Poslovni broj: Pn-1857/2017-58

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po opunomoćeniku Ivani Grgić Zovko, odvjetniku iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 409,00

EUR sa zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 396,48 EUR od 25. veljače 2017.,

- na iznos od 1,33 EUR od 24. kolovoza 2016.,

- na iznos od 4,55 EUR od 1. rujna 2016.,

- na iznos od 3,32 EUR od 13. rujna 2016.,

- na iznos od 3,32 EUR od 9. veljače 2017., pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.038,25 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 932,08 EUR tekućom od 25. veljače 2017. i na iznos od 106,18 EUR tekućom od 20. siječnja 2017. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu od tuženika u iznosu od 264,12 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2017. do isplate, kao i u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.328,56 EUR tekućih od 9. veljače 2017. do 24. veljače 2017..

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da se dana 8. kolovoza 2016. dogodila prometna nezgoda u [adresa], županijska cesta u naselju ŽC3034, Zagrebačka kod kbr. 14, koju je skrivio BL, vozač vozila registarske [registarska oznaka], koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, te je pritom udario u vozilo registarske [registarska oznaka] u kojem je tužitelj bio putnik te je tom prilikom tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Navodi da s obzirom da je isključivi krivac za navedenu nezgodu BL, tužbom potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.592,67 EUR/12.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 9. veljače 2017. do isplate. Ujedno potražuje i iznos od 118,70 EUR/894,32 kn na ime troškova liječenja sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, osporava odgovornost osiguranika tuženika, te da bi tužitelj u opisanoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Također osporava osnovanost zahtjeva za naknadom tuže pomoći i njege, te troškova liječenja kao i tijek zateznih kamata.

3. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći (list 5 spisa), Zapisnik o očevidu (list 6 do 9 spisa), potvrdu participacije (list 10 spisa), račun Affidea (list 11 spisa), račune za učešće (list 12 i 13 spisa), uplatnicu (list 14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15 do 24 spisa), odštetni zahtjev s dopisom i povratnicama (list 25 do 28 spisa), odluku po prigovoru tuženika (list 42 i 44 spisa), primjere sudske prakse (list 61 do 73, 190 do 201 spisa), izvid štete s fotografijama (list 83 i 84 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji (list 86 do 88 spisa), fotoelaborat MUPa sa situacijskim planom (list 90 do 114 spisa), preslika zdravstvenog kartona tužitelja (list 125 do 155 spisa), saslušani su svjedoci TL i BL te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, kirurgu, te je isti saslušan.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Stranke su na ročištu dana 10. veljače 2025. učinile nespornim aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno posljedičnu vezu između ozljeda tužitelja i medicinske dokumentacije te činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, odnosno članovi domaćinstva, dok je sporna visina cijene sata tuđe pomoći i njega kao i osnov i visina ukupne štete.

6. S obzirom na spornu visinu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, valjalo je utvrditi visinu štete te je na navedenu okolnost provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, kirurgu. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Augustu Mijiću, kirurga proizlazi da temeljem priložene medicinske dokumentacije uslijed štetnog događaja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u srednjem intenzitetu trajao je 2 dana, a u manjem 5 dana. Kasni strah trajao je 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Vještak navodi da je bol srednjeg intenziteta kod tužitelja trajala oko 2 dana, manjeg još oko 8 dana, a tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužitelju po 2 sata dnevno kroz 7 dana za vrijeme provedenog liječenja kod kuće (mirovanje). Navodi da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove, a pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

7. Radi usmenog očitovanja na prigovore tužitelja vještak prof. dr. sc. Augustu Mijiću, kirurg na ročištima održanim dana 19. veljače 2020. i 12. prosinca 2022. navodi da kod tužitelja temeljem med. dok. nisu zaostale trajne posljedice, naime, tužitelj je stradao 8. kolovoza 2016., dva dana kasnije pregledan je od strane kirurga u bolnici. Dva dana nakon ozljede na pregledu kirurga isti nalazi manju palpatornu bolnost s lijeve strane vrata. Vrat je bio urednih kretnji i urednog tonusa vratne muskulature. Opisuje se i lijevostrana lumboishijalgija. Mjesec dana kasnije na pregledu neurologa navodi se smanjenje bolova u vratu te bol u križima koja se širi u lijevu nogu. Nakon toga dominantno u pregledu fizijatra spominje se slabinska kralježnica. Pet mjeseci iza nezgode rađena je i obrada magnetna rezonanca koja u području slabinske kralježnice opisuje protruziju diska, značajnu. Navodi da je tužitelj proveo fizikalnu terapiju, na zadnjem pregledu neurologa opisuje se bolovi u slabinskoj kralježnici i zaostali lumbosakralni sindrom. U presliku zdravstvenog kartona koji je priložen u spis vidljivo je da je tužitelj i prije predmetnog događaja imao bolove u području kralježnice temeljem priložene med. dokumentacije. Po predmetnom događaju nisu zaostale trajne posljedice, a preostale kvalifikatorne okolnosti cijenjene su na temelju med. dok., te je ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja. Vještak navodi i da je kompletna med. dok. uzeta kod utvrđivanja svih kvalifikatornih okolnosti. Vezano za PTSP navodi da nije psihijatar i pitanja trajnih posljedica s osnova psihičkog poremećaja su pitanja za vještaka psihijatra. Kao kirurg navodi da su svi psihički poremećaji ovakvog tipa primarnog domena vještaka psihijatra i on bi bio najobjektivniji za analizu da li je uopće moguće kod ovakvog ozljeđivanja da postoje elementi posttraumatskog stresnog poremećaja tri tjedna nakon nezgode a nezgoda je bila zapravo minimalna. Ozljeda koja je nastala u predmetnom događaju je minimalna i za njega kao kirurga teško je reći da bi se mogao razviti PTSP. Nadalje navodi da tužitelj nije niti išao na kontrolu psihijatra već je išao samo na jednu obradu psihologa i psihijatra. U odnosu na račun na str. 11 u iznosu od 106,18 EUR/800,00 kn za magnet u privatnoj ustanovi vještak navodi da ga ne može opravdati jer ista obrada se može obaviti i u ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO. Navodi da je MR preporučen od strane specijalista neurologa i bila je apsolutno indicirana, te je rađena u privatnoj ustanovi, dok se u državnim ustanovama čeka i više od godine dana za istu pretragu. Preostale troškove može opravdati jer uključuju participaciju u zdravstvenim ustanovama.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog liječnika vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženoj medicinskog dokumentaciji, uzimajući u obzir da je prigovore tužitelja otklonio usmenim očitovanjem na raspravi dana 19. veljače 2020. i 12. prosinca 2022. te u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja u odnosu na sve vidove štete, a stranke nisu predlagale provođenje novog vještačenja, odnosno tužitelj je podneskom od dana 4. listopada 2021. odustao od predloženog i određenog vještačenja po vještaku psihijatru.

9. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 4. listopada 2021. specificirao tužbeni zahtjev te na ime naknade štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.328,56 EUR/10.010,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana 25. veljače 2017. do isplate, kao i iznos od 118,70 EUR/894,32 kn na ime troškova liječenja sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate uz naknadu troškova postupka. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.592,67 EUR/12.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 9. veljače 2017. do isplate kao i iznos od 118,70 EUR/894,32 kn na ime troškova liječenja sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

10. Sukladno navedenom tužitelj je podneskom od 4. listopada 2021. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na glavnicu u iznosu od 264,12 EUR/1.990,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, kao i tijek zateznih kamata na iznos od 1.328,56 EUR/10.010,00 kn tekućih od 9. veljače 2017. do 24. veljače 2017., kojem povlačenju se tuženik nije protivio, pa je temeljem odredbe čl. 191. st. 3. i 193. st. 2.

ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

11. Pravni temelj za potraživanje tužitelja za ovaj vid štete je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta, te imovinska šteta s osnova pružene tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO). Temeljem čl. 19. ZOO-a tužitelj ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

12. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade za povredu pravo osobnosti bilo je potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

13. Uzimajući u obzir rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu te sukladno utvrđenjima vještaka o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, a obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljede te dob tužitelja (rođen 1987. godine), tužitelju bi za navedeni vid štete pripao iznos od 200,00 EUR. Nadalje, obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, tužitelju bi za navedeni vid štete pripao iznos od 150,00 EUR.

14. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da bi primjerena i pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) iznosila ukupno 350,00 EUR.

15. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO tužitelju bi pripalo pravo i na naknadu za tuđu pomoć i njegu, koja mu je bila potrebna za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, a za koju nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, budući je bila dovoljna i nestručan pomoć. Tužitelju bi primjenom čl. 223. ZPP-a za cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći pripao iznos od 3,32 EUR. Imajući u vidu broj sati potrebne tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (14 sati x 3,32 EUR/sat = 46,48 EUR) za naknadu navedene štete tužitelju bi, na temelju čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 46,48 EUR.

16. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da bi tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 396,48 EUR.

17. Slijedom navedenog sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika isplatiti tužitelju iznos od 396,48 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva zajedno sa zateznom kamatom odbijen kao prekomjerno postavljen za navedeni vid štete, a sve kao u točkama I i II. izreke presude.

18. U odnosu na potraživanje tužitelja za naknadom materijalne štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 118,70 EUR sud je polazio od odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. u daljnjem tekstu: ZOZO) koji uređuje zdravstvenu zaštitu osiguranim osobama na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Uvidom u preslike računa sud je utvrdio da se računi na listu 10, 12 do 14 spisa u ukupnom iznosu od 12,52 EUR odnose na plaćene participacije u zdravstvenim ustanovama u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, te iste sud prihvaća u cijelosti kao opravdane i nužne. Sud je temeljem čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a tužitelju dosudio i zatezne kamate na svaki od navedenih plaćenih računa participacije od dana dospijeća svakog pojedinog računa koji je sud utvrdio uvidom u isti do isplate. U odnosu na potraživanje tužitelja za MR pregled učinjen u privatnoj poliklinici Affidea sukladno računu s lista 11 spisa u iznosu od 106,18 EUR valja napomenuti da tužitelj nije dokazao da mu je takva dijagnostička pretraga odbijena ili onemogućena u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni činjenicu da je istu uopće i pokušao ostvariti u ustanovama koje su u ugovornom odnosu sa HZZO-om, stoga sud smatra neosnovanim potraživanje tužitelja za ovaj vid štete. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkama I i II izreke presude.

19. Sud nije posebno obrazlagao i cijenio iskaz saslušanih svjedoka TL i BL budući su isti iskazivali na okolnost nastanka štetnog događaja, a koji su stranke naknadno učinile nespornim.

20. Zatezne kamate na naknadu štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ) odnosno od 3. listopada 2016. do isplate. Kako tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje kamate od kasnijeg dana nego na što ima pravo takav zahtjev mu je sukladno čl. 2. ZPP-a usvojen. Sud ističe da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u odnosu na ZOO, dok se stopa kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete povrede prava osobnosti i naknade za tužbu pomoć i njegu temelji na odredbi čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, uzimajući u obzir visinu te vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kao i činjenicu da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III..

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku