REPUBLIKA HRVATSKA

P-1781/2021-49

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. NG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. CG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. TG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. VG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženica: 1. Općine Murter Kornati (OIB: 82628570603), Murter, Butina 2, koju kao zakonski zastupnik zastupa povjerenik Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika KG i 2. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 2. [adresa] - EG, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se u cijelosti zahtjev tužitelja ad. 1. - ad. 4. i sudi: 1. Utvrđuje se da je tužitelj AG vlasnik fizički odvojenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida od dana 22.08.2013.g. označen slovima A-B-C-D-A, površine 20 m2.

2. Utvrđuje se da su tužitelji HG, CG i TG vlasnici fizički odvojenog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], svaki za po 1/3 dijela, koji dio je na skici mjesta očevida od dana 22.08.2013.g. označen slovima C-D-E-F-C, površine 23 m2.

II. Djelomično se prihvaća zahtjev tužitelja ad. 5. VG i sudi: Utvrđuje se da je tužitelj VG stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva fizički odvojenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida od dana 22.08.2013.g. označen slovima E-F-G-H-E, površine 19 m2.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ad. 5. VG u dijelu kojim je tražio da se utvrdi vlasnikom fizički odvojenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] opisanog pod točkom II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da su predmet ovog postupka:

- realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u Geodetskom nacrtu izvedenog stanja izrađenom od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG od 18. srpnja 2012. omeđen slovima A-B-G-H-A, površine 20 m2, odnosno koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice omeđen slovima A-B-C-D- A, a koji dio da je u vlasništvu i posjedu tužitelja ad. 1. ZG;

- realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u Geodetskom nacrtu izvedenog stanja izrađenom od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG od 18. srpnja 2012. omeđen slovima B-C-F-G-B, površine 23 m2, odnosno koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice omeđen slovima C-D-E-F- C, a koji dio da je u suvlasništvu i suposjedu tužitelja ad. 2. - ad. 4.;

- realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u Geodetskom nacrtu izvedenog stanja izrađenom od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG od 18. srpnja 2012. omeđen slovima C-D-E-F-C, površine 19 m2, odnosno koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice omeđen slovima E-F-G-H- E, a koji dio da je u vlasništvu i posjedu tužitelja ad. 5. VG.

1.1. Nadalje su naveli da je u zemljišnim knjigama ovog suda za K. O. [katastarska općina] rečena nekretnina upisana kao „Javno dobro“, dok da u katastarskom operatu glede predmetne nekretnine stoji upis posjednika kako slijedi: „Državna imovina, pod pomorskom upravom Šibenik“. Naveli su i da se rečeni realni dijelovi predmetne nekretnine od pamtivijeka, odnosno više od 200 godina, nalaze u posjedu obitelji tužitelja ad. 1. - ad. 4. i njihovih ascendenata (najmanje šest generacija), kao i da su isti korišteni kao skladišta („magazini“) za brodsku i ribolovnu opremu, čemu da služe i danas, dok da je tužitelj ad. 5. VG navedeni realni dio predmetne nekretnine stekao 2012. kupnjom od ĆG, a čiji pravni prednici da su bili u posjedu rečenog dijela predmetne nekretnine jednake kvalitete i trajanja kao i prednici tužitelja ad. 1. - ad. 4. glede preostalih realnih dijelova predmetne nekretnine koji su predmet ovog postupka. Osim toga, naveli su da isključivo oni raspolažu ključevima brava odgovarajućih ulaznih vrata navedenih dijelova predmetne nekretnine, kao i da nisu bili ometani u posjedu istih. Ujedno su naveli da u svezi predmeta spora u ovoj pravnoj stvari raspolažu raznom dokumentacijom, između ostalog, da prednik tužitelja ad. 5. VG ĆG raspolaže Kupoprodajnim ugovorom od 3. siječnja 1967., a na temelju kojeg da je njegov otac MG pok. JG kupio dvorište pored svog magazina na Hramini, zatim, Nagodbom od 1. travnja 1968., sukladno kojoj da je MG dopušteno dizanje krova na svom skladištu, te priznanicom od 26. travnja 1965. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelji su konačno ustali zahtjevom tražeći da se utvrde (su)vlasnicima odgovarajućih dijelova predmetne nekretnine.

2. Tuženica ad. 1. Općina Murter Kornati se tijekom postupka nije očitovala o tužbi i njome postavljenom zahtjevu, dok se tuženica ad. 2. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda upisana u popisu javnih dobara, i to oznake zemljišta „neplodno, pomorsko dobro“, slijedom čega da ista predstavlja pomorsko dobro na kojem da nije moguće stjecati pravo vlasništva. Ujedno je navela da se kraj naprijed navedenog stanja stvari navodi tužitelja o dugotrajnom posjedovanju predmeta spora ukazuju irelevantnima. Slijedom navedenog, predložila je da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Očitujući se na navode tuženice ad. 2. Republike Hrvatske istaknute u odgovoru na tužbu, tužitelji su naveli da predmet spora u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja pomorsko dobro, kao i da granica pomorskog dobra (koju da je sud ovlašten utvrđivati i u okviru parničnog postupka) na predmetnom lokalitetu još nije utvrđena, s tim da je prijedlog granice pomorskog dobra na predmetnom dijelu (predio Jersani - Luke) izrađen od strane Županije Šibensko-kninske, Upravnog odjela za pomorstvo, promet, otočni i područni razvoj br.: Klasa: 934-04/06-01/20, Ur.broj:

2182/1-04-06-3 od 28. studenoga 2006., a sukladno kojem da je granica pomorskog dobra položena uz rubove svih izgrađenih objekata, pa tako i predmetnih, poslan na odlučivanje u nadležno ministarstvo.

4. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda (br. P- 2789/2012 od 28. studenog 2014.) kojom je u cijelosti bio odbijen postavljeni zahtjev tužitelja, međutim, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv iste, a rješenjem drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-303/2015-2 od 10. travnja 2017.), navedena presuda je ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak i suđenje.

5. Tužitelji i tuženica ad. 2. Republika Hrvatska su u ponovljenom postupku ustrajali u navodima isticanima tijekom ranije provedenog postupka.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 22. kolovoza 2013., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Z (nom. N) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 15. travnja 2014. i dopuna iste zaprimljenih u sudu 20. kolovoza 2014. i 4. veljače 2022., Situacijskog nacrta izvedenog stanja izrađenog od strane ĐG, dipl. ing. geod., 18. srpnja 2012., DOF skice kao priloga Prijedloga za utvrđivanje granice pomorskog dobra za K. O. [katastarska općina], predio Jersani Luke od 28. studenog 2006., potvrde Općine Murter-Kornati o namjeni zemljišta od 6. rujna 2012. s prilozima, obavijesti Šibensko- kninske županije od 19. lipnja 2017. i 10. listopada 2022., priznanice od 26. travnja 1965. godine, Kupoprodajnog ugovora od 3. siječnja 1967., Nagodbe od 1. travnja 1968., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. srpnja 2012. godine, te iskaza svjedoka JG, DG i ĆG, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva odgovarajućih realnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utemeljen na tvrdnjama da su se isti (u naravi magazini tj. priručna spremišta ribarskog i inog materijala, sve osim dijela kojeg u ovoj parnici potražuje tuženik ad. 5. VG /nad kojim je nadograđen kat/, a koji se koristi kao stambeni objekt) nalazili u posjedu njih i njihovih pravnih prednika više od 200 godina, time da je tužitelj ad. 5. VG svoj dio stekao kupnjom od ĆG, a ostali tužitelji, jednako kao i ĆG, nasljeđivanjem iza smrti svojih pravnih prednika.

8.1. Tuženica ad. 1. Općina Murter-Kornati tijekom postupka prešutno nije osporavala tužbu i tužbeni zahtjev, dok se tuženica ad. 2. Republika Hrvatska istima protivila navodeći da predmet spora predstavlja pomorsko dobro, a kako da to i proizlazi iz zemljišnih knjiga i podataka iz katastarskog operata.

9. Analizom u postupku provedenih materijalnih dokaza proizlazi kako slijedi:

- uvidom u zemljišne knjige ovog suda za K. O. [katastarska općina], i to Popis javnih dobara, utvrđeno je da je nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta - neplodno, pomorsko dobro, upisana kao javno dobro,

- očevidom na mjestu spora provedenim 22. kolovoza 2013. uz sudjelovanje vještaka mjernika, predmet spora je katastarski identificiran kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je utvrđeno da predmet spora u naravi predstavlja tri objekta u nizu (namijenjeni kao konoba, s tim da su prve dvije konobe položene bliže moru prizemne, dok se nad trećom konobom zatiče etaža kata), svaki kao zasebna cjelina, od kojih je objekt najbliži moru od obalne crte koja u naravi predstavlja rub betonirane obale udaljen (u najbližem dijelu) 5,80 - 6,50 m, sve smješteno na betoniranoj obali u [adresa], te sve prikazano i na situacijskom nacrtu dostavljenom uz tužbu,

- predmet spora i stanje zatečeno na istom prikazano je na skici mjesta očevida izrađenoj po angažiranom vještaku mjerniku i zaprimljenoj u sudu 15. travnja 2014. te susljednim dopunama iste zaprimljenima u sudu 20. kolovoza 2014. i 4. veljače 2022., a na kojima je posjed tužitelja ad. 1. ZG prikazan kao površina omeđena slovima A-B-C-D-A (20 m2), zatim, posjed tužitelja ad. 2. - ad. 4. kao površina omeđena slovima C-D-E-F-C (23 m2), a posjed tužitelja ad. 5. VG kao površina omeđena slovima E-F-G-H-E (19 m2), s tim da je predmet spora grafički jednako prikazan i na Situacijskom nacrtu izvedenog stanja izrađenom od strane ĐG, dipl. ing. geod., 18. srpnja 2012.,

- iz potvrde o namjeni zemljišta izdane od Općine Murter-Kornati 6. rujna 2012. s prilozima proizlazi da se nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina prema odredbama Prostornog plana uređenja Općine [adresa]-Kornati („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“ br. 2/04., 6/06., 12/08. i 5/11.) nalazi položena u građevinskom području - izgrađenom dijelu (mješovite namjene - stari dio naselja, povijesna graditeljska cjelina - seoska naselja).

- iz DOF skice kao priloga Prijedloga za utvrđivanje granice pomorskog dobra za K. O. [katastarska općina], predio Jersani Luke od 28. studenog 2006. proizlazi da granica pomorskog dobra po rečenom prijedlogu ima ići rubom predmetnih objekata, dok iz obavijesti Šibensko-kninske županije od 19. lipnja 2017. i 10. listopada 2022. proizlazi da je na području na kojem je položena i predmetna nekretnina utvrđen prijedlog granice pomorskog dobra (sukladno kojem je predmetna nekretnina ostala izvan obuhvata pojasa pomorskog dobra) koji da je upućen na daljnje postupanje Povjerenstvu za granice Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, međutim, koje tijelo da do dana obavijesti još nije donijelo odluku o određenoj granici pomorskog dobra na predmetnom području,

- priznanicom od **.**.1965. SG je potvrdio primitak iznosa od tadašnjih 280.000,00 dinara od MG,

- predmet Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 3. siječnja 1967. između LG, kao prodavatelja i MG, kao kupca, bilo je „dvorište pored vlastitog magazina na Hramini“,

- Nagodbom od **.**.1968. OG je dozvolio MG da podigne krov na svom skladištu, pri čemu da koristi njegovu polovicu zida,

- predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 11. srpnja 2012. između ĆG, kao prodavatelja i ovdje tužitelja ad. 5. VG, kao kupca, bio je dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina, u naravi dvoetažni magazin površine cca 20 m2 po etaži, položen u ul. Bebanova b.b. između magazina u vlasništvu Skračić Jadranke i magazina u vlasništvu obitelji CG.

10. Nadalje, iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi kako slijedi:

- svjedok JG (rođ. 1940.) je saslušan tijekom postupka naveo da su predmetni objekti, koliko se može sjetiti, građeni tijekom njegovog djetinjstva, ali da mu nije poznato po kome. Ujedno je naveo da su predmetni objekti korišteni kao magazini u kojima da su se pohranjivali ulje, masline, ribarski alat i sl. Osim toga, da mu je po kazivanju mještana poznato da je još Austro-Ugarska pozivala mještane da nasipavaju more na predmetnom području i grade objekte, sve kako bi se preselili iz starog dijela [adresa], te time ostalo više plodne zemlje. Naveo je i da su svi magazini jednakih tlocrtnih gabarita,

- svjedok DG (rođ. 1952.) je u svom iskazu u bitnom sadržajno jednako iskazivao kao i svjedok JG, suviše toga navodeći da su predmetni objekti u vrijeme njegovog rođenja već bili izgrađeni.

- konačno, svjedok ĆG je, pak, u svom iskazu naveo da je tužitelju ad. 5. VG prodao dio predmeta spora, s tim da je rečenoj kupoprodaji pristupio zajedno s ocem koji da je predmet rečene kupoprodaje stekao od svog oca i isplatom bratovog mu dijela. Naveo je i da su predmetni objekti izgrađeni i korišteni za potrebe prekomorskih dobara, s tim da i njegova obitelj ima nekretnina na otocima. Osim toga, naveo je da su se u predmetnim objektima pohranjivale brodske stvari i alat, a jednako tako da su se u iste znale odlagati masline i grožđe pobrani s posjeda na otocima. Naveo je i da mu je baka kazivala da se ni ona ne sjeća kada su građeni predmetni objekti. Nadalje je naveo da je prvi od predmetnih objekata položen najbliže moru u posjedu držao RG, a koji da je istog stekao kupnjom ili, pak, na koji drugi način, dok da je jedan od predmetnih objekata gledano od mora bio u posjedu CG koji da su istog stekli nasljeđivanjem pravnog prednika po kojem da je isti i građen. Zaključno je naveo da mu nije poznato zemljišnoknjižno stanje glede predmetnih objekata.

11. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja ad. 1. - ad. 4. nalazi osnovanim, a zahtjev tužitelja ad. 5. VG djelomično osnovanim.

12. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je predmetna nekretnina u javnim evidencijama upisana kao pomorsko javno dobro kojim upravlja Republika Hrvatska i koje je kao takvo isključeno iz pravnog prometa, kao i da su sporni dijelovi iste s izgrađenim objektima nastali nasipavanjem morske obale, a po odobrenju tadašnjih vlasti (bivše Austro-Ugarske monarhije), od kojih je zadnji objekt u nizu od obale udaljen 5,80 m odnosno 6,50 m, s tim da granica pomorskog dobra na tom dijelu nije utvrđena, dok prijedlog iste od 30. travnja 2010. ide rubom predmetnih objekata, međutim, sporno je da li predmet spora stvarno predstavlja pomorsko javno dobro ili, pak, vlasništvo tužitelja s istaknutih pravnih osnova.

13. Sud je za potrebe ove parnice odlučio utvrditi da li predmet spora i danas predstavlja pomorsko javno dobro, a koje pitanje je od prethodnog značaja za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Polazeći od konfiguracije spornog terena i udaljenosti predmeta spora u najbližem dijelu od ruba morske obale (5,80 - 6,50 m), dakle, koji je tek u neznatnom dijelu udaljen od crte srednjih viših visokih voda mora manje od 6,00 m, a u preostalom dijelu više od toga (sve u smislu odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19., odnosno članka 6. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ br. 83/23.), kao i od činjenice da po prijedlogu nadležnog upravnog tijela pomorsko dobro na predmetnom području ima ići rubom predmetnih objekata, a čime se zapravo imalo u vidu da postojeće stanje na predmetnoj obali zahtijeva da se morskom obalom u konkretnom slučaju smatra i uži dio kopna od onog propisanog, to je zaključak ovog suda da predmet spora u niti jednom dijelu ne predstavlja pomorsko javno dobro, a kako je to formalno evidentirano u odgovarajućim javnim evidencijama (zemljišniku i katastarskom operatu), odnosno da je predmet spora izgubio status pomorskog javnog dobra izgradnjom predmetnih objekata na nasipu izvršenom uz odobrenje tadašnjih austro-ugarskih vlasti, a koji objekti su građeni najkasnije 40-ih godina prošlog stoljeća, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka JG i DG koji su kazivali o svojim neposrednim saznanjima u rečenom smislu.

15. Nadalje, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je i sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju magazine (od kojih se dva od izgradnje koriste kao spremište ribarskog i dr. alata) odnosno stambeni objekt (treći objekt, a koji se ranije također koristio za namjenu kao i preostali sporni objekti do danas) koji su kontinuirano korišteni po tužiteljima i njihovim pravnim prednicima od izgradnje istih najkasnije 40-ih godina prošlog stoljeća pa do danas.

16. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti da bi predmet spora i prije izgradnje spornih objekata, a makar počev od početka 20. stoljeća, izgubio status pomorskog javnog dobra, te susljedno tome o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu bivšeg društvenog uređenja,

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

17. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

18. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanim tijekom postupka iz kojih proizlazi i da se predmet spora dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu njih i njihovih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika glede spornih realnih dijelova predmetne nekretnine izvršavan najkasnije počev od 40-ih godina prošlog stoljeća (izgradnje spornih objekata), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica ad. 2. Republika Hrvatska tijekom postupka nije niti isticala relevantne tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da su tužitelji ad.

1. - ad. 4. te pravni prednik tuženika ad. 5. VG ĆG odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekali makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevima tužitelja ad. 1. - ad. 4. valjalo u cijelosti udovoljiti i presuditi kao pod točkom I. izreke, dok je zahtjevu tužitelja ad. 5. VG valjalo djelomično udovoljiti na način da je valjalo utvrditi da je isti, sklapanjem kupoprodajnog ugovora s ĆG 2012., stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine, dok je zahtjev tog tužitelja kojim je tražio da se utvrdi vlasnikom odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine valjalo odbiti, a sve kraj činjenice da se vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla stječe upisom tog prava u zemljišnu knjigu (članak 119. stavak 1. ZV), a što u konkretnom slučaju nesporno nije ishođeno po imenovanom tužitelju, valjalo odbiti kao neosnovan i utemeljenjem u potonjim navodima presuditi kao pod točkama II. i III. izreke.

19. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 24. ožujka 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud u Šibeniku.

DN-a:

- tužiteljima, po punomoćniku

- tuženicama, po zakonskim zastupnicima