REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-521/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dajane Jurić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici i žalbi oštećenika AB podnijetoj po opunomoćeniku Mari Mihočeviću, odvjetniku u Zagrebu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-121/2019 od 25. travnja 2024., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećenika AB, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu na način da se temeljem odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik AB sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

II. Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 25. travnja 2024., Općinski sud u Velikoj Gorici je temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08 okr. TĆ oslobodio od optužbe da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Velikoj Gorici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio opunomoćenik oštećenika Maro Mihočević, odvjetnik iz Zagreba, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a sadržajno se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da drugostupanjsko vijeće prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da odluči o imovinskopravnom zahtjevu, a podredno da ukine pobijanu presudu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u odsutnosti zastupnika optužbe, okrivljenika TĆ, te opunomoćenika oštećenika Mara Mihočevića, odvjetnika u [adresa] koji su uredno pozvani.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba oštećenika osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, državni odvjetnik u bitnom navodi da prvostupanjska presuda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi.

7.1. Naime, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaze saslušanih svjedoka CĆ, PĆ, UĆ, ZĆ, ŠĆ i KĆ, te u odnosu na obranu okrivljenika koju je prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljivu i osnovanu, te sadržaj provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja.

7.2. Najprije treba istaći da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i uvjerljivu, iz razloga koji su navedeni na str. 26. -29. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Naime, sud je u cijelosti povjerovao iskazu okrivljenika kao istinitom i vjerodostojnom i sukladnom sa iskazima saslušanih svjedoka iz [adresa] tj. OĆ, BĆ, ĆĆ, SĆ, ŠĆ, a isto tako i ZĆ i PĆ jer isti su iskazivali suglasno, životno i vjerodostojno o svim činjenicama vezanim za to kako je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju boravio u [adresa].

7.3. Prema tome, prethodno navedeni svjedoci su potvrdili navode okrivljenika da je isti u [adresa] boravio kada god nije radio, ovo tim više što isti radi na specifičnom poslu, gdje se ne ide na posao svaki dan već periodično sa intervalima od par dana rada, a potom par dana pauze od rada i u takvoj situaciji logično je i životno da okrivljenik ima potrebu otići na selo tj. u [adresa] koja po autocesti zaista nije jako udaljena od Velike Gorice gdje je okrivljenik radio. Također nije bilo sporno da je okrivljenik imanje kupio u blizini roditeljske kuće, tj. u blizini svog brata i šogora, dakle u kraju gdje je odrastao i koji mu je očito dobro poznat i blizak. Također, nitko od saslušanih svjedoka u postupku nije iskazivao da okrivljenik nije živio u [adresa], već naprotiv svi navode da su ga stalno tamo viđali kako radi tj. gradi, sadi, kosi i dr. Pri tome je potpuno irelevantno što okrivljenik nije plaćao boravak kod brata i šogora, za vrijeme dok je boravio kod njih, a sve kako je to utvrđeno u postupku.

7.4. Obrana okrivljenika potkrijepljena je i materijalnim dokazima, iz kojih proizlazi da je on plaćao autocestu Zagreb – Zabok u niz navrata pa tako i American karticom svojom i svoje žene za koju saslušani svjedoci navode da su i nju često viđali u [adresa], osobito vikendima što govori u prilog da se tu radilo o obiteljski organiziranom odnosu gdje je okrivljenik one dane kada ne radi odlazio na svoje imanje u [adresa], vikendom mu dolazi žena, a ponekad dođe zajedno s njim, a isto tako ponekad ali rjeđe dolaze tamo i njihova djeca, time da sada okrivljenik i njegova žena u mirovini žive isključivo u [adresa], a djeca im žive u [adresa].

7.5. Nadalje, obrana okrivljenika potkrijepljena je i provedenim nalazom i mišljenjem vještaka Mate Veselića tj. njegovih dopunskih nalaza i mišljenja, a posebno iz zadnjeg, iz kojeg u bitnom proizlazi da je optuženik zaista u velikom broju navrata putovao u [adresa] i American karticom plaćao autocestu, benzin i robu po dućanima a što je ponekad činila i njegova supruga koja inače ne vozi auto, a što sve također proizlazi iz u spisu priležećih izlistaja troškova po American kartici, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razlog prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.6. Okrivljenik je naveo opravdane razloge zašto se odmah nije prijavio na svojoj adresi, već kod šogora i brata, pri čemu je vjerno i okolnosno opisao razloge zašto se prijavljivao i kod brata i kod šogora tj. zbog toga što je u jednom trenutku bilo potrebno za prijavu potpuno vlasništvo a ne suvlasništvo. Pri tome je potpuno irelevantno što okrivljenik nije plaćao boravak kod brata i šogora, za vrijeme dok je boravio kod njih, a sve kako je to utvrđeno u postupku. Dakle, u ovoj konkretnoj situaciji nikako se i ničim nije moglo nespornim utvrditi da okrivljenik nije stalno boravio u [adresa], a činjenica da je imao prijavljenu vodu u Zagrebu na četiri člana obitelji ne znači da je tu i živio kada nije radio. Osim toga, njegova žena je životno i logično navela u svome iskazu da bi optuženik ponekad znao doći s posla i na njihovu adresu u Zagrebu tj. u Kopernikovu ulicu, gdje je znao nešto pojesti ako bi mu se svidjelo i uzeti čistu odjeću, što znači da mu je ona prala odjeću pa je logično da je i vodu plaćao.

7.7. Isto tako valja istaći da je okrivljenik vodu plaćao i u [adresa], a što je vidljivo iz izlistaja potrošnje vode, iz kojeg proizlazi da se itekako voda koristila u [adresa] (list 312 spisa), a što proizlazi i iz iskaza svjedoka DĆ koji je naplaćivao vodu, a iz čijeg iskaza također proizlazi da uvijek kada bi nenajavljeno došao naplatiti vodu zatekao bi tamo optuženog, iz čega proizlazi da je okrivljenik očito u [adresa] živio i trošio vodu, a isto tako očito je trošio i struju od trenutka stanovanja u [adresa] tj. od siječnja 2009., a što proizlazi iz podneska HEP-a (list 358-359 spisa).

7.8. Dakle, kada se uzmu u obzir sve navedene okolnosti tj. specifičan način rada okrivljenika, iskazi svih saslušanih svjedoka iz [adresa], pa čak i potpuno nepristranih ljudi tj. susjeda policajca kao i čovjeka koji očitava vodu, to proizlazi da su svi jako često viđali optuženog u [adresa], pa čak i kada bi nenajavljeno došli kao npr. naplatiti vodu a isto tako i policija je periodično dolazila provjeravati da li optuženik tamo živi i zaticala bi ga u [adresa]. Također, susjeda i predstavnica stanara PĆ navela je da je optuženika zaista rijetko viđala u Zagrebu u Kopernikovoj ulici te da joj je on rekao da živi u [adresa] tj. u [adresa] jer da tamo ima kuću. Također, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Mate Veselića proizlazi da je okrivljenik jako puno puta putovao u [adresa] autocestom i tamo punio gorivo na benzinskim pumpama i odlazio u dućane, pri čemu se okrivljenik mogao ponekad putovati i po staroj cesti, što je uobičajeno za vrijeme gužvi, a mogao je plaćati i na druge načine sve te troškove odlaska u [adresa], kako to tvrdi u obrani, a što ne može niti biti nigdje evidentirano, osobito ako se plaća gotovim novcem. Optuženik je imao dobru plaću pa mu taj odlazak sigurno nije predstavljao nikakav financijski problem, a osim toga dobivao je i sredstva za put do boravišta u [adresa] na što po zakonu ima pravo, što sve potvrđuje činjenicu da nije postupao na inkriminirani način.

7.9. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tijekom postupka nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik samo fiktivno prijavio svoje boravište u [adresa] i tako oštetio gradski proračun za 395.307,53 kune, jer niti iz iskaza okrivljenika, niti iz iskaza saslušanih svjedoka, a niti iz ostalih materijalnih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik na takav način protupravno postupao i time počinio kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11, na način kako se teretio predmetnom optužnicom.

8. Prema tome, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, nakon što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze sukladno čl. 418. st. 1. u vezi čl. 9. st. 1. ZKP/08, te je analizom svih provedenih dokaza, odnosno cijeneći iskaz saslušanih svjedoka i dovodeći isti u vezu na provedenim materijalnim dokazima, ali i obranom okrivljenika, dao dostatne i valjane razloge te pravilno utvrdio da okrivljenik nije postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256.st.1. u svezi čl. 52. KZ/11.

8.1. Stoga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe.

9. Međutim osnovana je žalba oštećenika u pogledu imovinskopravnog zahtjeva.

9.1. Naime, oštećenik Grad Zagreb je postavio imovinskopravni zahtjev dana 10. travnja 201.9, te je dana 14. travnja 2021. predao na raspravi istovjetan zahtjev, a kod postavljenog imovinskopravnog zahtjeva je ustrajao i na zadnjoj raspravi dana 22. travnja 2024.

9.2. S obzirom da je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev, a donijeta je oslobađajuća presuda, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08 trebao uputiti oštećenika sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnični postupak, pa je u tom pravcu i preinačena prvostupanjska presuda.

10. Budući da je žalba oštećenika osnovana, a žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 24. ožujka 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Dajana Jurić

Dijana Grancarić