Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-28/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv ovršenika OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1223/2024-6 od 7. siječnja 2025., dana 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika OĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1223/2024-6 od 7. siječnja 2025., osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona.

II Vraća se predmet Općinskom sudu u Slavonskom Brodu da sa žalbom ovršenika OĆ u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona postupi u skladu s odredbom čl. 52. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja riješeno je:

"Radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku, temeljem ovršnih isprava Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj 334/01 od 06.09.2001. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod brojem OU-540/2001 dana 06.09.2001. godine, Aneksa broj 1. od 14.06.2005. godine i Aneksa broj 2. tom Ugovoru od 11.11.2005. godine, Ugovora o dugoročnom [broj kredita] od 28.02.2008. godine, Ugovora o dugoročnom [broj kredita] od 12.08.2003. godine, Ugovora o izdavanju bankovne garancije broj 2402006- 1031262160 / 97010073-5401352998 od 28.02.2008. godine u iznosu od 294.420,17 € sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos glavnice od 101.652,03 € tekućim od 04.06.2024. godine pa do isplate a na ime neplaćenih zakonskih i redovnih kamata te naknada iznos od 192.768,15 € tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, kao i radi namirenja troškova ovog ovršnog postupka, te daljnjih troškova ovog ovršnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

o d r e đ u j e s e o v r h a

-na nekretninama ovršenika OĆ iz [adresa] upisanim u:

z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao:

-k. č. br. [katastarska čestica], gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] površine 343 m2

-k. č. br. [katastarska čestica], stamb. posl. zgrada i dvorište u [adresa], površine 930 m2

zabilježbom ovrhe po ovom rješenju u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu upis zabilježbe ovrhe."

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbaci, uz naknadu troškova postupka ovršeniku. U žalbi ističe kako je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tražbina ovrhovoditelja nije dospjela i prijedlog za ovrhu je preuranjen, kako to proizlazi iz čl. 2. Aneksa br. 2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 11. studenog 2005. u kojem je dospijeće tražbine banke određeno s datumom 31. prosinca 2025., a ovršeniku nije dostavljena niti potvrda ovršnosti. Navodi kako predmetna nekretnina odnosno kuća čini jednu cjelinu, a upravo ta cjelina čini dom ovršenika i njegove obitelji. Riječ je o jedinoj nekretnini u vlasništvu ovršenika u kojoj stanuje sa članovima obitelji. Pravo na dom proklamirano je odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se ne odredbu čl. 75. Ovršnog zakona po kojem se ovrha ne bi mogla provesti na nekretninama koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je dužan uzdržavati. Dalje navodi kako smatra da je ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu sudu bio dužan pokušati ostvariti svoje pravo u postupku pred FINA-om, pozivajući se na odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a budući da ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu dostavio potvrdu o nemogućnosti naplate pred FINA-om, stekli su se uvjeti za odbacivanje prijedloga za ovrhu. Ističe i kako osporava obračun glavnice, redovnih i zateznih kamata i troškova, budući da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio obračune istih, niti je razvidno po kojoj su kamatnoj stopi obračunate kamate. Obračun potraživanja nije točan i iz razloga što se ovrhovoditelj djelomično naplatio iz bankarske garancije te iz voznog parka tvrtke Autocentar Slavonija d.o.o., što se nigdje ne navodi, niti je jasno koliki je dug zatvoren na ovaj način.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. te okolnosti iz čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ), niti su počinjene bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 50. st. 5. OZ u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP.

6. Iz spisa predmeta slijedi da je na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj 334/01 od 6. rujna 2001. solemniziranog istog dana kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod brojem OU-540/2001, Aneksa broj 1. od 14. lipnja 2005. i Aneksa broj 2. tom Ugovoru od 11. studenog 2005., Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/50016006-5103858829 od 28. veljače 2008., Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/ 34016060-5101664745 od 12. kolovoza 2003. i Ugovora o izdavanju bankovne garancije broj 2402006-1031262160/97010073-5401352998 od 28. veljače 2008., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 294.420,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos glavnice od 101.652,03 eura teku od 4. lipnja 2024. pa do isplate, te na iznos od 192.768,15 eura na ime neplaćenih zakonskih i redovnih kamata i naknada od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, kao i radi namirenja troškova ovog ovršnog postupka, određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] površine 343 m[2] i k. č. [katastarska čestica], stamb. posl. zgrada i dvorište u [adresa], površine 930 m[2] , i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

7. Dakle, predmetna ovrha pokrenuta je temeljem odredbe čl. 80. OZ prema kojoj se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, i to na temelju ovršnog javnobilježničkog akta, kao valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 4. OZ, koja i dalje egzistira.

8. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kako tražbina ovrhovoditelja nije dospjela i da je prijedlog za ovrhu preuranjen. Naime, spisu prileži potvrda o ovršnosti izdana od strane javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara 21. srpnja 2009. kojom ista potvrđuje da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj 334/01 (u daljnjem tekstu: Ugovor) od 6. rujna 2001. postao ovršan 7. kolovoza 2009. Ovršeniku je za ukazati kako je u čl. 3.2. Ugovora dužnik izjavio da je suglasan da Banka može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz čl. 1. tog Ugovora, kao i vrijeme njezine dospjelosti, te da neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu. Stoga ni ovršenikovo protivljenje ukupnoj visini tražbine paušalnim tvrdnjama o tome da ovrhovoditelj nije dostavio obračun visine glavnice i kamata nije osnovano. Takvi žalbeni navodi mogli bi biti relevantni samo u slučaju kada bi ovršenik ovrhovoditelju konkurirao određenim izračunom stanja duga, s time da je jasno kako će konačna visina duga biti predmetom obračuna u kasnijoj fazi predmetne ovrhe.

9. U odnosu na navode žalitelja kako smatra da je ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu sudu bio dužan pokušati ostvariti svoje pravo u postupku pred FINA-om, te da su se stekli uvjeti za odbačaj prijedloga za ovrhu, budući da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu o nemogućnosti naplate pred FINA-om, istome je za odgovoriti kako OZ ne ograničava pravo ovrhovoditelja da izabere sredstvo na kojem će se provesti ovrha, slijedom čega ovrhovoditelj ima pravo procijeniti da će se njegova tražbina moći namiriti ovrhom na nekretninama ovršenika, pri čemu, s obzirom na postojanje valjane ovršne isprave (koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, ili je bez učinka) protivno žalbenim navodima nije niti trebao dokazivati da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti namirenja. Ovo iz razloga što je ovršni postupak provedbeni postupak i njegova je zadaća prisilno provođenje onoga što je utvrđeno ovršnom ispravom, a pravo je ovrhovoditelja da na brz i zakonit način ostvari svoju tražbinu utvrđenu valjanom ovršnom ispravom.

10. Po ocjeni ovog suda, ovršenik u žalbi nije istaknuo navode koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, te je ista neosnovana u pogledu žalbenih razloga o kojima vodi računa drugostupanjski sud, a to su razlozi iz čl. 50. st. 1. točaka 1. do 6. i toč. 8. te članka 50. st. 5. OZ, pa je žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

11. Međutim, žalbenim navodima da je predmetna nekretnina jedna cjelina koja čini dom ovršenika i njegove obitelji u kojoj stanuju i da je riječ o njegovoj jedinoj nekretnini ovršenik se sadržajno pozvao na pravo na dom, koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine- Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.), te koje je zajamčeno člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne Novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Istaknuti prigovor prava na dom prema ocjeni ovog suda predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč.10. OZ, a koji žalbeni razlog ovršenik može istaknuti ako je ispunjenje tražbine, makar i za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12. Nadalje, žalbenim prigovorom da obračun potraživanja nije točan i da se ovrhovoditelj već djelomično naplatio iz bankarske garancije i iz voznog parka korisnika kredita, te da nije jasno koliki je dug zatvoren na taj način, ovršenik sadržajno ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave).

13. Obzirom da povodom žalbenih razloga čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ sukladno čl. 52. OZ postupak provodi i odluku donosi prvostupanjski sud, trebalo je u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja da postupi u smislu te odredbe, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović