Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-35/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SPV ZA SANACIJU d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Savska cesta 144A, OIB: 37066802433, zastupanog po likvidatoru ŠŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika VRGORKA-VINARIJA d.o.o., Vrgorac, Fra Ivana Rožića 35, OIB: 68329484134, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-39/2023 od 9. studenog 2023. ispravljenog rješenjima Ovr-39/2023 od 16. studenog 2023. i Ovr-39/2023-20 od 14. veljače 2025., 24. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-39/2023 od 9. studenog 2023. ispravljeno rješenjima Ovr- 39/2023 od 16. studenog 2023. i Ovr-39/2023-20 od 14. veljače 2025.
II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem, na temelju ovršne isprave – solemniziranog ugovora o založnom pravu od 8. rujna 2011. kojim je na nekretninama ovršenika (koji je odlukom glavne skupštine od 17. studenog 2022. promijenio pravni oblik iz dioničkog u društvo s ograničenom odgovornosti) upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] osigurano potraživanje pravnog prednika ovrhovoditelja, Jadranske banke d.d. Šibenik, iz ugovora o dugoročnom kreditu br. 22/11 od 1. lipnja 2011. i dodatka tom ugovoru od 20. lipnja 2013. i koje je na temelju ugovora o ustupu potraživanja uz naknadu i prijenos instrumenata osiguranja po ustupljenim tražbinama od 31. kolovoza 2017. ustupljeno ovrhovoditelju, određena ovrha na tim nekretninama ovršenika.
2. Navedeno rješenje o ovrsi pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik tvrdeći u žalbi da je rješenje nezakonito jer je u ovršnom prijedlogu pogrešno navedeno da je ovršenik dioničko društvo u stečaju, da ovršni prijedlog nije podnesen na odgovarajućem obrascu u skladu sa zakonom te da ovršni zahtjev nije jasan u pogledu visine tražbine ovrhovoditelja posebno imajući na umu odredbe članka 80.b OZ-a o posebnim uvjetima za određivanje ovrhe na nekretnini. Osim toga, osporava visinu tražbine ovrhovoditelja naznačene u prijedlogu za ovrhu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i naknaditi ovršeniku troškove žalbenog postupka.
3. Ovrhovoditelj je u očitovanju na žalbu osporio žalbene navode tvrdeći da je glede oznake ovršenika riječ o omašci u pisanju, da nisu ostvareni tehnički uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave putem sustava e-Ovrhe te da visina glavnog potraživanja ovrhovoditelja iznosi 5.822.728,70 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može podnijeti žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. OZ-a i zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti (članak 50. stavak 4. OZ-a). Razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti navedeni su članku 50. stavku 5. OZ-a s time da sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a.
6. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-39/2023-30 od 14. veljače 2025. ispravljena je oznaka pravnog oblika ovršenika (d.o.o.) koja je bila pogrešno naznačena u pobijanom rješenju o ovrsi kao „d.d. u stečaju“ pa su žalbeni razlozi istaknuti u tom pravcu bespredmetni.
7. Pravilno ovršenik u žalbi navodi da se u skladu s člankom 39.a stavkom 1. OZ-a prijedlog za ovrhu podnosi nadležnom sudu na posebnom obrascu. Te obrasce, kao i način elektroničke komunikacije između sudionika u postupku pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa (članak 39.a stavak 7. OZ-a). Taj ministar odlukom utvrđuje jesu li ispunjeni tehnički uvjeti za elektroničku komunikaciju između sudionika u postupku (članak 39.a stavak 6. OZ-a).
7.1. Odluka o tome da su ispunjeni tehničkih uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave elektroničkim putem na propisanom obrascu u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga u ovom predmetu nije bila donesena. U skladu s člankom 13. stavkom 3. Pravilnika o obrascima u ovršnom postupku, načinu elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele predmeta u rad javnom bilježniku ("Narodne novine" br. 43/2021. i 94/2021.), dok se ne ispune uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave elektroničkim putem na propisanom obrascu, podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosi se prema odredbama OZ-a, kako je i postupio ovrhovoditelj u ovom postupku. Imajući na umu navedene propise, neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da je ovršni prijedlog podnesen protivno članku 39.a OZ-a.
8. Imajući na umu da potraživanje prednika tužitelja Jadranske banke d.d., Šibenik, iz ovršne isprave obuhvaća iznos od 6.000.000,00 kn s redovnim kamatama, manipulativnim troškovima i zateznim kamatama te je ovjerovljenom privatnom ispravom (ugovorom o ustupu potraživanja uz naknadu i prijenos instrumenata osiguranja po ustupljenim tražbinama od 31. kolovoza 2017.) preneseno na ovrhovoditelja koji je visinu te tražbine na dan 31. prosinca 2016. označio u iznosu od 5.822.728,70 kn /772.808,91 EUR/[1] , neosnovano ovršenik u žalbi prigovora da je ovršni prijedlog nerazumljiv. Netočne su tvrdnje žalitelja da ovrhovoditelj nije naveo visinu potraživanja na dan podnošenja ovršnog prijedloga (9. ožujka 2023.) s obzirom da je ta visina navedena u ovršnom prijedlogu i iznosi 772.808,91 EUR sa zakonskim zateznim kamata od 31. prosinca 2016. do isplate. S obzirom na to da je ovrha određena radi ostvarenja potraživanja iz ovršne isprave od 8. rujna 2011., za tvrdnje ovršenika iznesene u žalbi da je iznos njegova duga manji od 772.808,91 EUR sa zakonskim zateznim kamata od 31. prosinca 2016. do isplate, nije u skladu s člankom 52. OZ-a mjerodavan žalbeni sud. To stoga što je riječ o razlozima koji se odnose na (djelomični) prestanak tražbina iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a.
9. Tražbina radi ostvarenja koje je određena ovrha pobijanim rješenjem premašuje iznos od 5.300,00 EUR iz članka 80.b stavka 1. OZ-a, a ovršenik niti u žalbi ne tvrdi da postoje okolnosti iz članka 80.b stavka 2. u vezi sa stavkom 3. OZ-a zbog kojih bi proizlazilo da bi prodajom ovršenikovih nekretnina narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Te okolnosti u okolnostima ovog predmeta nisu samorazumljive, to više što je riječ o nekretninama koje je ovršenik na temelju pravnog posla dobrovoljno založio pristajući na to da se one radi namirenja njegovih dugovanja prodaju.
10. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje o ovrsi pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
11. Ovršenik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a i članak 21. stavak 1. OZ-a).
U Varaždinu 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić
