REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1122/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Radovana Raduke, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Omgra d.o.o., OIB 70740864246, Omišalj, Večja 34, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukelić, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, Glavna podružnica Hrvatska, OIB 02138784111, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, Strossmayerov trg 8, radi isplate 112.228,42 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-673/2022-38 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-673/2022-38 od 22. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.644,09 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-673/2022-38 od 22. siječnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 112.228,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2022. do isplate, po stopi pobliže označenoj u točki I. izreke te presude (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 9.249,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 2024. (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj s trgovačkim društvom Centar faktor d.o.o. Zagreb sklopio Revolving Ugovor o zajmu od 19. veljače 2021., Revolving Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2022. te Aneks broj 1 Revolving Ugovora o zajmu od 28. siječnja 2022., iz kojeg proizlazi da je tužitelj tom društvu pozajmio 1.000.000,00 kn,

- da je radi osiguranja povrata navedenog zajma tužitelju izdana bankarska garancija broj 58003912/2022 od 1. veljače 2022., i to na iznos od 1.050.000,00 kn,

- da je tužitelj zatražio naplatu po navedenoj bankarskoj garanciji od tuženika, tj. njegove glavne podružnice u Hrvatskoj 18. svibnja 2022., međutim, tuženik je odbio platiti po bankarskoj garanciji ističući kako se radi o krivotvorini i kako predmetni dokument nije nikada odobren od strane tuženika,

- da je stanje duga društva Centar Faktor d.o.o. Zagreb iz Ugovora o zajmu sklopljenog s tužiteljem na dan 30. rujna 2022. iznosilo 845.585,01 kn,

- da je OF kao tuženikov zaposlenik nezakonito izdao spornu bankarsku garanciju jer je zajedno s IF bio ovlašten skupno zastupati inozemnog osnivača (tuženika), ali je OF neovlašteno izdavao niz bankarskih garancija pa tako i spornu garanciju te je potpisao i sebe i g. O na garanciji, iako na to nije bio ovlašten,

- da banka (tuženik) naknadno nije odobrila predmetnu, neovlašteno izdanu bankarsku garanciju,

- da su tužitelju i prije ove (sporne) bankarske garancije izdane bankarske garancije radi osiguranja potraživanja trgovačkog društva Centar Faktor d.o.o., i to 23. veljače 2021. i 23. rujna 2021. te da tužitelj nije imao razloga posumnjati u autentičnost izdane bankarske garancije, odnosno da je upotrijebio dužnu pažnju prilikom prihvaćanja bankarske garancije kao osiguranja povrata sredstava (zajma), a do zajma ne bi ni došlo da nije osiguran povrat sredstava putem bankarske garancije.

2.1. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio kako je tuženik odgovoran tužitelju za štetu kao poslodavac koji odgovara za štetu koju zaposlenik počini u radu ili u vezi s radom trećoj osobi. Prvostupanjski sud obrazlaže da je tuženikov tadašnji radnik OF krivotvorenjem bankarske garancije onemogućio tužitelja u naplati duga koji je osiguran tom garancijom te je izvjesno da mu je na taj način prouzročio štetu koju je dužan naknaditi njegov poslodavac.

2.2. Visinu duga po osnovi Ugovora o zajmu s Centar faktor d.o.o. prvostupanjski sud je utvrdio iz izvoda otvorenih stavki, ne uzimajući u obzir tuženikove prigovore koji se odnose na visinu duga, a koji su istaknuti nepravovremeno (nakon zaključenja prethodnog postupka) te imajući u vidu da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije osporavao ni činjenicu da se tužitelj pokušao bezuspješno naplatiti od društva Centar Faktor d.o.o. koje je do 25. listopada 2022. bilo ukupno 91 dan u blokadi.

2.3. Prvostupanjski sud je otklonio i tuženikov prigovor da je ugovorena kamata iz Ugovora o zajmu bila viša od zakonom dopuštene jer iz izvoda otvorenih stavki proizlazi da je tužitelju od pozajmljenog iznosa od 1.000.000,00 kn vraćen iznos od 154.414,99 kn te tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u preostalom iznosu (glavnice) od 845.585,01 kn te su tuženikovi navodi o (eventualnoj) nezakonitoj kamatnoj stopi bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

2.4. Stoga je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 1061. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) te članka 1086. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 29. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima donio pobijanu presudu.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 3.307,70 EUR.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako je postupak vođen protiv podružnice inozemnog osnivača koja nije pravna osoba te tuženik nema pravnu ni stranačku sposobnost.

4.1. Tuženik ističe da tužitelj nema potraživanje koje bi tuženik trebao nadoknaditi jer nije dokazao isplatu zajma, a iz same činjenice da su tužitelj i društvo Centar faktor d.o.o. potpisali dva revolving ugovora o zajmu i Aneks ne proizlazi da je zajam u iznosu od 1.000.000,00 kn doista i bio isplaćen. Ističe i da je u odgovoru na tužbu osporio sve činjenične navode iznesene u tužbi osim u slučaju da tuženik sam prizna određeni navod tužitelja.

4.2. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik navodi da je još u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev (kako s obzirom na pravnu osnovu, tako i na visinu), pa tuženikovo osporavanje visine nije uslijedilo tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Smatra da se visina tužiteljevog potraživanja prema društvu Centar faktor d.o.o. ne može dokazati tek izvodom otvorenih stavki supotpisanim od strane tužitelja i tog društva, a budući da se radi o društvu koje je tužitelju predalo krivotvorenu garanciju.

4.3. Tuženik u žalbi navodi i da tužitelj nije dokazao bezuspješan pokušaj naplate od svog zajmoprimca te je prvostupanjski sud i tu zanemario činjenicu da je tuženik još u odgovoru na tužbu osporio čitav tužbeni zahtjev, kao i sve činjenične navode čime je obuhvatio i tužiteljevu tvrdnju o bezuspješnom pokušaju naplate, a iz iskaza tužiteljevog direktora proizlazi da se ne sjeća kada je dospjelo potraživanje prema Centar faktoru, je li na naplatu podnio zadužnicu i je li poduzeo još neku radnju radi naplate tražbine.

4.4. Nadalje, tuženik navodi kako tužiteljeva imovina nije umanjena jer i da mu zajam nije vraćen o dospijeću i dalje ima valjano potraživanje prema društvu Centar faktor d.o.o., a tužitelj prema tom društvu nije pokrenuo nikakav postupak. Smatra da prema pravilima izvanugovorne odgovornosti za štetu tužitelj bi imao pravo dovođenja u situaciju u kojoj bi se nalazio da krivotvorena bankarska garancija nije nikada izdana jer ona ne proizvodi pravni učinak.

4.5. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između eventualne štete i protupravnog ponašanja OF s jedne strane i nevraćanja zajma od društva Centar faktor d.o.o. s druge strane, jer krivotvorenje garancije nema za posljedicu nevraćanje zajma, a tužitelj se sam svojim postupanjem doveo u situaciju da nije naplatio zajam.

4.6. Tuženik nadalje ističe da je kamata ugovorena u oba revolving ugovora o zajmu predstavljala nedopuštenu tj. zelenašku kamatu budući da je bila ugovorena naknada za obradu zahtjeva od 1% uz rok povrata zajma od 10 dana te je jasno da tuženik kao financijska institucija ne bi jamčio povrat zajma na temelju ugovora o zajmu s nedopuštenom zelenaškom kamatom. Stoga je tužitelj postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ne može očekivati sudsku zaštitu.

4.7. Tuženik smatra i da tužitelj nije postupao s pažnjom koja se u prometu zahtijeva jer nije provjerio valjanost punomoći koja nije obuhvaćala izdavanje bankarskih garancija u okviru trgovačkih ugovora, nego samo s fizičkim osobama, suvlasnicima stambenih zgrada i upraviteljima tih zgrada.

4.8. Tuženik u žalbi navodi i da krivotvorena garancija nije valjana i ne obvezuje i ne može imati za posljedicu obvezu plaćanja kao da je valjana. Također, OF nije mogao samostalno zastupati tuženika i zbog toga nije postupao u okviru rada ili u vezi s radom kako to navodi članak 1061. Zakona o obveznim odnosima, a obavljanje aktivnosti koje nisu obuhvaćene uputama poslodavca i koje nisu u skladu s naravi i vrstom njegovog posla.

5. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj predlažući da ovaj sud odbije tuženikovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 2.644,09 EUR.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se tuženika može izvan svake sumnje identificirati na temelju tvrtke i poslovne adrese i sjedišta u [adresa]. Tužitelj ističe da je tuženik tek nakon zaključenja glavne rasprave počeo tvrditi kako tužitelj nije dokazao da je zajam platio društvu Centar faktor d.o.o., a tužitelj je još uz tužbu dostavio revolving ugovore o zajmu i Izvod otvorenih stavki ovjeren od strane Centar faktor d.o.o. Navodi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije osporavao tužiteljevu tvrdnju da se pokušao bezuspješno naplatiti od Centar faktor d.o.o., a tužitelj je odmah u tužbi dokazao da je uspio naplatiti dio duga od 154.414,99 kn, ali je zatim Centar faktor d.o.o. zapao u financijske probleme, a i tijekom predstečaja je zabranjeno pokretanje parničnih i arbitražnih postupaka u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe. Navodi i da tužitelj nikad ne bi pozajmio Centar faktor d.o.o. predmetne iznose da Centar faktor d.o.o. nije dobivao od tuženika bankanrske garancije. Osporava tuženikovu tvrdnju da tužitelj nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj nije pretrpio štetu. Tužitelj napominje da je g. OF kao ovlašteni zastupnik tuženikove hrvatske podružnice bio ovlašten potpisivati i bankarske garancije i takve radnje spadaju u domenu njegovog rada kod tuženika, a tuženik je svojim postupanjem u poslovanju s Centar faktor d.o.o. ostvario za tuženika profit te da su krivotvorene garancije izdavane 3, 4, 5 godina prije nego je prva podnesena na naplatu i u tom razdoblju je tuženik ostvario iznimnu zaradu od poslovanja s Centar faktor d.o.o.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada štete od 112.228,42 EUR koju je prema njegovim tvrdnjama tužitelj pretrpio uslijed štetne radnje tuženikovog zaposlenika za koju odgovara tuženik kao poslodavac, odnosno za ispunjenje obveze iz bankarske garancije.

10. Prema odredbi članka 612. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.), inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim osobama, dok je stavkom 2. tog članka propisano da inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu trajno obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu.

11. U konkretnom predmetu tužitelj je kao tuženika označio BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, Glavna podružnica Hrvatska, OIB 02138784111, sa sjedištem u [adresa], i prema shvaćanju ovog nema dvojbe da je stranka upravo strano trgovačko društvo, koje ima podružnicu u Republici Hrvatskoj pa stoga, suprotno žalbenim navodima, tuženik ima stranačku sposobnost i može biti stranka u ovom postupku. Činjenica što je podružnica upisana u sudski registar te je prilikom upisa označen OIB ne znači da je zbog toga tužena podružnica koja nema pravnu sposobnost (a ovakvo pravno shvaćanje je prihvaćeno i u sudskoj praksi ovog suda npr. u predmetu poslovni broj Pž-393/2023, Pž-4407/2024 i dr.).

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu paušalno osporio „sve činjenične navode iznesene u tužbi“.

13. Odredbom članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kako tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka iznio tvrdnju da tužitelj, eventualno, nije isplatio društvu Centar faktor d.o.o. Zagreb 1.000.000,00 kn na temelju ugovora o zajmu i da je Centar faktor d.o.o. Zagreb vratio tužitelju 154.414,99 kn, odnosno da je preostao iznos duga od 845.585,01 kn (112.228,42 EUR). Iz načelnog osporavanja „svih činjenica“ bez njihove konkretizacije u smislu navedene odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku nije moguće izvesti zaključak o tome da je svoje činjenične navode i pobijanje tužiteljevih navoda tuženik usmjerio i na isplatu zajma. S druge strane, utvrđenje prvostupanjskog suda da je zajam dan nije proturječno ispravama privijenim spisu (osobito Izvodu otvorenih stavki na dan 30. rujna 2022. koji je potpisan i od strane tužitelja i od strane društva Centar Faktor d.o.o. Zagreb) i neosnovano tuženik u žalbi ističe da tužitelj nema potraživanje prema zajmoprimcu.

15. Isto tako, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije osporavao ni činjenicu prema kojoj se tužitelj, prije podnošenja garancije na naplatu, pokušao bezuspješno naplatiti od društva Centar Faktor d.o.o. Zagreb, a iz podataka o tom subjektu proizlazi da je račun tog društva bio na dan 25. listopada 2022. u blokadi 91 dan te neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj mogao naplatiti svoju tražbinu od zajmoprimca.

16. Tužitelj koji je sklopio ugovor o zajmu s ugovorenim sredstvom osiguranja (bankarskom garancijom) i od zajmoprimca je dobio bankarsku garanciju na prvi poziv, opravdano i po redovnom tijeku stvari mogao je očekivati da će u slučaju povrede obveze zajmoprimca, na brz i siguran način moći naplatiti svoje potraživanje. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj ugovor o zajmu ne bi sklopio bez garancije banke da će ispuniti obvezu zajmoprimca (nalogodavca za izdavanje bankarske garancije) i to na prvi pisani zahtjev ako to ovaj ne učini, čime banka posredno garantira i za poslovnu stabilnost svog klijenta. Također, tužitelj koji je dobio bankarsku garanciju nije morao istraživati je li na bankarskoj garanciji krivotvoren potpis te se ne radi o tome da je tužitelj postupao s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva, osobito ako se ima u vidu da je tuženik i ranije izdavao bankarske garancije svom klijentu Centar faktor d.o.o. Zagreb.

17. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik u žalbi navodi kako nije postojala uzročna veza između radnje tuženikovog zaposlenika i štete koju je tužitelj pretrpio, a budući da tužitelj ne može svoje potraživanje ostvariti prema zajmoprimcu kojemu je račun blokiran, neosnovan je i tuženikov navod da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu.

18. U ovom konkretnom predmetu tužitelj je iznos (glavnice) danog zajma umanjio za iznos koji je Centar faktor d.o.o. Zagreb vratio tužitelju i u ovom postupku potražuje razliku između isplaćene i vraćene glavnice. Stoga je pravilna i ocjena prvostupanjskog suda da visina ugovorne kamatne stope ne utječe na odluku o tužbenom zahtjevu.

19. Neosnovano tuženik smatra da zbog toga što OF nije mogao samostalno zastupati tuženika šteta tužitelju nije nastala u vezi s radom u smislu odredbe članka 1061. Zakona o obveznim odnosima. Naime, OF bio je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju podružnice, što proizlazi i iz Sporazuma od 11. veljače 2022. (str. 76. spisa) koji je prihvatio i sam tuženik i iz kojeg (članak 1. Sporazuma) proizlazi da je OF izdavao bankovne garancije „u tijeku obavljanja poslova u BKS“.

20. Slijedom svega navedenog, na utvrđenu činjenicu da je tužitelj pretrpio štetu od 112.228,42 EUR radnjom tuženikovog zaposlenika za koju odgovara tuženik kao njegov poslodavac na temelju odredbe članka 1061. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Stoga, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Radovan Raduka