Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-189/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj/pravnoj stvari ovrhovoditelja MDK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Čipčić-Bragadin i Ivica Juričić, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Čipčić-Bragadin iz Zagreba, protiv ovršenice MD, [adresa], koju zastupa punomoćnik KD, radi ovrhe na pokretninama, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj od 4. prosinca 2024. poslovni broj Ovr- 400/2024-2, 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenice se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj od 4. prosinca 2024., poslovni broj Ovr-400/2024-2.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem na temelju ovršne isprave određena je ovrha na pokretninama ovršenice, koje se nalaze u kući na adresi: [adresa], te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 464,49 eura.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je pravovremeno podnijela žalbu, pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), predlaže da sud istu prihvati i preinači pobijano rješenje te odbije prijedlog za ovrhu. U žalbi navodi da predmet ovrhe ne mogu biti pokretnine koje se nalaze u kući u [adresa], jer da iste predstavljaju isključivo vlasništvo njezine majke PD, a kao dokaz toj tvrdnji prilaže Ugovor o doživotnom uzdržavanju i osnivanju osobne služnosti stanovanja, upotrebe i plodouživanja. Također navodi da stvari predviđene čl. 135. st. 1. toč. 1. i 2. ne mogu biti predmetom ovrhe. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu ovršenice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovršenice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. i čl. 50. OZ-a.

6. Predmet spora je ovrha na pokretninama ovršenice, koje se nalaze u kući u kojoj živi ovršenica na adresi u [adresa], a koja je nekretnina u vlasništvu majke ovršenice PD.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenici prilikom uredovanja sudskog ovršitelja od 7. veljače 2025. uručeno pobijano rješenje o ovrsi te je ista navela da pokretnine nisu u njezinom vlasništvu, nego u vlasništvu njezine majke, o čemu ima i ugovor. Na tom uredovanju nije izvršen popis pokretnina.

8. Žalbeni navodi ovršenice nisu odlučni za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi i ne predstavljaju zakonske razloge za žalbu ovršenika propisane odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a.

8.1. Ovo stoga što je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a, na koju se žaliteljica poziva propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno, na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, dok se u konkretnom slučaju samo paušalno navodi da su pokretnine na navedenoj adresi vlasništvo treće osobe, odnosno majke ovršenice, a što proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i osnivanju osobne služnosti stanovanja, upotrebe i plodouživanja, koji je ovršenica, kao davateljica uzdržavanja, zaključila sa svojom majkom PD kao primateljicom uzdržavanja, 25. svibnja 2018.

8.2. Naime, odredbom čl. 138. st. 2. OZ-a propisano je da se mogu popisati pokretnine koje se nalaze u posjedu ovršenika te njegove pokretnine koje se nalaze u posjedu ovrhovoditelja. Stavkom 4. istog članka određeno je da se smatra da ovršeniku pripadaju pokretnine koje ima na sebi, odnosno koje se nalaze na ili u njegovoj nekretnini, u stanu u kojem stanuje, odnosno u poslovnoj prostoriji koju je zakupio.

8.3. Nadalje, odredbom čl. 59. st. 1. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, može podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

8.4. Dakle, na prigovor u pogledu predmeta ovrhe odnosno pokretnina koje su popisane i zaplijenjene po sudskom ovršitelju, imala bi pravo treća osoba, u ovom slučaju majka ovršenice PD tak ako i kada sudski ovršitelj popiše i zaplijeni njezine pokretnine, sukladno odredbi čl. 59. OZ-a.

9. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.

10. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Osijek, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić