Poslovni broj Kmp-3/2020-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. okrivljenog SC i II. okrivljenog KC, zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Velika Gorica broj KOmp-DO-353/2020, nakon održane rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025. u prisutnosti ZODO Velika Gorica, I. i II. okrivljenika, njihovih branitelja, oštećenika i njegovog punomoćnika, a koja presuda je objavljena dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. okrivljeni

SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GC i JC rođene S, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, sa završenom SSS, zaposlen, neoženjen, bez djece,

II. okrivljeni

ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GC i JC rođene S, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, sa završenom SSS, zaposlen, neoženjenog, bez djece, neosuđivan,

k r i v i  s u

što su:

- dana 24. veljače 2019. oko 17,00 sati, u Pušći, Marija Magdalena, Vidikovac 3, na dvorištu na navedenoj adresi, zajednički i po prethodnom dogovoru, u nakani da teško tjelesno povrijede IC, imenovanog je prvo I. okrivljenik udario šakom u glavu od kojeg udarca je IC pao na pod, nakon čega su ga I. i II. okrivljenici nastavili udarati rukama i nogama po glavi kao i po cijelom tijelu, uslijed čega je IC zadobio tjelesne povrede u vidu kontuzijskih biljega na desnoj strani lica – oko oka i jagodično, prijeloma dna desne očne šupljine, tipa „blow- out“, višeivernog prijeloma prednjeg i bočnog zida desnog maksilarnog sinusa s pomakom ulomaka, a koje povrede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle koje povrede su u ukupnosti teške naravi,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedili,

čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom

– opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11,

pa se I. okrivljeni SC i II. okrivljeni ZC, temeljem članka 118. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j u

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI

te im se na temelju članka 56. st. 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju su I. i II. okrivljenici osuđeni neće izvršiti ako isti u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo,

Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku I. i II. okrivljenici su dužni platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to za provedeno medicinsko vještačenje povreda oštećenog po vještaku dr. Davoru Mayeru koji trošak je tada iznosio 1.750,00 kuna a što sada iznosi 232,26 eura, kao i paušalni iznos od ukupno 400,00 eura, na način da je svaki od njih dužan platiti polovicu navedenog ukupnog iznosa i to 316,13 eura svaki, sve to u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO) podnijelo je optužnicu protiv I. okrivljenog SC i II. okrivljenog KC, zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. KZ/11.

2. Dana 3. veljače 2020. donesena je presuda-kazneni nalog protiv I. i II. okrivljenika u ovom kaznenom predmetu protiv koje je uložen prigovor te je stoga ista stavljena izvan snage.

3. I. i II. okrivljenici su na raspravi dana 12. studenog 2024 dali svoje iskaze. Tako iz iskaza I. okrivljenog RC proizlazi da se sjeća predmetnog dana 24. veljače 2019. Navodi da je bio sa cijelom svojom obitelji, prvo su ručali, a onda su otišli svi skupa u posjet baki koja živi udaljena od njih oko 16 do 17 km i nakon tog posjeta vratili su se svi skupa kući, tj. njegov brat II. optuženi i njihovi roditelji, sestra i sadašnja supruga II. optuženog, dakle vratili su se kući i htjeli su se malo odmoriti u tim popodnevnim satima.

3.1. Već to jutro sin oštećenog tj. LC vozio se sa svojim motorom po svom dvorištu i to je bilo jako bučno i već mu je otac htio zvati policiju, ali su ga od toga odvratili i nije se zvala policija, a kad su se od bake vratili u popodnevnim satima, onda je LC opet vozio i bučio s tim motorom jer je to dvotaktni motor tzv. crosser koji nije namijenjen za vožnju po cesti već za moto cross. On je bio legao da se odmori jer je imao jake glavobolje jer u to vrijeme radili su mu pripreme za operaciju glave iz razloga što je već u rodnici majke bilo prikliješten glavom tako da je nakon ovog predmetnog događaja imao jako tešku operaciju glave i nakon 6 mjeseci priprema uspjeli su mu izvršiti 3 operacije glave i to je prva takva operacija ikada izvedena jer su mu morali vaditi oči, kratiti vilicu i kompletnu čeljust sa nosom i zdjeličnom kosti.

3.2. Dakle, čim su se vratili od bake htio se malo odmoriti jer je imao jake glavobolje prije tih operacija. Onda je sin oštećenog tj. LC počeo raditi buku s tim motorom crosserom. Inače, oštećeni se bavi popravcima različitih auta i motora i često stvara buku s tim vozilima jer ih preslaguje i popravlja.

3.3. Navodi da je izašao iz kuće i bio je na svom dvorištu i rekao je ČC neka ne stvara tu buku jer da mu nije dobro, a on je samo okrenuo motor od čega je na njega bila bačena zemlja od tog zamaha motora. Onda je rekao oštećenom PC, odnosno zamolio ga je da smiri svoga sina LC jer mu nije dobro i da ne stvara buku. Potom mu je IC rekao da ako mu nešto nije jasno, da će on doći na njihovo dvorište. Onda je oštećeni došao sa motornom pilom u njihovo dvorište i rekao mu je neka samo zove policiju jer da njemu nitko ne može ništa i počeo ga je gurati po njegovom dvorištu. Iako on radi u građevini, ali ima osim navedenih problema s glavom, isto tako i s desnom rukom jer je imao dvije operacije ruke i to 2017. godine jer je bio u to vrijeme pao s motora i povrijedio desnu ruku i zato smatra da ne može oštećenog tako lupiti kao što on to navodi.

3.4. On misli da je oštećeni bio u to vrijeme pod utjecajem alkohola jer je bio dosta nasilan prema njemu i počeo ga je odguravati na tom njegovom dvorištu. U to vrijeme da ga je netko udario, mogao bi i umrijeti zbog svih tih teškoća s glavom. Oštećenik mu je počeo psovati i majku. Onda je u toj panici i on njega odgurnuo od sebe samo da ga slučajno ne bi udario u glavu. Kako ga je odgurnuo, oštećenik je pao na pod i potom se podigao s poda i u tom trenutku je iz kuće izašao i njegov otac, a poslije i majka. Brat tj. II. optuženik je cijelo to vrijeme stajao iza njega na njihovom dvorištu i nije niti taknuo oštećenog, a iza II. optuženog stajala je njihova sestra TC. Tada je oštećeni zaprijetio da će sve K istrijebiti i zgaziti. Njegova sestra je bila jako preplašena, čak se bojala ići i u školu.

3.5. Onda je oštećeni pitao tko se želi s njime tući i onda mu je njegov otac rekao da se on s njime ne želi tući. Potom su brat i on te otac i sestra ušli u svoju kuću. Nakon 15-ak minuta došla je policija u njihovu kuću i pitali za njega gdje je i onda su ga ispitali o svim detaljima ovog događaja i rekao im je isto što i govori sada na raspravi. Cijela njegova obitelj bila je u dobrim odnosima s oštećenim i oni su čak i neka daljnja rodbina sve dok ga oštećeni nije napao tog predmetnog dana na dvorištu, a sve kako je naprijed i naveo.

3.6. Dakle, nije istina da bi on nanio predmetne povrede oštećenom, dakle nije istina da ga je lupio šakom u predio glave, a nije istina niti da je oštećenog lupio njegov brat KC jer je on cijelo vrijeme stajao iza njega. Dakle, on nije vidio tko je oštećenom nanio predmetne povrede, no dok je s njima bio nije imao nikakvih povreda.

4. Iz iskaza II. okrivljenog ZC od 22. studenog 2024 proizlazi da su istiniti navodi njegova brata SC, tj. I. optuženog. Naime, sin oštećenog LC često je znao stvarati buku sa svojim motorom. Oni su u to predmetno vrijeme imali konje tako da su se bojali takve buke, čak su i znali bježati. Konji su vrlo osjetljivi i smetala im je ta velika buka motora i zbog toga je nekoliko puta molio oštećenog da upozori svog sina LC da ne stvara takvu buku s motorom. Oni su bili blizu ograde oštećenog i to im je jako smetalo, no LC je nastavio bučiti s tim motorom. Navodi da je podnio zbog toga carinsku prijavu protiv oštećenog u veljači 2019. zbog tih auta i motora, jer to je bila stalno velika buka s autima i motorima koje je oštećeni popravljao. Oštećeni je jednog dana rekao njegovom bratiću da on zna da ga je on prijavio i da je onda prestao sa oštećenim kontaktirati, jedino su se pozdravljali na cesti.

4.1. Tog predmetnog dana opet je LC stvarao veliku buku s tim svojim crosserom i onda je nakon ručka cijela njihova obitelj otišla baki, popodne su se vratili. Kako je rekao brat tj. I. optuženik, htio se odmoriti jer mu je predstojala teška operacija glave. Onda je SC išao upozoriti LC da prestane stvarati buku i to mu je rekao iz njihova dvorišta, jer ih dijeli samo jedan put širine 2 i pol metra. Navodi da je on stajao iza I. optuženog tj. svoga brata i onda je LC zaokrenuo taj motor zbog čega je posuo zemlju po I. optuženog. Onda je SC rekao oštećenom PC neka kaže LC da prestane stvarati buku. Potom je IC uzeo u ruku motornu pilu marke "Stihl" i rekao je njegovom bratu tj. I. optuženom da će doći do njih i došao je do brata i psovao mu je majku, a oštećeni je jako visok i on se prestrašio, najviše za brata. Onda ga je SC odgurnuo i oštećeni je pao na pod i odmah se dignuo s poda. Onda je izašao i njihov otac iz kuće i onda je oštećeni rekao njihovom ocu "tko se želi sa mnom tući". Onda mu je moj otac rekao da si ne želi njime mazati ruke i da se ne želi tući. Svi su ušli u kuću, a i oštećeni je otišao prema svome dvorištu i nakon 15-ak minuta došla je policija.

4.2. Dakle, nije istina da bi on i njegov brat došli u njegovo dvorište, niti je istina da bi ga oni tjelesno povrijedili. Dakle, nije istina da bi on počinio predmetno kazneno djelo, nije istina da bi lupio oštećenog niti u jednom navratu. On je cijelo vrijeme stajao iza brata tj. I. optuženog. Sjeća se da se od te cijele situacije njihova sestra TC rasplakala jer je još bila maloljetna. Nakon 15-ak minuta došla je policija i tada su dali svoje iskaze. Prvo su htjeli razgovarati s SC i rekli su mu da je on samo svjedok. Tek je kasnije doznao da je suoptuženik u ovom postupku. Nije istina da bi on, a niti njegov brat udarali oštećenog po glavi niti po drugim dijelovima tijela.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je, a na suglasan prijedlog stranaka cjelokupna priležeća dokumentacija i dokazi koji prileže spisu i to: Zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju, Policijske postaje Zaprešić, Policijske uprave zagrebačke (list 3 spisa), Medicinska dokumentacija na ime IC (list 20, 24-30, 70-74 spisa), Zapisnik o ispitivanju žrtve IC (list 92-93 spisa), Zapisnik o ispitivanju I. okrivljenog SC sa snimkom na CD mediju (list 95-96 spisa), Zapisnik o ispitivanju II. okrivljenog KC sa snimkom na CD mediju (list 98-99 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera, spec. sudske medicine (list 107-109 spisa), izvješća Centra za socijalnu skrb Zaprešić (list 139 i 147-148 spisa), izvješće stručne savjetnice suda (list 150 spisa), iskaz oštećenog PC od 10. veljače 2022. (list 158-160 spisa), iskaz svjedoka ŽC (list 160-162 spisa) i njegov iskaz od 19. ožujka 2025., iskaz svjedoka GC (list 166-167 spisa), JC (list 167-168 spisa), TC (list 168-169), iskaz svjedokinje OC (list 178-179 spisa), svjedoka ŠC (list 184-185), svjedoka ČC (list 185-187 spisa), usmeno očitovanje vještaka dr. Davora Mayera (list 195-196 spisa), iskazi I. i II. okrivljenika od 12. studenog 2024. (list 213-215 spisa), izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je kao nesporno utvrdio da su I. i II. okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret iz slijedećih razloga.

7. Naime, oštećeni IC je u svom prvom iskazu naveo da se predmetnog dana nalazio na njivi u [adresa] sa svojim sinom. Do oko 17,00 sati obrezivao je voćke, njegov otac IC se u to vrijeme nalazio u kući te je u dvorište došao susjed AC. Tada su na ulaz došli SC i ZC koji su ga pozvali da dođe. Kada im je prišao, SC je zamahnuo rukom te je osjetio udarac u glavu, pao je u nesvijest i srušio se na tlo. Kada je došao k svijesti, vidio je da su obojica iznad njega i da ga udaraju po glavi i tijelu. Do njega su došli sin LC i susjed AC, dok su okrivljenici pobjegli u svoju kuću. Siguran je da je SC u ruci imao nekakav bokser ili nešto slično, no ne može reći sa sigurnošću, ali obzirom na ozljede koje je zadobio na kostima lica, vjerojatno ga je udario s nekim čvrstim predmetom koji je imao u ruci. Susjed AC ga je odvezao na Hitnu pomoć u bolnicu Sveti Duh, gdje su mu rekli da mora na operaciju u KB Dubrava.

7.1. Ponovno saslušan na raspravi dana 10. veljače 2022. oštećeni IC naveo je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 23. rujna 2019. (list 93 spisa). Na posebno pitanje državnog odvjetništva naveo je da je prije predmetnog događaja s okrivljenicima bio u dobrosusjedskim čak i prijateljskim odnosima jer su oni iz njegove kuće uzimali vodu, iz razloga što nemaju vodu, a njihovi su prvi susjedi, a isto tako radili su mu neke keramičarske radove po kući. Navodi da ne zna uopće motiv zašto su ga napali i nije vidio da li bi oni bili pod utjecajem nekih sredstava, tj. alkohola ili nečeg drugog. Prije ovog događaja između njega i okrivljenika nije bilo izrečene niti jedne riječi niti nikakve druge situacije, dakle nije bilo nikakve verbalne svađe.

7.2. Kada je I. okrivljenik došao do njega imao je prvo ruke u džepovima od hlača i misli da je nešto imao u rukama, ali ne zna šta, no u svakom slučaju izvadio je ruku i s rukom ga je lupio kako je već i naveo u svom prvom iskazu i sada se više ne sjeća s kojom rukom ga je lupio, da li s lijevom ili desnom, jer nije niti stigao to vidjeti, jer je taj udarac od strane I. okrivljenog uslijedio iste sekunde čim je došao do njega. Do njega je došao zato što ga je on pozvao na način da mu je rukom mahnuo da dođe do njega i pritom nije ništa govorio, a on je mislio da on treba vodu kao što je to bilo i prijašnjih dana prije tog događaja. I. i II. okrivljenici su uzimali vodu iz njegove kuće na način da su oni imali ključ od te njegove kuće i mogli su si uzeti vodu kad god su trebali. S time da on ne živi stalno u toj kući već dolazi povremeno.

7.3. Navodi da nije vidio što je I. okrivljenik imao u ruci kada ga je lupio, dakle taj prvi udarac. Nije vidio da li je bilo s rukom ili s nekim predmetom, ali se kasnije po selu pričalo da je imao bokser. On uopće nije mogao pružiti otpor njima jer je ležao na zemlji, ali kada je do njega dotrčao susjed AC i sin LC, tada su oni pobjegli u svoje dvorište. Niti jedne jedine riječi nitko od okrivljenika nije izgovorio u cijelom tom predmetnom događaju. Taj događaj dogodio se na njegovom dvorištu. Kada ga je I. okrivljenik rukom pozvao, on je tada bio na kraju svog dvorišta, a oni su bili na početku njegova dvorišta tako da je on došao do njih, a njihova kuća je udaljena od tog mjesta gdje su ga udarali otprilike 20 do 30 metara. Cesta dijeli njihove dvije parcele. Prema cesti oni nemaju prozore na kući, već prema štali i vrtu.

7.4. Ne može sada točno reći koliko je udaraca primio po glavi i po tijelu, ali u svakom slučaju obojica su ga udarala i po glavi i po tijelu, dakle bilo je to više udaraca, ali sada više ne zna koliko brojčano. Udarali su ga i rukama i nogama u više navrata po glavi i po cijelom tijelu. Cijeli taj sukob trajao je oko 2 minute i ne zna koliko dugo je bio bez svijesti, no po njegovoj procjeni sigurno pola minute. Od tog prvog udarca u glavu I. okrivljenog pao je na asfalt i na leđa. To je bilo 2 metra unutar njegova dvorišta. Prije nego što ga je I. okrivljenik pozvao čistio je dvorište na dnu svog dvorišta. Kada su ga pozvali, ostavio je pilu u blizini kuće i došao do njih dvojice. Dakle, pila je bila nešto malo više od 10 m postavljena blizu kuće i još je trebao 10 m da dođe do njih.

7.5. Sjeća se da je I. okrivljenik na sebi imao trenirku i tenisice, ali ne zna sada više kako je bio obučen II. okrivljenik. I. okrivljeni ga je čim je došao do njega udario s jednom rukom i od tog udarca je pao na pod. Nije stigao vidjeti da li je iz džepova izvadio obje ruke ili samo jednu, no u svakom slučaju s jednom rukom ga je lupio u glavu i to u desno oko i tu je imao i operaciju. Dok su mu ruke bile u trenirci, tada je vidio da je imao obje šake stisnute u trenirci. Nije stigao vidjeti da li ga je lupio otvorenom ili zatvorenom šakom, niti je stigao vidjeti da li je u toj ruci s kojom ga je lupio imao još nešto. Inače su optuženici znali dolaziti po vodu s kantom i tačkama. Predmetni put nisu imali niti tačke niti kantu, no usprkos tome pretpostavio je da su ga došli tražiti vodu.

7.6. Nakon ovog događaja ušao je u svoju kuću i ubrzo je došla policija. Doktoru je išao čim je otišla policija iz njegove kuće, znači otprilike pola sata do sat iza predmetnog događaja, a na hitnu ga je dovezao susjed AC. Predmetni događaj dogodio se negdje iza 4 h, a na hitnoj je završio oko 19 h, a u bolnici oko 1 h. Nakon tog događaja do dolaska hitne pomoći bio je cijelo vrijeme kod kuće. Tog dana nije više s nikim dolazio u sukob.

7.7. Prije puno godina otac I. i II. optuženih je bio istukao njegova oca, to je bilo otprilike prije 10 godina, no oni su se poslije toga pomirili. On se osobno nikada nije svađao s I. i II. optuženima, već kako je naveo, dozvolio im je da uzimaju vodu iz njegove kuće i imali su ključ od njegove kuće koji im ja dao. Da bi uzeli vodu iz njegove kuće morali su ući u tu njegovu kuću. On ni nadalje ne zna razlog zašto su ga napali i nije mu jasno jer nikad se s njima nije svađao, niti verbalno, niti fizički.

7.8. Iz njihovog dvorišta može se teoretski vidjeti taj događaj. U tom trenutku on nije vidio nikoga u njihovom dvorištu. Čuo je da je kasnije došao u dvorište njihov otac i sestra. Njegov sin LC ima 22 godine. Bio je blizu njega predmetnog dana, a bio je tu i susjed AC. Prije predmetnog događaja sin LC se vozio s motorom po dvorištu i po livadi i nitko nije prigovarao toj njegovoj vožnji.

7.9. Kad je od tog prvog udarca pao na pod, samo kraće vrijeme je bio u nesvijesti, a kako je već i naveo, oko 30 sekundi. Kad je došao k svijesti, tada je vidio I. i II. okrivljenike, ali kod njih nije vidio bokser. Kada su I. i II. okrivljenici pobjegli tada mu je prvo došao susjed AC, a onda i sin LC. Navodi da nije krvario, ali je imao jake bolove. Ti bolovi relativno brzo su mu počeli, osobito oko oka i bili su jaki.

7.10. Kada mu je doktor vidio povredu na oku rekao mu je da ne vjeruje da takvu povredu može nanijeti čovjek sa golom rukom. Kod doktora ga nisu pitali koliko osoba ga je napalo, nego su ga samo pitali s čim su ga napali. Tako kada mu se predočava medicinska dokumentacija gdje stoji "napadnut od poznate osobe", navodi da on njima nije govorio od strane koliko osoba je bio napadnut i ne zna zašto su doktori napisali da je napadnut samo od jedne osobe jer im o tome nije ni govorio. Rekao je da ga je susjed prvo udario jednom rukom u oko i poslije je rekao da su ga braća napala i da su ga "iscipelarili". Kad je policija došla motorna pila je bila kod šahta, a to je udaljeno otprilike 10 metara od predmetnog mjesta, a motor od njegova sina LC bilo je blizu garaže kad je policija došla.

8. Iz iskaza svjedoka ŽC od 10. veljače 2022. proizlazi da se sjeća predmetnog dana. Bio je kod svog prijatelja ovdje oštećenog PC. Pomagao mu je čistiti dvorište i granje. S njima je u dvorištu bio i njegov sin LC koji je vozio motor i to po vrtu, tj. ledini koja pripada vlasništvu oštećenog. Dakle, dok su oštećeni i on tako raščišćavali dvorište od granja, u jednom trenutku su u njegovo dvorište ušli I. i II. okrivljenici. Sjeća se da je I. okrivljeni SC imao ruke u džepovima.

8.1. U jednom trenutku su njih dvojica pozvala oštećenog da dođe bliže jer je oštećeni bio na kraju svog dvorišta i s motornom pilo sjekao grane. On je bio 10 metara udaljen od predmetnog mjesta i oštećeni je krenuo prema I. i II. optuženima. Oni nisu ništa govorili, već su samo oštećenog pozvali rukama k sebi i kada je oštećeni došao do njih, tada je I. okrivljeni SC izvadio ruku iz džepa. Misli da je nešto imao u ruci, misli bokser i udario je oštećenog u glavu. Od tog udarca oštećeni je pao i to na asfaltirano dvorište i onda su ga I. i II. okrivljeni počeli udarati i rukama i nogama i to po cijelom tijelu. To je bilo u sekundi. On ih je krenuo razdvojiti i kada su vidjeli da dolazi sve bliže, tada su njih dvojica počeli bježati u svoje dvorište. Kad je on krenuo prema okrivljenicima, tada je i LC odložio svoj motor i krenuo prema tom predmetnom mjestu. Međutim, kada je LC došao do tog mjesta, optuženici su već bili pobjegli.

8.2. Bilo je to jako puno udaraca koje su I. i II. okrivljenici zadali oštećenom, i nogama i rukama po cijelom tijelu i to tukli su ga sa zatvorenim šakama i nogama. Već od prvog udarca kada je oštećeni pao na taj beton, on nije bio pri svijesti i tada su ga optuženici udarali kako je već i naveo. Kada je došao do oštećenog, on je bio omamljen i dolazio je k svijesti. On ga je podigao s poda i posjeo na tzv. coklov i dao mu vode. Odmah mu je oko bilo zatvoreno i natečeno i išla mu je krv.

8.3. Nakon toga oštećeni reagira i navodi da pita da li je zaista vidio da li mu je išla krv, nakon čega svjedok nadalje navodi da zna sigurno da je oštećenom bilo zatvoreno oko i da mu je oko oka bila sukrvica. Pozvao je policiju, oni su brzo došli uzeli su njihove izjave i nakon toga je otišao po svoj auto i odvezao je IC u bolnicu i to na Sv. Duh gdje su izvršili sve pretrage. Onda su mu rekli da ga moraju prebaciti u drugu bolnicu. Otišao je oko 2 sata tog jutra kući, a oštećenog su prebacili u drugu bolnicu oni sami. On je jedno vrijeme ostao u bolnici.

8.4. I. i II. okrivljenici kada su dolazili u dvorište uopće nisu ništa govorili, već su samo rukom zvali oštećenog. Koliko se sjeća, oštećeni je samo rekao "dečki, što trebate" i došao je do njih, a pilu je odložio na stepeništu blizu kuće. To je otprilike 6 do 8 metara udaljeno od predmetnog događaja.

8.5. Čini mu se da je uzrok svemu tome to što je nešto prije predmetnog događaja oštećeni držao svog psa na lancu, ali se pas očito sam odvezao i onda je tog psa izudarao otac I. i II. optuženika, tj. DC i to s kolcem, tj. štapom i zbog toga je oštećeni bio na njih ljut i rekao je optuženima da im više zbog toga neće davati vodu jer pas je imao velike povrede i dosta se mučio i po njemu je vjerojatno to uzrok cijelih tih predmetnih događaja. Oko tog događaja sa psom bila je upućena i policija jer su bili na očevidu. To je Policijska postaja Zaprešić.

8.6. U kući oštećenog tj. u tom vrtu bili su samo on i njegov sin LC, a u dvorištu okrivljenika vidio je da iz prikrajka čeka njihov otac DC i gleda kako se odvija taj događaj. Nije se imao razloga umiješati kad je vidio što su njegovi sinovi učinili oštećenom. Čim su I. i II. okrivljenici pobjegli iz oštećenikovog dvorišta oni više nisu napadali oštećenog niti su se pojavljivali u tom dvorištu. Navodi da je on susjed s oštećenim i okrivljenima jer živi udaljen od njih otprilike 200 metara.

8.7. On do predmetnog događaja nije bio u nikakvim odnosima s okrivljenicima, niti je imao s njima kontakte, niti ih je pozdravljao, jednostavno ništa, ali vidio je kakvi su ljudi prilikom tog događaja kojeg je imao s njihovim ocem prije sada otprilike 10 godina kada ga je njihov otac fizički napao i zbog toga je bio 3 tjedna u bolnici. Uništio mu je oko, no s I. i II. optuženima nikada nije imao problema, već samo s njihovim ocem GC.

9. Branitelji optuženih su potom zatražili da se unese u zapisnik da je svjedok rekao "uništili su mi oko" da bi nakon toga rekao da mu je njihov otac uništio oko, a ne optuženici s kojima nikada nije imao problema.

10. Nakon toga branitelji navode da žele da se unese u zapisnik kako svjedok navodi da je njemu u interesu da se ovdje optuženici procesuiraju i da mora ići na sprovod, ali da mu je važnije doći ovdje na sud.

11. Svjedok nadalje navodi da nitko nije micao tu pilu koja je bila odložena kod stepenica oštećenikove kuće. Policija je došla nakon pola sata. LC se vozio po tom dvorištu i ne zna zašto se on vozio. U svakom slučaju, to je motor za moto cross koji se i vozi po neravnom terenu. Čim je policija otišla, on je otišao kući po auto i nakon toga odvezao oštećenog u bolnicu i trebalo mu je negdje 40-ak minuta do bolnice. I okrivljenik kada je prilazio oštećenom imao je jednu ruku u džepu i ne sjeća se koju ruku. Čim je svjedok došao do okrivljenih oni su pobjegli. On je vidio njihovog oca koji je bio u svom dvorištu i ne zna da li je još netko bio jer je vidio samo njihovog oca GC. Svjedok je tada rekao njihovom ocu GC da ovako nešto neće mirno proći, da se treba prijaviti I. i II. optužene zbog ovog događaja jer ne zna koliko još ljudi treba stradati. To je po njemu "živi [adresa]. S time hoće reći da otac optuženih i njegovi sinovi, tj. optuženici glume šerifa u selu i da teroriziraju. Njihov otac na to njemu ništa nije rekao. Navodi da se on boji obitelji DC. To je bila motorna pila otprilike srednje veličine. Ukupno s mačem dugačka je oko 50 do 60 cm, koliko se sjeća. Oštećeni uopće nije držao tu pilu kada je išao prema okrivljenima, već je pilu odložio, kako je već naveo, kod stepenica tj. kod kuće i onda je praznih ruku krenuo prema okrivljenicima.

12. Iz iskaza svjedoka ŽC od 19. ožujka 2025. proizlazi da isti skazuje sukladno kao na zapisniku od 10. veljače 2022. (list 160-162 spisa).

12.1. Nadalje navodi da osim predmetnog događaja nije bio prisutan nikakvoj drugoj svađi niti sličnome između oštećenog i optuženih i navodi da je tog predmetnog dana osim oca optuženih kojeg je vidio u daljini i koji se nije približavao predmetnom događaju, nije vidio nikoga iz obitelji optuženih. Dakle, u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 10. veljače 2022.

13. Iz iskaza svjedoka GC (oca I. i II. okrivljenika) od 2. svibnja 2022. proizlazi da on predmetni događaj nije vidio, ali bi htio reći koji je povod svemu tome. Naime, 10. 2. 2019. oštećeni IC je sastavljao neke svoje automobile jer se inače s time bavi i tako je jedan auto ostavio na mjestu gdje svjedok nije mogao ući u svoje dvorište sa autom. To ga je jako razljutilo i zato je zvao policiju. Policija je došla tek nakon 2 i pol sata kada je oštećeni pospremio sve te svoje automobile i dijelove tako da se nije vodio nikakav postupak. On se s njim nije svađao.

13.1. Dana 12. 2. 2019. njegov sin ZC, tj. II. okrivljeni napravio je carinsku prijavu na policiju o tome da se oštećeni bavi sa sastavljanjem, prodajom automobila, motora. Tog popodneva oštećenikov sin LC došao je s nekim svojim trkaćim motorom i radio buku s tim motorom i to je jako uznemirilo njihove konje, no nije došlo između KC i njega do svađe tog dana, već samo do te prijave jer su zapravo tražili zaštitu od policije. On je s oštećenim bio u dobrim odnosima, radio mu je neke keramičarske poslove, a oštećenik je njemu dao motor, no kasnije se ispostavilo da taj motor nema uredne dokumente, ali nije se s njim posvađao. Inače, oštećeni je njegov susjed i imaju kuće jednu preko puta druge. Čak su neka daljnja rodbina.

13.2. Stalno ima problema s oštećenim jer se on bavi sa sastavljanjem automobila, motora, bicikala i drugih stvari i stvara buku i osobito po noći ima problema od te buke, a on se želi odmoriti. Oštećeni ga je optužio da je istukao njegovog psa i to ga je prijavio 5 mjeseci nakon datuma kojeg je on odredio da mu je napao tog psa, međutim to nije istina jer je on ljubitelj životinja. Ima puno životinja kod kuće: 4 psa, mačke, ovce, svinje, kokoši i nije istina da bi on istukao oštećenikovog psa. Taj oštećenikov pas je uginuo od starosti 16. 1. 2021. jer se smrznuo zbog nebrige o njemu. Naime, oštećeni u tu kuću dolazi samo povremeno.

13.3. Dana 24. 2. 2019. on nije bio otpočetka prisutan, čuo je samo galamu. Vidio je u jednom trenutku svoje sinove SC i KC, tj. I. i II. okrivljenike, a s njima je bila i njihova sestra TC. Vidio ih je sve troje u njihovom dvorištu. U jednom trenutku je samo došao oštećeni IC i rekao je da je zvao policiju, a došao je i AC, to je isto njihov susjed. S njim on nije imao problema, ali je s njim imao problema njegov vjenčani kum. Potom je oštećeni IC njima prijetio, rekao je da će sve K istući i da će ih istjerati od tuda gdje žive. Nakon toga su njegovi sinovi, tj. I. i II. optuženi, njegova kćer TC i on svi skupa otišli u kuću jer se nisu htjeli svađati. Naime, svjedok se boji oštećenog jer on inače ima oružje jer se bavi krivolovom, naime love srne i druge životinje. Tog dana AC je zvao policiju, a cijelog tog dana čula se jaka buka od trkaćeg motora kojeg je vozio oštećenikov sin LC tog predmetnog dana.

13.4. Prije je znao od oštećenog i njegovog oca kupovati njegovu vodu jer je bio jako dobar s oštećenikovim djedom. Naime, kad bi se njihova dva bunara zamutila, tada je bio prisiljen kupovati njihovu vodu jer njihova nije bila zamućena. To je inače gradski vodovod za kojeg se plaćaju mjesečni računi i onda je on znao plaćati te račune kako bi mu oni dali vodu i u to vrijeme su bili u dobrim odnosima.

13.5. Kada je svjedok došao na to svoje dvorište predmetnog dana i vidio optuženike, nitko od njih nije kod sebe imao nikakav bokser, niti itko od njih kod kuće uopće nema bokser, a niti zna kako on izgleda. Sjeća se da je samo oštećeni govorio da se hoće s njim tući jer je bio ljut, a inače on kada popije alkohol zna biti agresivan, no svjedok se povukao kako je rekao u svoju kuću i čekali su policiju u kući.

14. Iz iskaza svjedokinje JC (majke I. i II. okrivljenika) od 2. svibnja 2022. proizlazi da predmetnog dana nije bila prisutna ovom događaju, ali u jednom trenutku čula je galamu, izašla je na terasu njihove kuće i u dvorištu su bili njeni sinovi ovdje optuženi i kćerka TC. Sjeća se da je ona plakala i onda je vidjela oca oštećenog IC koji se isto tako zove, koji je dolazio prema njihovom dvorištu sa sjekirom tj. kretao se po cesti, a oni žive preko puta njih, a iza njega je u svom dvorištu stajao oštećeni IC i kraj njega je bila odložena motorna pila. Nije vidjela nikakve ozljede kod oštećenog i onda je u jednom trenutku izašao i njen suprug i potom ga je oštećeni pitao da li se želi s njim tući, no on na to nije reagirao. Nakon toga je oštećeni prijetio njenim sinovima tj. optuženicima da će ih poubijati i zgaziti s petom.

14.1. Ona nije vidjela što se dogodilo i koji je bio uzrok svemu tome tj. toj galami tog predmetnog dana. Ona nije vidjela da bi oko oštećenog bilo krvi, niti na njemu, niti je vidjela da bi mu oko bilo povrijeđeno odnosno zatvoreno. Njeni sinovi nisu imali ništa u svojim rukama, oni uopće nemaju kod kuće boksere, niti zna točno kako bokser izgleda. Ona je bila udaljena par metara od njih jer je bila na terasi kuće. Bio je u tom trenutku još dan. Njen muž u tom trenutku bio je u njihovom dvorištu, a s njim su bili i I. i II. okrivljeni i njihova kćer TC, a oštećeni je bio u svom dvorištu i pokraj njega je stajala odložena ta motorna pila, a otac oštećenog je mahao sa sjekirom na cesti između njihove dvije kuće. Poslije je došao i susjed AC, ne zna od kuda je on došao, ali rekao je da će zvati policiju i sjeća se da je i zvao policiju, a došao je i sin oštećenog LC i sjeća se da je LC pitao da šta se to desilo.

15. Iz iskaza svjedokinje TC (sestre I. i II. okrivljenika) od 2. svibnja 2022. proizlazi da se sjeća predmetnog dana, sin oštećenog LC vozio je svoj motor, moto crosser još od jutra, tj. cijeli dan. To je motor koji je dosta bučan i sjeća se da ga je u jednom trenutku njen brat SC, tj. I. okrivljeni zamolio da prestane praviti buku s tim motorom, a na to ga je LC pošpricao s blatom od tog motora. LC nije htio prestati s vožnjom tog svog bučnog motora i onda je njen brat SC pozvao oštećenog i rekao mu da zamoli sina LC da prestane stvarati buku s tim motorom.

15.1. U tom trenutku oštećeni je stajao pokraj svoje garaže i onda je oštećeni otišao u svoju garažu po motornu pilu i izašao s njom van i psovao te došao do njihovog dvorišta i počeo psovati njenom brata SC. I onda je nasrnuo na njega s prsima, počeo ga je gurati i onda ga je njen brat SC odgurnuo od sebe. Potom je u jednom trenutku došao otac oštećenog koji se isto zove IC, imao je sjekiru u ruci i krenuo je prema njihovom dvorištu i mahao je s tom sjekirom. Ona se jako preplašila.

15.2. Cijelo to vrijeme na dvorištu su bila njena braća KC i SC, a kasnije su došli njeni roditelji. Njena majka je vidjela kako otac oštećenog maše sa sjekirom prema njihovoj kući i tek kasnije je došao njen otac. Nakon toga u jednom trenutku došao je i susjed AC, a nakon njega došao je LC i pitao je da što se to dogodilo.

15.3. Potom je oštećeni prijetio njenoj braći tj. optuženicima da će ih sve postrijeljati i zgaziti s petom i to jednog po jednog. Onda se oštećeni htio tući s njenim tatom, zvao ga je i pitao da li se hoće tući i onda su se oni svi pokupili u kuću i čekali su da dođe policija. Nju je od tada bilo jako strah i roditelji su je čak vozili u školu jer je tada bila maloljetna. Potom je ona to sve poslala i dječjoj pravobraniteljici nakon par mjeseci jer je tražila zaštitu jer ju je iz razloga što ju je bilo jako strah oštećenog i njegovog oca, ali nitko ništa nije poduzeo po tom pitanju. Nakon predmetnog dana, opet su stvarali buku oštećeni i njegov sin s tim motorima. Od svega toga su im pobjegli konji, a jedan je bio njen ljubimac i jako joj je teško zbog toga. Nije vidjela nikakve ozljede na oštećeniku, ona je bila iza brata SC, dakle bila je jako blizu oštećenog i vidjela bi da je imao kakve povrede. Oštećeni je nakon toga otišao s tog mjesta, dakle s tog svog dvorišta i to nakon što je otišla policija on se sam odvezao sa svojim autom.

15.4. Kad je počela plakati kako je naprijed navela, onda ju je brat KC primio za ruku i nije vidjela da bi KC i SC prilazili oštećenom. Samo se sjeća da je u tom trenutku kad je došao ispred njihovog dvorišta oštećeni rekao da će postrijeljati sve K i to svu trojicu, tj. da će ih zgaziti s petom jednog po jednog, a zna da oštećeni i njegov otac imaju oružje jer se bave krivolovom. Otac oštećenog u ruci je imao sjekiru i s njom je ispred sebe mahao kada se tako kretao po cesti. Ona osobno nije podnosila kaznenu prijavu protiv oštećenog i njegovog oca, ali kako je navela, zatražila je zaštitu od dječje pravobraniteljice jer je da bila maloljetna, imala je 17 godina, ali protiv oštećenog i njegovog oca nije pokrenut nikakav postupak na njenu štetu.

15.5. Oštećeni nije imao u ruci pilu, već ju je imao pored noge, dakle ta njegova motorna pila je cijelo vrijeme bila na podu pokraj njega. Jedino je njegov otac imao sjekiru u ruci i s njom je mahao, a kako je već i navela. Onda je u jednom trenutku oštećeni došao na početak njihovog dvorišta i počeo odgurivati njenog brata SC i rekao mu "jebem ti mater". Pila je bila na podu pored njega. Kada je došla policija, oštećeni i njegov otac su pospremili i pilu i sjekiru i motor.

15.6. Navodi da je njihova adresa [adresa], a adresa oštećenog Vidikovac 3, dakle njihova kuća se nalazi preko puta kuće oštećenog. Nikakve ozljede nije vidjela kod oštećenog. Bilo je negdje između 16,30 do 17,00 sati, sjeća se da je bio još dan i da su upravo tada bili došli od njihove bake i htjeli su se malo odmoriti. Sjeća se da je u to vrijeme njen brat SC imao velikih problema s glavom i glavoboljom, zato se htio odmoriti tog dana i zato su ih i zamolili da ne stvaraju buku i onda je došlo do ove svađe kako je naprijed i navela.

16. Iz iskaza svjedoka ŠC od 18. svibnja 2023. proizlazi da se sjeća predmetnog dana, vozio se biciklom jer je on susjed okrivljenih i oštećenog. Naime, živi otprilike 200 metara od njih i bratić je u drugom koljenu oštećenom.

16.1. Kad je bio udaljen od kuće okrivljenih otprilike 30-ak metara, tada je čuo galamu iz dvorišta okrivljenih. Vidio je na terasi njihovu majku JC, ali nije čuo nikakve riječi, samo je to bila galama. On se nije htio petljati i onda se udaljio tim svojim biciklom. Dakle, on nije vidio predmetni događaj. Kuća okrivljenih je tako postavljena da se sa ceste vidi terasa, ali se ne vidi dvorište, tako da osim majke okrivljenih nije vidio tko se sve nalazio u tom njihovom dvorištu, samo je kako je i naveo čuo galamu. Inače u svađe se ne petlja pa je otišao kući. Nije vidio tko se svađao na tom njihovom dvorištu. Nema nikakvih saznanja o predmetnom događaju. Ta galama trajala je 30-ak sekundi, odnosno on je 30-ak sekundi čuo tu galamu pa je otišao, tako da ne zna koliko je u stvarnosti trajala ta galama. Te iste večeri je nazvao I. optuženog UC i pitao ga što se događalo u tom njihovom dvorištu i onda mu je on ispričao što se događalo u tom njihovom dvorištu. Kada je odlazio s tim biciklom i nadalje je čuo tu galamu iz dvorišta okrivljenih.

16.2. Osim majke okrivljenih, on nikoga drugoga nije vidio tako da ne zna tko je sve bio na tom njihovom dvorištu. On je inače u dobrim prijateljskim odnosima s I. i II. optuženim i nikada nije vidio da bi netko od njih nosio bokser. Dosta vremena zna provesti s njima u društvu, ali nikada nije vidio da bi imali bokser kod sebe, a druže se dugi niz godina.

16.3. On se sada više ne sjeća kada je prvi puta nakon predmetnog događaja vidio oštećenog s kojim je isto u dobrim odnosima jer su i rođaci, dakle ne sjeća se kada ga je prvi puta vidio nakon tog 24. veljače 2019. Možda je to bilo mjesec, dva ili tri nakon predmetnog događaja, više se toga ne sjeća. Inače optuženici i oštećeni imaju kuće jedna preko puta druge.

16.4. Dakle, toga dana on nije vidio niti I. i II. optužene, a niti oštećenog. Čuo je kako je naveo, samo galamu iz dvorišta I. i II. optuženika. Toga dana on se na biciklu vraćao negdje oko 17,00 sati kada je čuo tu galamu iz dvorišta okrivljenih.

17. Iz iskaza svjedoka ČC (sina oštećenika) od 18. svibnja 2023. proizlazi da se sjeća predmetnog dana. Došao je u posjet kod svoga oca, ovdje oštećenog PC. Došao je sa svojim motorom i vozio se po njegovom posjedu, tj. na jednoj livadi iza njegove štale sa tim svojim motorom.

17.1. U jednom trenutku dok se tako vozio, zasmetala ga je jedna grana koja je pala s voćke i onda je njegov otac tj. oštećenik otišao u garažu po motornu pilu da bi odsjekao tu granu. Kada je njegov otac krenuo prema garaži po to pilu, u tom trenutku do njegove kuće dolazili su po cesti I. i II. optuženi i dozivali su njegovog oca tj. oštećenog da dođe bliže k njima.

17.2. U to vrijeme njegov otac nije bio u baš dobrim odnosima sa I. i II. optuženima jer je imao nekih problema oko svog psa zbog čega se vodio sudski postupak. Prestali su on i otac komunicirati sa optuženicima jer je pas bio dosta ozlijeđen i ubrzo je i uginuo i od tada su odnosi između njegovog oca i I. i II. optuženika bili poremećeni, odnosno loši.

17.3. Dakle, kada je njegov otac otišao po tu motornu pilu u garažu da bi odsjekao tu granu voćke da se on može nesmetano voziti motorom, tada su po cesti do njihovog dvorišta došli I. i II. optuženi i pozvali njegovog oca da dođe bliže k njima i onda je njegov otac u blizini te njihove garaže odložio tu motornu pilu, stavio ju je na pod odnosno na jednu "šahtu" i krenuo je prema I. i II. okrivljenicima koji su bili na cesti ispred njihove kuće.

17.4. Između njegovog oca tj. oštećenog i I. i II. okrivljenih nije došlo do nikakvog razgovora. Dakle, otac je hodao prema I. i II. optuženima i kad je došao ispred njih tj. do I. i II. okrivljenih koji su već bili ušli u očevo dvorište, tada je bez ikakvih riječi došlo do udaraca od strane I. i II. optuženih. Vidio je da je prvo njegov otac dobio prvi udarac u glavu, tj. u oko od strane I. optuženog RC. Od tog udarca njegov otac je pao na pod i onda su ga I. i II. optuženi nastavili udarati nogama i tukli su ga po svim dijelovima tijela, a otac je cijelo vrijeme ležao na podu. Otac se nije branio niti ih je udarao, već je samo ležao na podu.

17.5. On je odmah krenuo prema ocu i vrlo brzo je i došao do njega i tada su se I. i II. optuženici maknuli s tog mjesta i otišli u svoje dvorište. Naime, njihova kuća nalazi se preko puta ulice, dakle dijeli ih samo ulica. Tek kada je on došao do svog oca, tada su I. i II. optuženi vikali nešto na njegovog oca, ali se više ne sjeća koje su mu riječi govorili, dakle u trenutku kad su već bili u svome dvorištu. Ovom događaju bio je prisutan i gospodin AC koji je njihov obiteljski prijatelj. Njegov djed bio je u to vrijeme u kući i ne zna da li je išta od svega ovoga mogao čuti.

17.6. Na pitanje državnog odvjetništva, navodi da nakon što je I. optuženik SC prvo lupio njegovog oca rukom u glavu, on je od toga vidio samo njegov zamah rukom i udarac u očevo oko, ali nije vidio da li bi I. optuženik imao nešto u ruci prilikom tog udarca ili ne jer je dolazio ocu s leđa prema njima i navodi da je nakon tog udarca I. optuženik stavio ruke u džepove. Nije vidio da li je taj udarac od I. optuženog bio sa otvorenom ili zatvorenom šakom, jer je vidio samo zamah njegove ruke prema oku njegova oca.

17.7. Nakon tog prvog udarca od strane I. optuženog, njegov otac je pao na pod i više ga I. i II. optuženici nisu udarali rukama nego nogama, a kako je već i naveo i to po cijelom tijelom "kuda god je noga išla". I. i II. optuženici su udarali njegovog oca nogama i to sa više udaraca, ali ih on nije brojao. Odmah nakon toga vidio je da je njegovom ocu bilo natečeno oko, a po tijelu nije vidio ozljede jer je bio obučen, samo se žalio da ga boli. Koliko se sjeća, ocu je bilo povrijeđeno desno oko. Njegov otac je zbog te povrede oka zatražio liječničku pomoć. Za vrijeme predmetnog događaja g. AC bio je u njihovom dvorištu. Taj njegov motor je u stvari motor za motocross koji se ne smije voziti po cesti, zato ga je on i vozio po toj očevoj livadi u blizini štale, a što je bilo udaljeno otprilike 50 metara od kuće optuženih. On je tako s tim motorom znao doći otprilike dva puta na godinu kod oca. Nikad ga nitko nije upozorio da se ne bi trebao voziti s motorom. Inače, on uopće ne živi kod oca, tj. oštećenog jer su mu roditelji razvedeni i samo povremeno ide u posjete ocu, pa mu je tako s motorom znao doći jednom do dva puta na godinu jer taj motor mora staviti na prikolicu da bi ga dovezao u očevo dvorište.

17.8. Po njegovoj procjeni, nakon što je otac pao na pod nakon tog prvog udarca od strane I. optuženog rukom u oko, dakle nakon toga su njegovog oca I. i II. optuženi udarali nogom po cijelom tijelu i to otprilike 5 do 10 puta obojica. To sigurno nisu bili slabi udarci. SC je zamahnuo desnom rukom kada je prvi puta udario njegovog oca u desno oko. Taj prvi udarac od strane I. optuženog on je vidio s udaljenosti otprilike 10 do 15 metara udaljenosti od njegovog oca, jer je s te livade do njega došao na tom motoru, a kad je bio otprilike 5 m udaljen do oca, tada su I. i II. optuženici pobjegli prema svojoj kući. I i II. optuženici su ga mogli vidjeti cijelo vrijeme otkad su došli. Od trenutka kad vidi prvi udarac do njegovog dolaska do udaljenosti od 5 metara do oca prošlo je otprilike 10 sekundi i nakon tog prvog udarca bilo je još oko 10 udaraca nogom od strane I. i II. optuženika.

17.9. Na pitanje branitelja zašto je u parničnom postupku radi naknade štete vezane za ovaj događaj rekao da je vidio da je ocu bilo povrijeđeno lijevo oko, navodi da tamo nije bio siguran. Tek kad je nakon toga došao kući i vidio očeve slike s povrijeđenim okom, tada je shvatio da je to ipak bilo desno oko. Nadalje navodi da nakon tog prvog udarca od strane I. optuženika u oko, te nakon što je njegov otac od tog udarca pao na pod, tada su ga optuženi nastavili udarati nogom po tijelu i to od ramena prema dolje i navodi da ga nogama nisu udarali po glavi već samo po tijelu, kako je već naveo, od ramena prema nogama. Ne sjeća se točno da li je njegov otac pao na leđa ili na trbuh, u svakom slučaju bio je na podu. Tog predmetnog dana njegov otac nije uspio ispiliti tu granu koja mu je smetala kod vožnje i nije uopće niti palio tu motornu pilu već kako je naveo, prije nego što je došao do optuženih, stavio ju je na pod i krenuo prema njima.

17.10. II. optuženi ZC zadao je nekoliko udaraca njegovom ocu nogom po tijelu i to od ramena prema nogama i nije oca udarao u glavu. I. i II. optuženi sigurno nisu bili bosi, ali nije vidio što su imali na nogama. Njegov otac je bio najnormalnije obučen, ali se ne sjeća što je imao na sebi. Sve se to događalo predvečer negdje oko 17,00 sati. Nakon ovog događaja došla je policija otprilike nakon sat vremena. Njegov otac išao je doktoru par sati nakon tog događaja, a nije išao odmah jer su čekali policiju. Ne sjeća se tko je oca vozio u bolnicu jer je on otišao kući tj. svojoj majci, ali zna da ga je posjetio u bolnici Sv. Duh i to iste večeri.

18. Iz iskaza svjedokinje OC, rođene G (žene II. okrivljenika) od 20. ožujka 2023. proizlazi da je predmetnog dana došla sa svojim suprugom II. optuženim kući u [adresa], oko 16,00 sati i sjeća se da je sin oštećenog LC jako bučno vozio motor. Dakle buka je bila dosta velika jer taj njegov motor tzv. crosser proizvodi jaku buku. Sjeća se da su u tom trenutku roditelji njenog supruga tj. II. optuženog bili u podrumu i pripremali meso za sušenje. Optuženik i ona pili su kavu i onda ju je pozvala šefica zbog razgovora u drugu smjenu jer je radila u Kauflandu u frizerskom salonu.

18.1. Potom je ona u jednom trenutku otvorila njihova ulazna vrata i sa tih ulaznih vrata vidjela kuću oštećenog jer on živi točno nasuprot ulaznih vrata njihove kuće. On je hodao po svom dvorištu lijevo-desno i držao je sjekiru u ruci i govorio je "sve ću K postrijeljati i zgazit ću vas kao čikove" i tako je radio s nogom kao da gazi čikove. Ne zna zašto je on to sve radio jer je ona bila u kući sve do trenutka dok nije otvorila ta njihova ulazna vrata. Ona je izašla van i vidjela je sestru optuženih koja je plakala, a stajala je pokraj I. i II. optuženog i to pokraj njihove garaže.

18.2. Navodi da ona predmetni događaj nije vidjela i nije vidjela da bi oštećeni bio povrijeđen niti da bi bio krvav. Oštećeni je od nje bio udaljen otprilike 15-ak metara kada ga je tako vidjela jer nakon njihovih vrata je terasa, pa dvorište, pa cesta, pa onda dvorište od oštećenog koje je točno preko puta njihove kuće. Navodi da I. i II. optuženi nikada nisu imali bokser kod sebe niti ga sada imaju. Desetak minuta nakon što je sve to vidjela što je gore i navela, stigla je policija, ali je ona ušla u kuću i nije vidjela niti čula što se događalo kad je stigla policija. Kad je došla policija, oštećenik je bio na tom mjestu tj. u svom dvorištu. Taj motor kojeg je vozio LC je bio toliko bučan da se nije ništa čulo. Čula je samo kad se taj motor ugasio da je oštećeni vikao sve ono što je naprijed navela jer je upravo u tom trenutku otvorila ulazna vrata i sve to čula. Nije primijetila da bi itko bio pod utjecajem alkohola. Cijelo vrijeme LC je stajao pokraj svoga oca tj. oštećenog. Na sebi je imao motorističko odijelo, a motor je spustio na pod pokraj sebe u tom njihovom dvorištu. Sve se to odvijalo negdje oko 17,00 sati.

18.3. Na tom njihovom dvorištu bio je i otac oštećenog, dakle njega je vidjela. Vidjela je i gospodina AC, ali on je samo u sjeni stajao i promatrao. Dakle, ona nije vidjela da bi I. i II. optuženi počinili predmetno kazneno djelo, dakle nije vidjela da bi oni na bilo koji način fizički napali oštećenog.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 13. studenog 2019. (list 107-109 spisa) proizlazi da su kod oštećenog PC utvrđene slijedeće ozljede u vidu kontuzijskih biljega na desnoj strani lica – oko oka i jagodično, prijeloma

dna desne očne šupljine, tipa „blow-out“, višeivernog prijeloma prednjeg i bočnog zida desnog maksilarnog sinusa s pomakom ulomaka. Navedeni prijelomi kostiju lica predstavljaju svaki za sebe tešku tjelesnu ozljedu. Površinske ozljede u vidu kontuzijskih biljega predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Ozljede su nastale udarcima tupo-tvrdog sredstva. U okolnostima fizičkih sukoba najčešće se ovakve ozljede zadaju udarcima stisnutom šakom. Za nastanak svih navedenih ozljeda bila su potrebna najmanje dva zasebna udarca zadana silom srednjeg do jakog intenziteta. Zaključno, utvrđene ozljede oštećenika u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Ozljede se mehanizmom nastanka mogu uklopiti u dinamiku događaja kakvu predočuje oštećenik u svom iskazu u dijelu u kojem navodi zadobivanje udaraca po glavi.

20. Iz usmenog očitovanja na nalaz i mišljenje dr. Davora Mayera od 20. rujna 2023. proizlazi da isti iskazuje sukladno kao u svom nalazu i mišljenju od 13. studenog 2019. (list -107-109 spisa).

20.1. Na upit branitelja I. okrivljenika da ocijeni mogućnost da bi ozljede na strani oštećenika bile zadane bokserom, odgovara da karakter ozljeda ne upućuje na takvu mogućnost. Naime, u slučaju zadavanja udarca nekim čvrstim metalnim objektom držanim u ruci kakav je i bokser, za očekivati bi bilo da osima podležećih koštanih ozljeda bude ozlijeđena i koža primjerice u vidu rana, razderotina na mjestu kontakta sa sredstvom.

20.2. Na daljnji upit nakon što mu se predočava iskaz oštećenika i svjedoka u dijelu u kojem se opisuje da bi oštećenik nakon što je pao na tlo zbog zadobivenog udarca u glavu, zadobio još veći broj udaraca nogom u tijelo, odnosno da je bio "cipelaren", odgovara da u medicinskoj dokumentaciji nema zapisa o ozljedama trupa koje bi očekivano nastale na ovaj način. Okolnost izostanka zapisa o ozljedama ne isključuje mogućnost da bi doista bilo udaraca nogom po trupu, ali bi se u tom slučaju radilo o udarcima nekog niskog intenziteta.

20.3. Kada ga se dalje pita da li bi se moglo raditi o 10-ak jakih udaraca kako to iskazuju oštećenik i svjedok, odgovara da je ocjena intenziteta od strane osobe koja zadobiva udarce nužno opterećena subjektivnošću pa je tako moguće da ozljeđenik opisuje udarce kao snažne, a da zapravo oni ne budu nekog većeg intenziteta. Ukoliko bi se doista radilo o 10-ak jakih udaraca nogom, tada bi svakako bilo za očekivati da na trupu nastanu odgovarajuće ozljede.

20.4. Na daljnji upit odgovara da su ozljede lica kakve je zadobio oštećenik praćene značajnom bolnošću u trenutku njihova nastanka, tj. u trenutku samog udarca kada se kost lomi. Nakon toga može doći do privremenog smirivanja boli da bi se ona protekom vremena ponovno pojačala uslijed oticanja mekih tkiva. Za napomenuti je ovdje da doživljaj bolnosti bitno varira od osobe do osobe. U vrijeme prijema u bolnicu za očekivati je da su oštećenika boljeli ozlijeđeni dijelovi lica. Na upit punomoćnika oštećenika je li odjeća koju bi oštećenik nosio na tijelu u vrijeme ozljeđivanja mogao utjecati na ishod zadanih udaraca, odgovara da ne u nekoj značajnoj mjeri, a pri ovoj ocjeni ima u vidu doba godine kada se događaj odvio kao i iskaz oštećenikova sina u dijelu u kojem je opisao da je otac bio "normalno odjeven".

20.5. Na upit suda jesu li ozljede mogle nastati na način prezentiran u oštećenikovom iskazu, odnosno da bi bio udarcem šakom oboren na tlo, a potom dok je ležao na tlu da bi zadobio udarce nogom po glavi i tijelu, odgovara da je to moguće. Dakle, u toj varijanti dio ozljeda bi nastao ovim prvim udarcem u uspravnom položaju, a potom drugi dio udarcem nogom dok je ležao na tlu. S time da bi barem jedan od tih udaraca trebao biti usmjeren u glavu, a ne u trup. Na upit branitelja I. okrivljenika, može li razlikovati sredstvo zadavanja teške tjelesne ozljede na način da se očituje da li se radilo o udarcu stisnutom šakom ili udarcem obuvenim stopalom, odgovara da to ne može sa sigurnošću reći. Na poseban upit branitelja II. okrivljenika može li utvrditi da li su sve ozljede porijeklom iz događaja, a uzimajući u obzir protek vremena od događaja do pružanja medicinske pomoći, odgovara da su ozljede svakako bile svježe. Ukoliko bismo analizirali isključivo medicinsku dokumentaciju, tada ne bi mogao tvrditi je li neka od ozljeda nastala i nakon događaja. Međutim, uzme li u obzir cjelokupno stanje spisa, tijek zbivanja nakon događaja (čekanje pol. službenika) kao i prostornu relaciju odnosno udaljenost od mjesta događaja do bolnice, tada kao logičan proizlazi zaključak da nakon događaja više nije bilo nekih drugih traumatskih zbivanja u kojima bi moglo doći do daljnjih ozljeđivanja.

20.6. Na upit suda o broju udaraca, izjavljuje da se na ovu okolnost osvrnuo već u pisanom nalazu i mišljenju. Naime, ozljede ovakve prirode i lokalizacije u pravilu zahtijevaju dva zasebna djelovanja sile, tj. dva udarca. Kada ga se pita je li ipak moguće da bi se radilo o jednom udarcu, odgovara da s obzirom na izostanak opisa točne lokalizacije prijeloma jagodične kosti, ovu varijantu ne može posve isključiti, ali ju empirijski cijeni manje vjerojatnom, tim više što je i izvanjske mekotkivne ozljede u vidu kontuzijskih biljega govore za dva djelovanja sile. Na poseban upit punomoćnika oštećenika može li isključiti veći broj udaraca od dva, odgovara da ne može i pojašnjava da se u sudskomedicinskim vještačenjima uvijek izražava najmanji broj udaraca što ne isključuje i veći.

20.7. Na poseban upit branitelja I. okrivljenika kojem se svojim pitanjem pridružuje i branitelj II. okrivljenika u odnosu na mogućnost nastanka ozljeda neko kraće vrijeme prije događaja ili neko kraće vrijeme nakon događaja, ponavlja kao i kod ranijeg odgovora kako razmatranjem podataka iz medicinske dokumentacije nije moguće precizno datirati vrijeme nastanka ozljeda.

21. Navedeni nalaz i mišljenje kao i usmeno očitovanje na isti sud u cijelosti prihvaća kao istinit i pravovaljan jer se radi o nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka i u skladu je sa svim pravilima medicinske znanosti i struke, a na koji stranke nakon usmenog očitovanja vještaka više nisu imale primjedbi niti pitanja.

22. Analizom svih dokaza zasebno i svih u cjelini, ovaj sud nalazi nedvojbeno dokazanim da su I. i II. okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo upravo na način kako im se to stavlja na teret ovom optužnicom.

23. Nesporno je da je predmetnog dana sin oštećenog tj. LC vozio svoj motor Crossover po imanju svog oca, tj. oštećenog PC za koji motor je općepoznato da stvara buku za vrijeme vožnje jer je to motor koji se ne vozi po cesti već po neravnim terenima. Nesporno je da je predmetnog dana sa oštećenim PC bio i njegov sin LC kao i prijatelj AC.

24. Sporno je da li su I. i II. okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na način kako im se to stavlja na teret u činjeničnom opisu ove optužnice, jer okrivljenici poriču počinjenje tog djela navodeći da je oštećeni došao u njihovo dvorište i počeo psovati I. optuženog te da ga je tada I. optuženik gurnuo zbog čega je oštećenik pao na pod te optuženici navode da je povod toj svađi predmetnog dana bilo to što je oštećenikov sin LC stvarao veliku buku vozeći svoj motor Crossover po imanju oštećenog.

25. Međutim, nasuprot tome oštećeni IC i svjedok AC suglasno navode da su predmetnog dana I. i II. okrivljenici u jednom trenutku došli do dvorišta oštećenog i bez ikakvog razgovora napali oštećenog na način da ga je I. okrivljenik lupio u glavu od kog udarca je oštećeni pao na pod i da su ga potom okrivljenici udarali rukama i nogama po cijelom tijelu, što je u svom prvom iskazu naveo i svjedok LC. Uz napomenu da je isti u svom drugom iskazu naveo da je njegovog oca tj. oštećenog I. okrivljenik lupio u glavu, od kog udarca je oštećenik pao na pod i da su ga onda okrivljenici tukli dok je ležao na podu po tijelu i to od ramena prema dolje. Valja istaći da je svjedok LC naveo da je taj prvi udarac I. okrivljenog u glavu oštećenog se dogodio kada je on tj. LC bio od njih udaljen 10 do 15 metara i onda je krenuo prema njima, dakle upitno je da li je svjedok LC mogao sa te udaljenosti točno vidjeti po kojim sve dijelovima tijela su I. i II. okrivljenici udarali oštećenog. S time da je ovaj svjedok u svom prvom iskazu naveo da su I. i II. okrivljenici udarali oštećenog po cijelom tijelu tj. kako on točno navodi da su ga udarali nogama po cijelom tijelu kuda god je noga išla. Također, i vještak dr. Mayer je naveo da su predmetne ozljede kod oštećenog nastale sa više od jednog udarca tj. da to može biti najmanje dva ili više udarca, što govori u prilog tome da očito povrede kod oštećenog nisu mogle nastati na način kako to navode I. i II. okrivljenici tj. od jednog guranja od strane I. okrivljenog i zbog toga pada na pod oštećenog uslijed tog odguravanja, već su mogli nastati jedino od više udaraca, stoga se i iskaz oštećenog i svjedoka AC nalaze uvjerljivim i vjerodostojnim, jer oni i vjerno i suglasno navode da nakon što je I. okrivljenik lupio oštećenog u glavu od kojeg udarca je oštećenik pao na pod i onda su ga I. i II. okrivljenici nastavili tući po glavi i cijelom tijelu, a što je u svom prvom iskazu naveo i sin oštećenog.

26. Valja istaći da je u ovom postupku cijela obitelj OC iskazivala različito o predmetnom događaju. Naime, nitko od članova obitelji OC (otac, majka, sestra i žena II. okrivljenika) nije vidio da bi I. i II. okrivljenici udarali pa čak niti gurali oštećenog, iako I. i II. okrivljenici navode da je I. okrivljenik gurnuo oštećenog i da je ovaj od tog udarca pao na pod.

27. Tako DC (otac okrivljenika) navodi da je povod predmetnom događaju bilo to što ih je smetalo što oštećenik stvara veliku buku popravljajući svoje aute i motore, a predmetnog dana je oštećenom došao i njegov sin LC koji je stvarao buku sa svojim motorom što je sve jako uznemirilo njihove konje. Ovaj svjedok navodi da je u jednom trenutku samo čuo neku galamu, ali nije vidio što se događalo. Vidio je samo njegove sinove tj. okrivljenike i svoju kćer TC kako su ušli u njihovu kuću navodeći mu da se nisu htjeli svađati. Ovaj svjedok navodi da je vidio oštećenika koji je govorio da se s njim hoće tući, no svjedok DC se povukao u svoju kuću i sjeća se da je potom susjed AC zvao policiju.

28. Ovdje se radi o iskazu oca okrivljenih koji je potpuno po stavu ovog suda nelogičan i neživotan. Naime, s jedne strane ovaj svjedok opisuje niz nesuglasica koje su imali sa oštećenim vezano za buku koju im je oštećenik stvarao popravljajući aute i motore pa je opisivao i nesuglasice sa psom te isto tako prijavu carinskoj policiji od strane II. okrivljenog zbog tih sastavljanja i prodaje automobila i motora. Također je spominjao njegovu prijavu policiji jer da mu je oštećenik stavljao auto pred garažu zbog čega nije mogao ući u nju sa svojim autom. Dakle, očito su ti odnosi između oštećenog i obitelji DC bili vidno narušeni. Potom dolazi predmetni dan za kojeg ovaj svjedok tj. DC navodi da ništa nije vidio osim ljutitog oštećenog koji se s njim htio tući te je naveo da se sjeća da je tog dana svjedok AC zvao policiju.

29. Nasuprot tome iskazu žena naprijed navedenog svjedoka tj. JC iskazivala je drugačiju verziju ovog događaja navodeći da je čula galamu, izašla iz kuće i vidjela svoje sinove tj. I. i II. okrivljenike i kćer TC koja je plakala i tada svjedokinja navodi da je vidjela kako prema njihovom dvorištu dolazi otac oštećenog koji se isto kao i oštećeni zove IC i to da je isti dolazio prema njihovom dvorištu sa sjekirom u ruci, a iza njega je stajao njegov sin tj. ovdje oštećeni, a kraj njega je bila odložena pila. Svjedokinja navodi da je tada iz kuće izašao i njen suprug DC kojeg je tada oštećeni pitao da li se želi s njim tući, a okrivljenicima da je govorio da će ih poubijati i zgaziti s petom. Svjedokinja navodi da nije vidjela što se još dogodilo, ali zna da je susjed AC zvao policiju.

30. Dakle, takvu verziju događaja nije iskazivao njezin suprug DC koji nije spominjao da bi vidio oca oštećenog sa sjekirom niti oštećenog sa motornom pilom.

31. Nasuprot tome, svjedokinja TC (sestra okrivljenih) navela je da je predmetnog dana sin oštećenog stvarao veliku buku s motorom i da ga je u jednom trenutku njen brat SC tj. I. okrivljenik zamolio da prestane praviti buku s tim motorom, na što ga je LC pošpricao s blatom od tog motora i nije htio prestati s vožnjom. Svjedokinja nadalje navodi da je potom oštećeni otišao u svoju garažu po motornu pilu i počeo psovati te potom došao do njihovog dvorišta i nadalje psovao njenog brata UC te nasrnuo na njega s prsima te ga počeo gurati i onda da ga je SC odgurnuo od sebe te da je tada došao otac oštećenog sa sjekirom čega se ona preplašila. Također, svjedokinja je navela da je oštećeni prijetio da će ih sve postrijeljati i zgaziti i navodi da nije vidjela nikakve ozljede na oštećenom.

32. Valja istaći da niti okrivljenici nisu tako opisivali predmetni događaja. Oni ne spominju da bi vidjeli oca oštećenog sa sjekirom niti oštećenog sa pilom iza njega, već okrivljenici oboje navode da je I. okrivljeni SC odgurnuo oštećenog od čega je ovaj pao na pod. Ovakvu verziju ne navode niti otac niti majka niti sestra okrivljenika. Zapravo, svi naprijed navedeni svjedoci iz obitelji Kiseljak navode da nisu vidjeli da bi I. i II. okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo, no sud nalazi da kod njih radi o pristranim svjedocima, užoj obitelji I. i II. okrivljenika koji svojim iskazima žele otkloniti kaznenu odgovornost od okrivljenih. Dakle, svojim iskazima žele zaštiti I. i II. okrivljenike kako ne bi bili izvrgnuti kaznenoj odgovornosti. Isti je slučaj i sa svjedokinjom OC (ženom II. okrivljenika), koja nasuprot svim naprijed navedenim iskazima navodi da je otvorivši vrata njihove kuće vidjela oštećenog kako hoda po svom dvorištu sa sjekirom u ruci i da govori kako će K postrijeljati i zgaziti kao čikove. Tada je vidjela i I. i II. okrivljenike i njihovu sestru TC koji su svi stajali pokraj njihove kuće.

33. Nasuprot ovom iskazu svjedokinje OC, ostali članovi obitelji OC drugačije su opisivali ovaj događaj i nitko nije spominjao da bi oštećeni imao sjekiru, već su majka i sestra optuženih govorili o tome da je prvo došao otac oštećenog sa sjekirom, a iza njega oštećenik pokraj koga je bila motorna pila. Otac okrivljenih DC ne spominje u svome iskazu oca oštećenog s pilom, već samo da je vidio oštećenog kako ide prema njegovoj kući i govori mu da se s njim tj. s GC hoće tući i da je zato njihov susjed AC zvao policiju.

34. Dakle, kako je navedeno nitko od članova obitelji DC nije naveo da bi vidio predmetni događaj, tj. da bi I. i II. okrivljenici fizički napali oštećenog i da bi mu zadali povrede i nitko od njih nije vidio da bi oštećenom bilo povrijeđeno oko. Sva te iskaze obitelji DC sud nalazi neistinitim i neuvjerljivim. Osobito obzirom što iz suglasnih iskaza oštećenog i svjedoka ŽC, a i iz iskaza oštećenog ČC, proizlazi da je upravo oštećenik zadobio tešku ozljedu oka i da je nakon tog fizičkog napada I. i II. okrivljenih na oštećenog svjedok AC nazvao policiju. Dakle, sud nalazi da svjedok AC vjerno i okolnosno opisuje predmetni događaj koji je suglasan iskazu oštećenog PC, iz kojih iskaza jasno i nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici očito ljuti zbog buke koju je predmetnog dana stvarao sin oštećenog, došli do dvorišta oštećenog. Dakle, životno je, logično i okolnosno da su zbog tako velike buke koju je stvarao motor Crossover okrivljenici došli do dvorišta oštećenog i očito ga bez riječi neprimjereno tj. protupravno fizički napali upravo na način kako im se to činjeničnim opisom ove optužnice stavlja na teret.

35. Dakle, sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka ŽC i oštećenog PC. Naime, nelogično je i neživotno da bi se predmetnog dana zvala policija i išlo u bolnicu zbog tako teške povrede oka u slučaju da se događaj odvijao na način kako to navode I. i II. okrivljenici i svi članovi njihove obitelji Kiseljak. Dakle, morao je postojati valjani razlog zašto je AC zvao policiju i potom vozio oštećenog na hitnu i u bolnicu zbog povrede oka. Predmetnu povredu oka sigurno si nije nanio oštećenik sam niti je mogla nastati samo od pada nakon odguravanja I. okrivljenog, a kako to potvrđuje i vještak dr. Mayer. Ta povreda je vrlo teške naravi i način na koji suglasno opisuju predmetni događaj svjedok AC i oštećeni IC jedino je uvjerljiv, okolnostan i istinit po stavu ovog suda, jer oni životno i logično opisuju kako se predmetni događaj odvijao za što i vještak dr. Davor Mayer navodi da su predmetne povrede oka oštećenog mogle nastati od 2 ili više udaraca rukom a i nogom.

36. Sud nalazi da su svjedoci članovi obitelji okrivljenih ili opisivali neki drugi događaj ili u potpunosti neistinito i neuvjerljivo iskazivali i to svi između sebe na drugačiji način, a kako je naprijed i navedeno. Očito je tog predmetnog dana sin oštećenog LC stvarao veliku buku s tim svojim Crossoverom, što je očito bilo previše za cijelu obitelj DC pa su iznervirani tj. ljuti zbog toga okrivljenici došli do dvorišta oštećenog, rukom ga pozvali da dođe te ga je potom I. okrivljenik udario šakom u glavu, zbog čega je oštećenik pao na pod pa su ga potom I. i II. okrivljenici nastavili udarati rukama i nogama po glavi i po cijelom tijelu, uslijed čega je oštećenik zadobio predmetne povrede desnog oka, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku ozljedu. Sve kako to proizlazi iz suglasnih i u cijelosti prihvaćenih iskaza oštećenog i svjedoka ŽC koji je po stavu ovog suda nepristran i za ovaj postupak nezainteresiran svjedok i koji vjerno i detaljno opisuje ovaj predmetni događaj i to suglasno kao i oštećenik, a kako je to u svom prvom iskazu opisao i svjedok LC. On je zapravo svojom bučnom vožnjom i izazvao cijeli ovaj postupak i zapravo je povod svemu ovome očito takva bučna vožnja koja je izrazito smetala obitelji DC, a osobito I. okrivljenom koji je tada bio narušenog zdravlja i pred teškom operacijom glave pa je očito to na njega teško djelovalo i izrazito ga razljutilo jer radi se o mirnoj seoskoj sredini gdje se takva buka crossovera po neravnim terenima imanja oštećenika sigurno izrazito jako čuje. Ovdje su odnosi između obitelji DC i oštećenog očito već dulje vremena poremećeni zbog sve te stalne buke, osim motora tu su i česti popravci automobila i drugih vozila od strane oštećenog i stvaranje buke kao i ostale razmirice između njih. Stoga je logično i okolnosno da su I. i II. okrivljenici krajnje iznervirani takvim ponašanjem oštećenog i njegovog sina tj. stvaranjem buke očito toga dana došli do dvorišta oštećenog i na svoj način pod pritiskom svih tih svojih emocija tj. ljutnje i nemoći što mirnim putem tj. riječima nisu uspjeli uvjeriti oštećenog da prestane stvarati buku iz njegovog dvorišta. Dakle, tada su u takvom stanju ljutnje i potrebe da nekako riješe taj problem došli do dvorišta oštećenog i odlučili se fizički s njim obračunati i to na način kako im se to i stavlja na teret ovom optužnicom. Takvo rješavanje ovog njihovog problema nikako nije prihvatljivo, odnosno isto je protupravno, no u svakom slučaju ima svoj uzrok u takvoj vremenski dugoj nemogućnosti da se oštećenog odvrati od stvaranja buke i remećenja mira u toj njihovoj sredini. No usprkos navedenom, takvo ponašanje I. i II. okrivljenika je protupravno i uzrokovalo je kod oštećenog tešku tjelesnu ozljedu, stoga je iste valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

37. Stoga sud nalazi da su I. i II. okrivljenici u svom ponašanju ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja ovog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te da su svjesno i voljno, dakle s izravnom namjerom zadali oštećenom više udaraca na način opisan u činjeničnom opisu djela i upravo radi tako zadobivenih udaraca oštećenik je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, tj. u vidu kontuzijskih biljega na desnoj strani lica – oko oka i jagodično, prijeloma dna desne očne šupljine, tipa „blow- out“, višeivernog prijeloma prednjeg i bočnog zida desnog maksilarnog sinusa s pomakom ulomaka, a koje povrede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle koje povrede su u ukupnosti teške naravi.

38. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da su I. i II. okrivljenici očito svjesno i voljno postupali i takvim svojim postupcima doveli do ozljeđivanja oštećenog, a što je sve utvrđeno temeljem u cijelosti prihvaćenog iskaza oštećenog, kao i svjedoka AC, a koje povrede su potvrđene nalazom i mišljenjem dr. Davora Mayera, čime se smatra dokazanim subjektivni i objektivni element bića ovog kaznenog djela. Takvim svojim postupanjem okrivljenici su ostvarili sva obilježja predmetnog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona pa ih je sud stoga proglasio krivim.

39. Zbog navedenog sud nalazi da je nedvojbeno utvrđeno da su I. i II. okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo upravo na način kako im se to stavlja na teret.

40. Dakle, analizom svih provedenih dokaza evidentno je da su kritične zgode I. i II. okrivljenici dana 24. veljače 2019. oko 17,00 sati, u Pušći, Marija Magdalena, Vidikovac 3, na dvorištu na navedenoj adresi, zajednički i po prethodnom dogovoru, u nakani da teško tjelesno povrijede IC, imenovanog je prvo I. okrivljenik udario šakom u glavu od kojeg udarca je IC pao na pod, nakon čega su ga I. i II. okrivljenici nastavili udarati rukama i nogama po glavi kao i po cijelom tijelu, uslijed čega je IC zadobio tjelesne povrede u vidu kontuzijskih biljega na desnoj strani lica – oko oka i jagodično, prijeloma dna desne očne šupljine, tipa „blow-out“, višeivernog prijeloma prednjeg i bočnog zida desnog maksilarnog sinusa s pomakom ulomaka, a koje povrede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle koje povrede su u ukupnosti teške naravi, dakle, drugog teško tjelesno ozlijedili, čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11. Obzirom na naprijed navedeno sud smatra da su upravo I. i II. okrivljenici zadali oštećenom predmetne ozljede. Na taj način, I. i II. okrivljenici su ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela opisanog i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona, pa ih je sud za to djelo proglasio krivim.

41. Dakle, zbog svega naprijed navedenog valjalo je I. i II. okrivljenike proglasiti krivim i osuditi po zakonu, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl. 118. stavak 1. Kaznenog zakona, kako je naprijed i u činjeničnom opisu navedeno, a što osobito proizlazi iz iskaza oštećenog, a koji iskaz je sud, kako je već i navedeno prihvatio kao logičan, uvjerljiv i vjerodostojan, kao i iskaz svjedoka AC i prvi iskaz sina oštećenog NC, a što sve proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera. Uz napomenu da svjedok ĆC nije imao saznanja o predmetnom događaju pa njegov iskaz sud nije posebno cijenio. Iskaze I. i II. okrivljenika i članova njihove obitelji sud nalazi neuvjerljivim, neistinitim, međusobno nesuglasnim i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od I. i II. okrivljenika.

42. Razmišljajući o vrsti i visini sankcije koja se ima primijeniti na okrivljenike, ovaj sud nalazi da je olakotna okolnost činjenica da isti nisu kazneno niti prekršajno osuđivani, a kao otegotno uzeta je društvena opasnost predmetnog kaznenog djela, s obzirom da se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela – nanošenja teške tjelesne ozljede oštećenom. Prilikom odmjere kazne ovaj sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljenih, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

43. Slijedom navedenog cijeneći navedene okolnosti, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije koja se ima primijeniti na okrivljenike, a imajući u vidu težinu kaznenog djela, dakle uz izrazitu društvenu opasnost djela, sud je osudio I. i II. okrivljenike za naprijed navedeno kazneno djelo, na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, te im je temeljem čl. 56. st. 1. i 2. Kaznenog zakona izrečena uvjetna osuda, pa se naprijed navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenici u roku od 4 godine od pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo, jer sud smatra da će se u konkretnom slučaju izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, te ispuniti opća i posebna prevencija i u dovoljnoj mjeri utjecati na I. i II. okrivljenike da ubuduće ne čine kaznena djela, a drugima biti dovoljno upozorenje da se suzdrže od činjenja istih.

44. Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 sud je odlučio da su I. i II. okrivljenici dužni platiti troškove kaznenog postupka i to za provedeno medicinsko vještačenje povreda oštećenog po vještaku dr. Davoru Mayeru koji trošak je tada iznosio 1.750,00 kuna a što sada iznosi 232,26 eura, kao i paušalni iznos od ukupno 400,00 eura, na način da je svaki od njih dužan platiti polovicu navedenog ukupnog iznosa i to svaki po 316,13 eura, sve to u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude, obzirom što se radi o troškovima provođenja medicinskog vještačenja povreda oštećenog, koji su bili neophodni radi donošenja odluke u ovome postupku, osobito radi utvrđenja o kakvim povredama se radi i kako su nastale, a plaćanjem tih troškova neće biti dovedena u pitanje materijalna egzistencija okrivljenika jer su isti zaposleni, mlađe životne dobi, radno sposobni , a i dodijeljen im je dulji rok od 4 mjeseca za plaćanje istih kako ne bi bila ugrožena njihova materijalna egzistencija, kao niti egzistencija njihove obitelji. Uz napomenu da iz odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 proizlazi da ukoliko sud okrivljenike proglasi krivim u presudi će im naložiti da podmire troškove kaznenog postupka.

45. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2025.

ZAPISNIČAR:

SUDAC ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje pismeno u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.