Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4608/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2084/19-70 od 2. srpnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 2084/19-73 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OK kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2084/19- 70 od 2. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2084/19-73 od 16. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.654,45 EUR–a na ime naknade neimovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 225,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2084/19-70 od 2. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2084/19-73 od 16. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja OK za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa preko 2.654,45 EUR–a do 3.183,91 EUR–a (za iznos od 529,46 EUR–a) na ime naknade neimovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa preko 225,00 EUR–a do 270,00 EUR–a (za iznos od 45,00 EUR–a) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi: 1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OK na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 529,46 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OK na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 45,00 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2084/19-70 od 2. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 2084/19-73 od 16. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OK na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos preko 2.386,73 EUR–a do 2.544,88 EUR–a (za iznos od 158,15 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod točkom V., VI. i VII. izreke, te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja OK i zahtjevu tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.544,88 EUR–a (2.125,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete + 180,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege + 81,73 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja + 158,15 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 2.125,00 EUR–a od 16. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 180,00 EUR–a od 16. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 81,73 EUR–a od 29. siječnja 2019. pa do isplate te na iznos od 158,15 EUR–a od 15. veljače 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 185,81 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 3.183,91 EUR–a na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019. pa do isplate (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 270,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019. pa do isplate (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 81,73 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2019. pa do isplate (točka IV. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 3.524,17 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose (točka V. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka VI. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.514,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka VII. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, pod točkom II., III., V., VI. i VII. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos preko 2.386,73 EUR–a do 2.544,88 EUR–a (za iznos od 158,15 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbije, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 83,52 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 2. travnja 2024. (list 273-276 spisa), da mu tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 5.308,91 EUR–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 450,00 EUR–a (uz cijenu od 5,00 EUR–a po jednom satu),

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 163,46 EUR–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 3.682,32 EUR–a (316,29 EUR–a + 184,15 EUR–a + 795,47 EUR–a + 795,47 EUR–a + 795,47 EUR–a + 795,47 EUR–a),

dakle ukupan iznos od 9.604,69 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 5.308,91 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos od 450,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege od 16. svibnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa od isplate, na iznos od 163,46 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja od 29. siječnja 2019. pa do isplate, a na iznos od 3.682,32 EUR–a od petnaestog dana idućeg mjeseca (za svaki pojedini mjesečni iznos) pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.021,17 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 18. siječnja 2019. u Puljskoj ulici kod kućnog broja 2 u Zagrebu, kada je osiguranik tuženika PK, koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], prednjim krajem automobila naletio na tužitelja koji se kao pješak nalazio na kolniku. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tužitelj pobija nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju tužitelj i tuženik pobijaju i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike skice mjesta događaja od 18. siječnja 2019. (list 65 spisa), preslike Dodatka (Aneksa) Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. siječnja 2019. (list 51 spisa), preslike Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. siječnja 2019. (list 52 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dr. LK ortopeda–traumatologa, stalnog sudskog vještaka od 9. ožujka 2021. (list 174-175 spisa) i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 3. prosinca 2021. (list 200-202 spisa), pisanog nalaza i mišljenja doc. dr. sc. KK dr. med., sudskomedicinskog vještaka od 8. kolovoza 2022. (list 221-224 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. MK, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila od 9. kolovoza 2022. (list 227-230 spisa) i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 25. svibnja 2023. (list 259-260 spisa), iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 3. travnja 2024. (list 284-285 spisa), iskaza osiguranika tuženika PK koji je saslušan kao svjedok na ročištu od 15. svibnja 2024. (list 288-289 spisa) te iskaza svjedoka ĆK saslušanog na ročištu od 15. svibnja 2024. (list 289 spisa), proizlazi u bitnom sljedeće:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 18. siječnja 2019. na sljedeći način:

- da je tužitelj toga dana išao na posao u osobnom automobilu, a kojim je upravljao njegov sin,

- da su tužitelj i njegov sin oko 7,00 sati ujutro stigli u Puljsku ulicu, nakon čega je tužitelj izašao van iz automobila kako bi otvorio ogradu iza koje je njegov tadašnji poslodavac imao parkirno mjesto u sklopu gradilišta, s time da se ograda nakon otvaranja nalazila na cesti,

- da je neposredno nakon toga osiguranik tuženika PK, upravljajući svojim osobnim automobilom, skretao iz Ozaljske ulice u Puljsku ulicu i vidio da iz suprotnog smjera ide automobil (kojim je upravljao tužiteljev sin), a kojeg je osiguranik tuženika propustio da prijeđe preko njegove prometne trake, kako bi se taj automobil parkirao na parkirno mjesto unutar ograde,

- da je osiguranik tuženika, nakon što je prošao pored parkiranog automobila udario u žičanu ogradu koju je držao tužitelj, nakon čega su uslijed udarca i ograda i tužitelj pali na automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika,

- da su MIDI PLANGRAD d.o.o. iz Velike Gorice, Novo Čiče, Vukovinska 1B, zastupan po direktoru TK, kao poslodavac i OK iz [adresa] (u ovom predmetu tužitelj), kao radnik 15. siječnja 2019. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu),

- da je Ugovor o radu ugovoreno u bitnom:

- da se Ugovorom o radu zasniva radni odnos na određeno vrijeme do 14. veljače 2019.,

- da će tužitelj obavljati poslove građevinskog poslovođe, odnosno voditelja poslova na gradilištu,

- da tužitelj počinje s radom 16. siječnja 2019. te da će probni rok trajati 1 mjesec,

- da tužitelju za obavljeni rad pripada plaća u bruto iznosu od 905,83 EUR–a (6.825,00 kn),

- da su MIDI PLANGRAD d.o.o. i tužitelj 13. veljače 2019. sklopili Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, a kojim je Ugovor o radu izmijenjen u dijelu kojim se regulira trajanje istog, na način da se Ugovorom o radu radni odnos tužitelja zasniva na određeno vrijeme do 15. travnja 2019.,

- da je Dodatak (Aneks) Ugovora o radu (prema iskazu direktora TK) sklopljen jer je poslodavac imao potrebu za tužiteljem, kao radnikom, s time da je očekivao da će se tužitelj oporaviti za vrijeme dok je trebalo obaviti posao zbog kojeg je Ugovor o radu i sklopljen,

- da se Dodatak (Aneks) Ugovora o radu počeo primjenjivati 15. veljače 2019.,

- da poslodavac za vrijeme bolovanja tužitelja na njegovo radno mjesto nije zaposlio drugog radnika,

- da su za vrijeme bolovanja tužitelja poslove njegovog radnog mjesta obavljali direktor TK i tužiteljev sin, koji je također bio zaposlen kod MIDI PLANGRAD d.o.o.,

- da je nakon proteka roka na koji je Dodatak (Aneks) Ugovora o radu bio sklopljen prestao radni odnos tužitelja kod MIDI PLANGRAD d.o.o.,

- da je tužitelj 15. svibnja 2019. podnio odštetni zahtjev tuženiku, a koji je tuženik ocijenio kao neosnovan,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. MK, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila od 9. kolovoza 2022., kao i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 25. svibnja 2023., proizlazi:

- da je u predmetnoj prometnoj nesreći osobni automobil naletio na žičanu ogradu i pješaka koji ju je držao,

- da se nesreća dogodila 18. siječnja 2019. oko 7,10 sati ujutro u Puljskoj ulici kod kućnog broja 2 u Zagrebu,

- da je u vrijeme nesreće bilo svitanje, da je kolnik bio od asfalta (hrapav, dobar i mokar), da je padala kiša te da je dozvoljena brzina bila 50 km/h,

- da se nesreća dogodila na sljedeći način: da se osiguranik tuženika PK kretao osobnim automobilom Fordom Focusom zapadnim kolnikom Puljske ulice iz smjera sjevera prema jugu; da je dolaskom sjevernije od kućnog broja 2 svojim automobilom naletio na sivu čeličnu metalnu ogradu koju je neposredno prije naleta tužitelj postavio okomito na kolnik, na način da ju je zarotirao oko njezinog krajnjeg desnog stupa (gledano iz pozicije vozača) pa sve do kolnika, tako da je ograda zatvarala 2/3 trake koju je za svoju vožnju koristio osiguranik tuženika; da je neposredno prije udara osiguranik tuženika skrenuo malo u desno,

- da u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na to da se osiguranik tuženika kretao automobilom brzinom većom od 40 km/h, odnosno većom od dozvoljene prije nesreće, a da oštećenja na automobilu i krajnji zaustavni položaj ukazuju da se automobil kretao oko 30 km/h u trenutku kontakta s ogradom,

- da je tužitelj za osiguranika tuženika postavio nepokretnu prepreku u vidu sive ograde s rijetkom mrežom koju je u uvjetima smanjene vidljivosti, kakvi su vladali za osiguranika tuženika, iz automobila bilo gotovo nemoguće uočiti, u prilog čemu govori činjenica iz iskaza osiguranika tuženika da se njemu u kontra smjeru približavao auto koji je skrenuo ispred njega u parkirno mjesto koje je tužitelj čuvao,

- da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužitelja kako stoji na cesti čvrsto držeći ogradu (što proizlazi iz smjera rotacije ograde u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu) te zaustaviti vozilo naglim kočenjem, s time da je morao držati veći sigurnosni razmak prema vozilu koje napušta cestu, a ne voziti ''na slijepo'' prema njemu,

- da je tužitelj pri brzini vožnje od 40 km/h mogao zaustaviti vozilo na putu od oko 19 metara, a koji mu je bio na raspolaganju ako se uzme u obzir da je mogao vidjeti tužitelja kako stoji na cesti,

- da je tužitelj mogao vidjeti automobil kako nailazi (jer je gledao prema njemu) te pustiti ogradu i odmaknuti se jedan korak u sebi desnu stranu jer je za to imao za to dovoljno vremena,

- da je tužitelj kao pješak lakše mogao vidjeti osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika, nego obratno,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja doc. dr. sc. KK dr. med., sudskomedicinskog vještaka od 8. kolovoza 2022., koji su izrađeni nakon kombiniranog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja, proizlazi:

- da je tužitelj kao posljedice prometne nesreće od 18. siječnja 2019. zadobio sljedeće ozljede: prijelom 3. desnog rebra s pomakom i prodorom zraka u desno prsište, krvni podljev mekog oglavka tjemeno lijevo, ranu razderotinu kože vlasišta, kompresivni prijelom 12. prsnog kralješka, nagnječenje slabinskog dijela leđa s pojavom krvi u mokraći te nagnječenje potkoljenice s krvnim podljevom unutarnje strane desne potkoljenice i ozljedom koljena,

- da iz podataka iz prometnog dijela vještačenja, skice mjesta događaja, fotoelaborata i medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je osiguranik tuženika prednjim lijevim krajem automobila naletio na tijelo tužitelja, na što se nadovezala rotacija tijela tužitelja uz lijevi bok automobila, kontakt tijela tužitelja s lijevim bočnim retrovizorom te potom pad tužitelja na pod,

- da se mehanizam nastanka ozljeda koje je tužitelj zadobio uklapa u opisanu dinamiku nesreće,

- da su sve navedene ozljede u uzročno–posljedičnoj vezi s nesrećom,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dr. LK ortopeda–traumatologa, stalnog sudskog vještaka od 9. ožujka 2021., kao i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 3. prosinca 2021., proizlazi:

- da je tužitelj kao posljedice prometne nesreće od 18. siječnja 2019. zadobio sljedeće ozljede: prodor zraka u desno prsište, prijelom trećeg rebra desno, razderotinu s nagnječenjem mekog oglavka te natučenje leđa, desne potkoljenice i koljena,

- da je tužitelj bio na bolničkom liječenju do 22. siječnja 2019., kada je otpušten na kućnu njegu s danim uputama,

- da je kirurg 20. veljače 2019. uvidom u RTG snimke utvrdio da je mjesec dana ranije, dakle u konkretnoj prometnoj nesreći, tužitelj zadobio i prijelom dvanaestog prsnog kralješka,

- da je liječenje tužitelja završeno 17. srpnja 2020.,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 60 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te kasni strah 20 dana,

- da su kod tužitelja nakon završenog liječenja zaostale trajne posljedice nakon prijeloma sa sabijanjem trupa dvanaestog prsnog kralješka, a koje se sastoje u nemogućnosti savijanja trupa prema naprijed i prema nazad kod dužeg sjedenja i stajanja, kao i nošenja težih tereta,

- da navedene trajne posljedice smanjuju opću životnu aktivnost tužitelja za 10%, u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da kod tužitelja zbog navedenih ozljeda postoji naruženje manjeg stupnja (uočljivo trećima samo ponekad), a koje se očituje u dva manja ožiljka veličine cca 1x0,5 cm preko koljena, i to s prednje strane desnog koljena,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 dana po 1 sat dnevno za poslove osobne njege i pomoć pri oblačenju te prilikom odlaska liječniku na terapije, budući da je tužitelj 3 mjeseca nosio ortozu i longetu,

- da su opravdani svi troškovi liječenja tužitelja koji se odnose na participaciju u troškovima liječenja u javnozdravstvenoj ustanovi, a za koje je tužitelj dostavio račune,

- da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 55 godina (rođen **.**.1963.),

7.2. Tužitelj je podneskom od 2. travnja 2024., predanim na ročištu od 3. travnja 2024., konačno postavio tužbeni zahtjev.

8. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 – u daljnjem tekstu: ZSPC) koje su pravno relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj doprinio nastanku predmetne prometne nesreće, a samim time i nastanku neimovinske i imovinske štete koju je u i u svezi nesreće pretrpio, i to u omjeru od 50%.

9.1. Odredbom iz čl. 38. st. 1. ZSPC–a propisano je da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, a odredbom iz čl. 51. st. 1. ZSPC–a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku,

9.2. Sukladno odredbi iz čl. 53. st. 1. ZSPC–a, na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

9.3. Odredbom iz čl. 124. st. 1. ZSPC–a propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, a odredbom iz čl. 124. st. 3. ZSPC–a propisano je da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka.

10. S obzirom na to da je osiguranik tuženika, koji se neposredno prije predmetne prometne nesreće kretao svojim osobnim automobilom dozvoljenom brzinom od 40 km/h u smislu odredbe iz čl. 53. st. 1. ZSPC–a, mogao uočiti tužitelja kako kao pješak stoji na cesti i zaustaviti svoj automobil naglim kočenjem te na taj način izbjeći nesreću, a što je isti propustio učiniti, čime je postupio suprotno odredbama iz čl. 38. st. 1. i čl. 51. st. 1. ZSPC–a, dok je tužitelj mogao vidjeti automobil kako nailazi (jer je gledao prema njemu) te pustiti ogradu koju je čvrsto držao i odmaknuti se jedan korak u sebi desnu stranu jer je za to imao dovoljno vremena, a što je isti propustio učiniti, čime je postupio suprotno odredbama iz čl. 124. st. 1. i 3. ZSPC–a, s time da tužitelj lakše mogao vidjeti automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika, nego obratno, vidljivo je da je tužitelj, iako je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak nesreće, svojim ponašanjem doprinio nastanku nesreće, a samim time i nastanku neimovinske i imovinske štete koju je u i u svezi iste pretrpio, upravo u omjeru od 50%.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a također je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

11.3. Sukladno odredbi iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, s time da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu, sukladno odredbi iz čl. 1106. ZOO–a, na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

12.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda pretrpio (prodor zraka u desno prsište, prijelom trećeg rebra desno, razderotinu s nagnječenjem mekog oglavka te natučenje leđa, desne potkoljenice i koljena, kao i prijelom dvanaestog prsnog kralješka),

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti kod tužitelja u omjeru od 10%, a koje se sastoji u nemogućnosti savijanja trupa prema naprijed i prema nazad kod dužeg sjedenja i stajanja, kao i nošenja težih tereta, u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- naruženje manjeg stupnja (uočljivo trećima samo ponekad) koje se očituje u dva manja ožiljka veličine cca 1x0,5 cm preko koljena, i to s prednje strane desnog koljena,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužitelj na dan prometne nesreće imao 55 godina,

tužitelju bi na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pripadao cjelokupni zatraženi iznos od 5.308,91 EUR–a. Kada se navedeni iznos umanji sukladno doprinosu tužitelja u omjeru od 50% u smislu odredaba iz čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO–a, vidljivo je da tužitelju pripada pravična novčana naknada u konačnom iznosu od 2.654,46 EUR–a.

12.2. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti već dosuđen iznos od 2.125,00 EUR–a, tako tužitelju, suprotno stavu prvostupanjskog suda, pripada još i daljnji iznos od 529,46 EUR–a, a koji mu je ovom drugostupanjskom presudom valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2., čl. 1092. st. 1., čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 1106. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

13.1. Uzimajući u obzir da je tužitelju zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 dana po 1 sat dnevno za poslove osobne njege i pomoć pri oblačenju te prilikom odlaska liječniku na terapije, dakle ukupno 90 sati, tužitelju bi, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, na ime naknade neimovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripadao cjelokupni zatraženi iznos od 450,00 EUR– a.

13.2. Pri tome valja dodati da je ovaj drugostupanjski sud kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege koja se pruža od strane nestručne osobe odredio u iznosu od 5,00 EUR–a, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 1089. st. 2. ZOO–a.

13.3. Kada se navedeni iznos umanji sukladno doprinosu tužitelja u omjeru od 50% u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripada konačan iznos od 225,00 EUR–a.

13.4. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege već dosuđen iznos od 180,00 EUR–a, tako tužitelju, suprotno stavu prvostupanjskog suda, pripada još i daljnji iznos od 45,00 EUR–a, a koji mu je ovom drugostupanjskom presudom valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2., čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a te čl. 12. st. 4. ZOOP–a, u svezi čl. 2. st. 1. i čl. 223. st. 1. ZPP–a.

14.1. Na kraju, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj od tuženika na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade osnovano potražuje bruto iznos od 158,15 EUR–a, a da je njegov zahtjev u preostalom dijelu zatraženog bruto iznosa od 3.524,17 EUR–a neosnovan.

14.2.1. Tužitelj na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 18. siječnja 2019. pa do 30. lipnja 2019., u kojem se nalazio na bolovanju, potražuje ukupan bruto iznos od 3.682,32 EUR–a, i to konkretno iznos od 316,29 EUR–a za siječanj 2019., iznos od 184,15 EUR–a za veljaču 2019., iznos od 795,47 EUR–a za ožujak 2019., iznos od 795,47 EUR–a za travanj 2019., iznos od 795,47 EUR–a za svibanj 2019. te iznos od 795,47 EUR–a za lipanj 2019.

14.2.2. Tužitelj je navedene iznose izračunao na način da je od iznosa očekivane, odnosno ugovorene bruto plaće u pojedinim mjesecima oduzeo iznos naknade plaće koja mu je u tim mjesecima isplaćena zbog bolovanja.

15. Prvostupanjski sud je svoju odluku o tužbenom zahtjevu u tome dijelu obrazložio u bitnom na sljedeći način:

- da tužitelj može osnovano potraživati naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade samo za razdoblje na koje je sklopljen Ugovor o radu, dakle samo do 14. veljače 2019., dok je njegov zahtjev u odnosu na preostalo utuženo razdoblje od 15. veljače 2019. pa do 30. lipnja 2019. neosnovan,

- da je Dodatak (Aneks) Ugovora o radu ništetan i ujedno fiktivan u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 285. st. 1. ZOO–a jer sasvim sigurno tužiteljev poslodavac MIDI PLANGRAD d.o.o. nije imao potrebu za tužiteljem za vrijeme dok se isti nalazio na bolovanju, budući da je za obavljanje poslova građevinskog poslovođe, koji se ne mogu obavljati od kuće, nužna nazočnost na radnom mjestu, što su u svojim iskazima istaknuli i tužitelj i svjedok UK,

- da sud iskazu svjedoka TK, u dijelu u kojem je naveo razloge zbog kojih je s tužiteljem nakon isteka roka na koji je sklopljen Ugovor o radu sklopio Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, iako je tužitelj bio na bolovanju neprekidno od 18. siječnja 2019. pa do 30. lipnja 2019., a koji se svode na to da je trebao takvog radnika i da je očekivao da će se on oporaviti za vrijeme dok je trebalo obaviti posao zbog kojeg je sklopio s njim ugovor o radu, nije poklonio povjerenje jer je nelogičan te životno i poslovno neuvjerljiv, tim više što je i svjedok jasno naglasio da poslovi građevinskog poslovođe zahtijevaju fizičku nazočnost na gradilištu,

- da dodatna potvrda stavu suda da su razlozi za produženje Ugovora o radu u danim okolnostima ne samo nelogični i neuvjerljivi, nego i suprotni osnovnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja te načelu zabrane zloupotrebe prava, proizlazi i iz činjenice da s tužiteljem nakon završetka bolovanja nije sklopljen novi ugovor o radu,

- da tužitelj sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO–a, u svezi čl. 90. st. 1. i 7. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR) može od tuženika na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade osnovano zahtijevati iznos od 316,29 EUR–a, umanjen sukladno doprinosu tužitelja u omjeru od 50%, budući da visina tog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz dostavljene dokumentacije, a da je bolovanje tužitelja u tom razdoblju, odnosno u razdoblju od 18. siječnja 2019. pa do 14. veljače 2019. bilo opravdano, odnosno u uzročno– posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći.

16.1.1. Međutim, prvostupanjskom sudu prvenstveno valja ukazati na to da Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, a kojim je Ugovor o radu izmijenjen u dijelu kojim se regulira trajanje ugovora, na način da se radni odnos tužitelja zasniva, odnosno produljuje do 15. travnja 2019., po svome sadržaju nije ništetan, niti prividan u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 285. st. 1. ZOO–a.

16.1.2. Naime, razlozi zbog kojih je poslodavac tužitelja MIDI PLANGRAD d.o.o. sklopio s tužiteljem Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, a koji proizlaze iz iskaza direktora poslodavca TK (poslodavac je imao potrebu za tužiteljem, kao radnikom, s time da je očekivao da će se tužitelj oporaviti za vrijeme dok je trebalo obaviti posao zbog kojeg je Ugovor o radu sklopljen), nisu nelogični i neuvjerljivi, niti su suprotni načelu savjesnosti i poštenja i načelu zabrane zloupotrebe prava, kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, već su, dapače, životni i logični te u skladu s ciljem zbog kojeg je poslodavac s tužiteljem prvotno sklopio Ugovor o radu (na određeno vrijeme) u smislu odredbe iz čl. 12. st. 1. ZR–a, kao i slobodom koju ugovorne strane imaju prilikom sklapanja ugovora o radu (uz određena zakonska ograničenja).

16.1.3. Dakle, kako je poslodavcu tužitelja radi učinkovitog funkcioniranja gradilišta bio potreban voditelj poslova na gradilištu i nakon što je tužitelj otišao na bolovanje, tako je isti imao opravdani razlog sklopiti s tužiteljem Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, i na taj način produžiti radni odnos za daljnja dva mjeseca, smatrajući da će se isti u razumnom roku oporaviti i nastaviti s radom.

16.1.4. U prilog tome govori činjenica da je kirurg 20. veljače 2019., dakle više od mjesec dana nakon predmetne prometne nesreće, uvidom u RTG snimke utvrdio da je tužitelj u nesreći zadobio i prijelom dvanaestog prsnog kralješka, a što poslodavcu 13. veljače 2019., kada je sklopljen Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, nije bilo poznato, kao i činjenica da poslodavac, očigledno smatrajući da se tužitelj neće u skorije vrijeme oporaviti, nakon isteka roka na koji je Dodatak (Aneks) Ugovora o radu sklopljen (16. travnja 2019.) nije s tužiteljem sklopio novi Dodatak (Aneks) Ugovora o radu.

16.1.5. Slijedom toga, tužitelj ima pravo u ovom predmetu potraživati od tuženika naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade i nakon proteka razdoblja na koje je Ugovor o radu sklopljen, odnosno i nakon 14. veljače 2019.

17. No, tužitelj u ovom postupku, koji se vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade samo kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja (prometne nesreće) i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja. Dakle, visina naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade ne može se utvrditi na način da se u odnos s jedne strane stavi ugovorena prosječna plaća tužitelja u bruto iznosu, a s druge strane stavi naknada plaće koju tužitelj primao za vrijeme bolovanja u neto iznosu, kako je to tužbenim zahtjevom zatraženo. Navedeno pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-676/2022-2 od 15. veljače 2023.

18. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da je pored ugovorene bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju ostao neutvrđen iznos neto plaće tužitelja u utuženom razdoblju. Navedena činjenica je potrebna kako bi se donijela pravilna i zakonita odluka o tužbenom zahtjevu u tome dijelu, a koja će biti utvrđena od strane prvostupanjskog suda u ponovnom suđenju.

19. Pogrešna je i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužitelja i zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka, budući da ista ovisi o uspjehu stranaka u sporu u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, a koji će se moći utvrditi tek kada prvostupanjski sud ponovno odluči o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

20. Prema tome, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom II., III., V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude, dok su osnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos preko 2.386,73 EUR–a do 2.544,88 EUR–a, dakle iznos od 158,15 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je ovim rješenjem ukazano, odnosno utvrditi iznos neto plaće tužitelja u utuženom razdoblju, kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, imajući pri tome u vidu točku 17. obrazloženja ove drugostupanjske presude i rješenja.

23. U pogledu zahtjeva tužitelja i zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac