Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: K-193/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Manon Juravić, kao predsjednice vijeća, sudaca porotnika Krunoslava Jarića i Vesne Bek kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UL zbog kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 222. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO- 981/18-VI od 11. listopada 2018. nakon javne rasprave održane 24. ožujka 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Miroslave Preuc, okrivljenika UL i branitelja okrivljenika iz povjerenja Berislava Pavišića, odvjetnika iz Rijeke, istoga dana izrekao je, javno objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik UL, nadimka U, sin UL i Đ, rođene H, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1984., državljanin RH, po zanimanju tehničar za elektroniku, po zvanju serviser dentalne opreme, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik Dentum medikal d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od 1.200,00 od 1.600,00 eura, SSS, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana u kojem prebiva, nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivanog, prekršajno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,
na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
08. svibnja 2018., oko 19:30 sati, u Kastvu, Belići, upravljao osobnim vozilom marke WV Golf, reg. oznaka [registarska oznaka], krećući se iz smjera Spinčići u smjeru Tometići, gdje je dolaskom u desni nepregledni zavoj, po sustizanju dva vozača biciklista izvršio radnju pretjecanja, kojom prilikom je došlo do verbalnog vrijeđanja i psovki od strane bicikliste ĐL, nakon čega je UL izrevoltiran uvredama i psovkom započeo vožnju svojim vozilom s lijeve na desnu traku, s namjerom usporavanja kretanja bicikliste ĐL, pa pristajući da ugrozi njegov tjelesni integritet naglim manevrom vozilom skrenuo ispred bicikliste, zbog čega je biciklista ĐL radi izbjegavanja udara u vozilo, naglo zakočio i pao na rubni dio desne strane kolnika, kojom prilikom je zadobio prijelom desne ključne kosti s pomakom i prijelom II desnog rebra, a koja ozljeda je okvalificirana kao teška tjelesna ozljeda,
dakle, općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe,
pa da bi time počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti-dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom opisano u članku 215. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 222. stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 222. stavku 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.
2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze ispitivanjem oštećenika ĐL kao svjedoka (stranica 130-132), te na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedokinje HL (stranica 100-101), svjedoka AL (stranica 101-103) i svjedoka GL (stranica 114- 115), pročitani su specijalistički pregled KBC Rijeka za ĐL (list 4-7), uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku o zadobivenim tjelesnim ozljedama za ĐL (list 19), fotografije općeg izgleda mjesta događaja sačinjeno po djelatnicima PUPG Rijeka (list 22), prijava KBC Rijeka za ĐL (list 24), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za ĐL (list 25), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za UL (list 26), te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan Izvadak iz KE (stranica 139-140), te iz PE (stranica 141-142) za okrivljenika.
3.1. Iz iskaza oštećenika ĐL ispitanog kao svjedoka proizlazi da se tom prilikom kretao biciklom iz smjera Jušića prema [adresa] uz desni rub kolnika, te misli da ga je okrivljenik svojim osobnim automobilom pretjecao u zavoju prelazeći preko pune središnje crte na kolniku, a radilo se o nepreglednom zavoju, zbog čega misli da isti nije mogao vidjeti da li iz suprotnog smjera dolazi neko drugo vozilo. Naime, isti se zadnjih odnosno proteklih 200-tinjak metara kretao iza njega svojim vozilom, ali ga nije mogao preteči, time da je vozio iza njega na nekoliko metara razmaka, kao da ga je želio izgurati s ceste. Dakle, kada ga je okrivljenik u zavoju počeo pretjecati, te se kretao brzinom od cca. 20 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 30 ili 40 km/h, pa kada je prešao na suprotnu prometnu traku, stiglo je vozilo iz suprotnog smjera zbog čega se dao odnosno naguravao se svojim vozilom prema njemu. U tom se trenutku izgalamio te je tom vozaču automobila rekao nešto kao: "Kamo ćeš budalo", a isti mu je u toj sekundi rekao: "Kome ti" i svom silom stao na kočnicu autom ispred njega. Obzirom da je bilo toplo vrijeme, isti je imao oba otvorena prozora na svom vozilu, pa kako se radilo o sekundama, a auto je bio metar do metar i pol ispred njega zaustavljen, nije siguran da li je pao nakon što je udario u njegov auto ili je pao kada je naglo stao biciklom. Kada je okrivljenik vidio da je on pao, stisnuo je gas i pobjegao, te se vratio nakon desetak minuta, oko njega je bilo dosta ljudi koji su sve vidjeli. Kada je isti izašao iz auta vikao je na njega da što ima voziti biciklu po cesti. Tom prilikom je slomio dva do tri rebra i ključnu kost. Ne sjeća se da li se na toj prometnoj traci kojom se kretao biciklom kretalo još neko vozilo.
3.1.1. Nastavno, oštećenik je iskazao da nema retrovizore na svom biciklu. Okrivljenik se vozilom kretalo 200-tinjak metara iza njega, a radi se o zavojitoj cesti. Ne zna koje je vozilo tom prilikom naišlo iz suprotnog smjera. Vozilo okrivljenika mu je prepriječilo put kada se zaustavilo na prometnoj traci ispred njega. Naime, kada je okrivljeniku izgovorio ranije navedeno, isti je učinio ono što se inače ne radi u prometu na cesti, dakle, naglo je smotao volan u desno i ubacio se ispred njega. Dakle, isti je tom prilikom naglo smotao volan u desno i naglo stao na kočnicu, a neposredno prije toga ispred lijevog zavoja je ušao u škare. Nakon cca. sekundu do dvije nakon što je pao, isti je dao gas i pobjegao. Taj je dan krenuo sam iz kuće bicikom, radi se o dionici ceste na kojoj često voze biciklisti, a koliko se sjeća u jednom trenutku je vozio u paru s još jednim biciklistom, misli da su se razdvojili kilometar prije tog događaja, dakle u trenutku samog pada bio je sam na svojoj prometnoj traci, dakle bez drugih biciklista. Ne zna tko je pozvao policiju, a hitna je došla odmah.
3.1.2. Na upit predsjednice vijeća zašto je na ročištu pred sudom iskazao drugačije u odnosu na iskaz na policiji, odnosno da bi se tom prilikom tom dionicom ceste, a prije samog događaja kretao s još jednim biciklistom, oštećenik je odgovorio da je razlog tome protek vremena, a koliko se sada prisjeća čini mu se da ga je taj nepoznati biciklista naknadno tražio, odnosno javio se da li će trebati davati kakav iskaz. Također, na upit da pojasni ono što je iskazao pred II. PP Rijeka u dijelu da kako je taj zavoj bio nepregledan, da je taj nepoznati vozač počeo ulaziti sve više u njihovu putanju kretanja, naguravajući njega prema desnom rubu kolnika, dok je na ročištu pred sudom iskazao nešto drugačije, isti je iskazao da se zbog proteka vremena ne može sjetiti istog, misli da se tom prilikom radilo o pretjecanju od strane okrivljenika dok se nalazio na bicikli, a najrealniji je onaj iskaz koji je dao prvotno, dakle kratko vrijeme nakon samog događaja.
3.1.3. Nastavno, iz iskaza oštećenika danog kod II PP Rijeka proizlazi da je po dolasku ispred nepreglednog desnog zavoja u Belićima sustigao nepoznatog biciklistu koji se kretao sporije od njega i pretekao ga krećući se sredinom kolničke desne prometne trake. Kada je došao do zavoja sustiglo ih je vozilo marke "VW Golf", reg. oznake [registarska oznaka], bijele boje, vozač kojega ih je počeo pretjecati u samom desnom zavoju. Kako je zavoj bio nepregledan, taj je nepoznati vozač počeo ulaziti sve više u njihovu putanju kretanja naguravajući ga prema desnom rubu kolnika. Isti je vozač smotao puni lijevi, a potom naglo i puni desni manevar te naglo zakočio ispred njega, zbog čega je i on zakočio svojim biciklom da ne bi završio pod kotačima vozila. Tom prilikom zadobio je teške tjelesne ozljede.
3.2. Iz iskaza svjedokinje HL danog proizlazi da da se tom prilikom nalazila na zadnjem sjedalu iza vozača vozila marke "VW Golf" bijele boje kojim je upravljao njezin prijatelj odnosno dobar poznanik UL, te je vidjela ok i bila u opuštenom raspoloženju, a sve se desilo dosta brzo. U jednom trenutku vidjela je kako jedan biciklist prestiže drugoga u zavoju, a pretjecao je onaj koji je poslije i nastradao, ali tom prilikom nije prešao biciklom na prometnu traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera. UL je baš u tom trenutku počeo prestizati bicikliste, te koliko se sjeća, u tom trenutku kada je prvi biciklist prestizao drugog, zatrubio je tom biciklisti, a prilikom pretjecanja istih u zavoju prešao je djelomično na suprotnu prometnu traku, što je morao učiniti upravo zbog njih, te je vidjela kako u trenutku njegovog pretjecanja u zavoju nailaze vozila iz suprotnog smjera. U trenutku pretjecanja UL nije kočio, time da biciklista koji je pretjecao nije dao nikakav znak da ima namjeru pretjecati. Da nije bilo tog pretjecanja jednog bicikliste od strane drugog, tada ne bi trebali prelaziti na suprotnu prometnu traku. UL se nije kretao naglo svojim vozilom prilikom vraćanja u svoju traku, te je vozio normalno, kao što nije naglo zakočio ispred biciklista. Nakon što se vratio na svoju prometnu traku nastavio je s vožnjom i nije kočio, te misli da se biciklist bojao kontakta s vozilom iz razloga što je bio blizu njega. Nije bilo nikakvog kontakta između vozila i bicikliste. Okrivljenik zbog vrijeđanja od strane bicikliste koji je pretjecao nije bio niti izrevoltiran niti ljut. U to je vrijeme bila prijateljica odnosno dobra poznanica s okrivljenikom.
3.3. Iz iskaza svjedoka CL proizlazi da je tog dana išao na biciklistički trening prema Rupi i potom se vraćao prema Rijeci, da bi ga u Spinčićima sustigao jedan rekreativni biciklista kojeg nije poznavao. Taj ga je biciklista obišao negdje 100 m prije benzinske stanice na ravnom dijelu, pa su došli u blagi lijevi, pa blagi desni zavoj, a prije tog blagog lijevog zavoja naišao je bijeli Golf iza njih, te je vozio cca 30 do 50 metara za njima. Izlaskom iz desnog zavoja, taj ih je Golf počeo obilaziti u tom u stvari vezanom zavoju, time da je vozio cca 15.20 sekundi iza njih dok nije počeo pretjecati. U jednom je trenutku taj vozač Golfa kada je bio paralelno s biciklistom ispred njega, naglo se dao u desno ispred njega i srušio ga, a nije siguran da li je došlo do kontakta između vozila i bicikliste ili je zbog naglog manevra čovjek pao, odnosno isti je baš naglo pao i nije prethodno lelujao biciklom po cesti time da je pazio da ne udari u biciklistu ispred sebe, radilo se o zavojima, te mu je pažnja bila naravno koncentrirana na to. Nije se radilo o jednom normalnom obilaženju nekog vozila na cesti, već o naglom, te je vozač Golfa samo jednom skrenuo u desno. Sve vrijeme se kretao na udaljenosti od cca. pola metra iza tog bicikliste i nije ga u niti jednom trenutku pretjecao, već su se dakle sve vrijeme vozili jedan iza drugog. U tim trenucima iz suprotnog smjera nisu nailazila nikakva vozila, te je na tom mjestu puna središnja crta na kolniku. U trenutku samog događaja kako vozač Golfa, tako i njih dvoje kretali su se brzinom od 20 do 25 km/h. U trenucima kad se to dogodilo taj bijeli Golf je otišao, jedno vrijeme ga nije bilo, nestao je iza zavoja, a u međuvremenu je jedan čovjek izašao na cestu i počeo vikati da se taj auto vrati, da bi se vozač tog bijelog Golfa i vratio na lice mjesta. U međuvremenu je pomogao tom čovjeku koji je pao. Prije nego je taj biciklista pao na pod nije bilo nikakve komunikacije između sudionika u prometu na cesti. Svega se dobro sjeća jer su bili izrazito dobri uvjeti na cesti, suho vrijeme i vidljivost dobra,a on sam nije pao zahvaljujući svojoj spretnosti i iskustvu u vožnji biciklom, zbog čega nije došlo niti do sraza njegova bicikla s biciklom ispred, jer je zakočio i stao i nije pao. Nakon tog pada, odnosno nakon što je Golf otišao pa se vratilo, došlo je do fizičkog sukoba između okrivljenika i tog bicikliste.
3.3.2. Također, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da ga je drugi biciklista pretekao prije ulaska u lijevi zavoj, a možda se radilo o zabuni kada je iskazivao na policiji, te je točno ono što je iskazao na ročištu pred sudom. Da bude iskren ne sjeća se da je bilo više tih manevara od strane okrivljenika u odnosu na biciklistu koji se kretao ispred njega, obzirom da se sve radnje odnose i na njega, te ostaje kod onoga što je iskazao na ročištu pred sudom da je u jednom trenutku okrivljenik naglo skrenuo u desno. Ne sjeća se da li je tom prilikom bilo bilo vikanja ili izgovorenih riječi prije pada tog bicikliste.
3.4. Iz iskaza svjedoka GL proizlazi da se tog dana nalazio kao suvozač u vozilu marke "VW Golf", kojim je upravljao njegov prijatelj UL. U jednom nepreglednom desnom zavoju UL je uočio dvojicu biciklista, te je jedan od njih koji je i nastradao, počeo pretjecati tog drugog biciklistu i potom se vratio u svoju traku. Taj biciklista koji je pretjecao drugog je bio na sredini desne vozne trake, zbog čega je UL morao skrenuti na suprotni trak tog zavoja. UL je uočio dolazak drugog vozila iz suprotnog smjera, te je bio primoran vratiti se u svoju prometnu traku što je i učinio, te su nastavili voziti. Nakon nekoliko metara kada se vratio u svoju traku, vidio je da biciklista leži na podu. Navedeni je svjedok pojasnio da kada je iskazivao da je nešto vidio okrivljenik i sl. ustvari je mislio da je to vidio i on, jer je bio suvozač u tom vozilu. Okrivljenik se tada vraćao na svoju prometnu traku na jedan normalan način, obzirom da se kretao brzinom od cca. 30 - 40 km/h. Obzirom da je nakon tog zavoja vrlo dugačka ravnica, taj auto koji je nailazio iz suprotnog smjera uočio je kada je bio na udaljenosti 40-tak m. Okrivljenik nije tom prilikom vozio cik-cak vožnjom, a radi se o mirnom, normalnom i društvenom čovjeku. Po ponašanju to dvoje biciklista nakon što se dogodila sama nesreća zaključili bi se da se radi o osobama koje se znaju od prije. Nije vidio na kojoj je udaljenosti okrivljenik sa svojim vozilom bio od bicikliste koji je potom pao na pod kada se prestrojio s lijeve na desnu prometnu traku, odnosno kada se vratio na svoju prometnu traku. Taj je biciklista okrivljenika poslao u pičku materinu, u trenutku kada su bili jedan paralelno s drugim, te mu je rekao: „To A“, s time da je njegov prozor tom prilikom bio otvoren. Ne može reći u kom točno trenutku se okrivljenik počeo vraćati na svoju prometnu traku, ali zna da se to događalo kada je vidio vozilo iz suprotnog smjera. Dakle, sve je trajalo nekoliko sekundi, prošli su bicikliste i on se vratio nazad u svoju traku ispred njih.
3.5. Iz specijalističkog pregleda KBC Rijeka za ĐL, uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu, prijave KBC Rijeka, te nastavno iz uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, proizlazi kako je ĐL povodom predmetnog događaja zadobio prijelom desne ključne kosti s pomakom i prijelom drugog desnog rebra, što je okvalificirano kao teška tjelesna ozljeda.
3.6. Iz fotografija općeg izgleda mjesta događaja sačinjenih po djelatnicima PUPG Rijeka vidljiv je opći izgled mjesta događaja, kao i nepregledni desni zavoj.
3.7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kako za okrivljenika tako i za oštećenika UL, utvrđeno je da isti tom prilikom nisu bili pod utjecajem alkohola.
3.8. Iz izvatka iz kaznene te prekršajne evidencije za okrivljenika utvrđeno je da isti nije kako kazneno tako niti prekršajno osuđivana osoba.
3.9. U obrani na raspravi okrivljenik je ostao kod obrane dane prilikom prethodnog ispitivanja, navodeći da tom prilikom nije bježao već se vozilom zaustavio u jednom privatnom dvorištu, te je s GL dotrčao do mjesta gdje je biciklista pao, pomogli su ga dignuti, stavili su ga na jedan zidić, te je isti pitao tko je od njih vozio, pa nakon što mu je rekao da je to bio on, udario ga je šakom ili dlanom u lice.
3.9.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da je spomenute zgode upravljao Golfom i kretao se iz smjera Spinčića u smjeru Tometića. Pri ulasku u desni zavoj vidio je dva biciklista od kojih se jedan izbacio van da prestigne drugog biciklistu, zbog čega se morao dati u lijevu traku i zakočiti. Tom prilikom je i potrubio biciklisti, kako bi ga upozorio, te je taj biciklista izgovorio: "Marš u pičku materinu", na što mu je on samo odgovorio " A". Morao je dati gas jer su dolazila vozila iz suprotnog smjera, nakon čega se dao u svoju traku. Nakon 20 m pogledao je u retrovizor, te vidio da je biciklist pao. Stao je svojim vozilom i potom otrčao da vidi što se dogodilo. Nije postupao ni s kakvom namjerom da sruši biciklistu ili mu naudi. Žao mu je što je do svega toga došlo i što se biciklist ozlijedio. Prilikom međusobnog prestizanja bicikliste, drugi biciklista koji je prestizao biciklistu ispred sebe, nije davao znakove da će vršiti radnju pretjecanja. Bio je primoran dati se u lijevu stranu kako bi izbjegao biciklistu, koji se tom prilikom derao na njega. Vozio je brzinom 40-50 km/h, a prilikom pretjecanja je vozio 20-30 km/h. Imao je otvoren prozor na autu tako da je mogao čuti što mu je biciklista govorio. Drugi biciklista koji nije pao, također se zaustavio na mjestu događaja.
4. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, po stavu ovog suda nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
4.1. Nije sporno da su se okrivljenik i oštećenik ĐL inkriminirane zgode kretali u prometu na cesti u [adresa] iz smjera Spinčići u smjeru Tometići i to okrivljenik osobnim automobilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], a oštećenik biciklom, kada je okrivljenik po sustizanju dvoje biciklista i dolaskom u desni nepregledni zavoj, izvršio radnju vozilom u prometu pretjecanja, kojom je prilikom oštećenik istome izgovorio pogrdnu riječ, na koju je okrivljenik i odgovorio. Također, nije sporno da je prilikom povratka okrivljenika na prometnu traku kojom se prethodno kretao, oštećenik pao na kolnik te zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desne ključne kosti s pomakom i prijelom II desnog rebra. Sve navedeno proizlazi iz provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku.
4.2. Okrivljenik negira učin djela braneći se da kritične zgode nije postupao s namjerom da naudi ili sruši biciklistu odnosno oštećenika ĐL, obzirom da je prilikom kretanja ranije navedenom dionicom ceste prilikom ulaska u desni zavoj vidio dva biciklista od kojih se jedan bez davanja znaka da će izvršiti pretjecanje izbacio van da prestigne onog drugog, zbog čega je bio primoran dati se u lijevu stanu kako bi izbjegao tog biciklistu kojem je i zatrubio, te mu je isti derući se izgovorio: "Marš u pičku materinu", na što mu je samo odgovorio " A". Obzirom da su nailazila vozila iz suprotnog smjera, morao je dati gas, nakon čega se dao u svoju traku. Tako okrivljenik tvrdi da se tom prilikom kretao kretao brzinom od 40-50 km/h, a prilikom pretjecanja brzinom od 20-30 km/h, kada mu je bio otvoren prozor na vozilu tako da je mogao čuti što mu je biciklista govorio.
4.3. Takva obrana okrivljenika u bitnome je potkrijepljena iskazom svjedokinje HL koja se kritične zgode nalazila na zadnjem sjedalu vozila iza okrivljenika, kada je vidjela kako bez davanja znaka da ima namjeru pretjecati, biciklista koji je poslije nastradao prestiže drugoga u zavoju, ne prelazeći prilikom pretjecanja na prometnu traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera, u kojem je trenutku okrivljenik počeo prestizati bicikliste i zatrubio je oštećeniku, a prilikom pretjecanja istih u zavoju prešao je djelomično na suprotnu prometnu traku. Tako ista svjedokinja tvrdi kako je vidjela da u trenutku pretjecanja okrivljenika u zavoju nailaze vozila iz suprotnog smjera, kojom prilikom pretjecanja isti nije kočio, vozio je normalno, te se nije naglo vozilom vratio u svoju prometnu traku, kao što nije naglo zakočio ispred samih biciklista, već je nakon povratka na svoju prometnu traku nastavio s vožnjom bez kočenja, time da nije bilo nikakvog kontakta između vozila i bicikliste, a okrivljenik zbog vrijeđanja od strane oštećenika nije bio niti revoltiran niti ljut.
4.4. Iako je svjedokinja HL u to vrijeme bila prijateljica odnosno dobra poznanica okrivljenika, sud je istoj poklonio vjeru, obzirom da je iskazivala decidirano, konzistentno i nadasve uvjerljivo, zbog čega je njen iskaz cijenjen kao vjerodostojan.
4.5. Također, obrana okrivljenika u bitnome je potkrijepljena i iskazom svjedoka GL, suvozača u njegovom vozilu, koji tvrdi da je u desnom nepreglednom zavoju uočio dvojicu biciklista, od kojih je onaj koji je nastradao, dakle, oštećenik, počeo pretjecati drugog biciklistu, pa obzirom da je oštećenik bio na sredini desne vozne trake, okrivljenik je u tom zavoju morao skrenuti na suprotnu prometnu traku, pa kada su bili paralelno jedan s drugim, oštećenik je okrivljenika opsovao, a isti mu je rekao: „To A“. Prema kazivanju navedenog svjedoka, kada je uočio da iz suprotnog smjera nailazi vozilo, okrivljenik se vratio u svoju prometnu traku, te su nastavili voziti, time da se okrivljenik vraćao na svoju prometnu traku na jedan normalan način, obzirom da se kretao brzinom od cca. 30 - 40 km/h, nije vozio cik-cak vožnjom. Obzirom da je nakon tog zavoja vrlo dugačka ravnica, taj auto koji je nailazio iz suprotnog smjera uočio je kada je bio na udaljenosti 40-tak metara. Navedeni svjedok nije vidio na kojoj je udaljenosti okrivljenik bio svojim vozilom od samog oštećenika kada se vratio na svoju prometnu traku, sve je trajalo nekoliko sekundi, pa kada su prošli bicikliste, okrivljenik se vratio nazad u svoju traku ispred njih.
4.6. Imajući u vidu detaljan, okolnosan, decidiran i konzistentan iskaz svjedoka GL, koji je u konačnici u bitnome u suglasju s iskazom svjedokinje HL, iskaz kojeg svjedoka je cijenjen i kao iskren u dijelu kada je ustvrdio da nije vidio na kojoj je udaljenosti okrivljenik bio od oštećenika kada se vratio na svoju prometnu traku, pa iako prijatelj okrivljenika, te je za očekivati da će iskazivati u njegovu korist, sud je i navedenom svjedoku poklonio vjeru te je njegov iskaz ocijenjen kao vjerodostojan.
4.7. S druge strane, oštećenik ĐL tvrdi da kada ga je okrivljenik u zavoju počeo pretjecati, te se kretao brzinom od cca. 20 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 30 ili 40 km/h, pa kada je prešao na suprotnu prometnu traku, stiglo je vozilo iz suprotnog smjera, zbog čega se isti dao odnosno naguravao se svojim vozilom prema njemu, u kom je trenutku, što je u suglasju kako s iskazom okrivljenika tako i iskazom svjedoka GL kao i UL, vičući okrivljeniku rekao nešto kao: "Kamo ćeš budalo", dok mu je isti rekao: "Kome ti". Prema kazivanju oštećenika, okrivljenik je tada svom silom stao na kočnicu autom ispred njega, pa kako se radilo o sekundama, a auto je bio metar do metar i pol ispred njega zaustavljen, nije siguran da li je pao nakon što je udario u njegov auto ili je pao kada je naglo stao biciklom, pojašnjavajući da je okrivljenik naglo smotao volan u desno i ubacio se ispred njega, te naglo stao na kočnicu.
4.8. Međutim, prilikom iskazivanja kod II PP Rijeka, oštećenik tvrdi nešto drugačije, odnosno da je zbog nepreglednog zavoja okrivljenik svojim vozilom počeo ulaziti sve više u njihovu putanju kretanja naguravajući ga prema desnom rubu kolnika, iako nije životno logično da ga je naguravao prema desnom rubu kolnika ukoliko ga je već u slijedećem trenutku započeo pretjecati, a o tom naguravanju prema desnom rubu kolnika ne iskazuje niti svjedok OL, također biciklista na toj dionici ceste. Nastavno, prema kazivanju oštećenika kod II PP Rijeka, okrivljenik je, za razliku od onoga na ročištu pred sudom, smotao puni lijevi, a potom naglo i puni desni manevar te naglo zakočio ispred njega, zbog čega je i on zakočio svojim biciklom da ne bi završio pod kotačima vozila, te dakle ne tvrdi kao pod prethodnom točkom, da je okrivljenik svojim vozilom u tim trenucima bio zaustavljen ispred njega i to na udaljenosti metar do metar i pol, što u svakom slučaju ne bi bilo životno logično da je okrivljenik i mogao učiniti u prometu na cesti, odnosno da bi bio u realnoj mogućnosti nakon po oštećeniku naglog vraćanja na svoju prometnu traku zbog k tome i nailaska vozila iz suprotnog smjera, naglo stati na prometnoj traci kojom se isti kretao biciklom. Također, imajući u vidu iskaz oštećenika na ročištu pred sudom u kojem tvrdi da je u jednom trenutku vozio u paru s još jednim biciklistom, te da su se razdvojili kilometar prije tog događaja, dakle u trenutku samog pada bio je sam na svojoj prometnoj traci, bez drugih biciklista, dok s druge strane iz njegovog iskaza danog kod II PP Rijeka proizlazi drugačije, odnosno da ih je, odnosno njega i drugog biciklistu ispred desnog nepreglednog zavoja sustigao okrivljenik svojim vozilom i počeo ih pretjecati u samom zavoju, oštećenik upitan zbog čega je iskazivao drugačije u odnosu na ranije navedeno, ustvrdio da je to zbog proteka vremena i da je točno ono što je iskazao na policiji. Da je okrivljenik kritične zgode pretjecao uz oštećenika još jednog biciklistu tvrdi ne samo okrivljenik u svojoj obrani, već o tome iskazuju kako svjedokinja HL i svjedok GL, tako i svjedok OL, biciklista koji se s oštećenikom kretao tom dionicom ceste u trenutku same nesreće.
4.9. Imajući u vidu navedeno pod prethodnom točkom 4.8., sud nije cijenio životno logičnim da se oštećenik na ročištu pred sudom nije mogao prisjetiti da se u trenutku pretjecanja okrivljenika svojim vozilom tom dionicom ceste isti kretao s još jednim biciklistom, kao što nije mogao sa sigurnošću reći da li je, nakon što se okrivljenik kritične zgode kada se vratio na svoju prometnu traku i svom silom stao na kočnicu autom ispred njega i kada je njegov auto bio metar do metar i pol ispred njega zaustavljen, pao nakon što je udario u auto okrivljenika ili je pao kada je naglo stao biciklom, time da je pod prethodnom točkom i obrazloženo zbog čega bi takva situacija u prometu na cesti bila životno nelogična. Imajući u vidu sve navedeno, iskaz oštećenika cijenjen je kao nedecidiran, nekonzistentan i u određenim dijelovima konfuzan i u konačnici neuvjerljiv, te shodno tome nevjerodostojan.
4.10. Kao što oštećenik na ročištu pred sudom nije mogao sa sigurnošću iskazati da li je kritične zgode udario u vozilo okrivljenika ili je pao iz razloga što je naglo stao, tako niti svjedok OL, iako se prema svom kazivanju kretao u tim trenucima na udaljenosti od samo pola metra od samog oštećenika, ne iskazuje decidirano, tvrdeći da kada se okrivljenik u trenutku u kojem je bio paralelno s biciklom oštećenika ispred njega, naglo dao ispred oštećenika i srušio ga, iskazujući odmah potom da nije siguran da li je došlo do kontakta između vozila i bicikliste ili je oštećenik pao zbog naglog manevra. Također, iako iz obrane okrivljenika, pa tako i iskaza svjedokinje HL, svjedoka GL, te u konačnici iskaza samog oštećenika, proizlazi da je kritične zgode u trenucima kada je okrivljenik vršio radnju pretjecanja svojim vozilom, naišlo vozilo iz suprotnog smjera, svjedok OL tvrdi drugačije, odnosno da u tim trenucima iz suprotnog smjera nisu nailazila nikakva vozila, zbog čega očito u tom dijelu njegov iskaz nije u suglasju s onim kako to iskazuje sam oštećenik, iako oboje biciklisti na toj dionici ceste. Nastavno, iako kako iz obrane samog okrivljenika, tako i iz iskaza ostalih svjedoka, pa tako i oštećenika proizlazi da je tada došlo do određenih izgovorenih riječi od strane oštećenika okrivljeniku, na što je okrivljenik i odgovorio, sve prilikom njegovog pretjecanja, svjedok OL, ponovo iskazuje drugačije, odnosno da nikakve komunikacije između okrivljenika i oštećenika tom prilikom nije bilo. Zaključno, svjedok OL tvrdi da se tom prilikom nije radilo o jednom normalnom obilaženju nekog vozila na cesti, već o naglom, te da je okrivljenik samo jednom skrenuo u desno. Da je okrivljenik samo jednom skrenuo tom prilikom udesno, potkrjepljuje obranu okrivljenika, te je isto u suglasju s iskazima svjedoka GL kao i HL, time da oštećenik u tom dijelu svog iskaza nije bio decidiran. Međutim, imajući u vidu ranije navedena nesuglasja u iskazivanju, ponajprije s onim što je iskazao sam oštećenik, pa tako i iskazima ostala dva svjedoka, sud svjedoku OL nije poklonio vjeru u potpunosti.
5. Slijedom navedenog, s obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira učin djela koje mu je stavljeno na teret, navodeći da je prilikom ulaska u desni zavoj uočio dva biciklista od kojih se jedan izbacio van da prestigne onog drugog, zbog čega se morao dati u lijevu traku, te je i zatrubio tom biciklisti da bi ga upozorio, da bi došlo do verbalnog konflikta u tim trenucima, pa obzirom da je uočio nailazak vozila iz suprotnog smjera, morao je dati gas i potom se vratio na svoju prometnu traku, što je u bitnome potkrijepljeno iskazima svjedokinje HL i svjedoka GL, dok oštećenik tvrdi da je okrivljenik kritične zgode naglo smotao volan u desno, ubacio se ispred njega i naglo zakočio, zbog čega je i pao, time da se nije mogao izjasniti da li je pao jer je udario u vozilo okrivljenika ili zato što je zakočio, te cijeneći kvalitetu iskaza svjedoka ranije navedenih, njihovu životnost i uvjerljivost, odnosno nevjerodostojnost u iskazivanju samog oštećenika, ali i svjedoka OL u određenim dijelovima, po stavu ovog suda nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo.
5.1. Navedeno naročito i iz razloga što se u konkretnom slučaju radilo o vožnji kako okrivljenika tako i oštećenika u prometu na cesti, kojom se prilikom oštećenik s biciklistom OL kretao ispred okrivljenika, kada je okrivljenik dolaskom u desni nepregledni zavoj, po njihovom sustizanju, započeo radnju vozilom u prometu pretjecanja, da bi iz suprotnog smjera naišlo vozilo, zbog čega se okrivljenik u svakom slučaju i trebao što prije vratiti u svoju desnu prometnu traku ispred samog oštećenika. Dakle, očito se kritične zgode radilo o vožnji okrivljenika u prometu na cesti koja je sama po sebi bila nepropisna u odnosu na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je radnju vozilom u prometu vršio u nepreglednom zavoju, očito preko pune središnje crte na kolniku, u kojem je trenutku i naišlo vozilo iz suprotnog smjera, zbog čega se morao što prije vratiti na svoju prometnu traku, u kojim je trenucima nakon njegova povratka na desnu traku i došlo do pada te ozljeđivanja bicikliste oštećenika koji je tom prilikom i zadobio tešku tjelesnu ozljedu.
5.2. Međutim, obzirom da je subjektivno obilježje ovog kaznenog djela odlučna činjenica bez koje niti nema samog djela, na temelju svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku sud nije mogao utvrditi da li je kritične zgode kod okrivljenika postojala svijest odnosno namjera (izravna ili neizravna) da takvim svojim postupanjem u prometu na cesti izazove opasnost za život i tijelo ljudi, u konkretnom slučaju oštećenika ĐL, obzirom da se kritične zgode u svakom slučaju nakon izvršenog pretjecanja i pogotovo nailaskom vozila iz suprotnog smjera i trebao vratiti na svoju desnu prometnu traku kojom se kretao ĐL svojim biciklom, odnosno da li je tom prilikom došlo do krive procjene samih sudionika u prometu na cesti. Također, način postupanja okrivljenika onako kako je to sadržano u samom činjeničnom optuženju nije se mogao podvesti niti pod postupanje u odnosu na kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, a da bi isti kršio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time da iz stanja spisa proizlazi da ne prileži eventualno kako zapisnik o očevidu tako niti orijentaciona skica lica mjesta, na temelju kojih bi se, između ostalog mogla utvrđivati i sama točka eventualnog sudara, pada bicikliste i dr.
5.3. Može se zaključiti kako sud ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, zbog čega ga je valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.
5.4. Nije naodmet napomenuti da kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega. Ukoliko bi po samoj optužnici na način na koji je postavljena, okrivljenik općeopasnu radnju počinio i općeopsano sredstvo uporabio samo prema određenoj osobi odnosno oštećeniku ĐL, u ovdje konkretnom se slučaju ne može raditi o ugrožavanju ljudi, jer taj pojam, u smislu opće opasnosti, podrazumijeva veći broj individualno određenih ili neodređenih osoba.
6. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Rijeka, 24. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća :
Manon Juravić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.
Dostavna naredba:
1. ODO u Rijeci
2. okrivljeniku UL
3. branitelju okrivljenika iz povjerenja Berislavu Pavišiću, odvjetniku iz Rijeke
4. oštećeniku ĐL