Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-1682/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika MJ iz [adresa]: OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Vojnoviću, odvjetniku u Omišu, zbog predaje u suposjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da preda tužitelju u suposjed nekretninu označenu u zemljišnim i to baš dio označen na skici lica mjesta od 21.11.2024. koja čini sastavni dio ove presude kao lik omeđen točkama A-O-N-M-A, u naravi betonski podest, označen u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zk. odjel u Omišu, kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da prestane sa svim radovima koji se odnose na rušenje i rekonstrukciju starih zidova na ruševini ili na gradnju na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I, Odbija se tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere, a koji glasi: "1. Zabranjuju se tuženiku SVI radovi na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posebno koji se odnose na sve vrste gradnje, rekonstrukcije, adaptacije ruševine kao i gradnje suhozida.

2. Ova zabrana smatra se provedenom danom dostave Rješenja tuženiku.

3. Ova zabrana ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.637,07 € sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 03. svibnja 2021. ustao tužbom, s prijedlogom radi određivanja privremene mjere, protiv tuženika, navodeći da su stranke suvlasnici nekretnine u KO [katastarska općina] čest. zgr. [katastarska čestica], a u zemljišnim knjigama koje se vode u Općinskom sudu u Splitu. Tuženik da je protupravno uzurpirao nekretninu, porušivši postojeće zidove stare ruševine i počeo zidati nove bez suglasnosti i odobrenja ostalih suvlasnika te ih je na taj način isključio iz suposjeda predmetne nekretnine. Nadalje je tužitelj naveo da je od tuženika tražio da prestane s tim radovima jer je suvlasnička zajednica nepodijeljena na što se on oglušio. Tužitelj je predložio da sud provede glavnu raspravu te donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju preda u suposjed nekretninu koja se vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da prestane sa svim radovima i da mu naknadi trošak. Ujedno je tužitelj dao i poseban prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranili svi radovi, a posebno oni koji se odnose na sve vrste gradnje, rekonstrukcije, adaptacije ruševine kao i izgradnje suhozida sve na navedenoj nekretnini.

1.1. Podneskom od 25. svibnja 2025., a nakon što je u postupku provedeno vještačenje po vještaku mjerniku, tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje označivši predmet spora, dio čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na lik omeđen točkama A-O-N-M-A. U preostalom dijelu zahtjev je ostao nedirnut.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, predlaže da se tužbu odbije i tužitelja osudi na snašanje parničnih troškova. U bitnome tuženik navodi kako smatra da je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] jer se radi o djedovini tuženika. Smatra da je čistio i uređivao svoju nekretninu koja je njegovo isključivo vlasništvo te da mu nije ni bila potrebna suglasnost i odobrenje ostalih upisanih suvlasnika jer tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Osim toga da su u posjedu predmetne nekretnine isključivo bili tuženik i njegovi pravni slijednici, a tužitelj se nikada nije obratio tuženiku da prestane s radovima. Osporio je tuženik i pravo tužitelja zatražiti privremenu mjeru.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina] ZU 734 čest. zgr. [katastarska čestica], crno-bijelih fotografija priloženih uz tužbu (listovi 7-10 spisa), fotografije od 18. i 25. svibnja 2021. (nadopisani datumi rukom na listu 19 i 20 spisa), povijesti promjena na kat. česticama od 10. lipnja 2021. zajedno s povijesnim posjedovnim listom i odgovarajućim odlukama Uprave za katastar i geodetske poslove iz 1977., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu O-60/75 izvoda iz posjedovnog lista, rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Omišu, UJ O-255/07, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu O-103/2003, uporabne dozvole od 10. prosinca 2015., rješenja Ispostave za katastar nekretnina Omiš, od 14. listopada 2020., rješenja Općinskog suda u Splitu Z-40566/2020, Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između JJ i MJ **.**.2020., prijepisa posjedovnog lista od 17. listopada 2024. te je proveden dokaz očevidom na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika ĐJ od kojeg je pribavljen nalaz i mišljenje dana 2. kolovoza 2024., a dopunjen očitovanjem od 21. studenog 2024. U postupku su saslušani svjedoci i to: NJ, VJ, RJ, i BJ te parnične stranke IJ i MJ.

4. Zahtjev je osnovan.

5. Prijedlog za izdavanje privremene mjere nije osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Odredbom čl.36 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računske određene razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, svi su oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Nadalje je odredbom čl.41 st.1 ZV-a propisano da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, već i popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijeli stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj strani odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Konačno je odredbom čl.161 st.1 ZV-a propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

8. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio, prije svega da je, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu koje se vode za KO [katastarska općina] u ZU 734 upisana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] kao stojna kuća. Suvlasnici te nekretnine su između ostalih tužitelj za 19/384 dijela te tuženik za ½ dijela. Nekretnina nije podijeljena odnosno stranke nisu pružile sudu dokaz do zaključenja glavne rasprave da bi ikada razvrgnuli suvlasničku zajednicu na način da bi istu podijelili na realne dijelove odnosno da bi postigli sporazum kome od njih i što to točno na toj nekretnini njih pripada. Nekretnina, dakle, nikada nije podijeljena. Premda, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da bi on bio isključivi vlasnik te nekretnine koju se stekao od svojih prednika, sam sebe demantira u kasnijem tijeku postupka navodeći da je dio nekretnine kupio od JJ, na način da je sam "sklepao" kupoprodajni ugovor izvršivši uvid u zemljišne knjige putem interneta gdje je uočio da osim JJ postoje i neki drugi upisani suvlasnici. Dapače, dodao je, da nije vršio nikakvu provjeru niti putem odvjetnika, a niti je otišao pregledati zemljišne knjige, da bi pogledao točno što mu to točno JJ prodaje. Navedeno je potvrđeno pregledom Ugovora o kupoprodaji kojeg su JJ i tuženik sklopili 17. prosinca 2020., a koji ugovor je proveden u zemljišno-knjižnom postupku Općinskog suda u Splitu Z-40556/2020 kada je dopušten upis prava vlasništva sa JJ na tuženika MJ.

8.1. Kako je tuženik tvrdio da je on isključivi vlasnik predmetne nekretnine to je sud saslušao i svjedoke te parnične stranke, sve s namjerom da se utvrdi je li tuženik možda predmnijevani vlasnik. Valjalo je ispitati i činjenicu koju je također tuženik isticao, a to je da tužitelj nije vršio nikakve posjedovna prava na toj čestici. Tuženik nije dokazao da bi po bilo kojem zakonskom osnovu stekao pravo točno određenog realnog dijela nekretnine. Tuženik doduše smatra, to sam i ističe, da ima veća prava na spornoj nekretnini nego li tužitelj kojeg navodno nikada nije vidio da bilo što na navedenoj nekretnini radi. Tuženiku je za naglasiti da on nije niti može imati veća prava, obzirom da je zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik za točno određeni idealni dio, jednako kao i tužitelj koji je također upisan kao suvlasnik za svoj točno određeni idealni dio. Svi upisani vlasnici su slovom ranije citirane zakonske odredbe suvlasnici te stvari i na cijeloj stvari smiju izvršavati sve ovlasti koje imaju kao nositelji dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ali samo pod uvjetom da time ne vrijeđaju prava ostalih suvlasnika.

8.2.Tuženik je prilikom davanja svog iskaza izrijekom priznao još jednu bitnu činjenicu za razrješenje ovog pravnog spora, a to je da nije nikada pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja svog navodnog prava isključivog vlasnika na predmetnoj nekretnini. Tuženik navodi da je to samo zato što je s tužiteljem u sporu, što je potpuno pogrešno i promašeno jer upravo iz spornog odnosa ovih stranaka proizlazi da bi pravo vlasništva na nekretnini bilo sporno. Ovdje u primjenu dolazi drugo načelo, a to je načelo legaliteta upućuje da se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige dok se po načelu intabulacije prijenos vlasništva smatra dovršenim i vrijedi tek kada se upiše u zemljišne knjige.

8.3. Kako bi se utvrdio predmet spora, odnosno točno mjesto gdje je poslovima izvanredne uprave tuženik ograničio i onemogućio tužitelja u vršenju suposjedovnih i suvlasničkih prava sudska je komisija izašla na lice mjesta, zajedno s vještakom mjernikom ĐJ, koji je dao svoj nalaz i mišljenje, a kojeg je dopunio dana 21. studenog 2024. na način da je označio podest na skici lica mjesta i označio ga slovnim oznakama A-O-N-M-A.

8.4. Sud je saslušao i svjedoke pa je tako svjedokinja NJ navela da joj je predmet spora itekako dobro poznat. Da je kao mlada djevojka vodila stoku na ispašu i prolazila ispred stambenog objekta i guvna ispred nje. Vlasnici te nekretnine bili su i ŽJ i KJ, a kuća se koristila za razne namjene, pa se tako između ostalog, u njoj jedno vrijeme i živjelo. Svjedokinja se dalje prisjetila da je obitelj MJ doselila u [adresa] nakon II. svjetskog rata. Za JJ je kazala da ne zna na kojem je dijelu točno vršila vlasnička i posjedovna prava, iako se prisjetila da je u nekom trenutku ista dopustila da se sa kuće odnose i kupa i kamen. Predmetna kućica je s godinama izgubila svojstvo prostora za stanovanje, a na gumno se i dalje nastavilo vršiti žito i odlagati ubrane poljoprivredne plodove. Ova svjedokinja, inače majka tužitelja, kazala je da joj se tužitelj požalio da tuženik izvodi radove na nekretnini i da ga je molio da to više ne radi. Svjedok VJ kazao je da je predmetna nekretnina od pamtivijeka bila u vlasništvu obitelji VJ, a I, tuženikovi prednici su se u naselje doselili prije 100injak godina. Problemi su nastali kada se obitelj MJ počela širiti i na nekretninu koju nikada nije prije toga držala u posjedu. Potvrdio je da su on i njegov brat, tužitelj, postigli dogovor oko podjele naslijeđene imovine, premda im je majka još živa. Suvlasnička zajednica nije razvrgnuta no potpisan je dokument prema kojem bi predmetna nekretnina bila tužiteljeva, a ista se sastoji od gumna i tzv. mirine na koju je tuženik podigao visoko zidove i na taj način onemogućio tužitelja da se mirinom koristi. Svjedok RJ je pak kazao kako se predmetno gumno od njegovog davnog djetinjstva zvalo Lekšića gumno, a na predmetnom gumnu da je redovito viđao EJ kako vrši žito. Međutim, ovome svjedoku nije bilo poznato je li još tko, osim JJ, imao nekakva prava na nekretninu. Svjedok BJ je u svome iskazu pak potvrdio da je svoj dio suvlasništva prodao tuženiku zajedno sa prostorijom u kojoj se držao gnoj, kojeg su ubacivali upravo tuženici, odnosno tuženik i njegovi prednici. Glede kamene, polusrušene kućice, kazao je svjedok da bi ona bila vlasništvo ŽJ, dok bi gumno bilo zajedničko. Priznao je da ne zna je li ikada napravljena formalna podjela nekretnine, no on i njegovi prednici, su u svome posjedu držali nekretninu prema istoku, a narečeni M prema zapadu.

8.5. Svoje iskaze dale su i parnične stranke pa je tako i tužitelj ustrajao u svojim navodima da je suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine, na kojoj ne može vršiti svoja prava jer je tuženik izvršio čitav niz radova čime ga je onemogućio u izvršenju prava. Također je potvrdio i ustrajao u navodima da je tuženika upozorio da nije ovlašten vršiti ove poslove i da s time prestane. Tuženik je pak priznao da je pravi problem započeo 2021. kada je od JJ kupio njezin suvlasnički udio i kada je angažirao bager da očisti nekretninu. Već je ranije navedeno da je tom prigodom tuženik kazao da se na kupovina dijela JJ odlučio bez ikakvih provjera tražeći angažman stručne osobe – odvjetnika.

9. Valja na kraju naglasiti i to da u pregledanom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine kojeg je tuženik sklopio sa JJ, nigdje nije navedeno, makar opisno, koji to točno realni dio tuženik od nje kupuje. Tuženik je ustvrdio i to da ga je po sklopljenom ugovoru JJ uvela u posjed nekretnine, a da je prethodno nikada nije vidio da ona dolazi na istu. Tuženik je nekretninu kupio, priznavši da mu JJ nije predočila nikakvu ispravu temeljem koje bi ona na zakonit način posjedovala sporni dio nekretnine.

10. Polazeći od materijalnih dokaza koji nesporno govore u prilog tvrdnji tužitelja, imajući u vidu citirane zakonske odredbe i priznanja tuženika iz njegovog iskaza, valja dodati da je sud vjeru u kazivanje poklonio majci tužitelja, NJ, kao i njegovome bratu VJ, zato što su njihovi iskazi bili u skladu s materijalnom dokumentacijom, dok se vjera nije mogla pokloniti svjedoku RJ koji je priznao da ne zna ima li itko drugi prava na predmetnu nekretninu, a k tome je dodao da je dugi niz godina bio na privremenom radu u Njemačkoj. Njegovo svjedočenje o onome što je vidio kao dijete doista je diskutabilno. Svjedok pak BJ potvrdio je da su narečeno gumno svi koristili i da ne zna je li ikada napravljena podjela među suvlasnicima prednika tužitelja i prednika JJ.

11. Slijedom naprijed navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

12. Tužitelj je predložio i donošenje privremene mjere koji prijedlog je sud ocijenio neosnovanim iz razloga što osim navođenja činjenica što je sve tuženik na predmetnoj nekretnini napravio kroz poslove izvanredne uprave, tužitelj nije dokazao na koji bi mu način nastala nenadoknadiva šteta koju bi sud trebao spriječiti donošenjem privremene mjere.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak pozivom na Tbr.7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to za, kako slijedi: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2021., 22. listopada 2024., 25. veljače i 10. ožujka 2025. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 8. svibnja, 7. lipnja (očevid), 4. studenog i 9. prosinca 2025. te 23. siječnja, 28. veljače i 17. ožujka 2025. - svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbroj od 1200 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda te je tako dobiven iznos od 2.400,00 € kojem je potom pridodan još i trošak od 25% PDV-a ili iznos od 600,00 €, trošak predujma uplaćenog za vještačenje u iznosu od 530,89 € i trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu od po 53,09 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 3.637,07 € troška koliko će tuženik morati, kao stranka koja u postupku nije uspjela, platiti tužitelju, kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.

14.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

15. Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis