Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-6201/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB 82031999604, kojeg zastupa Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/22-01/41, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. studenoga 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-03/22-01/41, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. studenoga 2023., povodom žalbe BL, poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I- 943-05/21-001/56, URBROJ: 251-04-01/027-22-8 od 24. svibnja 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjskim rješenjem od 24. svibnja 2022. odbijen je zahtjev BL za određivanje naknade za k. č. br. [katastarska čestica], površine 188 čhv, k. o. [katastarska općina], te joj je naloženo tužitelju naknaditi troškove upravnog postupka.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da drugostupanjsko tijelo smatra da članak 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade omogućava zahtjev za naknadu, čak i kada je postupak ranije pokrenut, ali nije pravomoćno završen, dok je prvostupanjsko tijelo smatralo suprotno. Tužitelj osporava drugostupanjsko rješenje, tvrdeći da su sve relevantne činjenice ispravno utvrđene te da je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo. Također, tužitelj smatra da nije utemeljeno odbijanje zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja jer Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ne regulira troškove kada postupak nije pokrenut na inicijativu korisnika izvlaštenja, pa bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje i naloži tuženiku donošenje nove odluke te naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenje te predlaže tužbu odbiti.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.
5. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), radi poštivanja načela ekonomičnosti i učinkovitosti, jer iz tužbe proizlazi da tužitelj faktično osporava samo primjenu prava, spisu prileže dokazi o svim odlučnim činjenicama, stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je BL **.**.2021. podnijela zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto za izgradnju tramvajske pruge Mihaljevac - Gračansko Dolje, kojim je zatražila isplatu naknade za nekretninu ekspropriranu rješenjem Narodnog odbora Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odsjeka za imovinu, Broj: 19460-X-10- 1957. od 11. studenoga 1957., koje je postalo pravomoćno od 11. srpnja 1959., a kojim je u korist Zagrebačkog električnog tramvaja u Zagrebu, za izgradnju tramvajske pruge [adresa], eksproprirana nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], Tramvajska pruga u Dolju, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istaknuto je da naknada nikada nije isplaćena.
- da je rješenjem Grada Zagreba, Narodnog odbora Općine Medveščak, broj:
04-RNH-4.133/1-63 od 19. lipnja 1963., određena naknada u korist B Š i B A kao vlasnicima č.k. br. 3640/2 k. o. [katastarska općina], u iznosu od 129.252,00 dinara i 98.542,00 dinara. Navedeno rješenje i pripadajući dokazi o dostavi rješenja ne prileže spisu predmeta.
9. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu uz obrazloženje da je pitanje naknade za predmetne nekretnine konačno i pravomoćno riješeno u postupku određivanja naknade, koji se vodio na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljište (Službeni list FNRJ, broj 52/58.), u kojem postupku je doneseno rješenje kojim je vlasnicima zemljišta određena naknada za zemljište i uništene usjeve i zasade na tom zemljištu te je ono imalo snagu izvršnog rješenja, jer se protiv njega nije mogla uložiti žalba niti voditi upravni spor, sukladno članku 60. tog Zakona. Stoga, budući da je postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine dovršen 1963., na način da je doneseno rješenje kojim je prijašnjem vlasniku naknada određena, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19.).
10. Drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Drugostupanjsko tijelo shvaća odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na način da ista, u situaciji kada je nadležno upravno tijelo propustilo do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade po službenoj dužnosti pokrenuti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište sukladno ranijim propisima, kao i u slučaju kada je nadležno tijelo navedeni postupak pokrenulo, ali je isti propustilo pravomoćno okončati, prijašnjim vlasnicima omogućava podnošenje zahtjeva za određivanje naknade za oduzete im nekretnine.
11. Prema odredbi članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivat će se odredbe ovog Zakona.
12. Osnovano tuženik navodi da je prema ranije važećim propisima nadležno upravno tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti provesti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište nakon okončanja postupka eksproprijacije/deposedacije.
Raniji
vlasnik
odnosno
korisnik
ekspropriranog/deposediranog zemljišta nije bio aktivno legitimiran sam pokrenuti postupak određivanja naknade za zemljište u odnosu na koje je postupak eksproprijacije/deposedacije pokrenuo korisnik eksproprijacije/deposedacije. Pravo vlasnika (korisnika) ekspropriranog/deposediranog zemljišta da mu se odredi naknada proizlazi iz samog postupka oduzimanja prava vlasništva/korištenja, na koji postupak vlasnik zemljišta nije dobrovoljno pristao. On je jedino mogao inicirati nastavak postupka na koji nastavak, također, nije imao utjecaja, a niti je pravnu zaštitu mogao zatražiti u izvanparničnom postupku, budući da se takav postupak mogao pokrenuti tek nakon neuspješno okončanog upravnog postupka.
13. Tuženik osnovano navodi da u situacijama kada postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima nije pokrenut te nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi, postupak koji se provodi sukladno Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade, samo je nastavak postupka eksproprijacije ili deposedacije koji su vođeni ranije, ali nije nikad okončan odlukom ili sporazumom o naknadi, obzirom na to da je postupak određivanja naknade upravno tijelo bilo dužno provesti po službenoj dužnosti.
14. U konkretnom slučaju riječ je o zemljištu koje je eksproprirano na temelju Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, broj 12/57.), a za koje zemljište se naknada određivala prema odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/58.; u daljnjem tekstu: Zakon o nacionalizaciji), sukladno odredbi članka 65. Zakona o nacionalizaciji.
15. Odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji propisano je da ako je na osnovu rješenja o eksproprijaciji donesenog na osnovu Zakona o eksproprijaciji, koje je postalo pravomoćno do dana stupanja na snagu ovog Zakona (26. prosinca 1958.), eksproprirana zgrada, dio zgrade ili građevinsko zemljište, koji bi po ovom zakonu imali biti nacionalizirani da nisu eksproprirana, naknadu za takvu nekretninu odredit će organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija po odredbama ovog Zakona, ako do njegovog stupanja na snagu prijašnjem vlasniku nije namirena naknada određena na osnovu Zakona o eksproprijaciji.
16. Odredbama članka 60. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji bilo je propisano da se protiv rješenja o naknadi donesenog od strane organa uprave općinskog narodnog odbora nadležnog za poslove financija ne može izjaviti žalba niti se može voditi upravni spor. Stavkom 2. je bilo propisano da raniji vlasnik nacionalizirane nekretnine i općina na čijem se području ta nekretnina nalazi mogu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja o naknadi podnijeti zahtjev da sud utvrdi naknadu. Stavkom 3. je bilo propisano da po zahtjevu za utvrđenje naknade rješava u vanparničnom postupku kotarski sud na čijem se području nalazi nacionalizirana nekretnina na koju se zahtjev odnosi. Stavkom 4. bilo je propisano da se protiv prvostupanjskog rješenja kotarskog suda može izjaviti žalba okružnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave rešenja. Stavkom 5. je bilo propisano da pravomoćno sudsko rješenje o naknadi zamjenjuje rješenje koje je donio organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija.
17. Iz odredbi tada važećeg Zakona o nacionalizaciji proizlazi da je naknadu za oduzete nekretnine određivalo upravno tijelo te su postupci određivanja naknade bili okončani donošenjem rješenja o naknadi, a nezadovoljna stranka je isključivo sudskim putem mogla tražiti određivanje više naknade.
18. Na temelju stanja spisa tuženik pravilno zaključuje kako iz spisa predmeta nije razvidno je li navedeno rješenje postalo pravomoćno, s obzirom na to da spisu predmeta ne prileži niti rješenje o naknadi od 19. lipnja 1963., a niti dokaz da su raniji vlasnici navedeno rješenje ikada zaprimili te da je isto postalo pravomoćno.
19. S obzirom na navedeno, pravilna je ocjena drugostupanjskog tijela kako preuranjen je i nezakonit zaključak prvostupanjskog tijela da je u konkretnom predmetu postupak određivanja naknade za eksproprirano zemljište nedvojbeno pokrenut i okončan po prijašnjim propisima, iz kojeg razloga da nema mogućnosti primjene odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.
20. Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade više ne predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za ponovno određivanje već pravomoćno utvrđene, a neisplaćene naknade za izvlaštene nekretnine, a koje pravo je bilo propisano člankom 47. Zakona o izvlaštenju / Narodne novine, broj 9/94.. 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12./ (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1710/2023-2 od 11. srpnja 2023.). Međutim, za primjenu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade potrebno je utvrditi je li za nekretninu pravomoćno određena naknada do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-3483/2023-2 od 23. svibnja 2024.). U konkretnom slučaju nije utvrđeno je li za predmetno zemljište pravomoćno utvrđena naknada rješenjem od 19. lipnja 1963. Naime, u slučaju ako je doneseno rješenje o naknadi, a to rješenje nije dostavljeno stranci, tada se radi o postupku određivanja naknade u kojem nije donesena pravomoćna odluka.
21. Budući je osnovano poništeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari te je predmet vraćen na ponovno postupak, to je osnovano poništeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima upravnog postupka.
22. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
23. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora.
Zagreb, 24. ožujka 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
4. U spis
