Poslovni broj: Us I-2734/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐE iz Dillingena an der Donau, Schlesienstrasse 8, Republika Njemačka, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Križanić, odvjetnica u Varaždinu, Trakošćanska 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, dana 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23-01/454, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. travnja 2024. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin KLASA: UP/I-415- 02/2023-001/01965, URBROJ: 513-007-05/2023-01 od 14. rujna 2023.
II. Utvrđuje se da je 1. siječnja 2023. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2016., te se postupak obustavlja.
III. Nalaže se poreznom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otpiše zastarjeli dug.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin KLASA: UP/I-415-02/2023-001/01965, URBROJ: 513-007-05/2023-01 od 14. rujna 2023. utvrđeno je kako tužitelj, kao ovršenik, duguje temeljem ovršnih isprava na dan 14. rujna 2023. iznos od 4.885,73 EUR (glavnica 4.793,21 EUR, kamata 92,52 EUR). Točkom 2. izreke rješenja naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Točkom 3. izreke naloženo je da se za novčani iznos iz točke 1. izreke rješenja za koji je ovrha određena i koji se po dostavi ovoga rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, odmah izda nalog za prijenos novčanih sredstava u korist navedenih računa.
2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-01/23-01/454, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog rješenja o ovrsi.
3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da nije cijenjen njegov žalbeni prigovor zastare na utvrđivanje porezne obveze, jer je riječ o obvezi poreza na dohodak iz 2016. godine. Smatra kako je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova ovog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjskog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
5.1 Predmetni spor riješen je bez rasprave, a s obzirom da su za isto ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), jer bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari nisu sporne, a niti tužitelj u tužbi ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Tuženik u osporavanom rješenju obrazlaže kako nije nastupila zastara prava na naplatu porezne obveze jer je obveza utvrđena rješenjem iz 2016. godine, pa je zastara prava na naplatu počela 1.1.2017. i do donošenja osporavanog rješenja nije nastupila zastara prava na naplatu.
8. Međutim, Sud nalazi da spisu ne prileži rješenje kojim bi tužitelju rješenjem iz 2016. bila utvrđena obveza poreza na dohodak i to po osnovi poreza na dohodak za istu godinu, slijedom čega se navod iz osporavanog rješenja ne može ocijeniti vjerodostojnim.
9. Suprotno tome, iz spisa tuženika, koji je dostavljen Sudu, proizlazi da je obveza poreza i prireza porezu na dohodak za 2016. godinu, tužitelju utvrđena privremenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, KLASA: UP/I-410-23/23-33/137, URBROJ: 513- 07-05-01-23-1 od 11. svibnja 2023., jer se isto rješenje navodi u uvodno citiranom rješenju o ovrsi od 14. rujna 2023., kao ovršna isprava na temelju koje je tužitelju utvrđeno dugovanje (Ad. 1 obrazloženja rješenja o ovrsi od 14. rujna 2023.).
10. S tim u vezi, Sud ukazuje kako je odredbama čl. 108. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
10.1 Kako je u konkretnom slučaju obveza poreza na dohodak nastala u 2016. godini, to je zastara prava na utvrđivanje iste obveze počela teći 1.1. 2017. godine, te je nastupila 1. siječnja 2023.
10.2. Prema članku 109. st. 2 OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja. Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (čl. 109. st. 3. OPZ-a).
11. Dakle, u konkretnom slučaju pravilno prigovara tužitelj da je do donošenja rješenja o ovrsi od 14. rujna 2023., kada je porezno tijelo krenulo u naplatu utvrđenog poreznog duga, nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.
12. Budući da je prvostupanjsko tijelo, kod provođenja naplate poreznog duga moralo po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, a do donošenja privremenog rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza za 2016. je nastupila zastare prava na utvrđivanje obveze, to proizlazi da je porezno tijelo pokrenulo postupak naplate zastarjelog poreznog duga, slijedom čega Sud nalazi da je osporavanim rješenjem tuženika i uvodno citiranim rješenjem o ovrsi povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Stoga je Sud na temelju članka 118. stavka 1. ZUS-a poništio osporavana rješenja, kao nezakonita, te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je sukladno odredbama čl. 109. st. 4. i 9. OPZ-a utvrdio nastup zastare, obustavio postupak i naložio poreznom tijelu da dug za koji je utvrđena zastara otpiše iz poreznih evidencija.
13.1 S obzirom na način rješavanja ove upravne stvari, ostali tužbeni prigovori nisu razmatrani.
14. Zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora (koji tužitelj potražuje tužbom, ali ne navodi za koju radnju i u kojem iznosu), Sud nije našao osnovanim, s obzirom da tužitelj do donošenja odluke u sporu isti trošak nije specificirao, što je radi odluke o istom bio dužan napraviti sukladno članku 148. st. 2. ZUS-a. Stoga je temeljem članka 148. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 24. ožujka 2025.
Sudac
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. Odvjetnica Martina Križanić – putem e komunikacije
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e komunikacije
3. U spis
