REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-5386/2023-12
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke u upravnom sporu u upravnom sporu tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: , 61817894937 radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/297, URBROJ: 251-02-01/001-23-11 od 2. listopada 2023.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/297, URBROJ: 251-02- 01/001-23-11 od 2. listopada 2023., obustavljen je postupak pokrenut povodom prigovora radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je tuženik propustio postupiti na temelju njenog zakonitog i legitimnog zahtjeva za izdavanje potvrde izvršnosti. Smatra da ovakvim postupanjem tuženik narušava njena prava. Ističe kako je tuženik sam neizravno u rješenju potvrdio da je zahtjev bio osnovan. Smatra također da joj je i trebalo nadoknaditi troškove upravnog postupka u skladu s odredbama ZUP-a.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Napominje kako je rješenje za koje traži potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti dobrovoljno izvršeno od strane prvostupanjskog tijela bez potrebe za ikakvim prisilnim izvršenjem obveze. Navodi kako je svrha izdavanja potvrde izvršnosti prema zakonskom propisu odnosno odredbi članka 137. stavka 3. prisilno ostvarenje obveze nametnute upravnim aktom koja nije prethodno dobrovoljno ispunjena. Smatra kako tijelo koje je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti te da se izvršnost može dokazivati i drugim sredstvima. Smatra da potvrda izvršnosti kao takva osim što nije isključivi dokaz izvršnosti rješenja nije niti od konstitutivnog značaja za utvrđivanje trenutka izvršnosti nego može imati samo deklaratorni značaj kao i bilo koji drugi dokaz o navedenom. Navodi da tužiteljica nema pravni interes za inzistiranjem na izdavanju potvrde izvršnosti, kada tijelo navedeno nije u obvezi izdati. Ističe da je institut pravomoćnosti definiran kroz načelo zaštite stečenih prava te da je usmjeren na pružanje i osiguranje pravne zaštite strankama na način da se onemogućuje odlučivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku pravomoćno odlučeno te kojima se od izmjena zaštićuje stranke koje su u upravnim postupcima stekle određena prava. Također smatra da s obzirom da je stečeno pravo realizirano u punom opsegu ne postoji nikakav pravni interes tužiteljice za izdavanjem potvrde pravomoćnosti čija je primarna svrha onemogućavanje drugačijeg odlučivanja o istom u vidu zakidanja prava stranke u smislu odredbe članka 13. ZUP-a. Navodi da osim toga odredbe ZUP-a ne predviđaju izdavanje potvrde pravomoćnosti na akte koji su stekli predmetno svojstvo kao obvezu tijela koje je akt izdalo pa stoga smatra da nije jasno temeljem čega tužiteljica nameće navedenu obvezu tuženiku.
5. Predlaže da Sud odbije, odnosno podredno odbaci tužbu.
6. Podneskom od 18. travnja 2024., tužiteljica se očitova na odgovor na tužbu. Navodi da tuženik nije nikada upravnim aktom odlučio o njenom zahtjevu te smatra da razlozi koje tuženik iznosi u rješenju i odgovoru na tužbu predstavljaju razloge zbog kojih se zahtjev za izdavanjem potvrde može eventualno odbiti ili odbaciti. Navodi kao tuženik nije imao preduvjete za primjenu odredbe članka 46. stavka 5. ZUP-a, posebno jer je postupak pokrenut na zahtjev stranke za izdavanje propisanog i predviđenog akta. Navodi kao se spomenuta odredba može eventualno primijeniti u nekim drugim postupcima prvenstveno onima pokrenutim po službenoj dužnosti. Smatra kako nema uvjeta za obustavu postupka koji se vodi po prigovoru čelnika tijela, jer kako navodi šutnja još uvijek traje i o zahtjevu nije riješeno pa je prigovor radi šutnje i osnovan. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te ostaje kod prijedloga za poništenjem rješenja tuženika i nadoknadom troškova upravnog spora.
7. Sud je 10. ožujka 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu te je tužiteljica dostavila odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4095/24 od 28. siječnja 2025.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj, 47/09. i 110/21. - u daljnjem tekstu: ZUP) kada se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupaka, rješenjem će se obustaviti postupak.
10. U predmetnom slučaju što tužiteljica niti ne osporava, tuženik je izvršio svoju obvezu isplate troškova određenu točkom II izreke rješenja KLASA: UP/II-551- 06/23-014/297, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 7. ožujka 2023. pa su kako to pravilno navodi i tuženik izostale pravne pretpostavke za vođenje predmetnog postupka izdavanja tražene klauzule pravomoćnosti i izvršnosti.
11. Prema ocjeni ovoga suda tužiteljica je ostvarila svoje pravo rješenjem od 7. ožujka 2023., a navedeno rješenje je postalo pravomoćno i izvršno ipso jure neovisno o stavljanju od strane tijela klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje (ESLJP u odluci br. 6721/16 Brkljač protiv Hrvatske). Za potrebe sudskog izvršenja, ukoliko rješenje čije se izvršenje traži u sudskom postupku (ovršnom) ne sadrži klauzulu izvršnosti tužiteljica isto može i dokazivati drugim sredstvima (npr. dostavnicom kojom se potvrđuje primitak rješenja) kako je to propisano i odredbom članka 137. stavka 3. ZUP-a. Naime, stavljanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje nije uvjet za pokretanja bilo kakvih daljnjih postupaka bilo po izvanrednim pravnim lijekovima kao i postupaka radi namirenja potraživanja, odnosno ovršnog postupka.
12. Napominje se tužiteljici da obustava upravnog postupka nije samo moguća u situacijama kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, već je upravo ZUP propisao i mogućnost obustave upravnog postupka i kada stranka ne odustane od svog zahtjeva, a u situacijama kada službena osoba utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, znači bilo postupka po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.
13. Nadalje, neosnovano je pozivanje tužiteljice na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4095/24 od 28. siječnja 2025., jer je taj sud ispitivao prvostupanjsku presudu poslovni broj: UsI-5363/24 od 23. rujna 2024., samo u djelu u kojem je osporavana žalbom (članak 134. stavak 1. ZUS-a), a to su bili troškovi upravnog postupka.
14. S obzirom na navedeno prema ocjeni ovog suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon tužiteljici na štetu. Isto tako Sud zamjećuje da je iniciranje ovakvih postupaka u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice usmjereno prvenstveno na eventualno ostvarivanje troškova upravnog spora, a ne na zaštitu prava stranaka, a koja prava u ovakvim postupcima nisu ni na koji način povrijeđena, jer je u ovom slučaju tužiteljica svoje pravo ostvarila rješenjem od 7. ožujka 2023.
15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao točki I izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
16. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.
U Zagrebu 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
