Umješač ističe da je perkutana indoskopska litotripsija minimalno invazivna metoda koja se izvodi na način da se pod kontrolom rtg-a formira radni kanal iz vanjskog svijeta direktno u kanalni sustav bubrega te se potom izvodi drobljenje i vađenje kamenca kroz neproziran ovoj koji vodi endoskopski instrument od vanjskog svijeta do kamena u bubregu. Unutarnji organi pacijenta, osim kanalnog sistema bubrega nisu vidljivi niti endoskopskim instrumentom niti rtg uređajem koji se koristi tijekom operacije slijedom čega leziju crijeva nije moguće uočiti tijekom zahvata. Također, umješač ističe da dana 12. srpnja 2017. na kontrolnoj rtg snimci nije bilo nikakvih znakova oštećenja intraabdominalnih organa. Osim toga, klinička slika i laboratorijski nalazi bili su uredni, a rana nakon operativnog zahvata i vađenja nefrostone pa sve do narednog jutra bila je uredna i bez sekrecije. Dana 13. srpnja 2017. prilikom jutarnjeg pregleda kod supruge tužitelja primijećeni su klinički znakovi paralitičkog ileusa slijedom čega je kod iste induciran i učinjen opisani zahvat. Umješač ističe da je liječenje u njegovoj ustanovi obavljeno prema svim algoritmima medicinske struke. Supruga tužitelja prije izvođenja operativnog zahvata od strane djelatnika umješača bila je upoznata s mogućim nastankom predmetne komplikacije te je pristala na operativni zahvat što je potvrdila svojim potpisom na informiranom pristanku. Umješač ističe da je nastala komplikacija posljedica neželjenog događaja (slučaj) koji je umješač odmah prepoznao i dijagnosticirao te da su od strane djelatnika umješača poduzete sve potrebne mjere daljnjeg liječenja. Stoga nastala posljedica nije rezultat greške u liječenju već komplikacije u liječenju. Umješač ističe da se na štete u medicini primjenjuju pravila subjektivne odgovornosti što znači da pružatelj zdravstvenih usluga odgovara pacijentu za neuspjeh liječenja samo ako je neuspjeh liječenja pogreška. Pogoršanje zdravstvenog stanja i izostanak poboljšanja zdravstvenog stanja ne znače odgovornost pružatelja zdravstvene usluge ako to nisu posljedice pogreške u liječenju pacijenta. Umješač osporava odgovornost za nastalu štetu kao i osnov i visinu svih vidova utužene štete u cijelosti i predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz nadoknadu troška umješaču.

4. Tužitelj se u podnesku od 22. studenog 2018. očitovao na odgovor na tužbu tuženika i umješača na strani tuženika. Naveo je da su netočni navodi tužene strane da bi se u konkretnom slučaju radilo o komplikaciji, koja tužitelj ponovno ističe nije pravni pojam u smislu slučaja ili slučajne štete. Tuženi želi smrt pokojne na taj način prikazati, isto kako to želi i umješač jer im je teško priznati vlastitu pogrešku pa pokušavaju sud i tužitelja zatrpati opsežnom medicinskom dokumentacijom i stručnim medicinskim pojmovima, a sve u vidu izbjegavanja naknade štete suprugu pokojne. Obdukcijski nalaz medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku jasno navodi da je učinjena jatrogena ozljeda debelog crijeva uslijed koje je došlo do izlijevanja crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu. Po definiciji jatrogena ozljeda je ona ozljeda koja je nastala kao posljedica liječničke pretrage ili zahvata. Dakle, ne radi se o leziji niti o slučajnoj mogućoj komplikaciji, niti o pravilno obavljenom liječničkom zahvatu uslijed kojeg se nešto slučajno dogodilo što se baš nikako nije moglo predvidjeti već se radi o tome da je prilikom liječničkog zahvata koji je pravilno određen da treba biti poduzet, kirurg koji je predmetni zahvat obavljao možda sam zahvat i pravilno obavio, ali je usput učinio grešku time što je nanio nepotrebnu ozljedu perforaciju na debelom crijevu pokojne. Svi kasniji zahvati su također možda bili pravilno određeni, ali navedeno je nebitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je šteta bila učinjena, a posljedica (smrt) nije bila spriječena. Uslijed liječničkog zahvata pokojnoj je nanesena ozljeda koja ozljeda je izravan uzrok njezine smrti. Tužitelj ne vidi kako nanošenje jatrogene ozljede može biti pravilan liječnički zahvat. Tužitelj ne osporava tijek liječenje niti odabir poduzetih zahvata već samo ističe da je prilikom poduzetih zahvata koji je možda i pravilno odabran učinjena ljudska greška. Posebno se navodi da je sam liječnik kirurg navedeno izravno tužitelju nakon zahvata u prisutnosti svjedoka priznao jasno rekavši da je on pogriješio. Tužitelj smatra da tuženik i eventualni umješač brkaju pravne pojmove namjere i nehaja sa slučajnom štetom. Tužitelj ne tvrdi da je štete učinjena namjerno, da je kirurg imao namjeru usmrtiti pokojnu, ali da nije upotrijebio potrebnu pažnju koja se od njega zahtjeva je očito točna. Kako se odgovara po kriteriju presumirane krivnje na strani tuženog je da dokaže da krivnje ni u kom obliku pa čak i nehotičnom nije bilo. U odnosu na navoda se je pokojna bila upoznata s rizicima isti su potpuno promašeni jer iz dokumentacije koju je sam tuženik dostavio ne proizlazi da bi tužena pristala da joj se eventualno navedena ozljeda nanese niti da je upoznata da je uslijed zahvata moguća smrtna posljedica. Ništa se od toga u rizicima ne navodi. S obzirom da se u ovom slučaju niti ne radi o slučaju ili slučajnim komplikacijama već o pogreški to su tuženikovi navodi u pogledu navedenog irelevantni jer pokojna nije upozorena niti je pristala na mogućnost da kirurg pogriješi i da uslijed takve greške ona može preminuti.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz matice umrlih, uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi 7-3 do 13-3 spisa i listovi 35-1 do 171-1 spisa), uvid u račun klesarskog obrta i račun otpremnice Vječnost d.o.o. Požega, pročitan je zapisnik o saslušanju svjedoka kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2019., pročitan je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka dr. sc. Josipa Španjol i dr. sc. KŽ iz Medicinskog fakulteta Rijeka od 4. veljače 2020. kao i njihovo očitovanje, odnosno dopunski nalaz i mišljenje.

6. Općinski sud u Požegi je presudom br. Pn 63/2018-51 od 26. travnja 2021. odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja ukinuta je presuda Općinskog suda u Požegi odlukom Županijskog suda u Šibeniku br. Gž 669/2021-2 od 27.ožujka 2023. iz razloga što medicinski vještaci nisu dali usmeni nalaz i mišljenje. Postupak je nastavljen pod novim brojem predmeta Pn 39/2023.

7. Sud je u ponovljenom postupku saslušao svjedoka PŽ i tužitelja CŽ osobno u svrhu dokazivanja, te je zamolbenim putem saslušao medicinske vještake Josipa Španjola i Marka Zelića.

8. Podneskom od 28.1.2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev s obzirom da je od pokretanja postupka došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj kao i načina određivanja zakonskih zateznih kamata kao i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske na način da potražuje na ime pravične novčane naknade iznos od 43.789,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na ovaj iznos od dana podnošenja tužbe, te na ime naknade imovinske štete iznosa od 5.803,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 650,34 od 3.kolovoza 2017., na iznos od 4.460,51 eura od 30.studenog 2017. i na iznos od 692,83 eura od 29.srpnja 2018. pa do isplate.

8.1. Na glavnoj raspravi održanoj dana 7.veljače 2025. tuženik i umješač na strani tuženika su se usprotivili povećanju tužbenog zahtjeva, a sud je rješenjem dopustio preinaku tužbe radi konačnog rješavanja pravnog odnosa među stankama.

9. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 28.1.2025. nije osnovan.

10. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna okolnost je da li je uzrok smrti pokojne AŽ posljedica eventualne liječničke pogreške odnosno propusta u liječenju.

11. Nije sporno da je tužitelj CŽ suprug AŽ koja je umrla dana **.**.2017. Nadalje je nesporno da je sada pokojna AŽ bila primjena u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice radi planirane operacije zbog kamenca u desnom bubregu dana 10. srpnja 2017., a dana **.**.2017. umrla je u istoj bolnici u Odjelu za intenzivno liječenje. Nesporno je nadalje da je planirana operacija bila i izvedena 11. srpnja 2017. te da je drugog postoperativnog dana u ranim jutarnjim satima primijećena perforacija crijeva te je nakon toga poduzet operativni zahvat, a unatoč poduzetom liječenju supruga tužitelja AŽ je umrla.

11.1. Uvidom u obdukcijski nalaz Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice utvrđeno je da je nakon pregleda mrtvog tijela AŽ utvrđeno da je uzrok njene smrti sepsa nakon jatrogene ozljede ulaznog dijela debelog crijeva.

11.2. Nesporno je nadalje utvrđeno da je sada pokojna AŽ potpisala prije planirane operacije informacije o operativnom zahvatu i da je na taj operativni zahvat svojim potpisom dala i pristanak na operaciju. Ista je bila upoznata i s rizicima takvog operativnog zahvata između kojih rizika je i moguća infekcija, krvarenje, ozljede okolnih organa (crijeva, jetra, slezena, mokraćovod i pluća).

12. Tuženik Croatia osiguranja d.d. nije osporavao pasivnu legitimaciju, kao ni činjenicu da je Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice bio njihov osiguranik.

13. Saslušan kao svjedok zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ĆŽ u svom iskazu naveo je da je u Klinici 10. srpnja 2017. primljena AŽ kao pacijentica s planom operativnog liječenja kamenca u desnom bubregu. On osobno je izveo tu operaciju, a prije operacije je izvršen predoperacijska priprema, pretrage te su joj odmah davani antibiotici. Operacija je izvedena endoskopskim putem jer se radi o operaciji koja je minimalno invazivna, a trajala je 45 minuta. Svrha je bila odstranjivanjem kamenaca u desnom bubregu. Sama operacija je imala uredan tijek kao što je uredan bio i postoperativni oporavak u tijeku prvog dana. Na dren je vršena uredna sekrecija, kao što je uredno bilo i lučenje mokraće. Drugi dan je učinjena kontrolna laboratorijska obrada i kontrolna radiološka obrada, te je njihov rezultat bio uredan, a uredan je bio i položaj drena u bubregu. Tog dana popodne pacijentici je odstranjena nefrostona (cijev iz bubrega) koja služi da se prati postoperativni tijek, mokrenje, krvarenje i moguće komplikacije. Prilikom odstranjena te stome nije bilo nikakvih znakova oštećenja unutarnjih organa, pacijentica nije imala povišenu temperaturu i nije bilo nikakvih znakova infekcije. Nešto kasnije, tog popodneva kod pacijentice se javilo nešto bolova zbog odstranjena stoma. Takvi se bolovi javljaju kod svih pacijenata koji su podvrgnuti ovakvoj operaciji jer tada dolazi do krvarenja iz rane i do lučenja dijela mokraće kroz ranu. Idućeg dana u jutro je posjetio pacijenticu i rutinski je klinički pregledao, te je primijetio da joj je trbuh napuhnut i da joj se javlja nagon na povraćanje. Do tada nije bilo nikakvih znakova crijevnog sadržaja već se crijevni sadržaj pojavio prilikom palpacije na mjestu zahvata, odnosno na mjestu incizije širine 1 cm na leđima. Odmah po verifikaciji ozljede konzultiran je abdominalni kirurg te je postavljena sonda i odrađena je hitna operacija. Za vrijeme te druge operacije učinjen je rekonstruktivni zahvat s odstranjenjem oštećenog dijela crijeva, drenažom dijela oko bubrega i postavljanjem stome. Po završetku te operacije pacijentica je premještena odmah u centralnu jedinicu intenzivnog liječenja za kirurgiju i za cijelo vrijeme boravka primala je antibiotsku terapiju širokog spektra. Bez obzira na sve poduzete mjere kod pacijentice se dalje razvijala dosta agresivna infekcija sepse koja je završila smrtnim ishodom 16. srpnja 2017. Iskazao je da ovakve zahvate izvodi od 2002. ili 2003. te godišnje izvede otprilike 70 takvih zahvata što znači da ih je izveo više od 700 kao glavni operater tijekom svoje karijere. U svojoj karijeri je imao 2 ovakva slučaja u kojima je došlo do ozljede crijeva prilikom izvođenja ovog zahvata, a kakva komplikacija je standard po stručnoj literaturi i to u mjeri od 1 % u odnosu na izvedene zahvate. Perforacija debelog crijeva je nepredvidiva ozljeda prilikom ovakvog zahvata. Ovaj se zahvat vrši na način da pacijent leži na trbuhu te mu se na leđima u slabinskoj regiji tankom iglom punktira kanalni sistem bubrega i postavlja se žica vodilica u svrhu formiranja radnog kanala. Taj se radni kanal oblaže dilatatorom na koji se postavlja neprozirni ovoj. Upravo zbog same takve tehnike izvođenje ovih zahvata nije moguće prepoznati oštećenja susjednih organa jer se taj zahvat vrši iz vanjskog svijeta, a operateru je i vidljiv samo nutarnji dio bubrega. Do perforacije debelog crijeva prilikom izvođenja ovakvog zahvata može doći zbog nepredvidive anatomije pacijenta, tjelesne težine pacijenta, količine masnog tkiva oko bubrega ili eventualnih prethodno obavljenih operativnih zahvata u trbuhu zbog kojih je došlo do razvoja priraslica. Iz takvih razloga može se dogoditi da se prilikom formiranja radnog kanala prođe pored debelog crijeva, odnosno da se pri tom debelo crijevo perforira. U daljnjem tijeku ovakvog zahvata lome se kamenci, te se postavlja stoma u kanalni sistem bubrega koja vodi mokraću i kamence u vanjsku vrećicu za dren. Ta stoma ujedno tamponira krvarenje i služi kao kontrola za moguću potrebu ponavljanja istovrsnog zahvata. Probijanje debelog crijeva u konkretnom slučaju došlo je za vrijeme poduzimanja zahvata i to u širini radnog kanala. Bolovi koje je pacijentica osjećaja prvog postoperativnog dana događaju se zbog vađenja stome koje vađenje uzrokuje prolazno krvarenja iz bubrega. To krvarenje sanira se kompresijom i mirovanjem. Zbog krvarenja iz bubrega u prostoru oko bubrega i u kanalni sistem bubrega dolazi do nadražaja potrbušnice krvlju i urinom, te ugrušcima koji putuju kroz kanalni sistem bubrega i mokraćom. Uslijed toga dolazi do skupljanja mokraće oko bubrega i prodora mokraće kroz operativnu ranicu. Sve to dovodi do kliničke smrti bubrežnog napadaja i nadražaja potrbušnice kod pacijenata. Taj prvi postoperativni dan kod pacijentice nije nađen fekalni sadržaj na mjestu uboda, pacijentica nije imala temperaturu niti su se pokazali upalni parametri, a niti na kontrolnom rtg pretrazi nisu su se pokazali znakovi perforacije crijeva. Kod pacijentice nije bilo niti slobodnog zraka u trbušnoj šupljini koja se događa nakon perforacije crijeva, niti je bilo pokazatelja na upalu potrbušnice. Kod revizije je kod pacijentice nađena perforacija crijeva koja je bila položena ispod donjeg pola bubrega dominantno izvan trbušne šupljine, a dijelom i unutar trbušne šupljine. Većina ozljeda crijeva se rješava konzervativno što znači da se pacijentu ograničava unos hrane i pića na usta, postavlja se sonda i uvode se antibiotici širokog spektra te se vrši drenaža područja oko bubrega. U ovom slučaju fekalni je sadržaj prodro u trbušnu šupljinu zbog čega se razvila klinička slika upale potrbušnice što je indiciralo operativnim zahvatom. Stoma koja je postavljena nakon endoskopskog zahvata radi vađenja kamenca iz bubrega na neki način tamponira područje operacije i za to se eventualno perforacija crijeva može vidjeti tek nakon vađenja stome. Pojava bolova pacijentice za vrijeme prvog postoperativnog dana inicirala je da se pacijentici uvedu analgetici i da se odredi mirovanje i promatranje. Pacijentica je cijelo vrijeme i prije prve operacije i nakon te operacije dobivala terapiju antibioticima što dobivaju svi pacijenti koji se podvrgavaju ovakvom zahvatu. Uočavanjem fekalnog sadržaja ne mora značiti da se sepsa već razvila. Druga operacija pacijentice je također bila uspješna. Prilikom te operacije nađen je fekalni sadržaj oko donjeg pola trbuha, ali i u trbušnoj šupljini u prostoru koji je izrazito prokrvljen što je omogućilo prodor bakterijama u cirkulaciji. Ne može reći da li bi ranijim izvođenjem druge operacije spriječilo smrtni ishod, ali može reći da je ta druga operacije učinjena odmah nakon prepoznate lezije crijeva. Prilikom prve operacije nije imao nikakve asistente jer se ova operacija provodi solo kirurgijom te su prilikom tog operativnog zahvata bili prisutni instrumentar, anesteziolog i tehničar inženjer. Inače provodi edukaciju kolega vezano za endoskopsko uklanjanje kamenca iz bubrega i u pogledu te metode je mentor i edukator svojim kolegama koji nisu postigli razinu izvrsnosti. Ta se razina izvrsnosti postiže nakon izvedenih više od 120 takvih operacija. Ova metoda je inače zlatni standard za liječenje odljevnih kamenaca u bubregu. Predmetni zahvat kod pacijentice je možda mogao biti izveden bez perforacije crijeva, no zbog spleta okolnosti do perforacije crijeva je ipak došlo. I dalje ovaj zahvat izvodi na isti način. Perforacija crijeva nije mogla biti ranije uočena i to zbog nedostatka fekalnog sadržaja i zbog kliničke slike koja je prvi postoperativni dan bila uredna i nije ukazivala na upalu potrbušnice. Indirektno se smatra krivim zbog smrti ove pacijentice, ali ne zbog toga što bi učinio liječničku grešku već zbog spleta nesretnih okolnosti u kojima se ovakva komplikacija dogodila. Prije operativnih zahvata svaki pacijent dobiva informativni pristanak za ovakvu vrstu zahvata u kojem se pacijentima ukazuje na mogućnost određenih komplikacija prilikom izvođenja zahvata. Prilikom razgovora s pacijentima njima ukazuje na mogućnost da uslijed zahvata dođe do težih komplikacija ili gubljenja bubrega, ali im ne govori o mogućem smrtnom ishodu jer smatra da bi se tu radilo o plašenju pacijenta. Pacijenti informativni pristanak dobivaju odmah po naručivanju u bolnici ili po upisu u bolnicu, a samom zahvatu prethodi usmeni razgovor s pacijentom. Pacijente osobno prima tek nakon što ih pregleda na klinici i utvrdi je li moguće kod njih provesti ovakvu vrstu zahvata. Pacijent ima dovoljno vremena za čitanje i proučavanje informativnog pristanka prije nego što ga potpiše. S predmetnom pacijenticom je osobno obavio razgovor i misli da kod nje nije bilo nikakvih nejasnoća vezano za ovaj zahvat i njegovu moguću komplikaciju. Manje od 10 kolega u Hrvatskoj redovito prakticira ovakav zahvat. Prvi zahvat koji je izveo na predmetnoj pacijentici poduzet je u jutarnjim satima i ne može se sjetiti da li je taj zahvat poduzeo kada je došao iz dežurstva ili kada je došao u jutarnju smjenu.

14. Svjedok PŽ je iskazao da je njega tužitelj koji je njegov prijatelj nazvao i rekao da je njegova supruga AŽ preminula i on ga je u vozilu tužitelja odvezao u Zagreb, ne može reći koji je to točno dan bio. U Zagrebu su tražili doktora ĆŽ i čekali su pred vratima kada je doktor otvorio vrata i pozvao njih obojicu unutra. Svjedoka je pitao tko je on, on je rekao da je prijatelj tužitelja i još sa vrata je doktor izrazio sućut tužitelju i rekao : "Gospodo ja sam kriv za ovaj slučaj". Oni su ušli unutra i tužitelju je pozlilo kad je to čuo. Nakon toga je doktor upalio kompjuter i izjavio ponovno: "Ja sam kriv. Radite mi što hoćete. Gospođa je dobila sepsu, a ja sam probušio crijevo."

15. Tužitelj CŽ je iskazao da je suprugu AŽ dovezao u Zagreb u bolnicu Sestre milosrdnice, misli da je bio ponedjeljak 10.7.2017. Slijedeći dan je išla na operaciju i čuli su se telefonom prije operacije i nakon toga se više nisu čuli. Zvao je bolnicu i tražio dr. ĆŽ da čuje kako je prošla operacija, međutim dobio ga je na telefon tek u četvrtak popodne, pitao ga je kako je njegova supruga i on mu je rekao da je sve u redu. U petak je zvao na odjel gdje mu je netko rekao, ali ne zna tko, da njegov supruga nije na odjelu već da se nalazi na Intenzivnom odjelu kirurgije i da nešto nije u redu. Odmah je taj petak sjeo u auto zajedno sa šogoricom i njenom kćerkom i krenuo za Zagreb. Kad su došli na intenzivni odjel, njegova supruga je sva bila priključena na aparate i samo je rekla svojoj sestri "Ja ću ti umrijeti. Meni je probodeno crijevo." Nazočan je bio i dr. C koji im je rekao da mogu sve slobodno pričati pred njegovom suprugom jer ona zna da će umrijeti. Doktor C mu je rekao da je njegova žena dobila sepsu i da joj je probodeno crijevo. Njegova supruga nije imala druge bolesti i došla je radi "razbijanja" kamenca, tad je bila stara 59 godina. U petak i subotu nisu išli u posjetu a u nedjelju jer je bio dogovor da njihova rodbina u Zagrebu posjeti suprugu, ali mu nešto nije dalo mira pa je zvao bolnicu i oko 1h mu se javila dr. AŽ koja ga je pitala hoće li doći, on je došao u nedjelju oko četiri sata gdje ga je dočekala dr. AŽ koja mu je rekla "Ona vam je gotova" i supruga mu je umrla na rukama za 15 minuta. Slijedećeg dana u ponedjeljak zamolio je prijatelja PŽ da ga odveze u Zagreb po stvari njegova supruge gdje je tražio dr. ĆŽ. Doktor je pozvao je unutra i njegovog prijatelja PŽ kojeg je prije tog pitao tko je on, i kada je rekao da je prijatelj, doktor je rekao da može i on ući. Doktor mu je unutra izrazio sućut i rekao "Ja sam kriv. Radite sa mnom što hoćete", rekao je da je probio crijevo i da je supruga dobila sepsu. Jedno tri puta je ponovio da je kriv. Rekao je da što god treba u životu da mu se obrati, da će mu pomoći. Zapamtio je i da mu je doktor rekao da su mu roditelji doktori i da je u 15 godina njegova supruga treća koja mu je umrla. Kad je doktor upalio kompjuter i počeo pričati o tome kako je sve teklo, tužitelju je pozlilo.

16. Medicinski vještaci iz Medicinskog fakulteta u Rijeci dr. sc. Josip Španjol i Marko Zelić u svom nalazu i mišljenju naveli su da su nalaz i mišljenje dali na temelju uvida i pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije iz spisa. Prema njihovom mišljenju pokojna AŽ operirana je zbog kamenca u pijelonu desnog bubrega 11. srpnja 2017. u Klinici za urologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te je tijekom zahvata došlo do jatrogene lezije ascedentnog kolona zbog koje je u bolesnice 13. srpnja 2017. učinjena još jedna operacija s ciljem saniranja jatrogene ozljede ulaznog dijela debelog crijeva. Posljedično ozljedi debelog crijeva tijekom operacije kamenca desnog bubrega došlo je do razvoja sepse, septičnog šoka, multiorganoskog zatajenja i smrti bolesnice 16. srpnja 2017. Kod iste je bilo indicirano operacijsko liječenje kamenca u pijelonu desnog bubrega metodom perkutane nefrolitotripsije. Radi se o metodi kojom se pod kontrolom neke od slikovnih metoda (rendgen ili ultrazvuk) punktira kanalni sustav bubrega te se dilatira radni kanal, uvađaju odgovarajući instrumenti za razvijanje kamenca i ekstrakciju fragmenata te se na kraju kroz kanal postavlja nefrostona u kanalni sustav bubrega. Do ozljede ulaznog dijela debelog crijeva kod pokojne AŽ došlo je već na samom početku operacije tj. tijekom punkcije kanalnog sustava. Posljedično ozljedi ulaznog dijela debelog crijeva došlo je do izlaska fekalnog sadržaja po abdominalnoj šupljini kako intra tako i retroperitonalno što je unatoč drugoj operaciji koja je izvedena u skladu s pravilima struke, a s ciljem popravka ozljede debelog crijeva dovelo do razvoja septičkog šoka, multiorganskog zatajenja i smrti. Ozljeda debelog crijeva tijekom operacije kamenca desnog bubrega u direktnoj je uzročnoposljedičnoj vezi sa smrću AŽ. Ozljeda debelog crijeva rijetka je, ali poznata i opisana komplikacija tijekom izvođenja perkutane nefrolitotripsije što je navedeno i obrascu informiranog pristanka na operaciju. Incidencija ove komplikacije je ovisno o literarnom navodu između 0,2 i 1 %. Mišljenje je medicinskog vještaka kako su i jedna i druga operacija izvedene u skladu s pravilima struke uz naznaku kako je tijekom prve operacije došlo do rijetke komplikacije ozljede debelog crijeva. Ista je prepoznata unutar razumnog vremenskog intervala ,te su poduzete sve adekvatne mjere liječenja kako bi se bolesnica izliječila i ozdravila, bez uspjeha. Mišljenje je medicinskog vještaka da je liječenje pokojne AŽ u KBC Sestre milosrdnice provedeno u skladu s pravilima sruke, a ona je umrla zbog posljedično komplikacije (jatrogene lezije ulaznog dijela debelog crijeva) koja se dogodila tijekom perkutane nefolitotripsije koja je učinjena 11. srpnja 2017. U svom dopunskom nalazu i mišljenju medicinski vještaci Josip Španjol i Marko Zelić naveli su da je ozljedu pokojnoj nanio operater na početku operacije tijekom punkcije kanalnog sustava. Nanošenje ozljede ne spada u redovan tijek navedene operacije i ta operacija mogla je biti i u velikoj većini slučajeva jest obavljena bez nanošenja te ozljede. Prilikom ovog tipa operacije ne bi smjelo doći do perforacije debelog crijeva, ali je isto moguće kao komplikacija tog tipa operacije. Ukoliko je tijekom operacije došlo do neželjenog događaja (krvarenja, oštećenja okolnih struktura, infekcija i dr.), a odabrana je i primijenjena ispravna tehnika tj. tip odabrane operacije odgovara dijagnozi tj. patologiji koja se operacijom liječi te je istu izvodio stručnjak osposobljen za izvođenje tog tipa operacije tj. odgovarajući specijalist te su tijekom zahvata poštivana sva pravila struke te je neželjeni događaj opisan u literaturi kao moguća komplikacija onda se radi o komplikaciji, a ne o grešci. Međutim, ukoliko tijekom operacije nisu poštivanja pravila struke, odabrana je kriva metoda liječenja, kriva operativna tehnika ili ju je primjerice izvodio nestručan liječnik onda se ne radi o komplikaciji nego o greški. Nije svaka ozljeda nanesena tijekom operacije komplikacija nego može biti i greške, ali vrijedi i obrnuto. Sama operacija i cjelokupni poslije operacijski tijek i liječenje bolesnice provedeno je sukladno pravilima struke. Nakon ovakvog tipa operacije bolovi u trbuhu su vrlo česti i to bolovi jakog intenziteta, javljaju se u više od 30 % pacijenta u prvih 24 sata nakon operacije i uobičajeno se liječenje analgeticima, tj. lijekovima protiv bolova, dakle unutar prvih 24 sata nema opravdanog stručno-medicinskog razloga posumnjati da su bolovi u trbuhu posljedica ničeg drugog osim uobičajenog tijeka operacija

16.1. Saslušan zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci sudski vještak Josip Španjol je na pitanje da li je pri operacijama sada pok. AŽ, koje su obavljene 11. i 13. srpnja 2017. u KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu bilo liječničke pogreške ili propusta liječnika koji ih je izvodio a da bi takva pogreška dovela do smrti, odnosno da li je tijekom boravka pokojne od 10. srpnja 2017. do smrti 16. srpnja 2017. bilo propusta u liječenju, posljedica kojih je njezina smrt, odgovorio da se iz medicinske dokumentacije to ne može zaključiti dakle iz toga proizlazi da nije bilo pogreške. Na upit što je komplikacija u medicinskom smislu naveo je da je to neželjeni ishod liječenja koji se dogodio unatoč tome što je liječenje provedeno sukladno pravilima struke i kao takav naveden je u literaturi kao moguća komplikacija. Naveo je da do komplikacije u medicinskom smislu može doći uslijed ljudske radnje. Na upit uslijed čega je došlo do komplikacije kod pokojne AŽ, naveo je da pod komplikacijom urološke operacije odnosno liječenja kamenca desnog bubrega smatra odnosno podrazumijeva ozljedu debelog crijeva. Na upit što je prouzročilo jetrogenu leziju uzlaznog dijela naveo je kao što i sama riječ govori jatrogena lezija podrazumijeva ozljedu koju je nanio liječnik korištenjem nekog od instrumenata. Perporaciju debeloga crijeva je izazvao kirurški instrument a kojega je koristio kirurg. Riječ je o jednom kirurgu koji operira takav zahvat. Ono što je vidljivo iz medicinske dokumentacije jest da je kirurški zahvat ispravno induciran te je instrument plariran na tipičnom mjestu za takav zahvat ali je uslijed uvođenja instrumenta kao moguća komplikacija dobro opisana koja se javlja oko 1% svih slučajeva došlo do ozljede debelog crijeva koji se po svojoj anatomskoj poziciji nalazi na svega nekoliko cm od operacijskog polja. Na upit da li je to bilo u skladu s pravilima struke vještak odgovorio je da po njemu je. Na upit da li je ozljeda debelog crijeva u direktnoj vezi sa smrću odgovorio je da je uzrok smrti je utvrđen obdukcijom te za stručno mišljenje o točnom uzroku smrti valjalo bi upitati vještaka sudske medicine. Na upit što je poduzeto nakon što se pok. počela žaliti na bolove u predjelu trbuha obzirom na dokumentaciju u koju je imao uvid odgovorio je da je kod lezije debelog crijeva potrebno neko vrijeme da se zbog razlijevanja sadržaja po trbušnoj šupljini razviju simptomi koji kroz sate i dane postupno napreduju odnosno bivaju sve izraženiji. U trenutku kada se posumnjalo da se nešto događa u trbušnoj šupljini provedena je odgovarajuća dijagnostika te se pristupilo ekspulativnoj laparatomiji tj. pregledu trbušne šupljine nakon kirurškog otvaranja stjenke te se utvrdila lezija debelog crijeva koja je zbrinjavana po digestivnom kirurgu. Po njegovom mišljenju iako nije vještak digestivne kirurgije smatra da su pravovremeno uočeni simptomi i da je pravovremeno provedeno zbrinjavanje ozljede debelog crijeva. Po njegovom mišljenju je bila pravovremena reakcija ali smatra da bi i o tome odgovor trebao dati vještak digestivne kirurgije. Na upit da li iz medicinske dokumentacije proizlazi na bilo koji način da liječnik urolog nije primijenio dužnu pažnju prilikom operativnog zahvata, odgovorio je da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da su učinjeni bilo kakvi propusti u pripremi ili izvođenju kao i u poslijeoperacijskom tijeku.

16.2. Saslušan zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci sudski vještak Marko Zelić na upit da li je pri operacijama sada pokojne AŽ koje su obavljene 11. srpnja i 19. srpnja 2018. u KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu bilo liječničke pogreške odgovorio je da prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji prema kojoj su obavili vještačenje su zaključili da u tijeku liječenja nije napravljena liječnička pogreška te je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja. Na pitanje što se smatra komplikacijom u medicinsko smislu odgovorio je da je komplikacija izrazito širok pojam koji ne može definirati ali u načelu je svaki ishod određenog liječenja koji nije završio na očekivani način tijekom liječenja prilikom kojeg su svi sudionici liječenja radili po pravilima medicinske struke. Na pitanje da li do komplikacija u medicinskom smislu može doći i uslijed ljudske radnje vještak je naveo da u medicini sve što se učini, da li odlukom ili aktivnom radnjom, napravi netko od osoblja prema tome ljudska radnja je u pozadini svakog liječenja. Na pitanje uslijed čega je došlo do komplikacija vještak je odgovorio da je to pitanje za urologa, a on ne bi ulazio u detalje samog postupka koji je područje rada druge specijalnosti. Drugi vještak je izradio taj dio nalaza (urološki nalaz). Na upit što je prouzročilo "jatrogenu leziju ulaznog dijela debelog crijeva" vještak je odgovorio da je to bio postupak koji je obavljao urolog. Na upit da li je do komplikacije došlo uslijed neke više sile primjerice potresa, naglog nestanka struje ili neke bakterije ili uslijed djelovanja mehaničke sile odnosno uslijed ljudske radnje, zatim što je izazvalo busenje debelog crijeva pokojne i tko je probušio debelo crijevo pokojne vještak je odgovorio da su to pitanja za urologa. Na upit je li bušenje debelog crijeva u pravilima struke za pothvat koji je izvršen nad pokojom vještak je odgovorio da iako naglašava da nije te struke da to nije sigurno dio postupka ali ono što je bitno da nitko namjerno nije učinio tu radnju. Na pitanje što je poduzeto nakon što se pokojna počela žaliti na bolove u trbuhu nakon operacije vještak je naveo da za konkretne radnje između 11. i 13. srpnja kada je ponovno operirana bilo bi nužno pregledati ponovno svu dokumentaciju jer ima dosta nalaza međutim s obzirom da je bolesnica operirana dva dana iza zahvata sljedećeg dana se bolesnica žalila na bolove u gornjem desnom dijelu abdomena. Klinički je praćena što je razvidno iz otpusnog pisma u kojem se navodi "hemodinamski stabilna uredne dijureze i čujne peristavtivke". Drugog postoperativnog dana notira se sadržaj crijeva na mjestu drenaže prema otpusnom pismu odmah je konzultiran kirurg te je indicirano hitno operativno liječenje koje je učinjeno istog dana. Jasno je vidljivo da je bolesnica u poslije operacijskom tijeku bila pod stalnim nadzorom liječnika, klinički praćena, a da je odmah po postavljanju sumnje na ozljedu crijeva indicirano operativno liječenje. Terapija analgeticima je liječenje boli. Vještak navodi da se terapija boli može provoditi intravenoznim epiduralnim putem lokalnim indiciranjem analgetika u supozitorijima ili čepićima, kateterima postavljenim u operacijsku ranu. Na pitanje je li pokojna mogla preživjeti da je poslijepodnevnim satima, nakon operacije bila adekvatno pregledna te da se ustanovilo da joj je debelo crijevo probušeno, vještak je odgovorio da je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji bolesnica na dan i dan nakon operacije klinički praćena što je evidentirano u otpusnom pismu str. 98 spisa, a vađenje drena nije bilo planirano za taj dan te samim time može ponoviti da je bolesnica tijekom cijelog boravka bila pod konstantnim praćenjem liječnika u KBC Sestre milosrdnice. Vještak je ostao kod svojeg zaključka da je liječenje pokojne provedeno u skladu s pravilima medicinske struke.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka s Medicinskog fakulteta u Rijeci jer sud nalazi da je nalaz i mišljenje dan objektivno i u skladu s pravilima medicinske struke. Medicinski vještaci imali su svu medicinsku dokumentaciju pokojne supruge tužitelja, od dolaska u bolnicu, tijekom liječenja i poduzimanja svih medicinskih postupaka, a vještačenje po Medicinskom fakultetu u Rijeci predložio je upravo tužitelj.

18. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Sud ocjenjuje da za štetne posljedice inače dopuštenog u medicini i prihvaćenog načina liječenja bolnica, odnosno medicinska ustanova odgovara po načelu krivnje što znači da je potrebno dokazati da je postupala u svemu na način kako je to propisano pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje liječnika bolnice koji je u konkretnom slučaju izvršio operativni zahvat.

20. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka s Medicinskog fakulteta u Rijeci koji su usmeno saslušani dali odgovore na sporna pitanja jasno i nedvosmisleno, sud je utvrdio da je sada pokojna AŽ operirana zbog kamenca u desnom bubregu 11. srpnja 2017. i tijekom zahvata je došlo do ozljede debelog crijeva zbog čega je učinjen još jedan operativni zahvat s ciljem saniranja ozljede ulaznog dijela debelog crijeva. Posljedično ozljedi debelog crijeva tijekom operacije kamenca desnog bubrega došlo je do razvoja sepse, septičnog šoka, multiorganskog zatajenja i smrti 16. srpnja 2017. Ozljeda debelog crijeva rijetka je, ali poznata i opisana komplikacija tijekom izvođenja perkutane nefrolitotrisije. I jedna i druga operacija izvedene su u skladu s pravilima struke. Ozljeda debelog crijeva tijekom operacije kamenca u bubregu prepoznata je unutar razumnog vremenskog intervala i poduzete su sve adekvatne mjere liječenja. Liječenje pokojne AŽ provedeno je u skladu s pravilima struke.

21. Dakle, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je liječnik operater Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice prilikom liječenja sada pokojne AŽ, odnosno prilikom poduzetog operativnog zahvata postupao u skladu s pravilima medicinske struke, isti nije primijenio niti pogrešnu metodu liječenja, niti je pogriješio prilikom izvođenja operativnog zahvata. Iako je prilikom izvođenja operativnog zahvata zbog kamenca u desnom bubregu liječnik operater ozlijedio debelo crijevo pokojne AŽ ne radi se o pogreški liječnika već o komplikaciji koja se dogodila iako je vrlo rijetka komplikacija takve operacije i zbog koje je komplikacije došlo do razvoja sepse i multiorganskog zatajenja i smrti.

21.1. U odnosu na iskaz saslušanog tužitelja i svjedoka PŽ da im je doktor ĆŽ rekao da je on kriv za smrt pacijentice, sud cijeni i iskaz saslušanog liječnika dr. ĆŽ na ročištu održanom 20.2.2019. zamolbenim putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u kojem je isti naveo (str.3 zapisnika) da se indirektno smatra krivim za smrt pacijentice ali "ne zbog toga što bi učinio liječničku grešku već zbog spleta nesretnih okolnosti u kojima se ova komplikacija dogodila". Sud prihvaća iskaz doktora i cijeni da se on doista osjećao krivim za smrt pacijentice ali ne zato što bi on počinio liječničku pogrešku već zbog okolnosti da je nakon liječničkog zahvata koji je on poduzeo zbog komplikacija koje su uvijek moguće nastupila u konačnici smrt pacijenta. Svaka operacija predstavlja rizik i upravo zato se i daje pisana suglasnost i pristanak.

22 Obzirom na sve naprijed navedeno sud nalazi da na strani Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice ne postoji krivnja njezinog liječnika za nastalu štetu tužitelju to sud nalazi da nema niti odgovornosti tuženika kao osiguravatelja iste bolnice pa je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja kao neosnovan odbio i odlučio kao u točki I izreke.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika prema priloženom troškovniku za zastupanje na ročištima održanima 9.11.2023., 22.2.2024., 29.10.2024., 18.12.2024. i 7.2.2025. u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište što uz obračunati PDV od 25% iznosi 6.250,00 eura.

23.1. Sud je kao osnovan priznao trošak umješača na strani tuženika za putne troškove koje je imao punomoćnik umješača za pristup na rasprave održane 3.prosinca 2018., 15. travnja 2019., 9. srpnja 2020., 6.studeni 2020., 17. ožujka 2021., 26.travnja 2021., 9.studenog 2023., 22. veljače 2024. i 7.veljače 2025. u cijeni javnog prijevoza i to povratne autobusne karte na relaciji [adresa] u iznosu od 27,50 eura za pristup na svaku raspravu što ukupno iznosi 247,50 eura. Sud je priznao umješaču i putni trošak za pristup na ročišta održana kod Općinskog suda u Rijeci dana 29.10.2024. i 18.12.2024. u cijeni povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka- Zagreb u iznosu od 23,40 eura što ukupno iznosi 46,80 eura za pristup na dva ročišta. Sud nije priznao trošak umješača na strani tuženika za pristup na raspravu od 20. travnja 2020. i 5.7.2023. kod Općinskog suda u Požegi budući su te rasprave odgođene bez održavanja ročišta. Tako je ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio umješaču na strani tuženika u iznosu od 294,30 eura.

24. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 24. ožujka 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. Odvjetnik Juraj Rajić, Požega

2. OD Leko & partneri iz Zagreba

3. Umješač na strani tuženika KBC Sestre Milosrdnice