REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2071/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 7.243,19 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2022. do isplate.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.400,00 eura sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. ožujka 2023. te do zaključenja prethodnog postupka navodi da je njegov osiguranik UB **.**.2001., stradao u prometnoj nesreći za koju odgovara tuženik. Ističe da je njegovom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad koja je uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nesreće (ozljedama izvan rada). Ističe da je tužitelju, isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022., nastala šteta u iznosu od 7.243,19 eura. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 7.243,19 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2022. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te da nije sporan nastanak prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio ozljede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao istom kada bi razlog umirovljenja bila ozljeda na radu. Također ističe da bi osiguranik tužitelja još i prije utuženog razdoblja ostvario pravo na starosnu mirovinu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
3. Sud je izveo sve dokazne prijedloge stranaka i to dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te financijskim vještačenjem.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022.
6. Nije sporno da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač inozemne registracije kao i da je osiguraniku tužitelja zbog zadobivenih ozljeda (izvan rada) priznato pravo na invalidsku mirovinu.
7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7.1.Čitanjem obračuna isplata tužitelja od 28. prosinca 2022. (list 41 spisa) utvrđeno je da je tužitelj svom osiguraniku po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. ukupno isplatio iznos od 7.243,19 eura. Ovu okolnost je tuženik učinio nespornom na ročištu 21. veljače 2024. Nadalje, čitanjem pismena i dostavnice (list 52 i 53 spisa) utvrđeno je da je tužitelj društvu Allianz Zagreb d.d. kao ovlaštenom članu Hrvatskog ureda za osiguranje 2. siječnja 2023. dostavio zahtjev da u roku 15 dana podmiri tražbinu koja je predmet ovog spora.
8.1. U ovoj pravnoj stvari, koju je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje ZOOP), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
8.2. Prigovor tužitelja da se ZOOP ne odnosi na tuženika jer ne postoji ugovor o osiguranju između štetnika i tužitelja nije osnovan. Naime, odredbe tog Zakona odnose se i na tuženika. Naime, sukladno čl. 34. st. 1. ZOOP oštećena osoba kojoj je šteta nanesena u Republici Hrvatskoj upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja iz čl. 32. st. 1. istog Zakona, odštetni zahtjev može podnijeti tuženiku te je stoga tuženik i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Ne radi se o šteti koja je nastala upotrebom neosiguranog vozila. Po mišljenju ovog suda, s obzirom da se tužitelj odlučio poslužiti svojim pravom da traži naknadu štete od tuženika, a ne od osiguravajućeg društva inozemnog vozila, odredbe čl. 27. ZOOP na odgovarajući se način primjenjuju na opseg odgovornosti tuženika u odnosu na štetu koju trpi tužitelj.
9.1. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".
9.2. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
9.3. Opisano pravno mišljenje izraženo je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.
10. Sud je na okolnost postojanja razlike između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu izveo dokaz financijskim vještačenjem.
11. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 2. svibnja 2024. (list 186-188 spisa) sud nalazi utvrđenim da bi iznos invalidske mirovine osiguranika tužitelja koji bi bio određen u slučaju da je razlog umirovljenja ozljeda na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku. Prema tome, ne postoji pozitivna razlika iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi veća od mirovine koju u konkretnom slučaju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku).
12. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju uz obrazloženje da nalaz ne sadržava pojedinačne isplaćene iznose invalidske mirovine niti pojedinačne pretpostavljene iznose iz kojih bi se vidjela razlika. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka koji je na ročištu 6. veljače 2025. naveo da je izračunata pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu veća od invalidske mirovine pa se takva situacija kasnije reflektira i na sve daljnje mirovine jer se sva mirovinska primanja usklađuju na temelju istih propisa. Iskazao je da je nalaz izrađen sukladno zadatku suda i odredbama ZOOP-a te da je u izračunu korištena pretpostavka o tome da bi razlog umirovljenja osiguranika
tužitelja bila ozljeda na radu. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao jasno i argumentirano te u skladu sa zadatkom suda. Iz nalaza jasno i nedvojbeno proizlazi da bi invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu bila veća od invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja. Prigovorima tuženika isto nije dovedeno u sumnju. Naime, tužitelj bi imao pravo na isplatu razlike u iznosima mirovine da su iznosi invalidske mirovine koji se isplaćuju njegovom osiguraniku veći od iznosa koji bi mu bili isplaćeni kada bi razlog umirovljenja bila ozljeda na radu. Dakle, samo u slučaju da postoji pozitivna razlika tužitelj bi imao pravo tražiti od tuženika isplatu te razlike. Međutim, kako je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku manja od mirovine koju bi mu isplaćivao da je razlog umirovljenja ozljeda na radu, posve je neodlučno za koliko je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku manja od one koju bi isplaćivao u slučaju da je razlog umirovljenja ozljeda na radu. Stoga nije potrebno da vještak izračunava pojedine mjesečne razlike tih dviju različitih kategorija mirovina.
13. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji pozitivna razlika iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (jer je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku manja od mirovine koju bi mu isplaćivao u slučaju ozljede na radu), ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju sukladno čl. 27. ZOOP. Stoga je odlučeno kao u izreci.
14. Vezano uz prigovor tuženika da bi osiguranik tužitelja i prije utuženog razdoblja ostvario pravo na starosnu mirovinu treba reći da je to posve neodlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iz naprijed navedenih razloga nema mjesta primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju, no da se isti i primjenjuje taj bi prigovor i dalje bio neosnovan. Naime, čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/18) izmijenjena je odredba čl. 162. st. 2. tog Zakona (koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019.) te je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
15. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.
16. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 21.02.2024. i 06.02.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te trošak sastava podneska od 21.05.2024. u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1). Navedeno sveukupno iznosi 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.000,00 eura. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.400,00 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
