REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2603/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi isplate , nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. veljače 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB:55545787885, Vončinina 3, HR-10 000 Zagreb, isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, HR-10 000 Zagreb, iznos od 2.521,73 EUR 1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.06.2022. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i naknaditi mu troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj navodi da je 14. ožujka 2022. oko 18:30 h u Bjelovaru, vozač OŠ upravljao vozilom reg. oznake i br. [registarska oznaka] , a kretao se kroz Bjelovar, istočnom obilaznicom, od pravca sjevera u smjeru juga, te dolaskom oko 200 m poslije ulice Put žrtvama u Lugu, prednjim krajem vozila udario je u srneću divljač koja je na kolnik iskočila iz lijevog putnog jarka, vozaču s lijeve strane, s područja lovačkog udruženja „Vepar“ Purićani. Od siline udara divljač je uginula na mjestu događaja i preuzeo ju je lovnik lovačkog udruženja „Vepar“, BŠ. Do udara je došlo na mjestu na kojem nema postavljenog znaka „divljač na cesti“. Na vozilu su pronađeni tragovi dlake divljači, ograničenje brzine regulirano prometnim znakom na 80 km/h, reakcija na alkohol je izostala, te na strani vozača nije utvrđena prekršajna odgovornost.

1.2. Tužitelj je oštećeniku ŽŠ, nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu reg. oznaka i br. [registarska oznaka] (BMW 530 D), u predmetnoj prometnoj nesreći te je 21. lipnja 2022., po završetku obrade odštetnog zahtjeva, oštećeniku na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi isplatio iznos od 2.521,73 eur. Šteta na vozilu reg. oznake i br. [registarska oznaka] nadoknađena je temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je Ministarstvo poljoprivrede imalo ugovoreno kod tužitelja.Tužitelj ističe kako ima pravo na potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini 2.521,73 eur, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo prema osobi koja je odgovorna za štetu do visine isplaćene naknade tj. prema tuženiku, prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.: dalje ZOO), budući se radi o zakonskoj subrogaciji.

1.3. Smatra da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbi čl. 50.st. 1 Zakona o cestama („Narodne Novine“ br: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13.,148/13., 92/14.,110/19.,144/2021.: dalje ZC), a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja došlo je uslijed izlijetanja divlje životinje na cestu, a sve iz razloga što tuženik nije poduzeo propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o javnim cestama („Narodne Novine“ br:180/2004: ZJC).

1.4. Naime, prema čl. 2.st.1.toč.3 ZC-a, „državne ceste“ su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, s tehničkim karakteristikama određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, a što je u konkretno slučaju Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne Novine“,br: .67/08, 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.,108/17.,70/90., 42/20., 85/22., 114/22. dalje: ZSCP). Djelatnost tuženika čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa javnom cestom, po samoj logici predstavlja opasnu djelatnost, a ne bi trebalo biti sporno da nisu poduzete sve radnje kako bi bila izbjegnuta nalet na divljač.

1.5. Zaključno navodi da je odrdbom čl. 50. st. 2. ZJC propisano da pravna osoba koja upravlja državnom cestom, odgovara za štetu nastalu na državnoj cesti ako državna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima. U konkretnom slučaju, pod pojmom „posebni propis“ ima se smatrati Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a kojim je jasno određeno da se prometnim znakom „divljač na cesti“ označavaju posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Iz javne isprave Potvrda MUP-a, razvidno je da na predmetnoj lokaciji nije bio postavljen znak „divljač na cesti“, iako je iz dokumentacije koja se dostavlja uz tužbu razvidno da je od strane LU „ O“ B traženo postavljanje znaka, no tuženik je isto odbio.

1.6. Tužitelj uz tužbu spisu predmeta privija slijedeće dokaze (isprave); Modemski ispis podataka o prometnoj nezgodi, potvrdu MUP-a, PU bjelovarsko – bilogorska, broj: 511- 02-10-22-2, fotoelaborat MUP-a, PU bjelovarsko – bilogorska, broj: 211-08/22-3/1719, prijavu i zahtjev za naknadu štete iz OVS s detaljnim opisom tijeka nastanka predmetnog štetnog događaja,policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 s pripadajućim uvjetima, Ugovor EBN:95/2021/VV o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u RH, potvrdu o uplaćenoj premiji, prijavu i zahtjev za naknadu štete iz OVS, predmet: 220513421226, izvid štete broj 220513421226 /1 s fotoelaboratom, obračun visine totalne štete 220513421226 s prilozima izračunu , ponudu za otkup vozila, prometnu dozvolu za vozilo reg. oznaka i br. [registarska oznaka], presliku vozačke dozvole za Ranogajec Karla, Sporazum o izvansudskoj nagodbi 220513421226 od 14.06.2022., potvrdu o izvršenom plaćanju iznosa od 19.000,00 kn/2.521,73 eur, regresni zahtjev 220513810382, otklon regresnog zahtjeva, prigovor, odgovor na prigovor, opomene po regresnom zahtjevu, očitovanje LU „Vepar“ Puričani od 29.03.2022., dopis tuženiku LU „Vepar“ Puričani od 03.02.2020., dopis tuženiku LU „Vepar“ Puričani od 33.02.2020., zahtjev za postavljanje znakova „divljač na cesti“ lovozakupnika KTC d.d., očitovanje tuženika na zahtjev za postavljanje prometnih znakova upozorenja kao i provođenja drugih radnji označavanja i opremanja prometnica ur.br.:345-920-921-551/84-20-04, dopis tuženika kojim odbija postavljanje znaka/ova ur.broj: 345-920-921-551/84-20-04 (list 10-107 spisa).

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik osporava odgovornost za štetu, visinu štete, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zlouporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenja, te osporava tijek zakonskih kamata. Iz police osiguranja i Uvjeta osiguranja izvanugovorne odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. (u daljnjem tekstu: Uvjeti) čl. 1. i čl. 2. i Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj proizlazi da je predmet osiguranja djelatnost lovačkih društava.

2.2. Ističe da je odredbom čl. 921. ZOO-a propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredbom čl. 922. st. 2. ZOO-a Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Prema tuženiku, iz gore navedenih odredbi proizlazi da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a osigurani slučaj s obzirom na policu osiguranja i uvjete je štetni događaj koji proizađe iz obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika.

2.3. Slijedom navedenog isplatom osigurnine osiguratelj je potvrdio da je štetni događaj prouzročen iz djelatnosti lovoovlaštenika odnosno činidbom lovoovlaštenika koja činidba je ili činjenje ili propuštanje, a što jasno proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta kojom odredbom je propisano da: „Osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete koje po zakonu ne odgovara (npr. viša sile, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika), pri čemu se prema pojmovniku trećom osobom smatra svaka osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju.“

2.4. Tuženik upire na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu 2019. kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iz činjenica i dokaza u tužbi ne proizlazi da je osiguratelj prilikom utvrđivanja osnovanosti odnosno neosnovanosti odštetnog zahtjeva korisnika osiguranja utvrđivao te odlučne činjenice. Prema Pravilniku o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarskih planova („Narodne novine“, br: 108/19 u daljnjem tekstu Pravilnik) svako lovačko društvo mora imati ugovor sa ovlaštenom stručnom službom (čl. 2. i čl. 3. Pravilnika), koja stručna služba je dužna obavljati poslove iz čl. 4. Pravilnika, a od kojih poslova je za ovaj spor najbitniji dio poslova koji se odnosi na dnevnu i sezonsku migraciju divljači, brojno stanje divljači i ostalih životinjskih vrsta u lovištu, vrijeme obavljanja lova kroz godinu i način obavljanja lova divljači i ostalih životinju u lovištu.

2.5. Osnovanost tuženikovog navoda da je teret dokazivanja obavljanje djelatnosti lovoovlaštenika u skladu s pozitivnim propisima RH na tužitelju proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 1. Uvjeta prema kojoj odredbi tužitelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete uzrokovanu namjerom, krajnjom (grubom) nepažnjom, prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranja.

2.6. Tuženik ističe da je odredbom čl. 80. st. 7. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta. Budući da je Zakon o lovstvu stupio na snagu 2018. to je lovačko društvo Vepar trebalo jednom godišnje dostavljati Hrvatskim cestama d.o.o. i ostalim upraviteljima i koncesionarima javnih ceste izvješća o migraciji divljači koja izvješća izrađuje stručna soba, stoga proizlaze osnovanim navodi iz toč. III. ovog odgovora na tužbu. Međutim, kako je razvidno iz dokaza koji prileže spisu, proizlazi da lovačka društva nemaju niti sklopljen ugovor sa stručnom osobom, niti izvješća o migraciji divljači izrađuju, niti ista dostavljaju upraviteljima javnih ceste u Republici Hrvatskoj. Prometni znakovi koji se postavljaju na javnu cestu ne postavljaju se proizvoljno iz razloga što se njima sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa (čl. 12. st.1. ZOSPC-a). Hrvatske ceste d.o.o. zaprimile su zahtjev LD Vepar 19. veljače 2020. te su se povratno očitovale dopisom od 10. ožujka 2020. u kojem su jasno navele da je zahtjev nepotpun odnosno da ne sadrži podatke na temelju kojih bi se mogao izraditi prometni elaborat i postaviti prometni znak, a po kojem dopisu lovačko društvo nije postupilo. U prilog iznesenim tvrdnjama, spisu privija sudsku praksu (list 119-172 spisa).

3. Navodi stranaka i tijek postupka

3.1. Suprotno navodima tuženika, tužitelj smatra da je iz potvrde MUP-a, razvidno da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača. Tužitelj navodi da se nezgoda dogodila na državnoj cesti bjelovarske zaobilaznice, zbog čega se, obzirom na vrstu javne ceste (čl. 2. st. 3. ZC-a) radi o djelokrugu odgovornosti Hrvatskih cesta d.o.o., koje su u smislu odredbe čl. 82. st. 1. i 2., u vezi čl. 26. pasivno legitimirane i odgovorne u ovom sporu s obzirom na zakonom propisanu obvezu tuženika da održava državne ceste. U potvrdu svojih navoda tužitelj se poziva i na praksu Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: GŽ- 741/2018, koju djelomično citira, a u cijelosti dostavlja u privitku podneska od 28. veljače 2024. Tuženik ustraje u iznesenim navodima.

3.2. Sud je pribavio spis MUP-a, PU bjelovarsko-bilogorska, broj; 511-02-10-22-2 i zapisnik o očevidu te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Strojarstva FŠ (kao i dopunsko vještačenje po istom vještaku). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OŠ na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i ĆŠ na okolnost (ne) postojanja odgovornosti tuženika za štetu.

4. Dokazni postupak i osnovanost tužbenog zahtjeva

4.1. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. I 155/23.; dalje: ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pročitao i cijenio isprave koje su dio sudskog spisa.

4.2. Nakon tako provedenog postupka sud je ocijenio, cijeneći dokaze kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, a na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora, odlučne činjenice i procesno pravni prigovori tuženika

5.1. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 2.521,73 eur, koji je tužitelj isplatio ŽŠ a ime imovinske štete nastale na vozilu reg. oznaka i br. [registarska oznaka] (BMW 530 D), a koji iznos potražuje od ovdje tuženika u predmetnom postupku, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

5.2. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja te nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos oštećeniku kako to i navodi u historijatu tužbe.

5.3. Tuženik spori odgovornost za štetu, visinu štete, ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, prigovor zlouporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenja, te osporava tijek zakonskih kamata.

5.4. Prije svega valja istaknuti da je sud unatoč istaknutim procesno pravnim prigovorima tuženika koji su, prema stavu ovog suda valjano argumentirani, provodio dokaze predložene po strankama (vještačenje i provođenje personalnih dokaza) kako u slučaju drugačijeg pravnog stajališta, drugostupanjski sud ne bi bio primoran vratiti sudu prvog stupnja predmet na ponovno odlučivanje, već bi mogao meritorno odlučiti.

5.5. Ovaj sud je stava da je tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije u cjelosti osnovan iz razloga koji se navode u nastavku odluke, prije svega dovodeći u vezu dokaze u spisu i mjerodavno materijalno pravo. Tuženik osnovano ističe da tužitelj u konkretnom slučaju nije izvršio isplatu osigurnine ŽŠ temeljem ugovora osiguranju imovine ili osobe, a na temelju kojih ugovora može doći do suborgacije temeljem čl. 963. st. 1. ZOO-a iz razloga što je osiguratelj temeljem ugovora o osiguranju imovine ili osoba dužan isplatiti osigurninu u slučaju nastanka osiguranog slučaja neovisno o tome tko je odgovorna osoba.

5.6. U predmetnom slučaju, tužitelj je isplatio osigurninu oštećeniku ŽŠ na temelju ugovora o osiguranju odgovornosti, a kod tog ugovora o osiguranju osiguratelja je dužan isplatiti trećoj osobi osigurninu samo u slučaju ako je osiguranik ili korisnik osiguranja odgovoran za nastanka osiguranog slučaja.

5.7. Odredbom čl. 964. ZOO-a (odgovornost osiguratelja) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti. Iz osiguranja se naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba.

5.8. Odredbom čl. 965 st 1..ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. AŠ, kako to pravilno navodi tuženik nije osiguranik, ni korisnik osiguranja (dokaz: Polica osiguranja od odgovornosti i Ugovor o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, list 10-13 spisa).

5.9. AŠ je treća osoba u smislu odredbe čl. 965. st. 1. ZOO-a, pa stoga i nije moglo doći do nastanka obveznog odnosa subrogacije, jer na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO subrogacija može nastati samo između osiguratelja i osiguranika odnosno korisnika osiguranja.

5.10. Pri tom je nesporno da je šteta na vozilu reg. oznake i br. [registarska oznaka] nadoknađena na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je Ministarstvo poljoprivrede imalo ugovoreno kod tužitelja. Iz navedenog razloga sud smatra opravdanim tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije.

5.11. Pri tom sud ističe (u slučaju drugačijeg stava drugostupanjskog suda) da prihvača u cjelosti vještački nalaz i mišljenje, kao i iskaze saslušanih svjedoka iz čega zaključuje da i poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja vozač ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na srneću divljač bi došlo. Na raspoloživom putu od oko 12,7 m vozač vozila osiguranika tužitelja radnjom intenzivnog kočenja uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i time bi izbjegao ovaj štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 33,9 km/h, dok bi se na putu od oko 7,5 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavio pri svim brzinama manjim od 23,7 km/h.

5.12. Na strani vozača koji je upravljao vozilom nije utvrđeno bilo kakvo kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije mu naplaćena mandatna kazna, nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu, a ni pokrenut prekršajni postupak, pa stoga oštećenik nije doprinio nastanku štetnog događaja. Sud nadalje zaključuje da tuženik nije na spornoj dionici postavio znak „divljač na cesti“, a u skladu sa zahtjevom lovačkog društva.

5.13. Iz navedenog obrazloženja koje se temelji na dokazima u spisu i primjeni mjerodavnog materijalnog prava na utvrđene činjenjice, sud zaključuje da je prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u cijelosti osnovan, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen.

6. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2024.

SUDAC:

Iva Buljan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka.

Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).