Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-46/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŽEL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Auto-Bullesbach d.o.o. Lužani, Vladimira Nazora 214, OIB: 74635407158, zastupanog po punomoćniku Leopoldini Špicer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, nakon održane glavne i javne rasprave 21. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, a presude javno objavljene dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ŽEL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika-protutužitelja Auto-Bullesbach d.o.o. Lužani, Vladimira Nazora 214, OIB: 74635407158, od 27. siječnja 2023. o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga nedopuštena

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju Auto-Bullesbach d.o.o. Lužani, Vladimira Nazora 214, OIB: 74635407158, vratiti tužiteljicu-protutuženu ŽEL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na posao i to na radno mjesto na kojem je obavljala posao prije donošenja odluke tuženika-protutužitelja od 27. siječnja 2023. o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog sudskog parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila 3 na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužba tuženika-protutužitelja zbog nedostatka pravnog interesa za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu tužiteljici u ovom predmetu.

II. Svaka strana snosi svoje troškove postupka

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu i vraćanja na rad. U tužbi navodi da je dana 23. veljače 2023. zaprimila odluku tuženika-protutužitelja od dana 27. siječnja 2023. o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga iz koje proizlazi da joj se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen dana 03. travnja 2001. za obavljanje poslova radnog mjesta komercijaliste zbog organizacijskih razloga. Istom odlukom određeno je da tužiteljici-protutuženoj prestaje radni odnos istekom otkaznog roka u trajanju od 15 dana koji počinje teći dostavom odluke, a tužiteljica-protutužena ima pravo na naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka i odsustvovanja s rada četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja. Odlukom je određeno da ima pravo na tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2023. godinu koje će koristiti tijekom otkaznog roka, a ima pravo i na otpremninu u iznosu od 3.650,00 eura, koja će joj biti isplaćena uz zadnju plaću. Tužiteljica-protutužena ističe da osporavana oduka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga nije dopuštena i zakonita jer prema članku 115. stavku 1. točki 1. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu ako zato ima opravdani razlog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. U obrazloženju odluke o otkazu ne navodi se zbog kojih je to razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice-protutužene, niti je odluci priložena bilo kakva odluka, niti je upoznata s odlukom tuženika- protutuženika o ukidanju poslova njezinog radnog mjesta pa smatra da se radi o nepostojećoj odluci te da je odluka o otkazu uslijedila zbog narušenih partnerskih odnosa između tužiteljice-protutužene i zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja, a ne zbog razloga koje tuženik-protutužitelj šturo navodi u obrazloženju odluke. Prema članku 120. stavku 2. Zakona o radu poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Odluka o otkazu nije dostatno, uvjerljivo i detaljno obrazložena te se na temelju obrazloženja ne može utvrditi stvarni razlog za otkaz. Prema članku 120. stavku 1. Zakona o radu otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu dok prema članku 122. stavku 1. točki 6. Zakona o radu, u slučaju redovitog otkaza, otkazni rok traje najmanje tri mjeseca. Iz odluke proizlazi da je otkazni rok određen u šesterostruko kraćem trajanju od zakonom minimalno dopuštenog, a kako je tuženik-protutužitelj, tužiteljicu-protutuženu s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja odjavio s danom 16. veljače 2023., iako je tužiteljica-protutužena odluku o otkazu zaprimila tek dana 23. veljače 2023., nesporno proizlazi da tuženik-protutužitelj nije ispoštovao zakonske odredbe o trajanju otkaznog roka, dostavi odluke o otkazu, te trajanju radnog odnosa koji se okončava istekom posljednjeg dana otkaznog roka koji započinje teći idućeg dana od dana primitka odluke o otkazu. Radnik je prema zakonu obvezan biti od strane poslodavca prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje do kraja radnog odnosa. U konkretnom slučaju tužiteljica-protutužena je s istih osiguranja odjavljena prije nego što joj je dostavljena odluka o otkazu, odnosno prije no što je počeo teći otkazni rok. U skladu s navedenim, tužiteljica-protoutužena smatra da je odluka i u dijelu koji se odnosi na pravo na korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora za 2023. godinu protivna članku 77. i članku 78. Zakona o radu. S obzirom na ugovorenu plaću tužiteljice- protutužene u iznosu od 1.327,23 eura neto, niti odluka o iznosu otpremnine nije utemeljena na članku 126. stavku 4. Zakona o radu. Tužiteljica- protutužena je dana 04. ožujka 2023. podnijela tuženiku-protutužitelju Zahtjev za zaštitu prava radnika s prijedlogom tuženiku-protutužitelju prihvatiti Zahtjev i staviti u cijelosti izvan snage odluku o otkazu. Tuženik- protutužitelj je Zahtjev zaprimio dana 06. ožujka 2023., ali na isti nije u zakonskom roku odgovorio, niti je donio odluku o prihvaćanju Zahtjeva i stavljanju odluke o otkazu izvan snage. S obzirom da tužiteljica-protutužena smatra da je odluka o otkazu nedopuštena, predlaže sudu utvrditi odluku o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2023. nedopuštenom, naložiti tuženiku-protutužitelju vraćanje tužiteljice-protutužene na posao i to na radno mjesto prije donošenja odluke o otkazu i naknaditi joj prouzročene troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 3. travnja 2001. otkazan Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, na temelju članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, a da je Odluka o otkazu utemeljena na pravu poslodavca da radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede odnosno sukladno svojim potrebama i mogućnostima reorganizira proces rada i poslovanja tako da ukine određene ustrojstvene jedinice ili određena radna mjesta. Pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim. Odluka o otkazu sastavljena je u pisanom obliku, suprotno navodima tužbe valjano je i dostatno obrazložena, te dostavljena adresatu - tužiteljici-protutuženoj, a istom Odlukom o otkazu tužiteljici-protutuženoj je priznato pravo na otkazni rok, pravo na otpremninu i pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. U odnosu na dužinu priznatog otkaznog roka, kao i na početak njegovog tijeka, ističe da trajanje i tijek otkaznog roka, ukoliko isti nisu u skladu sa Zakonom o radu, ne utječu na pravnu valjanost predmetne Odluke o otkazu, a kao dokaz svojim tvrdnjama, navodi odluku Županijski sud u Varaždinu, Gž-2219/11-2, te stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Revr.62/93 od 13. svibnja 2004. prema kojem stajalištu pogrešno računanje trajanja otkaznog roka ne čini odluku o otkazu pravno nevaljanom, niti predstavlja razlog nedopuštenosti. Zbog iznesenih stavova, tuženik-protutužitelj predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene u cijelosti i obvezati je na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku-protutužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 21. kolovoza 2023. tužiteljica- protutužena je priložila ugovor o radu zaključen dana 1. travnja 2021. između nje i tuženika-protutužitelja na neodređeno vrijeme koji je po tužiteljici- protutuženoj, bio na snazi između parničnih stranaka u trenutku donošenja odluke o otkazu. Vjerodostojnost ovog ugovora o radu tuženik-protutužitelj osporava u cijelosti osporavajući da bi isti ugovor bio potpisan po zakonskom zastupniku tuženika-protutužitelja.

4. Podneskom od 7. studenog 2023. tuženik-protutužitelj podnosi protutužbu s protutužbenim zahtjevom da se ugovor o radu zaključen dana 1. ožujka 2001. između njega i tužiteljice-protutužene, sudski raskine s danom 7. studeni 2023. Tuženik-protutužitelj navodi da su jedini osnivač i direktor društva tuženika-protutužitelja, ŽE i tužiteljica-protutužena, bivši bračni i izvanbračni drugovi, između kojih su odnosi teško i trajno poremećeni te da se između istih vodi više sudskih postupaka i to: postupak donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju dvoje maloljetne djece pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem P Ob-341/2022, postupak tužiteljice ŽEL protiv tuženika ŽE radi utvrđenja bračne stečevine pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-70/2023, postupak osiguranja predlagateljice osiguranja ŽEL protiv protivnika osiguranja ŽE radi određivanja privremene mjere pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem R1-60/2023, postupak tužiteljice ŽEL protiv tuženika ŽE radi utvrđenja bračne stečevine pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem P Ob-73/2023, kao i kazneni postupak protiv okrivljenika ŽE pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu br. Kov-272/2022 radi osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, počinjenih na štetu tužiteljice, u kojem postupku su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: Kir-DO- 120/2022-19 od 15. studenog 2022. produljene mjere opreza okrivljeniku ŽE i to zabrana približavanja oštećenoj ŽEL, ovdje tužiteljici i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom ŽEL, dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

5. Između stranaka sporna je dopuštenost odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 27. siječnja 2023., posljedično vraćanje tužiteljice-protutužene na rad, trajanje otkaznog roka i utjecaj pogrešnog računanja trajanja otkaznog roka na dopuštenost otkaza kao i vjerodostojnost ugovora o radu od 1. travnja 2021., kao i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu zaključenog 1. ožujka 2001., s danom 7. studenog 2023., čemu se tužiteljica-protutužena protivi.

6. U dokaznim postupku sud je pročitao Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 27. siječnja 2023., obrazac eM-2-P, Zahtjev za zaštitu prava od 4. ožujka 2023., potvrdu o primitku i povratnicu, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2021., Presudu ovog suda poslovni broj 24 Pr-67/2022-11 od 18. travnja 2023., Ugovor o radu od 1. ožujka 2001., Potvrdu o radnom stažu tužiteljice, Potvrdu o zapošljavanju kod tuženika HZMO u razdoblju od 27. siječnja 2023. do 21. kolovoza 2023., podatke iz e-Spisa o predmetima koji se vode između zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja i tužiteljice- protutužene, podnesak tuženika-protutužitelja od 7. studenog 2023. kojim postavlja tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, Odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GžR-168/2023-3 od 20. prosinca 2023., te je pročitan spis ovog suda poslovni broj Pr-67/2022., a saslušani su u svrhu dokazivanja tužiteljica-protutužena i zakonski zastupnik tuženika- protutužitelja.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika nije osnovan.

8. Odlukom o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2023. tužiteljici- protutuženoj je otkazan Ugovor o radu, a koji je prema navodima tužbe (tuženik-protutužitelj isto nije osporio) tužiteljica-protutužena primila dana 23. veljače 2023. Prema potvrdi o primitku pošiljke tužiteljica-protutužena je 4. ožujka 2023. uputila tuženiku-protutužitelju Zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik-protutužitelj zaprimio 6. ožujka 2023. Tuženik-protutužitelj nije odgovorio na navedeni zahtjev pa je tužiteljica-protutužena dana 29. ožujka 2023. podnijela sudu tužbu radi ostvarivanja sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Postupajući na ovakav način i u navedenim rokovima, tužiteljica- protutužena je postupila sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23, dalje u tekstu: ZR) i ostvarila pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, prema čl. 133.ZOR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, tužiteljici-protutuženoj je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 3. travnja 2001. radi obavljanja poslova komercijaliste zbog organizacijskih razloga, te nadalje odlučeno da tužiteljici- protutuženoj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od 15 dana i da za vrijeme otkaznog roka ima pravo uz naknadu plaće i odsustvovati s rad 4 sata tjedno radi traženja novog zaposlenja. Istom odlukom je utvrđeno da tužiteljica-protutužena ima pravo iskoristiti tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2023. te pravo na otpremninu u iznosu od 3.650,00 eura koja će joj biti isplaćena uz zadnju plaću. Kao razlog otkazivanja ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom, tuženik- protutužitelj navodi u obrazloženju odluke o otkazu da je tužiteljica- protutužena na temelju Ugovora o radu od 3. travnja 2001. obavljala poslove istraživanja tržišta, komercijaliste na terenu, nabave robe, vođenja evidencija o plaćanju dobavljačima te da su donošenjem odluke o otkazu ukinuti poslovi njezinog radnog mjesta radi čijeg obavljanja je bio sklopljen ugovor o radu, pa je time došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice- protutužene odnosno do otkazivanja ugovora o radu. Nadalje se u obrazloženju navodi da je tuženik-protutužitelj, kao poslodavac vodio računa o činjenici da tužiteljica-protutužena ima navršenih 22 godine radnog staža kod tuženika-protutužitelja, da je navršila 45 godina života i da ju ne tereti zakonska obveza uzdržavanja, a da su otkazni rok, odsustvo s rada radi traženja novog zaposlenja, godišnji odmor i pravo na otpremninu utvrđeni sukladno Zakonu o radu.

10. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-67/2022- 11 od 18. travnja 2023. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-168/2023-3 od 20. prosinca 2023. naloženo tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 6.221,37 eura za razdoblje od 16. svibnja 2016. do 16. listopada 2022.

11. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tuženika i tužiteljice 1. ožujka 2001. proizlazi, a što je razvidno iz čl. 1. istog, da se isti sklapa na neodređeno vrijeme u trajanju od 3. travnja 2001. do 31. srpnja 2002., zbog povećanog obima posla, a da će tužiteljica obavljati poslove istraživanja tržišta, poslove komercijaliste na terenu, nabavu robe, vođenje evidencija o plaćanju dobavljačima.

12. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] proizlazi da je tužiteljica bila osiguranik tuženika od 10. listopada 1998. do 31. kolovoza 2000., te od 3. travnja 2001. do 16. veljače 2023. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog reda u Slavonskom Brodu proizlazi da je na traženje prvostupanjskog suda isti dostavio sudu podatke za razdoblje od 27. siječnja 2023. do 21. kolovoza 2023. kojim su prijavljeni na mirovinsko osiguranje osiguranici navedeni u tom podnesku.

13. O razlozima otkazivanja ugovora o radu tužiteljice, saslušani su tužiteljica- protutužena i zakonski zastupnik tuženika-protutužitelj ŽE.

14. Tužiteljica u iskazu u bitnom je navela da je obavljala skoro sve poslove kod tuženika od komercijale, administrativnih poslova, odlazaka na poslovne sastanke, a bila je jedno vrijeme i prokurista, jedno dvije – tri godine, a da je i čistila, s obzirom da imaju ured u [adresa] i kuću u [adresa] u kojoj su spavali vozači kamiona, tako da je i posteljine kupovala i sve drugo što je bilo potrebno. Komunicirala je s Poreznom upravom, vršila nabavu, a čak je i vozačima znala kuhati. Nije radila istraživanje tržišta, ali je znala ispunjavati neke obrasce statističke, radila je i poslove komercijaliste na terenu, oglašavala ih, komunicirala s poslovnim partnerima. Nabavljala je osim posteljina i sve ono što je bilo potrebno vozačima, npr. vatrogasne aparate, uniforme, putne radne listove. Obavljala je i sve oko novozaposlenih vozača u smislu zaštite na radu. Vodila je i evidenciju o plaćanju dobavljača i vršila plaćanje. Trenutačno je nezaposlena. Uzdržava kćerku koja studira stomatologiju i sina Ž koji je sedmi razred osnovne škole, a povremeno i kćerku M koja je student građevine u Osijeku

15. Zakonski zastupnik tuženika ME u iskazu naveo da je zaposlen na poslovima ishođenja dozvola u Hrvatskim cestama preko program VIAPEN, a prije njegovog zaposlenja je radio na tim dozvolama, a ĆE i CE su i ranije radili u tom novom programu za ishođenju dozvola, a SE je zaposlen i radi kao pratnja vozaču. OE je u mirovini i zaposlena je kao kontrolor PDV obrazaca i sve ono što on unese, odnosno fakturira, ona kontrolira i pomaže raditi završni račun. Te poslove, prije njenog zapošljavanja, je on radio, kao i knjigovodstveni servis, a 2021. više ne koristi usluge knjigovodstvenog servisa. Nadalje, naveo je da je kod tuženika zaposleno u nekom upravnom, komercijalnom dijelu sada troje i to OE na 4 sata, CE i ŠE. Tužiteljica da je obavljala kod tuženika poslove i to predavala je putne vozača knjigovodstvu i vršila je plaćanje i znala je skuhati ručkove, a vršila je i plaćanja dobavljačima, dok da nije obavljala poslove istraživanja tržišta. Tužiteljica nije nabavljala robu, robu su nabavljali dečki kojih se to tiče, recimo pokvari se akumulator, oni ga nabave, a on da njoj kaže plati. Nadalje, naveo je da tužiteljica nije obavljala poslove vođenja evidencija o plaćanju dobavljača, zakonskog zastupnika tuženika, jer je sve na vrijeme plaćeno. Ističe, da je gospodarski razlog zbog kojeg je tužiteljici odlukom tuženika otkazan Ugovor o radu, jer da je došlo do smanjenja posla, a da su od veljače 2021. sami počeli voditi knjigovodstvo, jer im tužiteljica više nije trebala i od tada više nije bilo potrebe za radom tužiteljice, a gđa OE da je počela vršiti kontrolu financijskog poslovanja, što znači da su od 2021. počeli sami raditi i završne račune. Oni da su napravili reorganizaciju na način da je sve poslove koje je ranije obavljala tužiteljica preuzeo na sebe. Radila je isplate plaća, plaćanje dijelova, vođenje putnih naloga, koliko je koji radnik bio na terenu i to je to. Poslove istraživanja tržišta, poslove komercijaliste na terenu i nabavu robe te vođenje evidencije o plaćanju dobavljača, sve radi sam.

16. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 115 Zakona o radu Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2 navedeno je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

17. Zaključak je ovog suda da ukidanje radnog mjesta uslijed organizacijskih promjena na nivou tuženika predstavlja Zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, da tužiteljica ne spada u kategoriju radnika za koje ZR zabranjuje otkazivanje ugovora o radu, te da je tužitelj u dovoljnoj mjeri učinio vjerojatnim razloge za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku.

Naime, sukladno čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Dakle, postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac, te sud smatra da je tuženik dokazao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici. Naime, opravdan razlog postoji i u slučaju kad poslodavac radi ekonomičnijeg gospodarenja izvrši reorganizaciju rada budući je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Sud je ocijenio da je razlog poslodavca koji je obrazložio u odluci o otkazu bio opravdan, naime poslodavac je uveo novi način rada te je promjenom organizacije poslovanja došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice.

U konkretnom slučaju tuženik je u odluci o otkazu naveo da su donošenjem odluke ukinuti poslovi radnog mjesta radi čijeg obavljanja je sa tužiteljicom sklopljen Ugovor o radu te je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenika, e je uslijed toga došlo i do otkazivanja Ugovora o radu. Tuženik je u svom iskazu naveo koje su organizacijske promjene u obavljanju poslova, da od veljače 2021. sami vode knjigovodstvo te da nije bilo više potrebe za radom tužiteljice, te da je napravio reorganizaciju poslovanja na način da je sve poslove koje je ranije radila tužiteljica on je preuzeo na sebe. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika sud prihvaća i isti cijeni kao pouzdan i istinit.

18. Sud smatra da nisu osnovani navodi tužiteljice kako odluka o otkazu nije obrazložena, naime iz odluke proizlazi kako ista ima obrazloženje i navedeni su razlozi za otkaz, i to da je tužiteljica-protutužena na temelju Ugovora o radu od 3. travnja 2001. obavljala poslove istraživanja tržišta, komercijaliste na terenu, nabave robe, vođenja evidencija o plaćanju dobavljačima te da su donošenjem odluke o otkazu ukinuti poslovi njezinog radnog mjesta radi čijeg obavljanja je bio sklopljen ugovor o radu, pa je time došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice-protutužene odnosno do otkazivanja ugovora o radu. Autonomno je pravo tuženika-protutužitelja da provodi reorganizaciju poslovanja radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka, te odredi novi ustroj radnih mjesta, uključujući i ukidanje radnog mjesta tužiteljice, a sama činjenica da je navedenu odluku poslodavac naveo u otkazu, ukazuje da nije osnovan navod tužiteljice da nema odluke poslodavca. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je razlog poslodavca koji je obrazložio u odluci o otkazu bio opravdan te stoga utvrdio da je odluka o otkazu dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. U postupku je sud cijenio pravilnost i opravdanost odluke o otkazu, a eventualni nedostaci koji se tiču otkaznog roka, izračuna godišnjeg odmora i iznosa obračunate otpremnine nisu od utjecaja na pravnu valjanost Odluke o otkazu niti predstavljaju razlog nedopuštenosti Odluke o otkazu, a navedeno pravno stajalište potvrđeno je i u više odluka Županijskih sudova, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-62/93 od 13. svibnja 2004. Za napomenuti je da je tužiteljica mogla postaviti eventualne zahtjeve radi isplate razlike novčanih potraživanja koja bi imala prema tuženiku zbog eventualnih nedostataka koji bi se odnosili na otkazni rok, godišnji odmor i otpremninu, a koji zahtjevi u ovom postupku nisu postavljeni, a sud sukladno čl. 2. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

20. Nadalje, navodi o novom sklopljenom ugovor o radu s drugim datumom ugovora i to 1. travnja 2021., sud cijeni da nisu od utjecaja na donošenje odluke u povodu ovog tužbenog zahtjeva, kao i protutužbenog zahtjeva. Naime, nije sporno da je između stranaka postojao radni odnos koji je i prema iskazima stranaka i prema dokumentaciji u spisu započeo u travnju 2001. godine ( iz potvrde HZMO vidljivo da je tužiteljica tada prijavljen a na HZMO 3. travnja 2001. kod tuženika i odjavljena 16. veljače 2023.), a da je prestao Odlukom poslodavca od 27. siječnja 2023. (odjavljena sa HZMO 16. veljače 2023.). Dakle, nije sporno postojanje radnog odnosa, a koji sadržaj su radnik i poslodavac mogli urediti i sklapanjem više pisanih ugovora, koje bi sud u ovom slučaju cijenio kao eventualne dodatke prvobitnom ugovoru o radu. Dalje, tužiteljica u tužbenom zahtjevu niti ne navodi datum sklopljenog ugovora o radu, već samo osporava odluku o otkazu. Zbog navedenih razloga je odbijen i dokazni prijedlog da se provede grafološko vještačenje na okolnosti potpisivanja Ugovora o radu od 1. travnja 2021. Naime, Ugovor o radu od 1. ožujka 2001. sadržajno je ugovor o radu na određeno vrijeme, koji je zbog toga što je tužiteljica nastavila raditi prešao na neodređeno vrijeme sukladno odredbi čl. 10. st. 7. ZR. Ugovor o radu od 1. ožujka 2001. nije nepostojeći ugovor, budući da je čl. 4. istog ugovoreno da zaposlenica otpočinje s radom dana 3. travnja 2001. te je radni odnos i trajao te je ugovor bio na snazi.

21. Imajući naprijed naznačeno, tj. da je tužbeni zahtjev odbijen, tj. da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga nije utvrđena nedopuštenom, sud je odbacio protutužbu smatrajući da obzirom na odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice tuženik nema pravni interes za takvu protutužbu. Naime prema odredbi iz čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema odredbi iz čl. 125. st. 2. ZR- a navedenu odluku sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Odredbom iz čl. 125. st. 3. ZR-a je propisano tek da se navedeni zahtjev može podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Kako je dakle tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, to nije bilo niti potrebe za donošenje odluke o sudskom raskidu, a slijedom čega je po mišljenju suda protutužbu tuženika i trebalo odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa u smislu odredbi iz čl. 187. st. 1. i st. 2. ZPP-a.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Sud je donio ovu odluku uzimajući u obzir činjenicu da je odlučivao o dva postavljena tužbena zahtjeva i to tužbenom zahtjevu tužiteljice-protuženice koji je odbijen i tužbi tuženika- protutužitelja, a koja tužba je odbačena. Obzirom na navedeno, kako svaka od stranaka nije uspjela s postavljenim zahtjevom, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku